Sindrom iritabilnog kolona (IBS)

[Asteddy]

does viagra work for women
cheap viagra
otc viagra walgreens
<a href="http://viagragenups.com/">buy viagra online</a>

[Plernfed]

essay help
online loans
sba help writing business plan
<a href="http://onlineloansdart.com/">online loans</a>

[Lenu]

Pozdrav svima,

nadam se da će moje iskustvo barem nekome od vas pomoći da se iščupate iz neugodnosti zvane IBS. Je li moguće? Sve je moguće! Kako? Evo ovako:

1. Zaboravite na to da će vam neki lijek izliječiti sindrom iritabilnog kolona jer neće. Nema magičnog probiotika niti lijeka. To je kronični sindrom koji niste dobili preko noći, pa preko noći neće ni otići. A najmanje će otići kao rukom odnešen.


2. Goruće pitanje koje dobivam kada kažem da imam IBS vezano je, naravno, uz kolonoskopiju. Ovim pregledom isprepadali su me svi - od mog liječnika obiteljske medicine, preko prijatelja do forumaša čija su iskustva bila usporediva s najgorim horor scenarijima. Moj doktor mi je savjetovao da obavezno dođem u pratnji neke osobe, popijem apaurin prije pregleda ("Ako nemate vi, valjda ima netko koga znate." ) i da taj dan ne idem na posao.

Otišla sam na privatan pregled i to je bila najbolja moguća odluka u cijeloj priči otkrivanja što me to muči nakon godinu dana svakodnevnih proljeva te gubitka apetita i kilograma. Pregled je koštao nešto više od 1 000 kuna. Za one koji govore da su te cifre preskupe, imam samo jedan primjer: Kad vam se pokvari auto/laptop/mobitel, trčite na popravak, posuđujete novac i plaćate koliko vam se kaže. Kada je zdravlje u pitanju, sve je preskupo, a privatne poliklinike su "porez na budale." E pa nisu.

Moj pregled je bio sasvim bezbolan, a doktor i medicinska sestra smireni, susretljivi i vrlo dobro raspoloženi. Objašnjavali su što rade i što vide tijekom cijelog postupka. Vjerujte, to je iznimno važno kada je ovakav pregled u pitanju. Došla sam s pratnjom, sva isprepadana, a izašla toliko nasmijana, ohrabrena i smirena da je osoba s kojom sam bila u pratnji mislila da nisam ni obavila pregled. Dobila sam injekciju koja me umirila i tek kada je počela popuštati, osjetila sam laganu nelagodu (već sam odavno bila kod kuće), a taj dan sam normalno radila. Ne dozvolite da vam netko čiji je djed ili rođakov susjed bio na kolonoskopiji prepričava njihova iskustva i prepada vas.

4. Sa IBS-om je najveći problem u glavi, a ne u crijevima. Ne kaže se bez razloga da je probavni sustav naš drugi mozak. Kada ste u ravnoteži, u ravnoteži vam je i probava. Zato, umjesto da utrpavate u sebe sve moguće tablete u nadi da ćete ponovno moći normalno živjeti, poradite na tome da sebe dovedete u red. Tablete će samo privremeno ugasiti vatru. Što se tiče probiotika, odlično je piti, recimo, Dukatov acidofil. Manite se (dugotrajnog korištenja) preskupih probiotika u kapsulama (popila sam ih more).

5. Kada su se meni javili problemi koji su mi počeli remetiti svakodnevne aktivnosti? U vrlo stresnom periodu u životu, krajem 2016. godine. Prekid, završetak faksa, traženje posla... Bila sam opsjednuta prošlošću (dugogodišnja veza) i budućnošću (što ako ubrzo ne nađem posao?), a najmanje o čemu sam mislila bila je sadašnjost. Najveća pogreška koju sam napravila bila je što sam prestala s fizičkom aktivnošću, koja je ključna za uspješnu borbu protiv IBS-a. Svakodnevno hodajte (što više!) i krenite na bilo koji oblik fizičke aktivnosti. Bez toga ništa.

