Moralnost-prikrivanje duboko sebičnih motiva?

[Kaidos]

Kentaurus kaže:

Ne gubi jer opet bez obzira na materijalno moralnim djelovanjem opet nastojimo izazvati pozitivne emocije u sebi i ne osjećati se krivim što je opet sebično(pod time mislim na težnju za postizanjem vlastitog zadovoljstva ne nužno dobro ili loše).

po takvom shvaćanju svaka je akcija sebična,i riječ gubi značenje.. da ne duljimo o prilično jednostavnoj bihevioralnoj podlozi, po kojoj je svaka akcija koju poduzemo po definiciji akcija u svrhu izazivanja ugode.. dakle svi smo sebični i to je to. uzmimo to kao konstantu i rasprava je nepotrebna

[Kentaurus]

radical change kaže:

Ne, moral nema veze sa zadovoljstvom, ili nema neke važne poveznice. Mi naprosto moral držimo kao normalno stanje stvari, kao dio naše svakodnevice, kao ono što svakodnevno treba činiti kako bi se uopće funkcioniralo u složenom društvu. Nemoralni čin osuđujemo jer smatramo da ugrožava našu egzistenciju i prirodni red stvari (preljub, krađa, zločin). Ljudi se ne trude biti moralni kako bi se osjećali ponosno (nebitno što je moral individualna kategorija naravno) oni svoj pojam svijeta pokušavaju uskladiti sa društveno prihvatljivim, zašto, zato što prirodno imamo potrebu za pripadnošću (vjeri, naciji, gradu, obitelji). Nemoralni čin se percipira ko remećenje ravnoteže, a osobe koje imaju potrebe van moralnih ogranićenja osjećaju nezadovoljstvo jer iste ne mogu izraziti. Altruizam je u suštini rijetka pojava jer je uglavnom obilježena skrivenim motivima usmjerenim na sebičnost (činiti dobro da bi se zaslužio raj ili prizanje ili uveličalo sebe u vlastitim ili tuđim očima) no altruisti svakako postoje jer duboko vjeruju u nesebičnost i činjenicu da je lijepo pomoći drugoma ako se zna i može bez da se traži nešto zauzvrat.

Potreba pojedinca za pripadnošću jest opet osobni motiv i opet se ne radi o moralnosti koja nema za cilj neki osobni motiv(doza sebičnosti prisutna).

Meni je to skroz ok. Moral ima svoju funkciju i mehanizme realizacije.

Altruisti opet to čine iz osobnih motiva jer se osjećaju lijepo kada pomažu drugima no da li bi to isto činili kada se ne bi osjećali lijepo? to je pitanje koje daje odgovor na pitanje postoji li moralnost bez osobnog motiva.

No priroda je evolucijom dobro ,,kreirala" moralno djelovanje tako što je ,,podarila" emocije koje nas drajvaju da činimo dobro kako bi se osjećali lijepo.

[Lleena]

Da li je slijedeća situacija primjer koji tražiš:

Prijateljica ili sestra te zamolila da joj učiniš neku uslugu. Tebi se to ne da učiniti, uzet će ti vrijeme koje bi radije radio nešto što te veseli i misliš da joj činiš medvjeđu uslugu jer se stalno oslanja na druge, a vjeruješ da bi trebala biti odgovornija i misliti unaprijed (pa ne bi bilo potrebe za traženjem ovakvih usluga).
No, ipak to napraviš jer prijateljica/sestra ti je i samo zato jer još nisi stigao porazgovarati s njom i objasniti joj što misliš o tome i da to više nećeš činiti, neka se sama izvoli drugi put pobrinuti za takve stvari unaprijed. Stvar je relativno hitna, poslije se više ništa neće moći učiniti da se to popravi i ti joj učiniš tu uslugu. I kažeš sebi da je to zadnji put.

Jel ovo rijedak primjer istinski nesebičnog ponašanja?

[Kentaurus]

Lleena kaže:

Da li je slijedeća situacija primjer koji tražiš:

Prijateljica ili sestra te zamolila da joj učiniš neku uslugu. Tebi se to ne da učiniti, uzet će ti vrijeme koje bi radije radio nešto što te veseli i misliš da joj činiš medvjeđu uslugu jer se stalno oslanja na druge, a vjeruješ da bi trebala biti odgovornija i misliti unaprijed (pa ne bi bilo potrebe za traženjem ovakvih usluga).
No, ipak to napraviš jer prijateljica/sestra ti je i samo zato jer još nisi stigao porazgovarati s njom i objasniti joj što misliš o tome i da to više nećeš činiti, neka se sama izvoli drugi put pobrinuti za takve stvari unaprijed. Stvar je relativno hitna, poslije se više ništa neće moći učiniti da se to popravi i ti joj učiniš tu uslugu. I kažeš sebi da je to zadnji put.

