Diane Setterfield: The Thirteenth Tale/Trinaesta priča

[Agatha]

(U ovom postu nema spoilera)

Vida Winter, najslavnija engleska spisateljica, nikad nije nikome odala svoje pravo ime niti ispričala svoju životnu priču. Kad bi je novinari pitali o njenom životu svakome bi ispričala drugu izmišljenu priču. Sad je odlučila ispričati istinu...

Prije dva dana pročitala sam ovaj roman i još uvijek sam pod dojmom. Preporučila bih ga svima koji vole "gotičke" romane i klasike općenito (Jane Eyre se i spominje iz poglavlja u poglavlje, a očite su i sličnosti s Orkanskim visovima i s Rebeccom Daphne du Maurier), a i svima koji vole iznenađenja i preokrete u radnji.

Preokret na kraju zapravo i nije tako iznenađujući jer se može naslutiti, ali ipak kad jednom znate o čemu se točno radi imate potrebu pročitati još jednom ranija poglavlja i provjeriti kako su točno formulirane neke rečenice.

Jedina stvar koja mi se nije sviđala je "tragična tajna" pripovjedačice (koja nije glavna junakinja) -- opisana je tako pretjerano tužno da nisam za nju osjetila suosjećanje, nego sam joj imala potrebu reći da prestane histerizirati i da njen gubitak nije ništa posebno.

Je li još netko pročitao?

[Gandalfa]

Ja sam je već uspjela i zaboraviti! Malo se šalim. Slažem se s tobom što se tiče simpatije. Upravo zbog toga mi je cijela knjiga nekako hladna. Nije mi se naročito svidjela. Valjda sam na temelju opisa na korici očekivala nešto drugo.

[Soleiol]

Također,očekivala sam puno više,pratila sam je još na Amazonu i čim je prevedena kod nas kupila sam je.
Nije tako loša,ali mogla je biti puno bolja,zanimljivija.
Stil pisanja je vrlo jednostavan,kraj mi se nikako ne sviđa,ima još mana,sigurno,ali sam ih zaboravila

[Agatha]

Gandalfa kaže:

Slažem se s tobom što se tiče simpatije. Upravo zbog toga mi je cijela knjiga nekako hladna.

Da, to je problem. Ja sam u ovom trenutku još uvijek pod dojmom svega onog što mi se u romanu sviđalo -- mračne atmosfere i zagonetki -- ali mislim da, kad taj dojam prođe, neću ponovno čitati tu knjigu jer nemam neku želju da se ponovno sretnem s likovima. Pripovjedačica radnje je sebično opsjednuta svojom tragedijom, a likovi iz flashbackova su uglavnom degenerični.

[joujou]

ja sam s knjigom apsolutno odusevljena... jedna od onih tako dobrih koje kad dovrsis znas da dugo neces naici na slicnu

[*peace girl*]

ja sam također apsolutno oduševljena knjigom, možda zato što nisam očekivala takvo nešto..., možda jer sam preko zadnje stranice samo preletjela pogledom (bila su mi malo presitna slova )
sve u svemu, ta priča je definitivno ostavila svoj trag u meni...

preporučam svima!

ali i poštujem tuđa mišljenja

[~*MiSs-AnDy*~]

počela sma ju čitati, ali nisam završila..ne sjećam se zašto...

[Agatha]

Agatha kaže:

Ja sam u ovom trenutku još uvijek pod dojmom svega onog što mi se u romanu sviđalo -- mračne atmosfere i zagonetki -- ali mislim da, kad taj dojam prođe, neću ponovno čitati tu knjigu jer nemam neku želju da se ponovno sretnem s likovima.

Ha, evo, to sam napisala prije dvije godine, i stvarno u međuvremenu nisam osjetila potrebu da ovo knjigu ponovno uzmem u ruke. Samo mi stoji na polici. Svaka čast mračnoj i tajnovitoj atmosferi, ali ipak je važno i zavoljeti likove. Rebeccu Daphne du Maurier, koja je bila jedan od uzora za Trinaestu priču, pročitala sam valjda petnaest puta, između ostaloga i zato što mi je glavna junakinja tako draga.

[bktr]

Meni je dobra knjiga. Pročitala je za 2-3 dana.
Nisam naslutila kraj knjige, ni blizu, ali nisam time ni razbijala glavu dok sam čitala, tak da je preokret radnje imao pozitivan efekt na mene.
Nekom će se svidjeti više, nikome manje, ali knjigu svakako vrijedi pročitati.

[Valsharess]

Meni je knjiga bila super, davno sam je čitala ali često se znam sjetiti koliko mi se sviđala. Možda je ponovo pročitam ako naletim opet na nju u knjižnici.
Zanimljivo, knjiga mi je bila super, a 99% likova u knjizi su mi bili odurni

bktr kaže:

Meni je dobra knjiga. Pročitala je za 2-3 dana.
Nisam naslutila kraj knjige, ni blizu, ali nisam time ni razbijala glavu dok sam čitala, tak da je preokret radnje imao pozitivan efekt na mene.
Nekom će se svidjeti više, nikome manje, ali knjigu svakako vrijedi pročitati.