6. Kada su se moji jezivi simptomi sasvim ublažili? Na dan kad sam obavila kolonoskopiju. Doktor mi je rekao ovako: "Sad kad sam vam rekao da je sve u redu, vidjet ćete da će vam se stanje popraviti." S obzirom da se IBS povezuje sa anksioznošću i drugim nelagodnim stanjima, ovakvim je pacijentima iznimno važna potpora i potvrda da je sve u redu. Na dan pregleda sam se suočila i s nekim od svojih najvećih strahova, a to je bilo prekidanje svakog kontakta s ljudima koji su u meni budili negativne emocije i nakon kojih bih osjetila grč u želucu. Krenula sam na jogu i meditaciju nakon dužeg vremena stanke (za vas to može biti teretana, pilates, aerobik, što god vam odgovara) i sve se počelo vraćati na mjesto.

7. Jesu li simptomi sasvim nestali? Ne. Za to će trebati još neko vrijeme. Prehranom, tjelovježbom, promjenom stava, promjenom odnosa s ljudima, raščišćavanjem negativnih emocija, fokusom na sada i ovdje - uspjet će svatko. Nakon godine dana pakla (a kod mnogih to traje mnogo duže), posljednja 4 mjeseca živim 100% kvalitetnijim životom. Dogode li se nadutost, pomahnitala peristaltika crijeva ili stolice koje ne izgledaju kako bi trebale? S vremena na vrijeme. Ali nije ih 5 dnevno, nego jedna. I to u mjesec dana.

Ukoliko vam vaša probava remeti život, uništava socijalne kontakte i čini vas nervoznima, beznadnima i nesretnima - ne guglajte, nego iz ovih stopa otiđite doktoru i krenite na pretrage. Ne gasite vatru, nego radite na sebi iznutra. Rješenje je u nama.

[n0_limits]

Bok svima. Mene zanima samo kako vi svi s tim problemima imate veze, brakove, odnose s prijateljima..?
Pogotovo vezu, ne mogu zamisliti da bi imala.. a muci me ovo vec dugo godina.. i malo me depra hvata zbog toga. Jer tko bi normalan uopce bio sa curom koju muce plinovi po crijevima, izmedju ostalog, to je takva sramota? A vecinu hrane koju pojedem, to mi se dogadja. Ok, ovisi i kakav mi je dan, psiha tih dana itd, ali dosta o hrani ovisi. Kod mene barem.

Kak je kod vas, normalno se druzite, uspostavljate veze, sprecava li vas ibs u tome ili ne?

[Lenu]

n0_limits kaže:

Bok svima. Mene zanima samo kako vi svi s tim problemima imate veze, brakove, odnose s prijateljima..?
Pogotovo vezu, ne mogu zamisliti da bi imala.. a muci me ovo vec dugo godina.. i malo me depra hvata zbog toga. Jer tko bi normalan uopce bio sa curom koju muce plinovi po crijevima, izmedju ostalog, to je takva sramota? A vecinu hrane koju pojedem, to mi se dogadja. Ok, ovisi i kakav mi je dan, psiha tih dana itd, ali dosta o hrani ovisi. Kod mene barem.

Kak je kod vas, normalno se druzite, uspostavljate veze, sprecava li vas ibs u tome ili ne?

Netko tko bi te zbog IBS-a odbio ili osuđivao, ne bi ni trebao biti u tvom krugu ljudi. Što prije ovo prestane biti tabu tema i nešto zbog čega se sramimo, bit će svima lakše.

Ja sam se užasno sramila i povukla na neko vrijeme, nigdje mi nije bilo i ni sa kim se nisam družila, ali onda sam svima koje sam smatrala važnima to i rekla. I zamisli, nije se dogodilo ništa loše. Zapravo su svi bili velika potpora.

Osim sa IBS-om, ljudi se bore s raznim drugim neugodnim stanjima, bolestima i poremećajima, pa normalno žive, rade, druže se... Tko treba, razumjet će te.

Važan dio procesa zacjeljivanja je upravo dijeljenje svog problema s drugima.

[n0_limits]

Lenu kaže:

Netko tko bi te zbog IBS-a odbio ili osuđivao, ne bi ni trebao biti u tvom krugu ljudi. Što prije ovo prestane biti tabu tema i nešto zbog čega se sramimo, bit će svima lakše.

