|
|
01.10.2014., 14:05
|
#21
|
the killer bunny
Registracija: Mar 2013.
Postova: 17,145
|
Quote:
dantea84 kaže:
i mene je ovo sa psom ubolo u oči
ne znam što sam onda ja sa svojim trebala napraviti kad nemam dvorište, nego živim u stanu... bit će da sam ga na balkon trebala šutnuti
|
ma kakav balkon!? psa treba uspavati.
i mi imamo psa i nikad se nisam brinula kaj bumo i kak bumo s njim, u kojem djelu stana bu boravio, koliko često bu se usisavalo (jest da se svaki dan usisava ) i sl.
također i mi pazimo na prehranu i nismo zahvaćeni valom ninđa kornjača i hello kitty glupostima. mali ak dobije super, ak ne opet super, bez drama. i nije čudak (još). mi smo ti koji mu često nekaj kupe bez da je tražio jer ga volimo razveseliti. nevjerovatno kak se klinci vesele malim stvarima (barem je naš takav).
|
|
|
01.10.2014., 16:26
|
#22
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2008.
Lokacija: Zg
Postova: 23,762
|
Quote:
rastko kaže:
Ja sve previše analiziram, do iracionalnog momenta, nekako mi to olakšava suočavanje sa stvarnošću. Ako u glavi pretpostavim sve najgore opcije, ono što se stvarno desi biće mnogo lakše i jednostavnije.
|
Evo ...sama si si odgovorila.
__________________
"Svi su jednaki, ali neki su jednakiji od drugih." © svinja Napoleon
|
|
|
01.10.2014., 17:28
|
#23
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2012.
Postova: 23,616
|
Ja nikad ne bih ništa oko djece mogla staviti na papir. Jer jedno je maštanje unaprijed i planiranje. Život s djetetom je skroz nepredvidiv.
I ja sam za neke stvari govorila "e to bih tako" i "to neću nikad". Pa se stav modificirao kako sam ulazila u ulogu mame
I koliko god me zna izluditi, da i ja plačem i bude mi dosta svega, i posvađam se s mužem - stvarno nema boljeg osjećaja od onog kad ga se gleda dok spava
Ono, neki dani stvarno traju vječno, vuku se. Više ne znam što bih s njim. Fali mi izlazak s curama, putovanje s mužem - nije uvijek idealno. Ali mislim da će biti lakše/drugačije kad malac naraste
A ono što vlorec kaže - i ja sam htjela znati unaprijed sve kako bi bilo najbolje, pitala za savjete. Ali kako idu tjedni/mjeseci, nekako sam sebi u glavi posložiš što i kako. Zato ti i svaka mama kaže drugačije
Zadnje uređivanje Snow Fairy : 01.10.2014. at 17:50.
|
|
|
01.10.2014., 20:06
|
#24
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2013.
Lokacija: hladno al' standard
Postova: 647
|
Quote:
vlovrec kaže:
joj, ja sam u strahu od svega, i sve gledam crno i najgore
i stalno nesto ispitujem jer "zelim najbolja", pa jedna da ovakav savjet, druga suprotan pa je fajt. a sta kad nemam poima o nicem ama bas nista i niti imam koga pitati
cak sam maloprije raspravljala sa necakinjom kakve baby maramice u najbolje, pa si onda mislim, daj malo ohladi, baby maramice, nes mi bitne stvari, operes s obicnom vodom bebi guzu. ali ja sam strasan ziheras i ne osjecam se ugodno ako nije sve po spagi
ako pilim oko baby maramica, kaj onda mislis kako pilim oko madraca i izdajalica i dojenja i bitnih stvari, da vidim da nekima ovdje idem uzasno na zivce. a sta cu. takav karakter imam
|
najbolje će biti one maramice od kojih beba neće imati osip (možda će to biti prve koje odabereš a možda ni jedne pa ćeš ga/ju prati vatom i vodom), najbolja izdajalica će biti ona s kojom ćeš se moći izdojiti (ja konkretno nisam mogla ni sa jednom), najbolji madrac onaj na kojem će dijete spavati (moja je jedno mjesec dana spavala u košari od kolica - bitno je da spaaaava) a najbolja mama tvom djetetu ćeš biti baš ti. i najbolja i naljepša i sve naj naj, vjeruj mi na riječ
i da. moj pas ima 50 kg, nikakve navike mu nisam mijenjala kada je dijete došlo. dovoljan šok mu je bio sama činjenica da više nije No. 1 a kamoli da ga mičem sa njegovih pozicija. evo upravo sad dok tipkam, gospodin pas je na kauču pored mene a dijete na podu, igra se sa njegovom igračkom
|
|
|
02.10.2014., 00:48
|
#25
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2007.
