Muškarci i osjećajnost

[goldentip]

Cinjenica da muskarci imaju sedam puta veci nivo testosterona u krvi. Sto to cini covjeku, ne znam. Ja sam imao visak testosterona pa sam se uvijek borio na prvoj liniji obrane od nepravde i bjesnio kao pravo musko, a ne plakao. Mislim da sam zadnji put plakao prije deset godina. To sam se naucio krivo od oca koji je bio poslovodja i sve rjesavao bijesom. Bijes je dobra emocija jer prazni dusevnu tezinu ali i negativna jer izaziva lose reakcije u drugih. Plakanje ne izaziva lose reakcije u drugih, nego ih nagoni da pomognu. Otkad pijem lijekove nema vise ni bijesa, ni testosterona. Sto je vise pomoglo u povijesti, plakanje ili bijes. Plakanje sigurno od strane sjebanih da vrate drugima za ucinjeno zlo bijesom.

[mantisa]

ericsson kaže:

Možda nisu funkcionirali, ali su barem postojali.

Pa sad...imamo situaciju kad sve radimo po odredjenim pravilima i s malo ili nimalo osobne slobode i onu kad dobijemo mogucnost izbora pri cemu mozemo pogrijesiti, ali i uspjeti i u oba slucaja nesto nauciti i zakljuciti.
Onako si samo izvrsioc. Nema mi smisla u tom. Jos kao dijete sam to osjecala.

[RockaRolla]

radical change kaže:

No ovdje imam potrebu nešto istaknuti, a to je da razlika između spolova treba postojati i emocionalna inteligencija se treba prilagođavati upravo tome.

Pa mislim da razlika između spolova uglavnom postoji

Ali iz ovog što si napisao, ja zaključujem da ti smatraš kako muškarci i žene za svoje dobro moraju upadati u ekstremne stereotipe. I ne mogu se s time složiti.

Ewo recimo na koncu svake godine na grupnoj terapiji odrađujemo erotizacije. I tu svaki član bez obzira koliko mu teško bilo mora reći kojeg člana grupe smatra sexualno i emocionalno najprivlačnijim te objasniti zašto. Ove godine je bilo vrlo zanimljivo, meni, jer je većina žena izbor svela na dvojicu, prvi je privlačan izgledom, elokventan i osjećajan, a ja sam predstavljao onaj dominantniji alfa izbor. Što se mene tiče komentari su bili da ih kod mene privlači moja muškost i dominacija, a drugi izbor je padao na fizičku ljepotu i svojevrsnu emocionalnost.

Dakle, žene su odabrale osjećajnog muškarca kao privlačnog, to kažeš? To je u kontradikciji sa svime što u stvari tvrdiš, jer tvrdiš da žene prvenstveno privlače hladniji, neemocionalni i grublji tipovi, muževniji u smislu da su što dalje od ženstvenih osobina poput osjećajnosti, nježnosti, plahosti....(elokvencija isto nije baš alfa/muževna karakteristika?).

Čini mi se da se ovdje radi o tome da je kod vas presudio baš taj emocionalni balans (kakva takva emocionalna inteligencija) uz nešto bolji fizički izgled jer su jednako erotskim proglasile i tebe manje osjećajnog i tog drugog više osjećajnog, koji vjerojatno dobro upravlja svojim osjećajima, a što zapravo i sam tvrdiš ovdje:

Vrlo je interesantno da drugi "bezlični", fizički ne toliko atraktivni ili emocionalno nebalansirani muški članovi grupe nisu izazvali erotske reakcije kod ženskih članova grupe.

***

Kad smo pričali detaljnije, odgovori u moju korist su bili tipa, muževan je, dominantan i ima ono što mom mužu/dečku nedostaje, pale me dominacija u krevetu i slično.

Oprez ovdje! To što ti posjeduješ nešto što njenom dečku nedostaje, opet ne čini tebe s tim karakteristikama 'boljim', jer možda bi, da si ti na mjestu dečka, nekom drugom sa suprotnim karakteristikama tvoja djevojka rekla tu istu stvar.

Jer ja osobno mislim, a govorim kao žena, da emotivno zatvoren muškarac, koliko god muževan i alfa bio, ne može istinski zadovoljiti niti jednu ženu. Mi žene smo prvenstveno emotivna bića, a emocije su sve od nježnosti do strasti. I ako tu ne pružaš adekvatan odgovor, možeš ti biti alfa nad alfama, ali piši kući propalo.