Ja sam se užasno sramila i povukla na neko vrijeme, nigdje mi nije bilo i ni sa kim se nisam družila, ali onda sam svima koje sam smatrala važnima to i rekla. I zamisli, nije se dogodilo ništa loše. Zapravo su svi bili velika potpora.

Osim sa IBS-om, ljudi se bore s raznim drugim neugodnim stanjima, bolestima i poremećajima, pa normalno žive, rade, druže se... Tko treba, razumjet će te.

Važan dio procesa zacjeljivanja je upravo dijeljenje svog problema s drugima.

Znam da.se ljudi sa svacim muce i da ovo nije ni opasna bolest ni nesto najozbiljnije sa cim se covjek moze boriti, ali je strasno neugodna i sramotna tegoba.
Bas ne ocekujem da ce ljudi shvatiti ako im kazem da imam problema sa plinovima, budimo realni. To je tako. Ljudi ce na to vjerojatno reagirati smijehom, podsmijehom, mozda ne pred tobom, ali onda kasnije kad se maknes.
Drugo je ako .emas plinove, nego npr bolove, grceve.. na to sam skuzila da ljudi normalno reagiraju, a cesto kazu da i sami nekad imaju takvih problema.
Da spomenem napuhavanje i plinove - najneugodnija stvar valjda, pogotovo za zenu.

Ako me netko takav ne zasluzuje, onda me zasluzuju valjda samo oni koji isti takav problem imaju, jer jedino oni bi mogli shvatiti bez takvih reakcija.
Onda se komotno mogu osamiti i povuci od ljudi, ocekujuci ne znam kakvo razumijevanje i potporu od ljudi. Kuzis? Ne ide to bas tako.
Ljudi su opcenito cesto nezreli i nisu svjesni svojih reakcija i da mogu povrijediti druge, jednostavno tako reagiraju.

Pa si mislim, kako onda vjerovati ljudima i dopustiti nekome da ti se priblizi, kako se povjeriti u vezi tog problema da se mozes opustiti s njom/njom&

[Lenu]

n0_limits kaže:

Znam da.se ljudi sa svacim muce i da ovo nije ni opasna bolest ni nesto najozbiljnije sa cim se covjek moze boriti, ali je strasno neugodna i sramotna tegoba.
Bas ne ocekujem da ce ljudi shvatiti ako im kazem da imam problema sa plinovima, budimo realni. To je tako. Ljudi ce na to vjerojatno reagirati smijehom, podsmijehom, mozda ne pred tobom, ali onda kasnije kad se maknes.
Drugo je ako .emas plinove, nego npr bolove, grceve.. na to sam skuzila da ljudi normalno reagiraju, a cesto kazu da i sami nekad imaju takvih problema.
Da spomenem napuhavanje i plinove - najneugodnija stvar valjda, pogotovo za zenu.

Ako me netko takav ne zasluzuje, onda me zasluzuju valjda samo oni koji isti takav problem imaju, jer jedino oni bi mogli shvatiti bez takvih reakcija.
Onda se komotno mogu osamiti i povuci od ljudi, ocekujuci ne znam kakvo razumijevanje i potporu od ljudi. Kuzis? Ne ide to bas tako.
Ljudi su opcenito cesto nezreli i nisu svjesni svojih reakcija i da mogu povrijediti druge, jednostavno tako reagiraju.

Pa si mislim, kako onda vjerovati ljudima i dopustiti nekome da ti se priblizi, kako se povjeriti u vezi tog problema da se mozes opustiti s njom/njom&

Evo tri primjera za dodatno ohrabrenje, ako misliš da to "ne ide baš tako".

1. Išla sam triput s prijateljicom na put i sva tri puta sam imala grčeve, plinove i proljeve. Prva dva puta sam lagala da nemam pojma što mi je, ali već treći put... Taj zadnji put bilo je najgore. Čekalo nas je 10 sati putovanja autobusom, povratak za Hrvatsku, a ja u najvećem kaosu ikad. Cijeli dan prije polaska me vukla po gradu, jedva sam stajala na nogama nakon cjelonoćnih i cjelodnevnih odlazaka na wc. Morala sam joj reći. Ne, nije me počela izbjegavati (vidjela je i čula sve, spavale smo zajedno u krevetu), nego je rekla: "Dobro da si mi napokon priznala što je. I, kada idemo na idući put?"

