1.OGORČENOST ZBOG ZAHTEVA
Kada nekom ko nema dozvolu da kaže ne uputite neki zahtev, taj neko će sa širokim osmehom na licu reći Da! U sebi će se ljutit na vas što ste tako zahtevni i neuviđavni, što “uvek nešto tražite”, “što nikad ne vidite da neko nešto ne može”…Ljutiće se u sebi na vas ali vam to naravno neće reći ili pokazati. Tačnije, neće vam to pokazati direktno, ali indirektno, pasivno hoće. Odugovlačenjem na primer.
2.NAMERNO ODUGOVLAČENJE
Kada neko pristane na nešto iako to ne želi, zato što veruje da ne sme da kaže ne, sigurno je da neće biti pun entuzijazma. Naprotiv. Namerno odugovlačenje je česta tehnika kojom neki ljudi pokušavaju da kažu ne, ne želim, ne odgovara mi tvoj zahtev, imam previše posla, ne mogu i to da postignem.
Svi mi ponekad odugovlačimo, iz raznoraznih razloga. Ako je ponekad nije to neki problem. Problem je kada neko učestalo namerno odugovlači. Na taj način pokušava da vas obeshrabri u nekim narednim zahtevima, da ne bi morao ponovo da kaže da iako misli i oseća ne.
3. NAMERNO GREŠENJE
Ovo ponašanje je slično prethodnom i ima isti cilj- da vas obeshrabri u nekim narednim zahtevima.
4. NEPRIJATELJSKI STAV
Ljudi skloni pasivno agresivnom ponašanju veruju da drugi znaju šta oni misle i osećaju i zato sve što im nije po volji tumače kao neprijateljski gest prema njima. To naravno potpiruje njihovu ljutnju i ogorčenost koju naravno, neće otvoreno pokazati ili izreći.
5. ŽALBE NA NEPRAVDU ILI NEDOVOLJNO UVAŽAVANJA
Sve što im nije po volji vide kao lični napad na njih, i mnogo toga doživljavaju kao nepravedno i nefer.
6. PREKRIVANJE KRITIKE KOMPLIMENTOM
S obzirom na to da nemaju dozvolu da pokažu ljutnju, nezadovoljstvo i neslaganje, nego “moraju” uvek da budu fini i ljubazni, ljutnja i neprijateljski stav izbijaju na drugi način.
Verujem da svako u svom iskustvu ima bar nekoliko situacija u kojima su dobili nešto što liči na kompliment a ipak se osećali neprijatno zbog toga.
To je “specijalitet” pasivne agresivnosti.
“Divna ti je frizura, fantastično prekriva tvoje uši pa se ne vidi da su povelike.”
“To je veliki uspeh! Za tebe, tebi škola nikad nije išla.”
“Radujem se što si pronašla partnera. Ipak ima ljudi kojima izgled nije bitan, to je sjajno za tebe!”
NJIHOVA JE UVEK ZADNJA
Kada razgovarate o nečemu, i dođe do neslaganja ili rasprave, potrudiće se da zadnja rečenica bude njihova. Ta rečenica po pravilu sadrži neku skrivenu optužbu ili prebacivanje, ali je to izrečeno tako da ne ostavlja prostor za dalju raspravu….više deluje kao da vam se učinilo da osetite neko prebacivanje.
TRETMAN ĆUTANJA
Verovanje da drugi ljudi znaju ili treba da znaju šta neko misli i oseća je često u osnovi pasivno agresivnog ponašanja. To je ujedno i dodatni izvor ljutnje, potpuno neadekvatan: ne samo da radi nešto što mi smeta nego to i ne primećuje! Da mu je stalo do mene primetio bi! Da je zaista dobra osoba videla bi šta mi smeta i promenila bi ponašanje!
Možda će u nekoj dalekoj budućnosti ljudska vrsta evoluirati do toga da čitamo misli jedni drugima i da sa lakoćom vidimo šta se dešava u drugim ljudima.
Možda.
Za sada nam ne preostaje ništa drugo nego da komuniciramo o tome.
Kako izaći na kraj sa pasivno-agresivnim ljudima
Pročitali ste sve ovo, prepoznali nekog iz vašeg okruženja i brzom brzinom odlazite kod te osobe ili je zovete telefonom.