Lokacija: cvrsto na zemlji
Postova: 1,897
|
meni se čini da ćeš baš biti tipična forumašica....i to mislim pozitivno
svi mi se želimo hraniti zdravo, da nam djeca ne provode previše vremena pred ekranom, da ne popuštamo, da ih ne pretvaramo u materijaliste, da ne mora imati nesto samo zato sto drugi imaju, al' jbga ne mozes dijete zatvorit u kulu k'o Zlatokosu (sad sam se odala da djeci puštam crtiće ) i izolirat ga od vanjskog svijeta...najest ce se smokica na rockasima...smokici su jeftiniji od zdravih grickalica i zato su redoviti dio rodjendanskih menija : :
a kol'ko ces tek obecanja samoj sebi pogaziti kad dobijes dijete ...skicni na topic nemajke i sto vas zivcira
Topla preporuka da procitas ovo http://pregnant.thebump.com/new-mom-...-id-never.aspx
|
|
|
02.10.2014., 12:52
|
#26
|
Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2008.
Lokacija: ...on the island of happiness...
Postova: 1,191
|
.....ma dajte curke zar je taj smokic toliko bitan i sva ta tzv.zdrava hrana i sve bio stvarcice...mos si mislit!
__________________
The light of morning decomposes everything
|
|
|
02.10.2014., 13:03
|
#27
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jun 2007.
Postova: 9,010
|
Quote:
Little Floramy kaže:
.....ma dajte curke zar je taj smokic toliko bitan i sva ta tzv.zdrava hrana i sve bio stvarcice...mos si mislit!
|
meni ne
navodno smo seka i ja svaki dan smazale svaka po vrecicu smokija i nis nam nije
|
|
|
02.10.2014., 15:06
|
#28
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2011.
Postova: 1,728
|
Mene baš čude svi ovu kulturni i ozbiljni odgovori na ovako bedastu temu....
Ako nisi trol onda si sasvim fulala priču o djeci. Ako zbog psa i hello kitty u konzumu vidiš samo loše strane, idi malo na pdf dječje zdravlje i spusti se na zemlju. Ili bar na onaj o školarcima i adolescentima...
Ja mislim da bi ti bila loša mama. Makar ispočetka dok ne shvatiš da život ne teče po scenariju. Ni približno.
|
|
|
02.10.2014., 21:05
|
#29
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2011.
Postova: 1,604
|
mislim da zapravo ne želiš djecu. odnosno da ih želiš zato što ih taj tvoj partner očito želi.
jer čovjek kad nešto želi, nalazi razloge za to čak i kad ih nema. i uglavnom ne razmišlja previše racionalno.
|
|
|
03.10.2014., 10:45
|
#30
|
rolling
Registracija: Oct 2005.
Postova: 5,211
|
Quote:
ZubaTruba kaže:
Mene baš čude svi ovu kulturni i ozbiljni odgovori na ovako bedastu temu....
Ako nisi trol onda si sasvim fulala priču o djeci. Ako zbog psa i hello kitty u konzumu vidiš samo loše strane, idi malo na pdf dječje zdravlje i spusti se na zemlju. Ili bar na onaj o školarcima i adolescentima...
Ja mislim da bi ti bila loša mama. Makar ispočetka dok ne shvatiš da život ne teče po scenariju. Ni približno.
|
uf što si stroga
pa mnogi (većina) se brine pizdarijama vezanim uz djecu, ni ne pada im na pamet što ih čeka.
recimo, "kako ću presvuć pelenu", "hoću li ga znati nositi", "što mi treba od opreme" itd.
ako ništa, ona bar razmišlja o nekim problemima veće djece (osim ako nas ne podjebava s ovime o sličicama u Konzumu i zdravom hranom, štajaznam )
__________________
Where all think alike, no one thinks very much.
|
|
|
03.10.2014., 11:36
|
#31
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2002.
Lokacija: Zagreb
Postova: 3,601
|
Quote:
miss daisy kaže:
pa mnogi (većina) se brine pizdarijama vezanim uz djecu, ni ne pada im na pamet što ih čeka.
recimo, "kako ću presvuć pelenu", "hoću li ga znati nositi", "što mi treba od opreme" itd.
ako ništa, ona bar razmišlja o nekim problemima veće djece (osim ako nas ne podjebava s ovime o sličicama u Konzumu i zdravom hranom, štajaznam )
|
Ja ni o čemu od toga nisam razmišljala kad sam poželjela dijete (poželjeLI).
