Nesnalaženje u životu

[Lorse]

Splićankaa kaže:

U Hrv se tesko socijalizirati nakon srednje i faksa, ako nemas i dalje drustvo, ispadas neki cudak koji sam hoda okolo, zato kad si negdi u inozemstvu, tu su svi dosli sami odnekud, studirat, radit, tako da se svi osjecaju ka da se moraju upoznat s nekim.

Nisam se ja pretjerano socijalizirao nigdje,dobrim dijelom jer baš ne volim ono što vole mladi.Neki hobi nisam ni otkrio baš da tu nađem sličnu ekipu,a i naravno,novac je problem da krenem s nekom aktivnošću,ai nebitno sada....

ONeill kaže:

Zašto uvijek tako negativan stav prema svemu?

Pa kad ti se ništa pozitivno u jednom desetljeću ne dogodi,teško da se možeš ičemu dobrome nadati.

[Tajda]

Suosjećam sa pokretačicom teme. U mnogim stvarima se pronalazim..
Nažalost.
Mene trenutno najviše muči izolacija. Jednim dijelom je nametnuta, a drugim sam možda i sama kriva jer sam se se morala distancirat od ljudi koji su me emotivno iscrpljivali..
Ali opet, vrlo često nailazim na odbacivanje, bilo da se radi o kolegama na poslu ili npr. ljudima s kojima pohađam tečaj. Možda nisam dovoljno glasna, vesela, nemam lude priče koje uvijek uključuju potoke alkohola i lude izlaske..Ali sam radišna, spremna pomoć , željna učenja..
I onda taj fakultet i iskustvo rada koje imam kao da je potencijalna opasnost gdje god da dođem...Vrlo često čujem-"fakultet ti danas ništa ne znači". I to uglavnom od ljudi koji ga nemaju ili su završili skroz nešto deseto i ne rade u struci..
Kad se radi o izlascima vrlo često me se isključuje, ali me se redovito obavještava di se bilo i šta se radilo..Iako ja kažem-javite se kad budete išli, gotovo nikad ne dočekam poziv. Ali su tu redovito kave gdje slušam o tuđim problemima uz pokoje hvalisanje iz noćnog izlaska ili sa putovanja (na koje bi i ja vrlo rado ali nemam s kim).
Sretna sam i zahvalna na svemu što imam, ali ta okolina i odnosi s ljudima napravili su od mene tužno žensko biće koje može i želi nešto više od života, ali to nema gdje ostvarit..

[Lorse]

Tajda kaže:

Suosjećam sa pokretačicom teme. U mnogim stvarima se pronalazim..
Nažalost.
Mene trenutno najviše muči izolacija. Jednim dijelom je nametnuta, a drugim sam možda i sama kriva jer sam se se morala distancirat od ljudi koji su me emotivno iscrpljivali..
Ali opet, vrlo često nailazim na odbacivanje, bilo da se radi o kolegama na poslu ili npr. ljudima s kojima pohađam tečaj. Možda nisam dovoljno glasna, vesela, nemam lude priče koje uvijek uključuju potoke alkohola i lude izlaske..Ali sam radišna, spremna pomoć , željna učenja..
I onda taj fakultet i iskustvo rada koje imam kao da je potencijalna opasnost gdje god da dođem...Vrlo često čujem-"fakultet ti danas ništa ne znači". I to uglavnom od ljudi koji ga nemaju ili su završili skroz nešto deseto i ne rade u struci..
Kad se radi o izlascima vrlo često me se isključuje, ali me se redovito obavještava di se bilo i šta se radilo..Iako ja kažem-javite se kad budete išli, gotovo nikad ne dočekam poziv. Ali su tu redovito kave gdje slušam o tuđim problemima uz pokoje hvalisanje iz noćnog izlaska ili sa putovanja (na koje bi i ja vrlo rado ali nemam s kim).
Sretna sam i zahvalna na svemu što imam, ali ta okolina i odnosi s ljudima napravili su od mene tužno žensko biće koje može i želi nešto više od života, ali to nema gdje ostvarit..

Razlog zašto te ne pozivaju vjerovatno leži zato što mnogima nisi zanimljiva,neznaš skladati šale,smijati se...jbg,svijet ne voli "gubitnike".

Ovo boldano.

Ne znači da ne znači,ali je baš povezano s ovom temom.Diploma je samo neka ulaznica za ući npr. u neku firmu (fakultet) gdje je 90% ljudi tvog kalibra obrazovanja.

Misliš li da je bilo gdje u svijetu,dekan,neki šef zavoda,katedre onaj najkvalitetniji znanstvenik ? Nije!