Ti si pasivno agresivan!!!
Taj neko to čuje, shvati da nije lepo biti pasivno agresivan i prestane.
I tako živite srećno do kraja života.
Ovaj scenario je toliko daleko od realnosti da se ne dešava ni u bajkama.
Pasivno agresivno ponašanje jeste neprijatno i destruktivno, ali osuđujuće lepljenje etikete sigurno neće dovesti do promene tog ponašanja.
ŠTA MOŽE DA DOVEDE DO PROMENE PASIVNO AGRESIVNOG PONAŠANJA?
Za početak je važno da određena ponašanja prepoznajete kao pasivno agresivna i da više nelagodnost i zbunjenost nakon takvih ponašanja ne pripisujete sebi.
Sledeće što je važno je da osobi koja se ponaša pasivno agresivno priđete sa razumevanjem i bez osuđivanja.
Da mogu da se ponašaju drugačije sigurno bi se ponašali.
Da imaju dozvolu da osećaju i pokazuju svoju ljutnju sigurno bi to radili.
Kada uočite pasivno agresivno ponašanje setite se mogućih uzroka i pokušajte da ih uključite u komunikaciju.
Ako je to neko vama blizak, ko se duri umesto da jasno i glasno kaže šta mu smeta, možete da kažete nešto poput
Izgledaš mi kao da ti nešto što radim nije po volji. Stalo mi je do tebe i našeg odnosa, želim da znam u čemu je problem. U redu je da mi kažeš. Neću se naljutiti. Neću te odbaciti.
Otvoren razgovor o ljutnji, o tome kako je ona u redu i prihvatljiva takođe može da pomogne.
Tačnije, više takvih razgovora.
Malo je verovatno da neko ko od detinjstva “vuče” uverenje da je loš kad se ljuti i da će biti odbačen, promeni to uverenje nakon samo jednog razgovora.
Ponavljanje u konkretnim situacijama i sa jasnim razlikovanjem poželjnog i nepoželjnog ponašanja može vremenom da dovede do promene.
Neprihvatljivo mi je da se duriš i da me ignorišeš. Želim da mi jasno i glasno kažeš u čemu je problem.
Pasivna agresija je neprijatna onom na koga je usmerena, i mnogi ljudi naprave grešku da popuste samo da takav “tretman” prestane. Na taj način ne čine uslugu ni sebi ni drugoj osobi. Naprotiv. Učvršćuju je u uverenju da pasivno agresivno ponašanje dovodi do cilja.
Nekada razgovori sa bliskom osobom nisu dovoljni i potreban je rad sa stručnim licem. To je u redu. Nije lako osloboditi duboko ukorenjenih pogrešnih uverenja i načina ponašanja.
Nije svako ponašanje pasivna agresija
Važno mi je da napomenem da kašnjenje i greške nisu nužno pasivna agresija. Oni mogu da budu uzrokovani perfekcionizmom, privatnim problemima ili nekim drugim razlogom. Ako su uzroci drugačiji i pristup je potrebno prilagoditi njima.
To važi i za druge oblasti, svi primeri koje sam navela mogu da budu pokazatelji pasivno agresivnog ponašanja ali i ne moraju.
Nije svako kašnjenje pasivna agresija.
Nije svaka greška pasivna agresija.
Nije svako ćutanje pasivna agresija.
Ako ste dovoljno dugo u odnosu sa nekom osobom, ako se neka od navedenih ponašanja učestalo ponavljaju i ako vidite da taj neko ima problem sa pokazivanjem ljutnje i nezadovoljstva, tada sa velikom verovatnoćom možete da pretpostavite da je problem pasivna agresija i da pristupite rešavanju tog problema.
Ako ste pasivno agresivno ponašanje prepoznali kao nešto što je vama svojstveno, sve ovo što sam napisala za druge ljude važi i za vas. Pasivna agresija može da se “izleči”.
Nežno, strpljivo i sa razumevanjem za sebe radite na tome da promenite uverenja koja vas sputavaju i ponašanja koja proističu iz njih.
https://www.jelenapantic.com/pasivna-agresija/