Moraš si dozvoliti emocije; i nježnost i grubost i strast i ljubomoru i očaj i veselje i mržnju i ljubav, koliko god velik i mišićav bio. Ne samo dozvolit, nego i pokazati. Da se zna da si živ, od krvi i mesa, da reagiraš, da si sposoban zaljubiti se, voljeti nekog.

Samo u pravoj mjeri u pravo vrijeme na pravom mjestu...

I ovime se tipično potvrđuje klasična priča kada su žene u pitanju, i to vidimo još u mladim danima u školi kada se cure lijepe za frajere

Lijepe se za frajere, ali frajera ne čini emocionalna hladnoća. Čini ga dobar izgled, privlačnost, stav, neki skill (sportaš, glazbenik...)...itd.

Pri tome je važno napomenuti da je pretjerana muška emocionalnost u sexualnom smislu turn off za prosječnu ženu.

Ako pod pretjeranom muškom emocionalnošću smatramo nježnost, plahost, anksioznost, sramežljivost....to je istina, jer podsjeća na djevojku u pubertetu ili pms-u. Baš kao što je prosječnom muškarcu turn off žena koja se ponaša kao tipični krkan.

Ali to su netipični primjerci kod oba spola jer muškarci uglavnom ipak nisu tako plaho nježni, a žene nisu grube krkanice, a čak i oni koji jesu puno blaži i nježniji od prosječnog muškarca, nisu takvi zahvaljujući (ne)odgoju, niti ti možeš od nekoga napraviti manje emotivnog čovjeka odgojem.

Možeš ga naučiti da ne plače pred ljudima, ali taj ti krkan nikada biti neće. I uvijek će se vidjeti da je nježniji i osjećajniji, čak i ako pokuša to sakriti. Prosječnoj ženi je možda turn off, ali nema na šta se danas ljudi ne pale tako da će i taj naći svoju zakrpu.

Ali ludo zaljubljen i strastven muškarac je također jako emotivan, a vjerujem da je rijetko kojoj ženi turn off u seksualnom smislu. Vjeruj mi da bi ga svaka uzela bez razmišljanja radije nego nekog hladnog terminatora.

Stereotipno očito da, ženama ne treba slab i osjetljiv muškarac, ne treba im muškarac koji u osjećajnom smislu nalikuje na ženu.

Ne treba joj slab i osjetljiv, ali joj treba ljudska osoba koja ima svoje uspone i padove, dobre i loše dane, koja će nekada pružiti, a nekada tražiti utjehu, jer je čovjek, a ne robot. Radije paket svih emocija, nego paket bez emocija.

Stoga, vraćajući se na temu, smatram da muškarci nužno trebaju biti emocionalno nedostupniji, zatvoreniji

Strongly disagree.

i karakterno snažniji kako bi prije svega bili privlačni ženama, a konačno kako ne bi pali pod utjecaj ženske manipulacije i želje da muškarca prilagođava sebi prema nekim trenutnim hirevima kojima je zapravo nemoguće udovoljiti jer često ni žene same ne zanju što zapravo žele (koliko znam još nitko na to pitanje nije pronašao odgovor).

Ja znam, ali ti ne želiš čuti

Prilikom odgajanja dječaka stoga ne mogu postojati jednaki kriteriji kao i za djevojčice. Pretjerano osjećajan muškarac neće biti prihvaćen niti od strane muškaraca, a bome niti od strane žene, vjerojatniji je scenarij da će Romeo patiti a Marko mu hladno uzeti djevojku ispred nosa... Životna realnost ali tako je i na to trebamo pripremiti vlastitu djecu.

Možda....a možda djevojka ipak preferira pretjerano osjećane tipove

Kako god, ne možeš nekoga odgojiti da bude manje emotivan. Samo da se bolje nosi s emocijama.

[ericsson]

mantisa kaže:

Pa sad...imamo situaciju kad sve radimo po odredjenim pravilima i s malo ili nimalo osobne slobode i onu kad dobijemo mogucnost izbora pri cemu mozemo pogrijesiti, ali i uspjeti i u oba slucaja nnesto nauciti i zakljuciti.
Onako si samo izvrsioc. Nema mi smisla u tom. Jos kao dijete sam to osjecala.