Jel ovo rijedak primjer istinski nesebičnog ponašanja?

Stalo ti je do sestre/prijateljice jer gajiš pozitivne emocije prema njoj. Suosjećaš s njom i odlučio si zadnji put pomoći joj jer bi se loše osjećao da joj ne pomogneš(zbog empatije).

Opet se radi o tome da ćeš ti svojim dobrim djelom dobro se osjećati jer znaš da si učinio dobro, pa je to svojevrsni osobni motiv(bolje ćeš se osjećati kada pomogneš nekome s kime suosjećaš i do koga ti je stalo a isto tako ćeš se lijepo osjećati jer znaš da si učinio dobro djelo i nećeš osjećati krivnju).

Ovo s medvjeđom uslugom opet se može raditi o našoj unutarnjoj potrebi da ispadnemo veliki u očima drugih i/ili naravno u našim očima.

[Vitalina]

Kentaurus kaže:

Kako se osjećaš kada učiniš dobro djelo? Vjerojatno doživljavaš pozitivne emocije u vezi toga.

Ako učiniš suprotno(nemoralno)?
Vjerojatno ćeš osjećati krivnju i stid ili negativne emocije zbog suosjećanja sa osobom a nisi joj pomogla.

Dakle, u oba dva slučaja činiš ili ne činiš nešto kako bi se osjećala bolje ili izbjegla loše(osjećaj krivnje).

Postavlja se pravo pitanje da ne dobivaš unutarnju satisfakciju za moralno djelovanje(osjećaj pravednosti i ponosa) i da ne dobivaš unutarnju sankciju(osjećaj krivnje, stid, negativne emocije zbog empatije jer nisi pomogla osobi) da li bi i tada bila moralna?

Uopće ne gledam na moralnost kako si opisao.
Nigdje nisam napisala da je čin moralnosti uvijek ugodan, niti da je isključivo povezan sa ugodnim ili neugodnim osjećajem.

Netko satisfakciju dobiva iz zavisti, ogovaranja, a netko drugi od toga jer je nekom pomogao.
Meni ti ugodni/neugodni osjećaji nemaju neke veće veze sa moralnošću.

Gledam baš neku seriju koja po meni izvrsno dočarava čovjekovu moralnost.

Glavni lik živi tj nastoji živjeti moralno.
Međutim, upravo zbog takvog načina razmišljanja i djelovanja, on u životu ispada naivac, budala, nesposobnjaković a u stvari je pametan čovjek koji sve vidi, ali se jednostavno ne želi prikloniti takvom pokvarenom sistemu.
Zbog toga izgubi voljenu osobu, izdaju ga braća, čak mu jednom trenutku i otac okreće leđa,koji ga je učio moralnosti od malena.
Na kraju glavi lik odluči nemoralnima vratiti istom mjerom (da nešto nauče) međutim, ispada da neki to ne žele tj da ako budu moralni gube svoj identitet.
Serija još nije gotova
Međutim, s takvim stvarima se čovjek svakodnevno susreće u životu.

[Vitalina]

Lleena kaže:

Da li je slijedeća situacija primjer koji tražiš:

Prijateljica ili sestra te zamolila da joj učiniš neku uslugu. Tebi se to ne da učiniti, uzet će ti vrijeme koje bi radije radio nešto što te veseli i misliš da joj činiš medvjeđu uslugu jer se stalno oslanja na druge, a vjeruješ da bi trebala biti odgovornija i misliti unaprijed (pa ne bi bilo potrebe za traženjem ovakvih usluga).
No, ipak to napraviš jer prijateljica/sestra ti je i samo zato jer još nisi stigao porazgovarati s njom i objasniti joj što misliš o tome i da to više nećeš činiti, neka se sama izvoli drugi put pobrinuti za takve stvari unaprijed. Stvar je relativno hitna, poslije se više ništa neće moći učiniti da se to popravi i ti joj učiniš tu uslugu. I kažeš sebi da je to zadnji put.

Jel ovo rijedak primjer istinski nesebičnog ponašanja?