2. Bila sam kod kozmetičarke i u ležećem stanju sam počela dobivati užasne grčeve i nisam se mogla suzdržavati. Tišina u sterilnom salonu, nas dvije same, ja na stolu bez odjeće. Može li biti neugodnija situacija? Rekla sam joj da mi je muka i da sam nešto krivo pojela i otišla kući. Izbjegavala sam je nekoliko mjeseci. Kada sam idući put došla, rekla sam joj da imam IBS, a ona je odgovorila da sam luda ako sam je izbjegavala zbog toga i da "nemam pojma što ona svakodnevno vidi i čuje."

3. Došla sam na sat joge, nije prošlo ni 5 minuta, morala sam otići kući, nisam se stigla ni presvući, samo sam izjurila. Naravno, moja učiteljica me idući put pitala što je bilo i jesam li dobro. Umjesto da se povučem i prestanem dolaziti, rekla sam joj što me muči. Što ona od tog sata pa nadalje radi? Svaki put mi pripremi modificirane asane koje mi neće stvarati nelagodu i pita me kako sam, masira me, daje mi savjete kako da se opustim. I naravno, ako se to ikad ponovi, znat će što je i neće se iznenaditi ako najednom odem.

Mi smo ti koji mislimo da "to ne ide baš tako", mi smo ti koji smo si nabili nepotreban pritisak i sram, mi smo ti koji mislimo da će nam se ljudi smijati iza leđa. Ako im je nečiji problem smiješan, onda ne znam šta da kažem.

A ako se budeš brinula što će ti reći iza leđa (dakle, nećeš znati za to), nikad nećeš presjeći ovaj začarani krug.

[Lenu]

Samo da napomenem da nije sve cvijeće i proljeće i da su meni poneki ne iza leđa nego direktno u lice govorili da sam "pretjerala s mršavljenjem" (kao da je to bio moj odabir), da iz ovih stopa trebam psihijatru, da izgledam užasno loše, savjetovali mi da "nešto pojedem" i govorili mi "sve ti je to od alkohola" (kojeg ne pijem), a sve u svrhu da me ponize, da se oni osjete boljima i nadmoćnijima (iz vlastitog straha i neznanja). Nisu više u mom životu. I naravno, usput im sve oprostiš jer nisu znali/mogli bolje u tom trenutku. I odeš dalje.

[Zabranjeni]

Meni se smire crijeva i sve bude savršeno dok ne pušim i jedem junk. I da, stres na poslu trenutno, jedem junk i pušim....

[SamaraMorgan]

n0_limits kaže:

Bok svima. Mene zanima samo kako vi svi s tim problemima imate veze, brakove, odnose s prijateljima..?
Pogotovo vezu, ne mogu zamisliti da bi imala.. a muci me ovo vec dugo godina.. i malo me depra hvata zbog toga. Jer tko bi normalan uopce bio sa curom koju muce plinovi po crijevima, izmedju ostalog, to je takva sramota? A vecinu hrane koju pojedem, to mi se dogadja. Ok, ovisi i kakav mi je dan, psiha tih dana itd, ali dosta o hrani ovisi. Kod mene barem.

Kak je kod vas, normalno se druzite, uspostavljate veze, sprecava li vas ibs u tome ili ne?

meni je 90% dana sasvim dobro, ali čim znam da tu nešto nije u redu i da u bilo kojem trenutku se dobro stanje može promijeniti, ne mogu se zamisliti u vezi.
nije stvar u tome da nitko ne bi bio sa mnom, nego se ja ne želim osjećati jadno, ne doživljavam više samu sebe privlačnom kao prije.

mislim da mi je ljubavni život završio. dok ga je bilo bio je dobar, aktivan i sad je ta faza života gotova.
eto, tako nekako to gledam.

