Bookcrossing

[deonisa]

U Španjolskoj je bookcrossing jako uspješan. Ja sam pročitala nekoliko knjiga preko bookcrossinga.

[KLCCLK]

.

[bktr]

Uopće ne shvačam svrhu i poantu tog "projekta" osim da je nekome to "fora".
Zašto bih uopće dobila poriv uzeti knjigu nepoznatog porijekla negdje na ulici, kad istu tu knjigu mogu pronaći u knjižnici ili u knjižari.

[Hannah87]

Poanta je sloboda čitanja. Nije potrebno platiti knjigu u knjižari ili članarinu u knjižnici.

[spm]

Članarina u knjižnici je apsurdno jeftina, čak je recimo u Rijeci (ne znam za druge gradove) bila akcija npr. neki period od tjedan ili deset dana u kojima se svi nezaposleni mogu besplatno učlaniti za cijelu godinu. A na izbor ima neuporedivo više knjiga, plus ostale usluge knjižnice. Tako da mi stvarno nije jasno koja je poanta Bookcrossinga?

[Hannah87]

Pa ne bih rekla da je apsurdno jeftina za naše prilike. U Varaždinu je članarina u gradskoj knjižnici bila oko 120 kn zadnji put kada sam gledala. Ako se uzme u obzir da npr. većina naših penzionera jedva krpa kraj s krajem, skuplja boce iz kontejnera i slično, ne bih rekla da je to njima malo, a to je samo jedna ugrožena socijalna skupina. Nemoj me krivo shvatiti, ne vjerujem da je ideja bookcrossinga provediva u Hrvatskoj, ali kao utopijska ideja mi se sviđa jer omogućuje bilo kome čitanje, a ne traži ništa zauzvrat osim vraćanje knjige u opticaj. Nažalost, većina ne posjeduje taj mentalitet da bi se to moglo održati.

[bktr]

U Zgb je 50kn. Ali nije ni 120 kn puno, ako je to jednu godinu, a u godini stigneš pročitati 20-ak knjiga, znači 6 kn po knjizi tj 12 kn mjesečno.
Sad nek netko kaže da ne potroši DNEVNO 6 ili 12 kn na nešto tipa kava, žvake, a kamoli mjesečno.

[spm]

bktr kaže:

U Zgb je 50kn. Ali nije ni 120 kn puno, ako je to jednu godinu, a u godini stigneš pročitati 20-ak knjiga, znači 6 kn po knjizi tj 12 kn mjesečno.
Sad nek netko kaže da ne potroši DNEVNO 6 ili 12 kn na nešto tipa kava, žvake, a kamoli mjesečno.

U Rijeci isto 50 kn.

Smiješna cijena, kad uzmeš u obzir koliko knjiga za to dobiješ.

[Nemesis1709]

Ideja je gotovo besmislena bez registriranja knjige i BCID-a da se vidi kako knjiga putuje i tko je čita. Naše knjižnice su počele s Bookcrossingom u RH i imaju naljepnice, ali ne BCID. Mislim da to daje ideji svrhu i zabavu - vidjeti kako i kome knjiga putuje. Ovako kako se kod nas to radi je lakše knjigu jednostavno uzeti sebi zauvijek.

Naravno, možemo mi raditi mimo knjižnica... Na BC stranici se mogu downloadati engleske naljepnice gdje je upisan BCID knjige.

Kako stranica kaže

Labelling your books with a unique BookCrossing ID number (BCID) is vital to successful BookCrossing. The BCID you get for each book you register here will stay with the book for the rest of its natural life, which of course is probably longer than you or any of us will live. Anytime during that long, long future ahead of us that someone reads the book, then comes to www.bookcrossing.com and enters that BCID, they will be able to see the complete journal history of the book and make a new journal entry of their own. Cool, huh?

bktr kaže:

Uopće ne shvačam svrhu i poantu tog "projekta" osim da je nekome to "fora".
Zašto bih uopće dobila poriv uzeti knjigu nepoznatog porijekla negdje na ulici, kad istu tu knjigu mogu pronaći u knjižnici ili u knjižari.

'Fora' je to da se knjige dijele slobodno, da putuju od ruke do ruke. Više je fora kad postoji taj gore spomenuti ID broj kojim svoju knjigu možeš pratiti kako putuje. Zadovoljava neku ljudsku znatiželju i uzbudljivo je vidjeti tko je uzeo knjigu i što misli o njoj, gdje će je ostaviti i tko će je slijedeći naći.

[Jolly]

Ideja mi se čini baš zamimljivom i rado bi pročitala knjigu da ju nađem i proslijedila jer inače nemam potrebu ostvarivanja vlasništva nad knjigama, kad ju pročitam nije mi više "zanimljiva", poklanjm ju ili prodam, jer ne čitam istu knjigu dva puta. Čuvam svega par knjiga koje su mi posebno drage.

Samo, problem je našeg mentaliteta, balkanskog, sve što je džabe lapa se sve u šesnajst!