To što je toj sestri netko pomogao je više stvar prisilne nego slobodne volje. Ona konstantno upada u isti krug, dakle sestra nije imala previše izbora nego da joj opet pomogne.

Nesebično ponašanje bi bilo kada bi ta sestra zauvijek riješila sestrin problem ili tako nešto. Ovo što si opisala je stavljanje osobe pred gotov čin.

[Kentaurus]

Vitalina kaže:

Uopće ne gledam na moralnost kako si opisao.
Nigdje nisam napisala da je čin moralnosti uvijek ugodan, niti da je isključivo povezan sa ugodnim ili neugodnim osjećajem.

Netko satisfakciju dobiva iz zavisti, ogovaranja, a netko drugi od toga jer je nekom pomogao.
Meni ti ugodni/neugodni osjećaji nemaju neke veće veze sa moralnošću.

Gledam baš neku seriju koja po meni izvrsno dočarava čovjekovu moralnost.

Glavni lik živi tj nastoji živjeti moralno.
Međutim, upravo zbog takvog načina razmišljanja i djelovanja, on u životu ispada naivac, budala, nesposobnjaković a u stvari je pametan čovjek koji sve vidi, ali se jednostavno ne želi prikloniti takvom pokvarenom sistemu.
Zbog toga izgubi voljenu osobu, izdaju ga braća, čak mu jednom trenutku i otac okreće leđa,koji ga je učio moralnosti od malena.
Na kraju glavi lik odluči nemoralnima vratiti istom mjerom (da nešto nauče) međutim, ispada da neki to ne žele tj da ako budu moralni gube svoj identitet.
Serija još nije gotova
Međutim, s takvim stvarima se čovjek svakodnevno susreće u životu.

Sigurno imaš razlog zašto si moralna, zar ne?

Taj primjer gdje je taj čovjek ispao naivac i ostao bez voljene osobe je opet ostao moralan jer se bolje i pravednije osjeća kad je moralan što je opet osobni motiv jer se osjeća bolje i zadovoljnije.

Dakle, da se ne osjeća zadovoljno i lijepo unutar sebe(zato što je moralan) ne bi bio niti moralan.

[Lleena]

Kentaurus kaže:

Stalo ti je do sestre/prijateljice jer gajiš pozitivne emocije prema njoj. Suosjećaš s njom i odlučio si zadnji put pomoći joj jer bi se loše osjećao da joj ne pomogneš(zbog empatije).

Opet se radi o tome da ćeš ti svojim dobrim djelom dobro se osjećati jer znaš da si učinio dobro, pa je to svojevrsni osobni motiv(bolje ćeš se osjećati kada pomogneš nekome s kime suosjećaš i do koga ti je stalo a isto tako ćeš se lijepo osjećati jer znaš da si učinio dobro djelo i nećeš osjećati krivnju).

Ovo s medvjeđom uslugom opet se može raditi o našoj unutarnjoj potrebi da ispadnemo veliki u očima drugih i/ili naravno u našim očima.

Ne, zaboravila sam napisati (odnosno očito nisam dovoljno istaknula, a ti nisi pažljivo čitao):

- ne suosjećaš s njom nego te živcira
- nećeš se osjećati dobro ako joj pomogneš, osjećat ćeš se iskorišteno i frustrirano
- ako joj ne pomogneš, osjećat ćeš se ugodno jer ćeš ostat kod kuće u toplom i gledat omiljenu seriju, neće te gristi nikakva savjest, krivnja ili slično, zaboravit ćeš na to čim završiš razgovor s njom
- medvjeđa usluga se ne odnosi da ispadnemo veliki (možda da u rječniku provjeriš značenje sintagme medvjeđa usluga), nego da znaš da ni njoj ne činiš uslugu - jer ju potičeš da i dalje bude neodgovorna

Nadam se da sam sad pojasnila, učinio si uslugu, a da ni sam ne znaš zašto si učinio, rekao si "da" više iz neke inercije

Ajde mi sad prokomentiraj

[Apemant]

Kentaurus kaže:

,,razumne"

Zanimljivo riješeni navodnici.

