Nisi jedina, i meni se to dogodilo.
Isto djed, isto mamin otac, koji je umro kad je mama bila trudna sa mnom.
Međutim, ja sam shvatila poslije zašto sam ga sanjala tada kad jesam: dolazio je rat, on je bio jako tužan i ozbiljan i nešto mi je govorio a ja tada nisam razumjela.
Sljedeće godine moja baka je umrla (njegova žena) u okruženju, u gladi i bolesti
Da sam shvatila poruku, bila bih je izvukla na vrijeme.
Sanjala sam i tetka na godišnjicu njegove smrti, neopisivo sretan je bio u tom snu, lebdio je nekako u zraku i bio je u društvu moje tete (ne njegove žene, nego sestre njegove žene koja je u tom trenutku isto bila već pokojna) i ona je isto bila nasmijana kao nikad dok je bila živa, oboje su mi mahnuli i otišli.
Napominjem, nisam ni ja znala kad je on umro, živio je u Vojvodini, i ja ga nisam bila vidjela godinama. Nisam mu bila ni na pogrebu; tata mi je rekao kad sam mu ispričala san da mu je tog dana bila godišnjica smrti.
Meni je samo jedno objašnjenje: duša je vječna, zagrobni život postoji.
Drugog objašnjenja nema.
Pomoli se za djedovu dušu a i za svoju