Citati koje volimo (kraći stihovi i rečenice)

[div]

an Irish blessing

May the road rise up to meet you,
May the wind be always at your back,
May the sun shine warm upon your face,
The rain fall soft upon your fields,
And until we meet again,
May God hold you in the palm of his hand.

[female trouble]

(...)

Leta mi prehajaju
seda vre postajem
druge se vudavaju
ja vsigdar ostajem,
na obloku sem ves dan,
da me ljudi vide,
to je vendar vse zahman,
zaručnik mi nejde.

Jeden vagan horputra
sem si preskrbela,
i cent skoro sopuna
vre sam potrošila.
Perem se ja cifram se,
nije vendar sreče,
v koga god zaufam se
veli da me neče.

(...)

Iz starih kajkavskih pjesmarica

[female trouble]

Olinko Delorko

Pomirenje

U što prođe moja mladost
to tek danas mogu reći;
ono za čim žuđah jako
ja ne znadoh nikad steći.

Kao val se prevrtala
mladim suncem obasjana,
rijetko žal je dohvatala
mrkim nebom opasana.

Ali što ću sad da žalim,
kasno je a vrijeme bježi,
na vrhu svih mojih nada
samo noć i magla leži.

[SCOLA]

MELODIJA ZA LJUBAV
...... jedna strast
u želji za vječnim plamenom........
Jedno srce u nadi
za otkucajima istog ritma......
Jedna duša
sa usađenom vjerom
u buđenje jutarnjih praskozorja
sa cvrkutom ptica
sa osmijehom sunca
nakon svih tmina
zalutalih sa valovima života..........

Darko Petar Štivičević

[SCOLA]

ZAKIČENO LJUBAVLJU
..... Običan dan,
neko obično vrijeme,
običan silazak večeri
mazan od sjaja pospanih boja sunca.......
Rađanje neke opijene toplije noći
i vrijeme snova
zlatnom prašinom vječnosti zakićeno........
koracima našim upisano,
ljubavlju obgrljeno.......

Darko Petar Štivičević

[SCOLA]

USHIT
........ Još uvijek sanjam
sa uzdahom zanosnih ruža,
opijen tvojim mirisom.......
i prebirem po sječanjima,
sa ushičenjem dodirujući tvoje ime,
mazeći čarobnost sjena
što veseljem moga srca
vijore zavjesu na prozoru tvome
dok ti....... usnula u radosti ljubavi,
voliš noć
u kojoj postojim .........

Darko Petar Štivičević

[Nagrišpana]

Ovo je nekakva promocija samog sebe, best frenda Darka ili samo spamanje?

[Chem]

...Nije lako, okolina gledat će te prijeko, 
ako radiš sve što drugo što već nije neko. 
Nije život k'o iz kjige, strana slijedi stranu. 
Najbolji si kada šiješ sam po svome planu. 
Okreni se oko sebe, jesi li sretan? 
Sve je forma, sve je vrh, al' nisi kompletan.
Suze si na razmetnoga liješ na šanku.
Uzeo si krivu mladu, oženio banku.
Mislili ste nema šanse upasti u zamku, 
pažljivo ste odabrali onu vašu stranku.
Zgrnuli ste pare k'o da to je put do sreće, 
ali pare nikada u grob ponijet' nećeš...

[Mariposas]

"If I can take it, I can make it"

“People tell me, "You're such an optimist". Am I an optimist? An optimist says the glass is half full. A pessimist says the glass is half empty. A survivalist is practical. He says, "Call it what you want, but just fill the glass." I believe in filling the glass.”

Louis Zamperini

[Judita se igra]

Ljudi u nešto vjeruju ne bi li zaboravili tko su. Zakapaju se u ideale, gnijezde se u idolima i ubijaju vrijeme raznim vrstama vjerovanja. Ništa im ne bi teže palo nego da se probude na hrpi svojih slatkih laži, licem u lice s čistim postojanjem.
Pravi život nije u ravnoteži, nego u raskidu. Budući da svijet ne liječi ranu srca, pod zvijezdama se moraš opijati bunilom. Jer ni ramena ni um više ne mogu podnijeti teret nerazumljivosti.
Moj se život sastoji od nabacanih trenutaka. Više ih ništa ne povezuje. Lanac se pokidao, a u ušima mi odzvanja rasipanje karika.

Obično svi vjerujemo da smo puni života, hvalimo se uloženim trudom i njegovim plodovima. Zapravo na ramenu nosimo praznu vreću koju povremeno punimo mrvicama stvarnosti. Covjek je prosjak postojanja. Smiješan nosač u nestvarnosti, krpač prirode.