Nažalost,za materijalizirati,snaći se u životu,nije dovoljna diploma...čak mislim da je bitnije (i uvijek je bilo) dobro se prodati,smijeti se,biti druželjubiv,birati "korisne" prijatelje,biti pojava ugodna oku u društvu (dosta ovisi o izgledu,šarmu).

Nije dovoljno samo blejati u knjigu i biti najbolji.Takve obično iskoriste i materijaliziraju ovi koji su "pametniji".

[8472]

Bez "papira" danas si čista nula.
Ali ono što poslodavci traže je iskustvo.
A to u prijevodu znači da dok studiraš paralelno i radiš u toj branši ili određenoj materiji jer je samo štrebanje gola kita.

[Splićankaa]

Tajda kaže:

Suosjećam sa pokretačicom teme. U mnogim stvarima se pronalazim..
Nažalost.
Mene trenutno najviše muči izolacija. Jednim dijelom je nametnuta, a drugim sam možda i sama kriva jer sam se se morala distancirat od ljudi koji su me emotivno iscrpljivali..
Ali opet, vrlo često nailazim na odbacivanje, bilo da se radi o kolegama na poslu ili npr. ljudima s kojima pohađam tečaj. Možda nisam dovoljno glasna, vesela, nemam lude priče koje uvijek uključuju potoke alkohola i lude izlaske..Ali sam radišna, spremna pomoć , željna učenja..
I onda taj fakultet i iskustvo rada koje imam kao da je potencijalna opasnost gdje god da dođem...Vrlo često čujem-"fakultet ti danas ništa ne znači". I to uglavnom od ljudi koji ga nemaju ili su završili skroz nešto deseto i ne rade u struci..
Kad se radi o izlascima vrlo često me se isključuje, ali me se redovito obavještava di se bilo i šta se radilo..Iako ja kažem-javite se kad budete išli, gotovo nikad ne dočekam poziv. Ali su tu redovito kave gdje slušam o tuđim problemima uz pokoje hvalisanje iz noćnog izlaska ili sa putovanja (na koje bi i ja vrlo rado ali nemam s kim).
Sretna sam i zahvalna na svemu što imam, ali ta okolina i odnosi s ljudima napravili su od mene tužno žensko biće koje može i želi nešto više od života, ali to nema gdje ostvarit..

Okruzena si seljacima koji sve o svemu znaju, ljudi ce uvik pametovat na tebi da uvazis njihovo misljenje ili ne..

nadi ljude slicne sebi, odi na razmjenu studenata, iskoristi erasmus ako jos mos, proguglaj imena studentskih udruga u svom gradu, to sta tebi nije zanimljivo u drustvu drugih, ne znaci da si ti dosadna, nego da ti mozda ne pase drustvo tih ljudi i da ti nije vrhunac zivota saznat kako se neko napija il podera stiklu.
a za putovanja, razmisli jel stvarno nisu tebe htjeli zvati ili su oni isli u kombinacijama momak i cura, romanticno putovanje...

ne slazem se s forumasom koji tvrdi da je to do toga sta si povucena,, nije opce, nego ako je okolina takva, malo mjesto, svi se ponasaju isto, cim malo odskaces, odma je teze.. mozda ti treba nova zivotna sredina?

[Stonerlord]

Funny Queen kaže:

Ne znam odakle da krenem. Imam već dosta godina (prešla 30.), a nemam ništa. Nikako na zelenu granu s poslom. Ili sam prisiljena mijenjati (jer firma propada) ili visim po nekim zamjenama, ili ga loše radim jer mi ne paše. Iz te financijske nestabilnosti nemam obitelj ni djecu. Hvala bogu, imam gdje biti, nisam podstanar. Prijatelja imam nekoliko, u slobodno vrijeme sivruckam i igram kvizove, dečka nemam već 4 godine. Trebalo mi je vremena da prebolim bivšeg, a u međuvremenu, nikoga novoga na vidiku. Nemam ideje kamo da više pogledam. K tome, bila sam na kratko i u inozemstvu pa se vratila doma.
Čini se kao da mi nedostaje cilj u životu. Kako do nega? Kako saznati što uistinu želim i onda da dođem do tog cilja? Kako da se prestanem mučiti?
Ako se ovako nastavi, doista neću imati ništa.

Mislim da se nesto drugo vrti u tvojoj glavi da stalno mislis o tome nasla bi rjesenje jednostavno zivis iz dana u dan i onda skuzis nemam nista al to je samo na moment.Scime se preokupiras u tom smjeru ides bar ja tako mislim.