[anardev]

bktr kaže:

Uopće ne shvačam svrhu i poantu tog "projekta" osim da je nekome to "fora".
Zašto bih uopće dobila poriv uzeti knjigu nepoznatog porijekla negdje na ulici, kad istu tu knjigu mogu pronaći u knjižnici ili u knjižari.

Neki nemaju 50 kn za knjižnicu. Osim toga, neki možda ne ispunjavaju uvjete za učlanjenje. Za učlanjenje u KGZ potrebno je imati prijavljeno prebivalište u Zagrebu, barem je tako bilo još donedavno... Ne znam jesu li se u međuvremenu pravila promijenila. Uzmi u obzir na primjer hrpe studenata koji žive u ZG u podstanarstvu, ali ih gazde odbijaju prijaviti.

Osobno sam prilično aktivna na BookCrossingu, ali u direktnoj razmjeni knjiga s ostalim članovima. U gotovo dvije godine otkako sam aktivan član, u Zagrebu sam oslobodila 12 knjiga, što "na divlje", a što u NSK otkad imaju punkt. Nijedna se nije "javila", kako mi to volimo reći.
No to nije niti iznenađujuće. Službena statistika kaže da se od svih oslobođenih knjiga kao nađene prijavi samo oko 10-20% njih. Katkad obeshrabrujuće, ali kad vam knjiga luta dvije-tri godine, a onda odjednom dobije bilješku u dnevniku, baš to čovjeka razveseli.

Što se mene osobno tiče, fora mi nije u tome što je to "fora" nego što knjiga tako postaje pristupačnija javnosti, što će netko tko si možda inače knjigu ne bi mogao priuštiti ipak moći pročitati nešto, i što knjige neće skupljati prašinu na mojoj polici nego će nekoga možda razveseliti.

U svijetu u kojem se na godinu štampaju milijuni knjiga, a već ih otprije ima gomila za pročitati, zašto bih zadržala knjigu za koju ZNAM da je NEĆU ponovno čitati?
Imam maksimum 20 knjiga koje su mi drage i koje ću vjerojatno još koji put pročitati, a sve ostale dobivaju naljepnicu i putuju.

[anardev]

Nemesis1709 kaže:

[...] Naše knjižnice su počele s Bookcrossingom u RH i imaju naljepnice, ali ne BCID. [...]

Naravno, možemo mi raditi mimo knjižnica... Na BC stranici se mogu downloadati engleske naljepnice gdje je upisan BCID knjige.

Ako si registrirani član BookCrossinga, što moraš biti da bi mogao skinuti naljepnice s već upisanim BCID brojem (takozvane pre-numbered labels), onda jednostavno možeš iskoristiti i hrvatske naljepnice - ako imaju polje za BCID - nisam ih još vidjela pa ne znam kakve su.

Jednostavno na stranici www.bookcrossing.com nakon što se logiraš u izborniku "Home" odabereš "Register Book", uneseš potrebne podatke i website generira novi BCID baš za tu knjigu. Nije nužno imati broj unaprijed.

EDIT:
I, da, naravno da možemo mimo knjižnica... One su ovdje samo da olakšaju stvar dajući naljepnice, objašnjavajući što je BookCrossing (nadam se da imaju neko objašnjenje uz punkt!), te pružajući mjesto za ostavljanje knjiga za one koji ih se boje ostaviti vani - jer, ruku na srce, nikad ne znate hoće li knjiga vani završiti u smeću ili u nečijim rukama.

Vani recimo imaju i mjesečne sastanke članova po gradovima. Dođeš na kavu u neki birc, malo popričaš s ljudima, svatko ako želi može donijeti pokoju knjigu koju želi poslati dalje pa drugi na sastanku vide želeli što od toga čitati, itd...

Na forumu na stranici BookCrossinga organiziraju se poklanjanja knjiga, organizira se i slanje knjiga drugim članovima po principu da zadnji na listi vrati knjigu "vlasniku" ili pak da je smije osloboditi ili proslijediti dalje, itd. Varijacija ima na tone.

[Oia]

Hannah87 kaže:

Poanta je sloboda čitanja. Nije potrebno platiti knjigu u knjižari ili članarinu u knjižnici.

Kako divna ideja
Idem nesto potraziti na policama

[Icaros22]

Dakle, ljudi koji nemaju para za knjižnicu imat će želju i mogućnost evidentirati se na nekakvoj web stranici? Apsurdno.

[anardev]

Icaros22 kaže:

Dakle, ljudi koji nemaju para za knjižnicu imat će želju i mogućnost evidentirati se na nekakvoj web stranici? Apsurdno.

Ne netko tko nema para za knjižnicu neće vjerojatno imati ni za internet.
Ali to ne znači da knjigu ne može uzeti i pročitati. Može je čak i zadržati ako želi.