U nekom idealnom svijetu bi možda i bila u pravu. Ali u ovome svijetu nisi.

Makar, nisu Radical i Alyosha pisali o mogućnosti izbora, nego su u suštini pisali o najefikasnijoj muškoj strategiji za parenje. Ovaj put su u pravu.

[mantisa]

Moj prvi decko je bio vrlo emotivan i znao je pokazati osjecaje. Znao mi je pokazati i kad sam ga necim povrijedila, sto je za mene bilo otkrice. Nije mi vracao na isti nacin, samo bi rekao da nisam lijepo postupila. Par puta je i plakao zbog nekog mog postupka.
Nisam to nikad dozivjela kao slabost, vec bas suprotno - kao posebnu snagu i zrelost.
Nisam vise nikad naisla na tako nesto i smatram ga jednom od najboljih osoba koju sam upoznala.

[ericsson]

mantisa kaže:

Moj prvi decko je bio vrlo emotivan i znao je pokazati osjecaje. Znao mi je pokazati i kad sam ga necim povrijedila, sto je za mene bilo otkrice. Nije mi vracao na isti nacin, samo bi rekao da nisam lijepo postupila. Par puta je i plakao zbog nekog mog postupka.
Nisam to nikad dozivjela kao slabost, vec bas suprotno - kao posebnu snagu i zrelost.
Nisam vise nikad naisla na tako nesto i smatram ga jednom od najboljih osoba koju sam upoznala.

Ali niste više zajedno, zar ne?

[mantisa]

ericsson kaže:

U nekom idealnom svijetu bi možda i bila u pravu. Ali u ovome svijetu nisi.

Makar, nisu Radical i Alyosha pisali o mogućnosti izbora, nego su u suštini pisali o najefikasnijoj muškoj strategiji za parenje. Ovaj put su u pravu.

Ja sam sad samo tebi replicirala na ono da su imali bar ikakve odnose...da nisam sigurna jel to bolje.

[mantisa]

ericsson kaže:

Ali niste više zajedno, zar ne?

Nismo, ali bih opet bila s njim ili nekim takvim da mogu.

[ericsson]

mantisa kaže:

Nismo, ali bih opet bila s njim ili nekim takvim da mogu.

Pa zašto si onda prekinula tu vezu?

Btw, ovo ti je vrlo nezgodna izjava. Malkice nefer prema sadašnjem partneru, mogli bismo reći.

[mantisa]

ericsson kaže:

Pa zašto si onda prekinula tu vezu?

Btw, ovo ti je vrlo nezgodna izjava. Malkice nefer prema sadašnjem partneru, mogli bismo reći.

Nisam prekinula. Okolnosti su nas odvele na razlicite strane.
Bila sam premlada da bih razmisljala o nekim trajnim rjesenjima.

Da, mozda bi se moglo shvatit kao nefer (to i sama pomislih u casu kad sam to napisala), ali opet do mog sadasnjeg partnera mi je vise stalo.
Ne zbog njega samog, nego zbog moje sposobnosti za to.

[ericsson]

mantisa kaže:

ali opet do mog sadasnjeg partnera mi je vise stalo.
Ne zbog njega samog, nego zbog moje sposobnosti za to.

Mislim da je ovo malo preteška filozofija za mene. A slutim da će biti preteška i za veliku većinu ostalih forumaša na ovoj temi.

[mantisa]

ericsson kaže:

Mislim da je ovo malo preteška filozofija za mene. A slutim da će biti preteška i za veliku većinu ostalih forumaša na ovoj temi.

Pa evo ja mislim da bih mogla svom sadasnjem partneru reci da svog prvog decka smatram boljom i ugodnijom osobom nego njega, ali da njega vise volim (i on me bolje razumije nego itko). Mogla bih biti iskrena. Mislim da ga to ne bi trebalo povrijediti.
Bi li tebe?

[Alyosha]

old-soul80 kaže:

Upravo su nekada muškarci plakali i to je bilo okej... recimo u starom Rimu i Grčkoj... ponajviše vojnici koji su se međusobno i ševili. To su pravi muškarci. Ti pričaš o nekim novim kapitalističkim novotarijama valjda. Pravi muškarci plaču, ratuju i jebu se međusobno. Muškarci koji ne plaču su pičke.
I japanski samuraji su plakali. Svi pravi muškarci su plakali kroz povijest. I srednjovjekovni vitezovi kada su ih cure napucale. Malo se treba informirati prije nego se degenerične zapadne novotarije počnu turati pod "klasiku".