[smarta]

pozdrav, imam IBS vec godinama. Imala sam strasno neugodnih iskustava, ali kao odgovor na pitanje par redaka iznad, dal je moguce imati normalnu vezu, evo moje iskustvo. U braku sam vec 7-8 godina. Prvi susret mog supruga s mojim stanjem je bilo kad smo na moru krenuli na mali izlet autom. Mene je strasno "zasarafilo", zakocila sam, stala na prosirenje uz cestu i krenula trcati prema prvom vidljivom grmu. Nisam ni znala kuda trcim, vjerujem da je puno vas bilo u slicnoj situaciji. Uglavnom, obavila sam so sam trebala i zatekla supruga, tada decka, u autu strasno ljutog. Vikao je na mene kuda trim ko luda i slicno sto me strasno dodatno potreslo i rastuzil, plakala sam ko kisna godina i tada nije bilo druge nego da objasnim svoje stanje. Kada sam ispricala o cemu se radi bilo mu je uzasno zao jer on nije vikao na mene sto sam odjurila vec zato sto je on, za razliku od mene, vidio znakove "minski sumnjivo podrucje" i jako se zabrinuo. Eto, on je saznao uz puno galame, vike, suza. Danas nam je to smijesno i zafrkavamo se na to. Shvaca koliko me to muci i razumije. Nikada nakon toga nije ni malo, al bas ni malo negativno reagirao na bilo koju moju nesuvislu radnju. Toliko se dobro osjecam uz njega da i kad me "saarafi" mogu izdrzati. Ne znam dal ste primjetili, ali meni jako ovosi u cijem sam drustvu. S nekim ljudima me zasarafi iz cistog mira, dok me neki ljudi smiruju i dok me sarafi. Mozda nije samo u nama problem

[JayJ]

Da je kolononskopija mačji kašalj svi bi odmah išli na tu pretragu. Riječ je o jednoj od invazivnijih pretraga. Znam ljude koji se mjesecima nisu oporavili nakon pretrage. Bolje da ne spominjem one ljude koji imaju dosta osjetljivo crijevo po prirodi i dani preparacije prije pretrage (čišćenje, ispiranje crijeva onim laksativima i sl.) ne jedenje ničega, napuhavanje crijeva zrakom, dosta štete napravi. I ovisi dosta o doktoru. Općenito, kako si rekla, sve je u glavi, i oni koji će otkriti da im s crijevima nije ništa, opet će iznova sumnjati na kojekakve bolesti i ponovno će im proraditi psiha ukoliko se simptomi opet počnu javljati. I stalno će tražiti neku dijagnozu. I ponove kolonoskopije.
Za nekog tko npr. ima naizmnjenično tvrde i meke stolice, dane kad je sretan i kad nema stresa je najzdraviji čovjek na svijetu a kad je obrnuto misli da ima rak - kolonoskopija nije rješenje.

Bio sam osobno kod jednog od boljih gastrića u gradu, prvo smo krenuli sa razgovorima, kada kako zašto, čak i od malih nogu, pa radili korelacije pogoršanja, pa povezali s hranom i događajima, pa krvna slika, pa stolica na krv par puta u par mjeseci, pa opet KKK, pa analize intolerancije na hranu i proteine, pa ultrazvuci, kalprotektini i sl, pa vaganja, težina vs. visina u nekom periodu, pa dnevnici prehrane, općenito psihofizičko stanje i praćenje istoga i čovjek me jednostavno nije htio poslati na kolonoskopiju. Smatrao je da to nije rješenje mojih problema. Posebno kad je čuo da je stvar eksplodirala kada - sam se odselio od roditelja, oženio, zaposlio, dobio dijete i to sve u godinu dana! Uzeo je u obzir i moju prošlost kao bivšeg sportaša, gledao krvnu sliku i vidio da mi je krvna slika takva da mogu donirati krvi u litrama (naglasivši da krvna slika osobe koja ima drastično oboljenje crijeva ne moze tako izgledati jer logično crijevo apsorbira hranjive tvari), uzeo u obzir na nema oscilacija u padu težine u tim najgorim periodima kada sam dolazio (a ja sam bio u strahu od raka crijeva), da nema krvi niti jedan put u stolici i nije htio. A mogao je bez problema a ja iskreno neki strah od odlaska na pregled nisam imao. Samo sam htio da mi se to više ne događa. Naravno, ljudi koji imaju puno puno gore simptome, pregled je obaveza.

