Natrag   Forum.hr > Lifestyle > Kućni ljubimci

Kućni ljubimci Za vlasnike pasa, mačaka i ostalih životinjica dragih
Podforumi: Zdravlje kućnih ljubimaca, Psi, Mačke, Udomljavanje

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 15.03.2010., 21:33   #1
Pas mi se grči i ima napadaje

Pas mi se grči i ima napadaje

Ovako za početa imam psa koji se zove Bobby ima 15 godina i mješanac je i ima izgled kao labrador ali u puno manjoj veličini znači malen je i izvodim,mo ga van uredno da obavi svoje dužnosti 4 puta dnevno : znači prvo u 07.00 , pa u 13.00, pa u 18.00 i za kraj u 21.30 i do pred neke dvije godine bi i izdržao ali pošto je več sada star i više ne može po neki put ne stalno on obavi i po noči čvrstu kakicu ili se popiški ali uvijek u WC di ima svoje mjesto za to. Ali pravi razlog što Vam ovo pišem je taj da svi ljudi cijela nacija priča kako su psi naši najbolji prijatelji, kako su slatki , kako se treba brinuti a ne napuštati ih itd. A „ kada treba pomoč“ nitko ali ama baš nitko nezna kome se treba obratiti, a niti se može saznati, da ne bi bilo nesporazuma mislim na radno vrijeme kada se ne radi znači nedelja . Uglavnom sve ovo Vam pišem zato jer Danas 14.ožujka.2010 god. Ujutro u 8.30 znači kada je došao več prije sat i pol izvana išao je malo leč odmorit i onda je odjednom počeo skakat i pao je tj. Ispao iz kreveta ( lavor sa dekom) i počeo se grčiti kao da ima epilepsiju ali mi (moja obitelj i ja) to nismo znali i nismo znali šta treba raditi i jedbnostavno smo mislili to je to kraj, ali na tako ružan način da je moja baka zamalo opet dobila infarkt, dok smo se mi svi sredili i dosli sebi da uzmemo telefon u ruke i da zovemo veterinara koji je dežuran a ujedno je Bobby i registriran kod njih i uredno cijepljen svake godine protiv bjesnoče (znači da s brinemo o njemu kako treba čak i više nego prema samima) kad ono šok eto napada opet i opet smo mislili gotovo jer dok smo mi dolazili sebi napad je trajao i nismo znali dali da ga diramo ili šta da se radi sa njm kako da taj napad smirimo, jer pri prvog napadaja je mene ugrizao za nos jer sam ga samo htio staviti na deku da ne bude na betonu, i uspio sam odmah sam zvao veterinarsku stanicu i javi mi se neki pripravnik koji je dežuran barem je on tako rekao „ ja sam samo pripravnik“ dok sam mu ja objašnjavao o čemu se radi ali on ništa i tu je prošlo vrijeme dok smo mi tražili koga zvat i zvali ja sam na internetu našao slučaj moguče idiotske epilepsije isto tako je i njemu bilo pa sam posumljao na to. Kada je mama dobila jednu veterinarku ona joj je rekla da se možda radi o epilepsiji i to baš toj idiotskoj, odmah smo zvali sve i svakog da nadjemo koji lijek i kako da mu se pomogne no več je bilo 11.00 i onda sam ja zvao tog glavnog veterinara di mi se javio taj pripravnik i rekao da je sada i kasno za preglede kao oni rade do 12.00 a udaljeni smo samo pet minuta od njih i to piješke. Pa smo zvali i privatne i sve druge sve u gradu Rijeka ali sve barem mislim koje smo mogli nači kada ono u 13.30 eto trečeg napada, ali izmedju svakog napada pa baš i sada dok vam pišem on besciljno luta kao da ne vidi di ide ,uzme si jednu „rutu“ i nje se drži neko vrijeme pa skrene sa puta, pa lupi glaavom o zid , dok smo mi osiguravali sve kutove jer samo se kutova i drži on bi tražio neka mjesta samo di bi se zavukao znači ne može se smiriti nikako a kada bolje razmislim možda i bolje jer kada je bio stao tj. Sjeo onda napad krene.Mama je dobila od jedne veterinarke savjet da se kupe neke kapi za smirenje ali on nema sanse poslije napada kada bi došao na noge tako reč kada bi se donekle očvrstio na nogama da bi popio te kapi jer valjda osjeti iako bi prije poslije ona dva napada on i pio i jeo ali sada samo jede keksice i top jako malo i niako da popije te kapi sigurno ih osjeti. Ali sada se vračamo na razlog zašto želim sa Vama podijelit ovaj Pakao ovu bol koju sam prošao je taj da ne možete nedjeljom nikoga dobit na telefon ili da Vam kaže šta da radite ili da dodje pa da mu da inekciju da ga smiri da ne luta kao što to cijelo vrijeme radi dok Vam ja pišem a sada je trenutno 15.40 a počeo sam u 15.00 sa pauzama jer ga moram preusmijerit kada dodje do mene jer ima kablova a neču da još zapne i da se uguši ne do Bog ili nešto dr. Znači zaključak je taj da u cijelom gradu Rijeci nemate se kome obratiti za pomoč osim ako imate internet pa nadjete nešto i to ne sve , jedina dobra stvar je ljekarna što imaju dežurstva pa ako imate novaca za kapi ili bilo koji lijek si možete kupit i pomoč svom psu a ako ne ko vas ŠIŠA eto u takvom mi gradu živimo. Rijeka nema šta svi samo trče kako bi pomogli šta to nije žalosno, eto i oprostite na smetnji ali morao sam se olakšat makar malo jer nisu fer , pa veterinari nije bitno samo recite kolko i patit čemo Vam makara ne imali mi ali dajte sredite se malo. A ovo je za sve ono ako im se ne daj Bože dogodi isto što i nama znači napisat ču Vam šta trebate raditi tj kopirati iz jednog teksta iz kojeg je jedna gospodja isto tražila za svoju kujicu pa ako pročita znat če o kome se radi i ljep pozdrav njoj i maloj Sari ... oprostite i lijep pozdrav uz sliku Bobby-ja .