[Prajapati]

ti si jedna krasna dušica i da ih je bar više kao što si ti

mene cijeli život razdiru dvije stvari: živjeti ko nomad i svirati na cesti ili se prihvatiti pravog posla

ovo drugo je prevagnulo i sada ne znam jesam li dobro odlučila, ali sam shvatila da je to jedino ispravno ako želim jednog dana imati obitelj i djecu. a želim.

ali i dalje me vuče život na ulici, sviranje, ta određena neivjesnost života i sadržajnost svakodnevice
ne pripadam svijetu u kojem se radi od 8-16, ali sam ga izabrala. možda sam izdala sebe, ali valjda sam ispravno postupila.

putovanja su mi također uvelike pomogla, upoznala sam ljude koji razmišljaju ko ja.
ne treba ti nitko, odi sama. postoje grupe upravo takvih ljudi. možda si čula a puturamu? oni imaju upravo taj princip, ljudi koji žele putovati, a nemaju ekipu. a nisu agencija.
kasnije sam upravo tamo upoznala ekipu i sad putujemo dalje, promatramo svijet, upoznajemo i sebe i druge.

i samo jedan ispravak (nemoj se ljutiti, nije zlonamjerno) "čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda") je stih Antuna Branka Šimića

A Kranjčević ima jedan drugi citat kojeg si često volim ponavljati
"Mrijeti ti ćeš kad počneš u ideale svoje sumnjati"

[kor-im]

nije da ima sad direktne veze sa temom ali uvjek mi je bilo zanimljivo kako malo se ustvari ulaže u osposobljavanje ljudi da se zapravo 'snađu u životu'

sobzirom na to koliko problema prosječan čovjek ima sa tim čini se skoro kao kad bi pretpostavili da če večina populacije več nekako smislit kako da čita i piše čak i da ne postoji organizirano školstvo ili da če prosječan čovjek nekako več savladat adekvatno vožnju motornim vozilom čak i ako ne postoje autoškole

[Tajda]

Lorse kaže:

Razlog zašto te ne pozivaju vjerovatno leži zato što mnogima nisi zanimljiva,neznaš skladati šale,smijati se...jbg,svijet ne voli "gubitnike".

Ovo boldano.

Ne znači da ne znači,ali je baš povezano s ovom temom.Diploma je samo neka ulaznica za ući npr. u neku firmu (fakultet) gdje je 90% ljudi tvog kalibra obrazovanja.

Misliš li da je bilo gdje u svijetu,dekan,neki šef zavoda,katedre onaj najkvalitetniji znanstvenik ? Nije!

Nažalost,za materijalizirati,snaći se u životu,nije dovoljna diploma...čak mislim da je bitnije (i uvijek je bilo) dobro se prodati,smijeti se,biti druželjubiv,birati "korisne" prijatelje,biti pojava ugodna oku u društvu (dosta ovisi o izgledu,šarmu).

Nije dovoljno samo blejati u knjigu i biti najbolji.Takve obično iskoriste i materijaliziraju ovi koji su "pametniji".

Odavno sam ja diplomirala, radila i ovdje i vani, stekla iskustva rada na mnogim poljima. Ako je uhljebit se, prevarit, ukrast, hodat sa sponzorima i hvalit se preko instagrama prethodno navedenim stvarima mjerilo uspjeha, niti ne želim pripadat takvoj sredini.

Reci mi samo kako se to ponašaju "pobjednici", ako misliš da sam ja "gubitnik" jer nisam napadna, agresivna u nastupu, ne smijem se na silu i ne hvalim se budlaštinama?

Splićankaa kaže:

Okruzena si seljacima koji sve o svemu znaju, ljudi ce uvik pametovat na tebi da uvazis njihovo misljenje ili ne..

nadi ljude slicne sebi, odi na razmjenu studenata, iskoristi erasmus ako jos mos, proguglaj imena studentskih udruga u svom gradu, to sta tebi nije zanimljivo u drustvu drugih, ne znaci da si ti dosadna, nego da ti mozda ne pase drustvo tih ljudi i da ti nije vrhunac zivota saznat kako se neko napija il podera stiklu.
a za putovanja, razmisli jel stvarno nisu tebe htjeli zvati ili su oni isli u kombinacijama momak i cura, romanticno putovanje...

ne slazem se s forumasom koji tvrdi da je to do toga sta si povucena,, nije opce, nego ako je okolina takva, malo mjesto, svi se ponasaju isto, cim malo odskaces, odma je teze.. mozda ti treba nova zivotna sredina?

Upravo to što si spomenula, meni vrhunac života nije hvalisanje materijalnim stvarima i provođenje sati i sati na kavama bez ikakvog smisla.
Ja sam diplomirala, tako da studentske udruge otpadaju..
Ali da, promjena sredine nekad može bit dobar potez..Možda bi i pokretačica teme mogla razmislit o tome..