Zapravo sam samo razmišljala o tome kako bi rado BAŠ S NJIM SAD imala dijete. Nikakvih strahova nisam imala (što se našeg budućeg života i promjena tiče), nisam razmišljala hoće li zdravo jesti, hoću li ga znati nositi, hoću li podleći konzumerizmu...Čak me nije bilo ni strah hoće li biti zdravo ...vjerovala sam da hoće.
Iskreno, nisam puno znala o tome kako ti dijete promijeni životne navike i nije mi bilo bitno.Postalo je bitno kad se mala rodila i kad me nespavanje dotuklo da nisam mogla ni rečenicu sklopit kak spada
O svemu sam počela brinuti tek kad sam se susrela s nekim problemom (npr., mala ima problema s čestim bronhitisima, a o toj sklonosti nisam prije trudnoće razmišljala iako smo i muž i ja bronhitičari. Naravno da ne bismo odustali od djeteta čak i da mi je ta sklonost pala na pamet)
Da sam imala ovakav popis "za i protiv" mislim da bih zaključila da nisam baš spremna za dijete. Ili sam nepopravljivi pesimist.
|
|
|
03.10.2014., 11:57
|
#32
|
Valar Morghulis
Registracija: Jun 2008.
Lokacija: neverwhere
Postova: 32,012
|
ljudi su razliciti jbg, ja sam debelo promisljala prije odluke. meni je najveci issue bilo da li sam spremna na to i da li zelim nekog drugog osim sebe imati na prvom mjestu. znala sam koliko dijete mijenja zivot a meni je moj tadasnji zivot bio divan i pitala sam se koji bog mi takvo nesto treba
__________________
“I have nightmares about hell, where all I do is add up numbers and try to have conversations with people like you.”
|
|
|
03.10.2014., 20:51
|
#33
|
Korisnica
Registracija: May 2007.
Postova: 32,692
|
Ne shvaćam. Ako se tako osjećaš, nemoj ga imati. Simple as that.
Nit su svi ljudi za roditelje, nit, ruku na srce, su mnogi roditelji trebali imat djecu, kad čovjek pogleda koliko su ih oštetili i stvorili im pakao zbog svojih nesređenosti.
Naravno, ima i mnogih ljudi koji bi bili divni roditelji pa su odabrali ne imat klince.
Kako god odabrala, tvoja stvar, ne razumijem čime bi se trebala zabrinjavati i kome opravdavati...
Djeca (barem u mojoj glavi) nisu nešto što se mora imati niti vrhunac i smisao ljudskog života. Ona su lijep dodatak cijeloj priči i bolje je kad odrastaju odgajani u zdravoj sredini i uz psihički stabilne osobe, nego kad ih se rađa eto tek tako da ih se ima, iako ih se zapravo uopće ne želi. Ili da stavim želje na stranu - ako ne postoji taj neki element odgovornosti i zrelosti u karakteru, da se sa stvarima koje ti dolaze nosiš odlučno i odraslo.
Osobno, ljude ne doživljavam po tome jesu li roditelji ili ne, već po drugim osobitostima. Niti smatram da su jedni ili drugi više ili manje vrijedni. (Ne)Roditeljstvo je privatna stvar svakog pojedinca i nije nešto u šta se ja želim petljati u smislu vrednovanja. A smrdi mi da ti baš misliš da se djeca 'moraju' imati.
Zadnje uređivanje TincH : 03.10.2014. at 21:04.
|
|
|
05.10.2014., 17:20
|
#34
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2011.
Postova: 905
|
Quote:
SummerNight kaže:
ljudi su razliciti jbg, ja sam debelo promisljala prije odluke. meni je najveci issue bilo da li sam spremna na to i da li zelim nekog drugog osim sebe imati na prvom mjestu. znala sam koliko dijete mijenja zivot a meni je moj tadasnji zivot bio divan i pitala sam se koji bog mi takvo nesto treba
|
Pored toga...ja se ne bi znala nositi s bolesnim djetetom...je malo okrutno ali je istina, ili kad bi imala glupo i problematično dijete.
Meni bi to bio osobni neuspjeh i kako bi ja bila nesretna vjerujem da bi i to dijete bilo nesretno.