Ako ti misliš da ja tvrdim kako muškarci prije nisu nikad plakali, onda ne znam šta da ti kažem. Govorim da u pravilu nisu bili cmizdravci. Jedna je stvar zaplakat ako ti žena ili dijete umre, druga je stvar smarat ljude sa svojim emocijama, a imaš ulogu protektora i provajdera. Postoji mjesto i vrijeme za muške suze, ali ta su mjesta ograničena.

I gdje su ti sad Grčka i Rim? Te su civilizacije odavno propale, a njihove su prakse zamijenjene funkcionalnijima. Propale su pod svojom moralnom dekadencijom, kao što propada i svaka ljudska zajednica koja se dovede u takvu poziciju. Također se treba uzeti u obzir da ovo o čemu ti pričaš nije bilo ni približno tako pravocrtno i jednostavno kako ti ovdje pokušavaš oslikati.

mantisa kaže:

Dosta sam vremena provodila u jednom manjem mjestu gdje su tradicionalni odnosi jos nili prisutni i imala priliku vidjeti kako ti obiteljski odnosi nisu funkcionirali, kako su tu sve strane bile ostecene.

Nije ideja da muskarci pokazuju neke osjecaje koje nemaju, ni da osjecaju vise nego sto im je prirodno, vec da one osjecaje koje imaju smiju pokazati i ne moraju ih se sramiti. I prvenstveno da ih budu svjesni.

Nemaju šta pokazivat osjećaje kao mala djeca. Ljudi bi svoje emocionalne proljeve trebali kontrolirat. To vrijedi i za muškarce i za žene, iako za muškarce vrijedi više. Normalno je da muškarci pokazuju emocije, nitko ne zagovara da budu roboti. Trebaju pokazivat emocije prema svojoj obitelji i drugim ljudima, ali te emocije trebaju biti manifestirane na muški način i primjerene situaciji. Jedna je stvar voljet svoje i to pokazat, druga je stvar bit cmizdravac. Ženama se može tolerirat da budu cmizdravije, ali svi znamo šta se misli o cmizdravom muškom i to se misli sa razlogom. Također ne bi trebalo poticat niti previše izljeva ljubavi od strane muškaraca, trebaju voljet muški. Ne znam shvaćaš li o čemu pričam, ali otprilike pokušavam reć da ne trebaju bit previše pekmezasti. Ženskoj je glavi mjesto na muškim prsima, a ne obrnuto.

Pogotovo je morbidno kako obično žene valjaju te priče da bi muškarci trebali pokazivat svoje emocije, itd., a onda takve muškarce izbjegavaju ko vampiri krst. Što žene vole i traže u muškarcima nije nimalo misteriozno pitanje i odgovori su jasni. Traže čvrste i muževne muškarce, a ne cmizdrava zanovijetala koja je mamica naučila da pokazuju svoje emocije i ne srame ih se. Da se razumijemo, još ću jednom ponovit, žene žele da njihovi partneri budu emocionalno prisutni, ali u smislu da slušaju njihove probleme te da pokazuju svoju privrženost. Žene ne žele muškarce koji im pogledom pokislog psića i drhtavim glasićem pričaju o tome kako ih dečki na poslu zezaju i zbog toga se osjećaju potišteno.

Sto je nesto povijesno bila norma i nije mi neki argument, zar je sve sto je bilo bilo pozitivno?

Nije argument da je sve što je bilo bilo pozitivno. Da razmisliš malo šire lakše bi shvatila argument. Argument je u svojoj suštini evolucijski i nalaže da bi u slučaju da muško otvoreno izražavanje emocija proizvodi kvalitetnije muškarce, ta praksa postala normom kroz ljudsku povijest jer bi zajednice koje takvo što prakticiraju bile dugoročno uspješnije od onih koje to ne prakticiraju. Kroz ljudsku bi se interakciju (bilo nasilnu, bilo nenasilnu) kroz određeni vremenski period selektirale prakse koje dugoročno najbolje funkcioniraju.