Sagradiš sebi dom u svijetu i misliš da si mu tako umaknuo. Više ništa oko sebe ne vidiš. A kad pomisliš da si posve sam, shvatiš da tvoje utočište nema krova. U kojem ćeš smjeru pljunuti ? Prema suncu ili prema noći ? Prostorom širiš ruke. Prsti ti se lijepe za prazninu. Ne lijepe se ni za koje biće, jer bitak gori. Stvarnost grebe, stvarnost boli. Disanje je mučenje. Dah života filtrira se u peći strave.Sudbina je neprekidno odgađanje samoubojstva.
Ako si oštrouman, ne možeš živjeti, ne možeš stati ni na čiju stranu, ne možeš ni u čemu sudjelovati. Ako si pristran, odnosno ako stvaraš lažne apsolute, venama ponovo kola sok postajanja. Prilagođavanje okolnostima čin je subjektivnosti, neprijateljstva prema spoznaji. Objektivnost je ubojica života, a “život” duha.

Emil Sioran,Brevijar poraženih

[LuNa_LOVEGOOD]

Ghostflower kaže:

Sada kao da sedim na krovu sveta, sam samcijat, mislim da sve znam, i da sve mogu. Deluje mi smešan moj predhodni život. A i ljudi. Njihove patnje i njihova pitanja. Kao da mi je sve to poznato. Kao da sam to sve već negde video. Brakovi. Razvodi. Zaljubljivanja. Svađe. Mirenja. Pobede. Porazi. Radosti. Tuge.

...

Zapamtite – ja sam slobodan, ja sam slobodan, ja sam slobodan, i ništa na svetu ne može da se meri sa tim osećajem…"

divno. čije je?

[Ghostflower]

LuNa_LOVEGOOD kaže:

divno. čije je?

Stefan Simic.

[LuNa_LOVEGOOD]

Ghostflower kaže:

Stefan Simic.

hvala Ti na ovome

[Judita se igra]

,, Čekao sam dobar čas na istom mestu, a onda iz tog polumraka, iz te gomile u pokretu, neujednačene, sumorne, oko podne izbi iznenada lavina neporecivo, apsolutno lepih žena.
Kakvo otkriće! Kakva Amerika! Kakvo oduševljenje! Sećanje na Lolu! Njen primer me nije prevario! Bilo je istina!
Došao sam do srca mog hodočašća. I da nisam istovremeno patio od stalnih opomena praznog trbuha, pomislio bih da sam dospeo do jednog od onih trenutaka natprirodnog estetskog otkrovenja lepote, koju sam otkrivao neprestano. Uz malo poverenja i udobnosti očarala bi me u mom prizemnom ljudskom stanju. U stvari, nedostajao mi je samo jedan sendvič da poverujem u čudo. Ali kako mi je taj sendvič nedostajao!
Međutim, koliko ljupke gipkosti! Koliko neverovatne tananosti! Kakve nove harmonije! Neverovatne smelosti! Uspešno ostvarene hrabrosti! I sva moguća obećanja stasa i lica svih tih plavuša! I crnki! I riđokosih! I kad je izgledalo da ih ne može biti više, još su nailazile! Možda se ovo, pomislih, ponavlja Grčka? Došao sam u pravi čas!
Utoliko su mi se činile božanstvenije što, izgleda, uopšte nisu primećivale da postojim, ja, tu, pored njih, na klupi, sav zaluđen, balaveći od erotsko-mističnog divljenja, i od gladi, treba priznati. Da se može iz kože da izađe, ja bih izašao baš u tom času, jednom za svagda. Ništa me više u njoj nije zadržavalo. "

[MarIJa38]

The human heart has hidden treasures,
In secret kept, in silence sealed;
The thoughts, the hopes, the dreams, the pleasures,
Whose charms were broken if revealed.
...

Charlotte Bronte, "Evening Solace"

[sapporo]

Karijatida

Da sakrije suze u očima svojim
U ruci nosi lutku koja plače.

Zvonimir Golob

[sapporo]

Neki ljudi kao da smatraju da postoji samo određena količina uspjeha, pa da će, ako jedan dio zapadne njihove prijatelje, njima zato ostati manje.

Grace Metalious: Povratak u gradić Peyton

[sapporo]

Josio Pupačič: More

I gledam more gdje se k meni penje
i slušam more dobro jutro veli
i ono sluša mene i ja mu šapćem
o dobro jutro more kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje
i gledam more i gledam more zlato
i gledam more gdje se k meni penje
i dobro jutro kažem more zlato
i dobro jutro more more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se i smijemo se moru

[RodionRomanovič]

“Najposle meni nikog nije žao, najmanje sebe. Mi treba da nestanemo, mi nismo za život, mi smo za smrt. Za nama će doći bolje stoleće, ono uvek dolazi.”

[Rafael fon]

Hanibal pred vratima