Problem s ljudima koji pate od navedenog, je taj, što odbijaju prihvatiti to stanje zdravo za gotovo, slušati svoje tijelo i naučiti s tim živjeti. A može se, samo treba pratiti znakove i osluškivati svoje tijelo. I može se bez problema s tim (barem u mome slučaju) izaći na kraj. Usporedbe radi - moj brat ima problema već godinama sa alergijama, sinusima, čim dođe proljeće, udje u neke prašnjave prostore, guši se, ne može disati, npr. na nogometu, kapacitet pluca mu padne za 30%, zivi na antihistaminicama, a ja - ja sam s crijevima u problemu tu i tamo. I to je moja neka stresna točka koja prva reagira. I nema tu neke drame, idemo dalje, živi, pazi što jedeš i minimaliziraj pojave problema.

Ono što je dobro kod te tegobe je to što konačno shvatiš oko čega se živciraš i počneš kanalizirati taj stres i filtrirati ga - od nepotrebnih ljudi, priča, događaja, problema itd. I postaneš sebi prioriret. I najbitnije od svega, počneš izbjegavati hranu koja ti čini zlo. Hrana je uzrok, a okidač je stres. Barem u mome slučaju.

Lenu kaže:

Pozdrav svima,

nadam se da će moje iskustvo barem nekome od vas pomoći da se iščupate iz neugodnosti zvane IBS. Je li moguće? Sve je moguće! Kako? Evo ovako:

1. Zaboravite na to da će vam neki lijek izliječiti sindrom iritabilnog kolona jer neće. Nema magičnog probiotika niti lijeka. To je kronični sindrom koji niste dobili preko noći, pa preko noći neće ni otići. A najmanje će otići kao rukom odnešen.


2. Goruće pitanje koje dobivam kada kažem da imam IBS vezano je, naravno, uz kolonoskopiju. Ovim pregledom isprepadali su me svi - od mog liječnika obiteljske medicine, preko prijatelja do forumaša čija su iskustva bila usporediva s najgorim horor scenarijima. Moj doktor mi je savjetovao da obavezno dođem u pratnji neke osobe, popijem apaurin prije pregleda ("Ako nemate vi, valjda ima netko koga znate." ) i da taj dan ne idem na posao.

Otišla sam na privatan pregled i to je bila najbolja moguća odluka u cijeloj priči otkrivanja što me to muči nakon godinu dana svakodnevnih proljeva te gubitka apetita i kilograma. Pregled je koštao nešto više od 1 000 kuna. Za one koji govore da su te cifre preskupe, imam samo jedan primjer: Kad vam se pokvari auto/laptop/mobitel, trčite na popravak, posuđujete novac i plaćate koliko vam se kaže. Kada je zdravlje u pitanju, sve je preskupo, a privatne poliklinike su "porez na budale." E pa nisu.

Moj pregled je bio sasvim bezbolan, a doktor i medicinska sestra smireni, susretljivi i vrlo dobro raspoloženi. Objašnjavali su što rade i što vide tijekom cijelog postupka. Vjerujte, to je iznimno važno kada je ovakav pregled u pitanju. Došla sam s pratnjom, sva isprepadana, a izašla toliko nasmijana, ohrabrena i smirena da je osoba s kojom sam bila u pratnji mislila da nisam ni obavila pregled. Dobila sam injekciju koja me umirila i tek kada je počela popuštati, osjetila sam laganu nelagodu (već sam odavno bila kod kuće), a taj dan sam normalno radila. Ne dozvolite da vam netko čiji je djed ili rođakov susjed bio na kolonoskopiji prepričava njihova iskustva i prepada vas.

4. Sa IBS-om je najveći problem u glavi, a ne u crijevima. Ne kaže se bez razloga da je probavni sustav naš drugi mozak. Kada ste u ravnoteži, u ravnoteži vam je i probava. Zato, umjesto da utrpavate u sebe sve moguće tablete u nadi da ćete ponovno moći normalno živjeti, poradite na tome da sebe dovedete u red. Tablete će samo privremeno ugasiti vatru. Što se tiče probiotika, odlično je piti, recimo, Dukatov acidofil. Manite se (dugotrajnog korištenja) preskupih probiotika u kapsulama (popila sam ih more).

