Maternica se nikad nije proučavala odvojeno od svoje uloge rađanja djece. Sama ta činjenica
pokazuje osnovni smjer naših kulturoloških predrasuda. Maternica se
doživljava kao nečiji potencijalni
dom i cijeni se onda kad ima mogućnost odigrat tu ulogu.
Žene su naučene sebe doživljavati na isti način - vrijedne su dok
obavljaju nečiju funkciju da su
nečije majke ili partnerice, ali nemaju unutarnju vrijednost koja je
najvažnija.
Jer maternica nije organ koji služi isključivo i samo za rađanje.
Ti organi zdjelice povezani su s područjima života vezanih za 2.čakru.
Žena mora bit
u stanju dobro se osjećati sama sa sobom i u odnosima sa drugim ljudima u svom životu.
"Jedna od mojih pacijentica dobila je miomni tumor na maternici i
cistu jajnika.
Pitala sam je što joj se u zivotu događa, a ona je odgovorila da žarko
želi napusiti ovaj sadašnji posao i nešto drugo radit. Jer ju je to
privlačilo od djetinjstva.
Premda je onaj sadašnji posao nije ispunjavao kao osobu, jer nije
naišla na podršku
kolegica i kolega, nastavila je tu radit jer je samohrana majka.
Nakon nekog vremena shvatila da ne može više tako, dala otkaz
i našla taj drugi posao. Shvatila je da joj središte "rađanja" u njezinu
tijelu preko jajnika
i mioma na maternici pokušava nešto reći."
Zdravlje maternice je oštećeno ako ona ne vjeruje samoj sebi ili je
pretjerano samokritična.
Dali nas naše društvo uci da su unutranji organi zdjelice samo nužni za potomak?
Dok se ostale ženske kvalitete čak negiraju ili ne vrijednuju?
Što vi smatrate forumaši/forumašice?