[Leteća]

goldentip kaže:

Cinjenica da muskarci imaju sedam puta veci nivo testosterona u krvi. Sto to cini covjeku, ne znam. Ja sam imao visak testosterona pa sam se uvijek borio na prvoj liniji obrane od nepravde i bjesnio kao pravo musko, a ne plakao. Mislim da sam zadnji put plakao prije deset godina. To sam se naucio krivo od oca koji je bio poslovodja i sve rjesavao bijesom. Bijes je dobra emocija jer prazni dusevnu tezinu ali i negativna jer izaziva lose reakcije u drugih. Plakanje ne izaziva lose reakcije u drugih, nego ih nagoni da pomognu. Otkad pijem lijekove nema vise ni bijesa, ni testosterona. Sto je vise pomoglo u povijesti, plakanje ili bijes. Plakanje sigurno od strane sjebanih da vrate drugima za ucinjeno zlo bijesom.

Testosteron je vrlo bitan. Čitala sam svjedočanstva F2M osoba kojima se s uzimanjem testosterona posve promijenio način razmišljanja, ali ne u smislu povećanog bijesa, nego veće usmjerenosti na rješavanje konkretnog problema. I ja bih se rado fiksala time, da jedan od efekata nije povećana dlakavost.

I samom ti je jasno da su tvoje reakcije velikim dijelom bile naučene. Probleme s bijesom imaju i žene, jer da nemaju ne bi bilo toliko viceva o PMS-u. Unutarnji doživljaj emocija ima hormonalnu bazu, dok iskazivanje istih ponajviše ovisi o naučenim obrascima ponašanja, kao i o situaciji.

Postoje situacije kad se treba boriti, kad treba pustiti suzu i kad treba biti kul. Osoba koja to nije sposobna razlučiti, nije kompletna. U pravilu, takvi se kače na druge nekompletne da bi dobili ono što im nedostaje. Tako imamo te parove mačo tip/cmizdravica ili šonjo/rospija. I to funkcionira do određene točke, a kad netko odluči izaći iz svoje uloge, nastaje kuršlus. S godinama se hormonalna slika mijenja, pa imamo toliko razvoda u dobi gdje su šanse za pronalaženje novih partnera dosta sužene.

Ono što treba učiti djecu jest prepoznavanje emocija i njihovo iskazivanje na način koji ne šteti drugima. A plač i kuknjava nad nesretnom sudbinom to nije - već pet minuta u blizini kroničnog cmizdravca strašno iscrpi čovjeka koju ima imalo empatije. No, manje je poznato da je i skrivanje osjećaja jedan oblik 'emocionalnog vampirizma' jer takva osoba želi iskazati što osjeća, a strah ju je. Tko želi pomoći, krenut će kopat i pritom se prilično iscrpiti.

[Leteća]

ericsson kaže:

U nekom idealnom svijetu bi možda i bila u pravu. Ali u ovome svijetu nisi.

Makar, nisu Radical i Alyosha pisali o mogućnosti izbora, nego su u suštini pisali o najefikasnijoj muškoj strategiji za parenje. Ovaj put su u pravu.

U pravu su, ako im je cilj što više toga nataknut u što kraćem roku. Ono, istrest sjeme i otići dalje. Ali ni svijet u kojem živimo nije baš prikladan za takve aktivnosti.

[old-soul80]

Alyosha kaže:

Nije argument da je sve što je bilo bilo pozitivno. Da razmisliš malo šire lakše bi shvatila argument. Argument je u svojoj suštini evolucijski i nalaže da bi u slučaju da muško otvoreno izražavanje emocija proizvodi kvalitetnije muškarce, ta praksa postala normom kroz ljudsku povijest jer bi zajednice koje takvo što prakticiraju bile dugoročno uspješnije od onih koje to ne prakticiraju. Kroz ljudsku bi se interakciju (bilo nasilnu, bilo nenasilnu) kroz određeni vremenski period selektirale prakse koje dugoročno najbolje funkcioniraju.

Kroz cijelu povijest muškarci upravo jesu pokazivali emocije. Ovaj tvoj izraz o "kvalitetnim" muškarcima je komedija i ne znam što bi trebao značiti.

[Joshua]

Radi čestitam! Neka mali radi na jačanju svih vrsta mišića i normalno mu lijepo dopusti da plače kad čita priču Djevojka sa žigicama npr. i mislim da ne bu bilo problema. Malo samo na to pripazi. Da ne bi krenul plakat baš na svaku pizdariju. Objasniš čoveku na kaj se plače ,a na kaj ne!