__________________
In the end it's not going to matter how many breaths you took, but how many moments took your breath away
|
|
|
05.10.2014., 19:58
|
#35
|
Korisnica
Registracija: May 2007.
Postova: 32,692
|
Quote:
Ary@ kaže:
Pored toga...ja se ne bi znala nositi s bolesnim djetetom...je malo okrutno ali je istina, ili kad bi imala glupo i problematično dijete.
Meni bi to bio osobni neuspjeh i kako bi ja bila nesretna vjerujem da bi i to dijete bilo nesretno.
|
A kao, mozes utjecati na to da ti dijete ne bude /ne postane takvo?
To se svakome može dogoditi.
|
|
|
05.10.2014., 20:44
|
#36
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2012.
Postova: 4,470
|
Mislim da Ary@ ne želi djecu baš iz tog razloga, ne mislim da stvarno želi djecu i ne mislim da misli da joj neće biti bolesna.
|
|
|
06.10.2014., 10:39
|
#37
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2011.
Postova: 1,728
|
Quote:
TincH kaže:
Ne shvaćam. Ako se tako osjećaš, nemoj ga imati. Simple as that.
Nit su svi ljudi za roditelje, nit, ruku na srce, su mnogi roditelji trebali imat djecu, kad čovjek pogleda koliko su ih oštetili i stvorili im pakao zbog svojih nesređenosti.
Naravno, ima i mnogih ljudi koji bi bili divni roditelji pa su odabrali ne imat klince.
Kako god odabrala, tvoja stvar, ne razumijem čime bi se trebala zabrinjavati i kome opravdavati...
Djeca (barem u mojoj glavi) nisu nešto što se mora imati niti vrhunac i smisao ljudskog života. Ona su lijep dodatak cijeloj priči i bolje je kad odrastaju odgajani u zdravoj sredini i uz psihički stabilne osobe, nego kad ih se rađa eto tek tako da ih se ima, iako ih se zapravo uopće ne želi. Ili da stavim želje na stranu - ako ne postoji taj neki element odgovornosti i zrelosti u karakteru, da se sa stvarima koje ti dolaze nosiš odlučno i odraslo.
Osobno, ljude ne doživljavam po tome jesu li roditelji ili ne, već po drugim osobitostima. Niti smatram da su jedni ili drugi više ili manje vrijedni. (Ne)Roditeljstvo je privatna stvar svakog pojedinca i nije nešto u šta se ja želim petljati u smislu vrednovanja. A smrdi mi da ti baš misliš da se djeca 'moraju' imati.
|
Slažem se s većinom.
S tim da u mom životu djeca apsolutno jesu vrhunac i smisao. Bez njih bih sigurno bila jako jako nesretna. Ali to sam ja.
Poštujem, jako poštujem, ljude koji su unaprijed svjesni da ne trebaju i ne žele djecu, da u životu imaju druge interese, želje, ambicije.... To mogu samo pametni ljudi, a roditi može (skoro) svaka budala.
Mislim da je bolest djeteta najgore što se čovjeku u životu može desiti. I nitko se nije spreman nositi s nečim tako teškim i bolnim. Ali kad se desi, nemaš izbora. Kako ljudi žive s tim, to samo oni znaju.
Upravo zato što smatram da svako pametno biće prije trudnoće razmišlja o potencijalnim situacijama kao što je, između ostalih, bolest, nevjerojatno mi se plitko čini promišljanje o konzumerizmu, hello kitty, smokićima i sličnim stvarima koje NISU presudne. Postoje puno gore situacije koje se mogu desiti, i malo gore situacije koje će se sigurno desiti, i jako puno onih koje su nam nepoznate, kojih se unaprijed ne možemo sjetiti, koje ne očekujemo i koje će nas zateći nespremne.
Svaki pametan i odgovoran (time i dobar) budući roditelj je svjestan ovoga, svjestan rizika koji postoje, i svjesno riskira.
One koje ne žele preuzeti rizike poštujem.
Dijete nije roditeljski projekt. Koliko god roditelj bio pametan, mudar, predan, odgovoran... i koliko god pažljivo analizirao i promišljao, ne može isplanirati život. I ne treba, ne smije.
|
|
|
06.10.2014., 10:58
|
#38
|
zla furiozna metla
Registracija: Sep 2010.
Lokacija: all over the rainbow
Postova: 6,244
|
Quote:
rastko kaže:
...