5. Kada su se meni javili problemi koji su mi počeli remetiti svakodnevne aktivnosti? U vrlo stresnom periodu u životu, krajem 2016. godine. Prekid, završetak faksa, traženje posla... Bila sam opsjednuta prošlošću (dugogodišnja veza) i budućnošću (što ako ubrzo ne nađem posao?), a najmanje o čemu sam mislila bila je sadašnjost. Najveća pogreška koju sam napravila bila je što sam prestala s fizičkom aktivnošću, koja je ključna za uspješnu borbu protiv IBS-a. Svakodnevno hodajte (što više!) i krenite na bilo koji oblik fizičke aktivnosti. Bez toga ništa.

6. Kada su se moji jezivi simptomi sasvim ublažili? Na dan kad sam obavila kolonoskopiju. Doktor mi je rekao ovako: "Sad kad sam vam rekao da je sve u redu, vidjet ćete da će vam se stanje popraviti." S obzirom da se IBS povezuje sa anksioznošću i drugim nelagodnim stanjima, ovakvim je pacijentima iznimno važna potpora i potvrda da je sve u redu. Na dan pregleda sam se suočila i s nekim od svojih najvećih strahova, a to je bilo prekidanje svakog kontakta s ljudima koji su u meni budili negativne emocije i nakon kojih bih osjetila grč u želucu. Krenula sam na jogu i meditaciju nakon dužeg vremena stanke (za vas to može biti teretana, pilates, aerobik, što god vam odgovara) i sve se počelo vraćati na mjesto.

7. Jesu li simptomi sasvim nestali? Ne. Za to će trebati još neko vrijeme. Prehranom, tjelovježbom, promjenom stava, promjenom odnosa s ljudima, raščišćavanjem negativnih emocija, fokusom na sada i ovdje - uspjet će svatko. Nakon godine dana pakla (a kod mnogih to traje mnogo duže), posljednja 4 mjeseca živim 100% kvalitetnijim životom. Dogode li se nadutost, pomahnitala peristaltika crijeva ili stolice koje ne izgledaju kako bi trebale? S vremena na vrijeme. Ali nije ih 5 dnevno, nego jedna. I to u mjesec dana.

Ukoliko vam vaša probava remeti život, uništava socijalne kontakte i čini vas nervoznima, beznadnima i nesretnima - ne guglajte, nego iz ovih stopa otiđite doktoru i krenite na pretrage. Ne gasite vatru, nego radite na sebi iznutra. Rješenje je u nama.

[anny1990]

Bok ljudi...patim od GERBA, gastritisa i hh već 5 godina, a po novom čini se da imam ibs. Tako mi je rekla dr koja mi je radila color dopler uzv abdomena. Naime, meni po cijeeeeli dan krče crijeva da mi je tolko neugodno da bi u zemlju propala. Što god pojedem, ode iz mene van, većinom proljev i to žuta i ima sluzi, a nekad jednom dnevno zna bit i normalna formirana stolica napuhnuta sam, uopće nemam apetita, nula bodova. Da napomenem da sam rodila prije 3 mj i otada imam mali milijun problema od kamenca u žući, pijeska u oba bubrega, hormonalnog disbalansa i problema sa kostima. dr mi je prepisala lijek colonir, i rivotril i zoloft. Colonir još nisam počela piti jer ga nema u ljekarnama, ova dva pijem i samo me ošamute a crijeva i dalje krče morat ću opet na gastroskopiju sad uskoro da vidim stanje. Dal ima još netko da mu tako crijeva po cijeli dan krče nenormalno, već sam luda od toga! Otkad sam rodila samo se povlačim po doktorima i bolnicama

[Opaki]

Samo da pitam iskusnije IBS-ovce, osim stalne nadutosti, koja je samo krenula odjedanput iako bi ja to opisao vise kao pristisak u doljenjem dijelu trbuha, stolica mi je postala svaki put trakasta/suzena, ja bolove nemam, a ni proljeve, prije zatvore. Jel bi se to pripisalo IBS? Vise me brine izgled stolice nego ta nadutost. A vidim da glavni simptom ibs je zapravo bol?