[Joshua]

mantisa kaže:

Moj prvi decko je bio vrlo emotivan i znao je pokazati osjecaje. Znao mi je pokazati i kad sam ga necim povrijedila, sto je za mene bilo otkrice. Nije mi vracao na isti nacin, samo bi rekao da nisam lijepo postupila. Par puta je i plakao zbog nekog mog postupka.
Nisam to nikad dozivjela kao slabost, vec bas suprotno - kao posebnu snagu i zrelost.
Nisam vise nikad naisla na tako nesto i smatram ga jednom od najboljih osoba koju sam upoznala.

Ideš! Nikada za tebe ne bi rekel da imaš dozu nasilništva bilo kakve prirode u sebi! Nadam se da ga nisi fizički maltretirala! Jadan čovjek.

[mantisa]

Alyosha kaže:

Nemaju šta pokazivat osjećaje kao mala djeca. Ljudi bi svoje emocionalne proljeve trebali kontrolirat. To vrijedi i za muškarce i za žene, iako za muškarce vrijedi više. Normalno je da muškarci pokazuju emocije, nitko ne zagovara da budu roboti. Trebaju pokazivat emocije prema svojoj obitelji i drugim ljudima, ali te emocije trebaju biti manifestirane na muški način i primjerene situaciji. Jedna je stvar voljet svoje i to pokazat, druga je stvar bit cmizdravac. Ženama se može tolerirat da budu cmizdravije, ali svi znamo šta se misli o cmizdravom muškom i to se misli sa razlogom. Također ne bi trebalo poticat niti previše izljeva ljubavi od strane muškaraca, trebaju voljet muški. Ne znam shvaćaš li o čemu pričam, ali otprilike pokušavam reć da ne trebaju bit previše pekmezasti. Ženskoj je glavi mjesto na muškim prsima, a ne obrnuto.

Pogotovo je morbidno kako obično žene valjaju te priče da bi muškarci trebali pokazivat svoje emocije, itd., a onda takve muškarce izbjegavaju ko vampiri krst. Što žene vole i traže u muškarcima nije nimalo misteriozno pitanje i odgovori su jasni. Traže čvrste i muževne muškarce, a ne cmizdrava zanovijetala koja je mamica naučila da pokazuju svoje emocije i ne srame ih se. Da se razumijemo, još ću jednom ponovit, žene žele da njihovi partneri budu emocionalno prisutni, ali u smislu da slušaju njihove probleme te da pokazuju svoju privrženost. Žene ne žele muškarce koji im pogledom pokislog psića i drhtavim glasićem pričaju o tome kako ih dečki na poslu zezaju i zbog toga se osjećaju potišteno.

Nije argument da je sve što je bilo bilo pozitivno. Da razmisliš malo šire lakše bi shvatila argument. Argument je u svojoj suštini evolucijski i nalaže da bi u slučaju da muško otvoreno izražavanje emocija proizvodi kvalitetnije muškarce, ta praksa postala normom kroz ljudsku povijest jer bi zajednice koje takvo što prakticiraju bile dugoročno uspješnije od onih koje to ne prakticiraju. Kroz ljudsku bi se interakciju (bilo nasilnu, bilo nenasilnu) kroz određeni vremenski period selektirale prakse koje dugoročno najbolje funkcioniraju.

Pa naravno da odrasle osobe nece pokazivat emocije kao djeca, niti ce dozivljavati tako intenzivne emocije kao djeca.
Sto se ovog zadnjeg dijela tice, misim da muskarce ne treba nesto posebno uciti da ne pokazuju emocije. Ako oni po svojoj prirodi imaju manje intenzivan emotivni dozivljajni spektar, onda ce se to automatski tako i manifastirati.
A odgajanje bezosjecajnih ratnika u danasnjem drustvu nije potrebno.

[mantisa]

josuha kaže:

Ideš! Nikada za tebe ne bi rekel da imaš dozu nasilništva bilo kakve prirode u sebi! Nadam se da ga nisi fizički maltretirala! Jadan čovjek.

Ponekad sam bila malo sebicna. S apsolutnom iskrenoscu. Govorila sam sve sto sam mislila.