Najgore je - u konstantnom čitanju sinulo mi je da su bebe ustvari male životinje (moj mozak je to percipirao kao bebe=mali ćuko), e sa tim se već mogu nostiti i imam iskustva. Jesam li normalna??
|
Super je što toliko promišljaš o roditeljstvu. Svijet bi bio daleko ljepše mjesto da se sva ona nesretna i nevoljena djeca nisu uopće rodila.
Sve u svemu, skupila si više argumenata protiv imanja djeteta, nego za i ne vidim u čemu je problem i što tu nije jasno. Što sam više čitala, sve sam više imala dojam da uz pitanje i konstataciju ubacuješ i opravdanje jer ti ne bi imala djecu. Sori ako sam zabrijala.
Ne trebaš imati dijete. I nemoj ga imati ako se osjećaš kao što si napisala. Ako ne osjećaš želju za majčinstvom, jednostavno se nemoj daviti ni mišlju o majčinstvu. I nikome niš.
Ono što nemaš ti ionako ne može faliti.
__________________
"Nisam ti ja baš ko ovi tvoji snubeći veprovi, riba napisala da je zgodna i plava pa zvjerad digla obrvu." LBY
|
|
|
06.10.2014., 21:45
|
#39
|
Korisnica
Registracija: May 2007.
Postova: 32,692
|
Quote:
ZubaTruba kaže:
Slažem se s većinom.
S tim da u mom životu djeca apsolutno jesu vrhunac i smisao. Bez njih bih sigurno bila jako jako nesretna. Ali to sam ja.
Poštujem, jako poštujem, ljude koji su unaprijed svjesni da ne trebaju i ne žele djecu, da u životu imaju druge interese, želje, ambicije.... To mogu samo pametni ljudi, a roditi može (skoro) svaka budala.
Mislim da je bolest djeteta najgore što se čovjeku u životu može desiti. I nitko se nije spreman nositi s nečim tako teškim i bolnim. Ali kad se desi, nemaš izbora. Kako ljudi žive s tim, to samo oni znaju.
Upravo zato što smatram da svako pametno biće prije trudnoće razmišlja o potencijalnim situacijama kao što je, između ostalih, bolest, nevjerojatno mi se plitko čini promišljanje o konzumerizmu, hello kitty, smokićima i sličnim stvarima koje NISU presudne. Postoje puno gore situacije koje se mogu desiti, i malo gore situacije koje će se sigurno desiti, i jako puno onih koje su nam nepoznate, kojih se unaprijed ne možemo sjetiti, koje ne očekujemo i koje će nas zateći nespremne.
Svaki pametan i odgovoran (time i dobar) budući roditelj je svjestan ovoga, svjestan rizika koji postoje, i svjesno riskira.
One koje ne žele preuzeti rizike poštujem.
Dijete nije roditeljski projekt. Koliko god roditelj bio pametan, mudar, predan, odgovoran... i koliko god pažljivo analizirao i promišljao, ne može isplanirati život. I ne treba, ne smije.
|
Ne znam jesi li slučajno kvotala moj post u moru drugih, slažeš li se, ili ne, ili se pak samo nadovezuješ?
U mojim promišljanjima o roditeljstvu nema materijalnih pitanja, već isključivo emocionalno- psihičkih. Materijalne prepreke su najmanja stvar, i mislim da je bolje da dijete ima materijalno nesređen, ali odgovoran i emocionalno stabilan par, nego obrnuto. I slažem se da je upravo danas taj materijalni 'issue' svima postao kakti najvažniji, a zapravo uopće nije ključan.
Znam dosta osoba koji su odrasli u ne baš bajnim materijalnim prilikama, ali od srčanih i stabilnih roditelja i ispali su super ljudi, voljeni, sretni, zdravi. Isto tako, grozno je reći, ali kad čujem neke priče drugačijeg tipa, gdje su roditelji djeci bukvalno zagorčali život, pitam se zašto su ih kojeg vraga uopće imali... I kad vidiš koliko se ti ljudi u životu emocionalno pate i bore da zadrže makar osnovnu funkcionalnst (emocionalne prirode ponajprije), stvarno ti se smuči.
Također, meni u glavi djeca nisu nešto što se 'događa', pogotovo ne u današnje vrijeme sa svim ovim metodama kontracepcije i mogućnostima planiranja. I baš zato, baš zato što živimo u doba kada toliko toga znamo, i o samorazvoju i o radu na sebi, i o utjecajima roditelja na djecu i njihov emotivni razvoj, o svemu... baš zato smo na neki način dužni odgovorno stupati u roditeljstvo, a ne samo se prepustiti pa šta se desi.