Iako, bolje bi bilo ,,razumne''... hm, i nije neka razlika

[Kentaurus]

Lleena kaže:

Ne, zaboravila sam napisati (odnosno očito nisam dovoljno istaknula):

- ne suosjećaš se s njom nego te živcira
- nećeš se osjećati dobro ako joj pomogneš, osjećat ćeš se iskorišteno i frustrirano
- ako joj ne pomogneš, osjećat ćeš se ugodno jer ćeš ostat kod kuće u toplom i gledat omiljenu seriju, neće te gristi nikakva savjest, krivnja ili slično, zaboravit ćeš na to čim završiš razgovor s njom
- medvjeđa usluga se ne odnosi da ispadnemo veliki, nego na tvoje vjerovanje da ni njoj ne činiš uslugu - jer ju potičeš da i dalje bude neodgovorna

Nadam se da sam sad pojasnila, učinio si uslugu, a da ni sam ne znaš zašto si učinio, rekao si "da" više iz neke inercije

Ajde mi sad prokomentiraj

Imam neki feeling da je cilj ovog posta namjerno kontriranje kako bi ispao u krivu, al ajd dobro možda griješim

Bez nekakvog unutarnjeg osjećaja ili motiva nema ponašanja ništa nije bez razloga.

Zašto želiš pomoći prijateljici/sestri?
Neki motiv moraš imati jer čak i češanje po glavi ima motiv a kamoli ,,medvjeđa usluga"

[Lleena]

Vitalina kaže:

Uopće ne gledam na moralnost kako si opisao.
Nigdje nisam napisala da je čin moralnosti uvijek ugodan, niti da je isključivo povezan sa ugodnim ili neugodnim osjećajem.

Netko satisfakciju dobiva iz zavisti, ogovaranja, a netko drugi od toga jer je nekom pomogao.
Meni ti ugodni/neugodni osjećaji nemaju neke veće veze sa moralnošću.

Gledam baš neku seriju koja po meni izvrsno dočarava čovjekovu moralnost.

Glavni lik živi tj nastoji živjeti moralno.
Međutim, upravo zbog takvog načina razmišljanja i djelovanja, on u životu ispada naivac, budala, nesposobnjaković a u stvari je pametan čovjek koji sve vidi, ali se jednostavno ne želi prikloniti takvom pokvarenom sistemu.
Zbog toga izgubi voljenu osobu, izdaju ga braća, čak mu jednom trenutku i otac okreće leđa,koji ga je učio moralnosti od malena.
Na kraju glavi lik odluči nemoralnima vratiti istom mjerom (da nešto nauče) međutim, ispada da neki to ne žele tj da ako budu moralni gube svoj identitet.
Serija još nije gotova
Međutim, s takvim stvarima se čovjek svakodnevno susreće u životu.

Super objašnjenje, sad me zainteresiralo o kojoj seriji je riječ?

Iako, sad će ti OP reći da je on to sve ipak činio jer se u svojoj glavi osjećao dobro, iako je sve izgubio, osjećao bi se loše sa sa sobom da se priklonio pokvarenom svijetu, makar dobio sve drugo. Tako da je on to, po OP-u, činio iz sebičnosti.

[Kentaurus]

Lleena kaže:

Super objašnjenje, sad me zainteresiralo o kojoj seriji je riječ?

Iako, sad će ti OP reći da je on to sve ipak činio jer se u svojoj glavi osjećao dobro, iako je sve izgubio, osjećao bi se loše sa sa sobom da se priklonio pokvarenom svijetu, makar dobio sve drugo. Tako da je on to, po OP-u, činio iz sebičnosti.

Ne činio je sve bez ikakvog motiva i osjećaja onako kao robot.

[addx]

Ovo bi bila sustina teme po meni

Epicureanism is a system of philosophy based upon the teachings of the ancient Greek philosopher Epicurus, founded around 307 BC. Epicurus was an atomic materialist, following in the steps of Democritus. His materialism led him to a general attack on superstition and divine intervention. Following Aristippus—about whom very little is known—Epicurus believed that what he called "pleasure" was the greatest good, but that the way to attain such pleasure was to live modestly, to gain knowledge of the workings of the world, and to limit one's desires. This would lead one to attain a state of tranquility (ataraxia) and freedom from fear as well as an absence of bodily pain (aponia). The combination of these two states constitutes happiness in its highest form. Although Epicureanism is a form of hedonism insofar as it declares pleasure to be its sole intrinsic goal, the concept that the absence of pain and fear constitutes the greatest pleasure, and its advocacy of a simple life, make it very different from "hedonism" as it is colloquially understood.
...