[Lenu]

Opaki kaže:

Samo da pitam iskusnije IBS-ovce, osim stalne nadutosti, koja je samo krenula odjedanput iako bi ja to opisao vise kao pristisak u doljenjem dijelu trbuha, stolica mi je postala svaki put trakasta/suzena, ja bolove nemam, a ni proljeve, prije zatvore. Jel bi se to pripisalo IBS? Vise me brine izgled stolice nego ta nadutost. A vidim da glavni simptom ibs je zapravo bol?

Koliko je meni poznato, IBS se manifestira ili dugotrajnim (više od 3 mjeseca) proljevom ( više od 4 neformirane stolice dnevno) ili zatvorom (ako dulje od 3 dana nemaš stolicu) ili izmjenom tih stanja.

Što se tiče bolova, imam IBS od 2016. i nikada nisam imala bolove. Osjećala sam kao neko "dinstanje" u crijevima, pretakanje sadržaja, ali bez ikakvih bolova. Tako da mislim da bol nije uvjet.

[Brstanko]

Osim helikobakterije, JETRA može biti uzrok prekomjernih plinova. (Članci o tome postoje na netu.)
Nekakav konkretan problem mora postojati, ne može biti samo psiha. Izjave "sve ti je to u glavi" je neozbiljan, a i vrlo iritantan.

[kismo]

Ima li netko bolove ispod desnog rebra pa i iznad pupka, malo prema leđima.
Takve sam simptome imala i prije 4 godine i sve žive pretrage sam obavila.
Dg je bila gastritis, GERB i hijatalna hernija, ali i funkcionalni poremečaj (ne znam da li funkcionalna dispepsija ili IBS)

[Mystify M]

Meni je ibs unistio zivot, toliko toga sam propustila u zivotu, to tek sad vidim kad gledam unatrag.gdje su dospjeli drugi, moji vrsnjaci, a gdje ja.Bas sam jucer gledala stare slike, prije 5, 6 i vise godina, i gledam samu sebe kako sam lijepo i zdravo izgledala, svjez pogled, nekako mi je lice zracilo, fit tijelo normalne tezine.. a sad pevenstveno u licu izgledam bolesno, 'ispuhani' izgled, umoran pogled.. Toliko me to psihicki iscrpilo kroz godine, da se jednostavno moralo odraziti na licu, ocima..
a tijelo - premrsavo i sa manjkom misica, fali mi forme (makar jos super i izgledam, s obzirom da me ibs muci oko deset godina, i sto je sve moje tijelo, i psiha, prolazilo), cini mi se da zbogtih problema sa ibs-om imam propusna crijeva pa hranjive tvari ne dospiju u tijelo gdje bi trebale, nego se dobar dio izbaci van. Negdje sam bas to i citala i cini se logicno. Dakle, ibs me poslovce pojeo, nema se od cega graditi tijelo, misici..

Sad sam malo tu pozalila, ne mislim sad kukati cijelo vrijeme .

Mozda ima netko u slicnoj situaciji pa da napise nesto ili se javi u pp? Ili vi nemate takvih problema?

[Brstanko]

Mystify M kaže:

cini mi se da zbogtih problema sa ibs-om imam propusna crijeva pa hranjive tvari ne dospiju u tijelo gdje bi trebale, nego se dobar dio izbaci van. Negdje sam bas to i citala i cini se logicno. Dakle, ibs me poslovce pojeo, nema se od cega graditi tijelo, misici..

Ja sam to isto mislila za sebe, i odlučila napraviti kompletnu krvnu sliku, analizu vitamina B6 i B12 (ili B9, više se ni ne sjećam), D vitamin. I ništa, pokazalo da je sve ok. A ja osjećam da nije, negdje nešto ne štima. Kvaliteta života i fizička forma - katastrofa. Točno ovako kako si napisala.

[Boney]

I ja sam mislio da imam propusna crijeva (leaky gut) zbog lose apsorpcije hrane,,,,medjutim poslije gastroskopije otkriveno mi je gastritis, hernija, helico pylori i ostecenja sluznice uzrokovana glutenom (nije celijakija jer su antitijela negativna) tako da sad moram oporavljati zeludac i cekati neko poboljsanje:-/ a inace sam imao manifestacije ibs-a (grcevi, bolovi,nepravilna stolica),,,,zbog ibs-a sam dosta i smrsao i nekako malaksao,ali eto borim se i idem naprijed:-)