Tako i kod mene. Bila mi je sasvim ok, pojma nisam imala što će se dogoditi u sljedećem poglavlju. Vuče te da čitaš dalje.
Sasvim je ok, ništa posebno, ali dosta dobro.

[Novembre]

Moji dojmovi su dosta slični, dakle jako zanimljivo i napeto, ali opet ne spektakularno. Sinoć sam je dovršila i moram priznati da koliko god bila zanimljiva nije mi ostavila neki dublji dojam, npr. nakon čitanja Zafonove Sjene vjetra još dugo poslije bih se uhvatila kako razmišljam o likovima i događajima iz knjige. Ovdje to nije bio slučaj, koliko god sam način pripovijedanja bio intrigantan, nekako nisam suosjećala s likovima. Ni s jednim od njih. Isabelle i Charlie su mi se malo gadili, a Hester mi je išla na živce bez nekog razloga.

Osobito me živcirala tragedija pripovjedačice, koja po meni nije (kučkasto ali istinito) bila dovoljna za toliku pompu i toliku ulogu u razvoju priče. Majku pripovjedačice bih radije našamarala umjesto da je žalim. Očekivala sam neku promjenu u tom odnosu na kraju, po meni to bi bilo logično i možda bi ostavilo neki jači dojam na čitatelja.

[Starija Sestra]

meni je ona Margaret totalno bezveze bila u onom svom savršenstvu tj predanosti knjigama...ne volim takve pretjerane likove

[Novembre]

Slažem se! Zapitala sam se jel ona uopće ima neki život izvan knjiga, prijatelje, nekog frajera? I jel radi išta osim što čita i istražuje biografije zaboravljenih pisaca? Falila mi je baš ta komponenta, tako da mi je njen lik bio nekako nerealan i bljedunjav.

[Starija Sestra]

a i onaj njen sustret s njenom bilzankom na kraju mi je bio malo previše

[Blackrose]

Prva trećina knjige mi je zanimljiva, a kasnije se razvodnjava. Također, mislila sam da ću poluditi ako još jednom pročitam da su pili jako zaslađeni čaj. Ili pojavljivanje magle i sivila. Mislim, kad pišeš s namjerom da stvoriš jezovitu hladnu britiš atmosferu onda daj malo se potrudi više.
Volim sve elemente koji se pojavljuju: blizanke, dadilju, vrtlara, knjige, pisanje, čitanje, imanje, ali sve skupa malo je zbrčkano.
Završetak je malo patetičan.

[Inanna]

Iskreno, Margaretina tragedija mi je previše isforsirana. Koliko me ona živcirala sa tim stalnim evociranjem sestre toliko me živcirala pedantna Hester.
Ustvari, svi ti likovi kao da nemaju emocija i jednostavno odražuju zadatak.
Margaretin zadatak je pisanje biografije, zakopavanje same sebe pod brdo knjiga i ubijanje same sebe zbog sestre.
Hesterin zadatak je uvođenje nekakvog reda, bez emocija, bez konflikta (stigla sam do djela gdje se prenosi njen dnevnik, i do sada nisam primijetila da se Hester zapitala čini li uopće dobro što želi tako drastično promijeniti život blizanki, no možda toga ipak bude, jer mi se čini nekako čovječno da se barem na sekundu zapita da li im šteti ili im pomaže), njen je život u romanu podređen nekakvoj funkcionalnosti. Nezanimljivo.

Ne znam, nekako je sve previše isforsirano da ispadne mračno, tajnovito i tužno.

Čekam kraj za konačan sud o djelu.

[Luis Wu]

Jedna od naj knjiga u zadnje vrijeme, očekivao sam neki standardan kraj, sa dvije sestre od kojih je jedna 'ghost', ali Setterfieldova nije završila knjigu tako mlako, tako da me dosta iznenadila...

[RutherFord7]

knjiga je ok. podsjeća me na 'povjesničarku' elizabeth kostove. jednostavno je pisana, a najveći joj je plus gothic atmosfera. negdje kod zadnje trećine sam predvidio kraj, tako da nije bilo iznenađenja. kraj pomalo razočaravajući u odnosu na druge dijelove, kao i u 'povjesničarki'. lik margaret mi nikako nije sjeo. dosadna je i naporna. i čime se ona uopće bavi? slaganjem knjiga u očevoj knjižari?! prazan lik, potpuno nekarizmatična.

[jesenja]

meni se također knjiga nije svidjela,nakon nečije recenzije imala sam prevelika očekivanja; vezano za Hester, ona mi je bila ok, prvenstveno jer je jedina stvar uzela u svoje ruke, a ne lelujala po onoj prljavoj kući kao svi preostali ukućani...
knjigu sam čitala paralelno sa Sjenom vjetra, u kojoj glavni lik isto tako radi u očevoj knjižari, ali za razliku od od Margaret on ima neki život...