The philosophy originated by Epicurus flourished for seven centuries. It propounded an ethic of individual pleasure as the sole or chief good in life. Hence, Epicurus advocated living in such a way as to derive the greatest amount of pleasure possible during one's lifetime, yet doing so moderately in order to avoid the suffering incurred by overindulgence in such pleasure. The emphasis was placed on pleasures of the mind rather than on physical pleasures. Therefore, according to Epicurus, with whom a person eats is of greater importance than what is eaten. Unnecessary and, especially, artificially produced desires were to be suppressed. Since learning, culture, and civilization as well as social and political involvements could give rise to desires that are difficult to satisfy and thus result in disturbing one's peace of mind, they were discouraged. Knowledge was sought only to rid oneself of religious fears and superstitions, the two primary fears to be eliminated being fear of the gods and of death. Viewing marriage and what attends it as a threat to one's peace of mind, Epicurus lived a celibate life but did not impose this restriction on his followers.

The philosophy was characterized by an absence of divine principle. Lawbreaking was counseled against because of both the shame associated with detection and the punishment it might bring. Living in fear of being found out or punished would take away from pleasure, and this made even secret wrongdoing inadvisable. To the Epicureans, virtue in itself had no value and was beneficial only when it served as a means to gain happiness. Reciprocity was recommended, not because it was divinely ordered or innately noble, but because it was personally beneficial. Friendships rested on the same mutual basis, that is, the pleasure resulting to the possessors. Epicurus laid great emphasis on developing friendships as the basis of a satisfying life.

https://en.wikipedia.org/wiki/Epicureanism

Meni se ta filozofija svidja i manje vise sam i sam dosao do slicnih stavova

[Lleena]

Kentaurus kaže:

Imam neki feeling da je cilj ovog posta namjerno kontriranje kako bi ispao u krivu, al ajd dobro možda griješim

Bez nekakvog unutarnjeg osjećaja ili motiva nema ponašanja ništa nije bez razloga.

Zašto želiš pomoći prijateljici/sestri?
Neki motiv moraš imati jer čak i češanje po glavi ima motiv a kamoli ,,medvjeđa usluga"

Nije namjerno kontriranje, uopće mi nije cilj da netko ispadne u pravu ili krivu, samo pokušavam naći realan primjer iz svakodnevnog života koji si tražio - da je moralan, a nije sebičan, na temelju toga kako si ti postavio definicije.

Pitao si postoji li takvo ponašanje uopće, meni pao na pamet taj primjer pa pokušala time doprinijeti raspravi

Nisam ni ja sigurna je li to takav primjer, pa sam pitala. Ništa ne tvrdim.

Jedino što si pogrešno shvatio situaciju koju sam opisala, pa sam dodatno opisala na što točno mislim.


(ali ovo je već ne znam koji put na forumu da ljudi tako dožive moje postove, već sam pomalo zabrinuta... no nevažno za temu)


OT: Slažem se da će se čovjek većinom ponašati na onaj način na koji misli da ima smisla (ako se netko ne ponaša tako, kažemo da je lud. Ili zaljubljen ). A ako se ponašamo kako mislimo da ima smisla, onda se osjećamo dobro s tim ponašanjem. U suprotnom se ne bi tako ponašali. Pa prema tome može se općenito reći da se ljudi ponašaju na onaj način od kojeg će se osjećati dobro (bilo to ponašanje moralno ili nemoralno - jer nekad ćemo se osjećati dobro ako se nekome osvetimo ili sebi osiguramo neku korist na račun drugog)

[Apemant]

addx kaže:

Ovo bi bila sustina teme po meni



https://en.wikipedia.org/wiki/Epicureanism

Meni se ta filozofija svidja i manje vise sam i sam dosao do slicnih stavova

Znači, sviđa ti se i Ayn Rand?


Enivej, meni nešto 'šteka' u toj teoriji; nije teško izmisliti misaone eksperimente koji razbucaju takvu životnu filozofiju.

S druge strane, to se može valjda sa svakom postojećom životnom filozofijom...

[Kentaurus]

Lleena kaže:

Nije namjerno kontriranje, uopće mi nije cilj da netko ispadne u pravu ili krivu, samo pokušavam naći realan primjer iz svakodnevnog života koji si tražio - da je moralan, a nije sebičan, na temelju toga kako si ti postavio definicije.

Pitao si postoji li takvo ponašanje uopće, meni pao na pamet taj primjer pa pokušala time doprinijeti raspravi

Nisam ni ja sigurna je li to takav primjer, pa sam pitala. Ništa ne tvrdim.

Jedino što si pogrešno shvatio situaciju koju sam opisala, pa sam dodatno opisala na što točno mislim.