Nitko nema OBVEZU evidentirati pronalazak knjige. Stvar hoda po principu tko voli nek' izvoli. Svi mi na BookCrossingu volimo kad knjiga dobije bilješku u svoj online dnevnik, ali većini nas primarni cilj i veselje nisu bilješke koje nalaznici ostavljaju nego osjećaj zadovoljstva i slobode koje nam pruža oslobađanje knjiga, i pomisao da je knjigu možda našao netko kome će se svidjeti i tko će je cijeniti.

A samo da znaš, imali smo slučaj kad se bilješkom u dnevniku neke knjige javio netko tko je stjecajem okolnosti jedno vrijeme bio beskućnik, našao je knjigu u parku i ta gesta kojom netko svoje knjige ostavlja drugima dirnula ga je i ulila mu novu snagu i nadu. Javio se, ako se dobro sjećam, kad je stao opet na noge.


Netko je prije spomenuo kako knjige koje ne želi daje ili prijateljima ili knjižnici.
I ja radim to isto.
One koje idu prijateljima prije toga registriram na BookCrossingu.
One koje idu u knjižnicu ne registriram jer knjižnica vjerojatno ne bi mogla koristiti primjerak knjige koji je obilježen BookCrossingovim naljepnicama.

No ima knjiga koje ne žele niti knjižnice (jer su recimo možda pohabane) niti prijatelji (jer ih tematika možda ne zanima). Takve knjige jednostavno oslobodim. U najgorem scenariju, završit će u smeću. U najboljem scenariju, a na BookCrossingu to znamo vidjeti, završit će u rukama nekoga kome će eto, igrom slučaja, taj tren baš biti relevantna/potrebna/zanimljiva/itd. To je ono što BookCrossere veseli.

[Moo]

Nedavno sam se prvi put susrela s idejom bookcrossinga i jako me zainteresirala. Vlasnik sam malog obiteljskog biznisa koji se bavi iznajmljivanjem apartmana na Jadranu i u svaki apartman sam ubacila desetak knjiga sa registriranim BCDI-om. Idealno mjesto da knjiga započne putovanje budući brojni turisti prođu tu svake godine. Ideja je da i oni ostave svoje knjige koje ću ja zatim dalje registirati i pustiti u bookcrossing.
Ja osobno još nikad nisam slučajno naišla na knjigu u bookcrossingu, ali nadam se da hoću!

[anardev]

Ni ja još nisam naišla na knjigu ovako u gradu ili negdje vani, ali drago mi je što su se otvorili razni punktovi, čak i jedan službeni OBCZ u Zagrebu.
Sad kad pogledam aktivnost u Hrvatskoj na stranicama BookCrossinga više nije pustoš.

Ideja s knjigama u apartmanima je super. Držim fige da dobiješ koji journal entry.

[Salix]

Postoji bookcrossing u knjižnici u Bjelovaru. Pokrenula ga je sama knjižnica. Meni se projekt jako sviđa. Knjige koje se mogu naći, uglavanom su one, kojih se ljudi žele riješiti, slabije poznatih autora, na stranom jeziku (engleski, njemački, ćirilica) ili stručne. Neke knjige sam osobno ostavio. Većina se više nikada nije vratila na isto mjesto, ali nekoliko jesu. Žao mi je što nitko kada nađe knjigu ne upiše BCID broj na internetskoj stranici, a sve je lijepo i jasno objašnjeno na naljepnicama, koje se lijepe na knjige, koje sudjeluju u bookcrossingu. Pročitao sam par zanimljivih knjiga, koje sam našao preko bookcrossinga i sve sam knjige poslije vratio gdje sam ih i našao, da ih netko drugi uzme.

[anardev]

Je, ima ih sad već po knjižnicama po cijeloj HR, a neke su prilično aktivne.

Nažalost, ljudi rijetko ostavljaju bilješku u dnevniku knjige na internetu koristeći BCID. Dijelom je to ljudska narav, a dijelom je i problem u samoj web stranici. Sve je objašnjeno, ali kad čovjek dođe na samu stranicu, u prvi tren čini se kao da se MORA registrirati da bi ostavio bilješku, ali nije tako.
Dovoljno je da ti kažem da čak ni svi članovi BookCrossinga ne ostavljaju bilješke, a kamoli onda tek "običan puk".

Prosječno se "javi" (dobije bilješku na internetu) oko 10-15% od svih oslobođenih knjiga. Bilješku češće dobivaju knjige ostavljene vani, na čudnim lokacijama, u zip vrećicama s logom BookCrossinga. I naravno, što je više obilježena, to su veće šanse da će se "javiti".

Ja za sad malo oslobađam jer većinom čitam knjige koje sam dobila od drugih članova poštom, pa ih poštom i šaljem dalje. Ali kad završim s njima, bacam se na svoje knjige, koje će sve završiti negdje po ZG-u.

[Salix]

Ne znam što bi se trebalo napraviti, da ljudi više prijavljuju BCID broj. Čudim se, da čak i članovi uglavnom ne objavljuju Mislim da je glavni razlog lijenost Ne znam kako to drugačije objasniti.