[Lorse]

Tajda kaže:

Odavno sam ja diplomirala, radila i ovdje i vani, stekla iskustva rada na mnogim poljima. Ako je uhljebit se, prevarit, ukrast, hodat sa sponzorima i hvalit se preko instagrama prethodno navedenim stvarima mjerilo uspjeha, niti ne želim pripadat takvoj sredini.

Reci mi samo kako se to ponašaju "pobjednici", ako misliš da sam ja "gubitnik" jer nisam napadna, agresivna u nastupu, ne smijem se na silu i ne hvalim se budlaštinama?

Odavno ja ništa ne mislim i bez prevelikog uzbuđivanja

Ja sam samo replicirao na ono tvoje vezano oko diplome.Nikada škola za 99% ljudi nije bila nešto gdje bi trebali biti najbolji.

Postoje i mnoge životne škole,maniri,nešto se stiče rođenjem,nešto odgojem...

Eto npr.danas aktualni Mamić.Čovjek da se nalazi u nekoj uređenoj državi on bi se snašao i uspio.A koliko znam nema diploma.

[Tajda]

Lorse kaže:

Eto npr.danas aktualni Mamić.Čovjek da se nalazi u nekoj uređenoj državi on bi se snašao i uspio.A koliko znam nema diploma.

Upravo suprotno. U normalnoj državi on bi odavno bio iza rešetaka.

[Lorse]

Tajda kaže:

Upravo suprotno. U normalnoj državi on bi odavno bio iza rešetaka.

Nećemo o tome previše ovdje

Ali živimo u demokraciji,pa pustimo da čovjek za početak ima suđenje

[8472]

Lorse kaže:

Eto npr.danas aktualni Mamić.Čovjek da se nalazi u nekoj uređenoj državi on bi se snašao i uspio.A koliko znam nema diploma.

[Orlandia]

Tajda kaže:

Reci mi samo kako se to ponašaju "pobjednici", ako misliš da sam ja "gubitnik" jer nisam napadna, agresivna u nastupu, ne smijem se na silu i ne hvalim se budlaštinama?

Evo dosta si dobro opisala i sama. S tim da bih agresivnost zamijenila s "znati se na neki način prodati".
Možda zračiš očajem, možda neisgurnošću, možda nervozom, možda si potrebita (a jesi) i to se osjeti. Možda si napeta. Ne trebaš se hvaliti budalaštinama ali zašto ne bi rekla da si nešto dobro napravila ako jesi? Iskreno, niti ja se ne bih voljela družiti s nekom ultra ozbiljnom, ultra radišnom curom koja sjedi u kutu i plače nad sudbinom.

[Funny Queen]

Prajapati kaže:

ti si jedna krasna dušica i da ih je bar više kao što si ti

mene cijeli život razdiru dvije stvari: živjeti ko nomad i svirati na cesti ili se prihvatiti pravog posla

ovo drugo je prevagnulo i sada ne znam jesam li dobro odlučila, ali sam shvatila da je to jedino ispravno ako želim jednog dana imati obitelj i djecu. a želim.

ali i dalje me vuče život na ulici, sviranje, ta određena neivjesnost života i sadržajnost svakodnevice
ne pripadam svijetu u kojem se radi od 8-16, ali sam ga izabrala. možda sam izdala sebe, ali valjda sam ispravno postupila.

putovanja su mi također uvelike pomogla, upoznala sam ljude koji razmišljaju ko ja.
ne treba ti nitko, odi sama. postoje grupe upravo takvih ljudi. možda si čula a puturamu? oni imaju upravo taj princip, ljudi koji žele putovati, a nemaju ekipu. a nisu agencija.
kasnije sam upravo tamo upoznala ekipu i sad putujemo dalje, promatramo svijet, upoznajemo i sebe i druge.

i samo jedan ispravak (nemoj se ljutiti, nije zlonamjerno) "čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda") je stih Antuna Branka Šimića

A Kranjčević ima jedan drugi citat kojeg si često volim ponavljati
"Mrijeti ti ćeš kad počneš u ideale svoje sumnjati"

Hvala na opasci, neće mi više pobjeć' krivi pjesnik :-)
Sad ja tebe moram malo razočarati - nisam baš nomad ali jesam nemirnog duha, koliko god bila tiha u društvu. Dosta sam mjesta promijenila, što zbog posla, što zbog toga jer mi se doma nije ostajalo. Osjećam da bih rado opet "pobjegla" iz stana jer me guši.
Nisam čula za puturamu. Odavno više nisam student ali volim putovati.
I meni je privlačna ideja obitelji. Ne zato što se to "mora" nego zato što to želim. Stoga sam i ja trenutno na tome da radije biram tu neku stabilnost, koliko god mi posao kao takav ne pasao uvijek.