(ali ovo je već ne znam koji put na forumu da ljudi tako dožive moje postove, već sam pomalo zabrinuta... no nevažno za temu)


OT: Slažem se da će se čovjek većinom ponašati na onaj način na koji misli da ima smisla (ako se netko ne ponaša tako, kažemo da je lud. Ili zaljubljen ). A ako se ponašamo kako mislimo da ima smisla, onda se osjećamo dobro s tim ponašanjem. U suprotnom se ne bi tako ponašali. Pa prema tome može se općenito reći da se ljudi ponašaju na onaj način od kojeg će se osjećati dobro (bilo to ponašanje moralno ili nemoralno - jer nekad ćemo se osjećati dobro ako se nekome osvetimo ili sebi osiguramo neku korist na račun drugog)

Sve ovisi o vrijednosnom sistemu pojednica.

Moralno ponašanje je vođeno različitim motivima kod pojedinca, ali kad analiziramo shvatit ćemo da je najdublji cilj ili osobni motiv(bolje se osjećamo,empatija,izbjegavanje osjećaja krivnje,strah od osude i kazne,nagrade,razvijanje osobe kao pravedne, itd.).

Nemoguće je da netko učini nešto bez motiva on uvijek postoji i može biti svjestan ili nesvjestan.

[Kentaurus]

addx kaže:

Ovo bi bila sustina teme po meni



https://en.wikipedia.org/wiki/Epicureanism

Meni se ta filozofija svidja i manje vise sam i sam dosao do slicnih stavova

To je to

Nakon dublje analize ponašanja i motiva shvaćamo srž svega toga, nekima je to teško prihvatiti jer može biti prijeteće po psihu pojedinca.

[Lleena]

Vitalina kaže:

To što je toj sestri netko pomogao je više stvar prisilne nego slobodne volje. Ona konstantno upada u isti krug, dakle sestra nije imala previše izbora nego da joj opet pomogne.

Nesebično ponašanje bi bilo kada bi ta sestra zauvijek riješila sestrin problem ili tako nešto. Ovo što si opisala je stavljanje osobe pred gotov čin.

Pa da, upravo tako nešto sam mislila. Hvala da si razumijela što sam htjela reći

Vjerojatno bi se sestrin problem trajno riješio kad bi joj se ukinulo činjenje usluga. Osoba bi se tad osjećala ujedno loše - jer je odbila sestru i dobro - jer smatra da čini nešto dobro za nju. Vjerojatno se roditelji često nađu u takvim situacijama

Kentaurus - ima još jedan motiv - a to je strah, osoba nije trenutno uspjela skupiti hrabrosti da sestri blago, ali asertivno kaže "ne"

I racionalna razložba - ovaj put ću učiniti jer joj nisam najavila da ne računa na mene pa je računala, ali čim ju vidim, reći ću joj da više ne može računati na mene za takve stvari, pa će ona to znati pa je na njoj odgovornost da se bolje izorganizira.

[Kentaurus]

Apemant kaže:

Zanimljivo riješeni navodnici.

Iako, bolje bi bilo ,,razumne''... hm, i nije neka razlika

Zato što smo skloni lagati sebe(često nesvjesno) i tražiti objašnjenja i utjehe koje će nama biti razumne iako u dubini znamo da lažemo sami sebe.

[Kentaurus]

Lleena kaže:

Pa da, upravo tako nešto sam mislila. Hvala da si razumijela što sam htjela reći

Vjerojatno bi se sestrin problem trajno riješio kad bi joj se ukinulo činjenje usluga. Osoba bi se tad osjećala ujedno loše - jer je odbila sestru i dobro - jer smatra da čini nešto dobro za nju. Vjerojatno se roditelji često nađu u takvim situacijama

Kentaurus - ima još jedan motiv - a to je strah, osoba nije trenutno uspjela skupiti hrabrosti da sestri blago, ali asertivno kaže "ne"

I racionalna razložba - ovaj put ću učiniti jer joj nisam najavila da ne računa na mene pa je računala, ali čim ju vidim, reći ću joj da više ne može računati na mene za takve stvari, pa će ona to znati pa je na njoj odgovornost da se bolje izorganizira.

Imamo motiv imamo uzrok.

Strah te drajva da učiniš nešto i ti si to učinila(ili nisi) zato jer ćeš se bolje osjećati i nećeš si stvarati anksiozost i konflikte.

Dakle, opet osobni motiv