Možda se neće svakome svidjeti ovo što pišem, ali imam u životu osobe do kojih mi je stalo, a koji su se 'desili' psihički nestabilnim i(li) nespremnim obiteljima, i mislim da je to jedna od najgorih mogućih stvari za čovjeka jer stvara rane koje se jako jako teško saniraju. Ili, nažalost, osobe svojih godina koje su nepromišljeno stupile u roditeljstvo, i uzgojile velike probleme već od djetetovih pelena.
Zato podržavam svakoga tko nije siguran u svoje roditeljske sposobnosti, i može li uopće uzeti tu ulogu, pogotovo ako je svjestan svojih manjkavosti i (trenutne) nemogućnosti da se s njima iznosi, meni je to ok, i fer. I mislim da se ne treba u toj situaciji obazirati na ono što selo misli i otvarati ovakve teme
EDIT: aha sad sam skontala da se slažeš s 'većinom' posta Sorry, my confusion
Quote:
Retra kaže:
Ne trebaš imati dijete. I nemoj ga imati ako se osjećaš kao što si napisala. Ako ne osjećaš želju za majčinstvom, jednostavno se nemoj daviti ni mišlju o majčinstvu. I nikome niš.
Ono što nemaš ti ionako ne može faliti.
|
Pa ne bi ona, ali obitelj stišće.. Prijateljice... Rođaci... Susjedi... Superego.. Itd.
Zadnje uređivanje TincH : 06.10.2014. at 22:01.
|
|
|
08.10.2014., 09:47
|
#40
|
svijetli
Registracija: Feb 2009.
Lokacija: Zagreb
Postova: 1,375
|
Ne znam sad po redu, a ne da mi se quottai post, predugačak je.
Imam dva klinca, 3 godine i 6 mj.
Sad imamo i slatkiša i smokića u kući, kod nas se to jede ali u nekoj razumnoj granici. Može i manje, ali ne da mi se jer mi nije bitno. Ljudi koji više paze na te stvari bez problema održe taj sistem zdrave prehrane. Kod nas u parkiću rijetko koje dijete ima grickalice, i mi ponesemo samo vodu van.
Moj stariji je malo čudan. U jaslice ide od godine dana, ali i dalje se jako teško socijalizira, teško uspostavlja kontakt, ne želi se igrati u grupi i jedan rođendan u igraonici nam je ogadio igraonice zauvijek, glasna muzika, previše djece i to je bilo dovoljno da ga cijelog proplače. I opet nije nesretan, nego voli igrati po svojim pravilima. Nisam se nikad zamarala što ako mi dijete bude takvo jer nisam poznavala dovoljno djece da bi ih mogla katalogizirati. (jel to uopće riječ?)
Ove naljepnice iz konzuma ne skupljamo, ne zna što je to. On voli lopte i autiće i uopće ga te sličice ne uzbuđuju. Ne gledamo gormiti i slične crtiće, ne zanimaju ga. Osim pocoya i spužva boba, prolazi jedino još kojot i ptica trkačica. I to me baš čudi.
Mislim da imam dijete kojeg se ti bojiš i nije nimalo strašno. Ono što je teško nisi ni dotakla- bolesno dijete (ono, temperaturica, šmrklji) i kombinacija jaslice/posao, kad te šefovi guze jer si na bolovanju jednom mjesečno. Eh... to ko preživi, pričat će. Ok, ti imaš baka servis pa se s tim nećeš morati nositi.
Nikad, u nijednom trenutku nisam požalila što sam se odlučila na roditeljstvo.
Ali... nekad mi padaju na pamet svakakvi crnjaci i pomislim kako bi bilo lakše da sam ostala bezdječna. To su crne misli; što ako se kobno razbole, što ako nas sad pokupi neki pijanac s autom, što ako se ja razbolim, što ako izbije svjetski rat i nešto nam se desi...
Ali tu su, zdravi, veseli, tvrdoglavi zajebanti i ništa što sam ostavila u onom životu prije njih se ne može mjeriti s njima i tim osjećajem kad ti mekana, mirišljava bebica prdi u krilu.
I ne vidim zašto bi netko tko ne želi imati djecu, baš morao postati roditelj. Ne mislim da ti ljudi nešto propuštaju, jednostavno će si ispuniti život na drugi način.
|
|
|
|
|
Tematski alati |
|
Opcije prikaza |
Linearni mod
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 07:50.
|
|
|
|