„Epilepsija je određen i karakterističan način reakcije mozga na različita patološka stanja, dakle epilepsija je samo simptom nekog oboljenja. Očituje se napadima gubitka ili poremećajima svijesti, motornim simptomima kao što su grčevi, te vegetativnim simptomima kao što su slinjenje, povraćanje, nekontrolirano mokrenje i defekacija. Kod većine slučajeva epilepsije u pasa ne nalazimo uzrok pa taj oblik epilepsije nazivamo idiopatska epilepsija. Idiopatsku epilepsiju u pasa, vrlo uspješno možemo kontrolirati lijekovima. Potrebno je redovito davanje lijekova (u tabletama, dakle ovisno o vlasniku) kojih doza se postepeno smanjuje u ovisnosti od pojavljivanja napada. U većini slučajeva nakon nekog vremena (više mjeseci ili godina) pas nastavlja s normalnim životom bez napada i bez lijekova. Idiopatska epilepsija nije rijetka bolest, a po podacima iz američke literature obolijeva i do 4% populacije pasa. Mnogo pasa s idiopatskom epilepsijom prebole prvi epileptični napad u dobi između prve i pete godine starosti. Smatra se kako su genetski sklone ove pasmine: bigl, jazavčar, labrador retriver, zlatni retriver, koli. No, također se može pojaviti kao nasljedna osobina i u drugih pasmina.“


„Drugi oblik epilepsije su simptomatski epileptički napadi, dakle oni kojima znamo uzrok. U te uzroke spadaju tumori mozga, krvarenja, tromboze, degenerativne promjene izazvane virusom štenećaka, razna trovanja, ozljede mozga, niska razina kalcija u krvi, niska razina šećera u krvi, toplotni udar, jake invazije crijevnim parazitima, hidrocefalus (višak tekućine u mozgu). Simptomatske epilepsije češće se javljaju u doba odrastanja ili kod starih pasa, a liječenje je usmjereno na primarni uzrok, pa o vrsti primarne bolesti ovisi i liječenje i prognoza.“


„Tok i prognoza epilepsije ovisi o etiološkom faktoru kojeg je ponekad teško otkriti, kao i od stupnja ostećenja stanica središnjeg živčanog sustava koje je teško identificirati. Prognostički nepovoljno se procjenjuju svi oni slučajevi kada napadi idu jedan za drugim, sve su učestaliji, a vremenski razmaci između dva napada sve se više skraćuju. Obrnuto, prognostički su povoljniji oni slučajevi kada su epileptiformni napadi kraći, slabijeg intenziteta, a vremenski razmak između dva napada se povećava. Zbog toga epilepsiju pasa treba pratiti i svaki epileptiformni napad evidentirati po razmaku i trajanju, kao i intervalu nastanka. Ukoliko su napadi sve rjeđi, prognoza za potpuno ozdravljenje je povoljnija. U pravilu, napadi češći od 2 puta tjedno se uspješno liječe lijekovima (barbiturati, primidone, diazepam (valium), no rjeđi od 2 puta tjedno se ne liječe.“


„Glavni cilj u liječenju epilepsije je uspostavljanje normalnog života za Vas i Vašeg psa s potpunom kontrolom nad napadima, bez nuspojava. No, vrlo često je navedeno gotovo nemoguće postići, stoga je realniji cilj smanjivanje broja i jačine epi-napada bez nuspojava davanih lijekova. Na žalost, i unatoč stalnom nadzoru, pas će imati povremeni napad. Kako bi smanjili broj i intenzitet epi-napada, svojoj kujici možete pomoći na način da je hranite hranom bez konzervansa ili onom superpremium kvalitete. Zatim, držite je podalje od kemikalija i onečišćivača zraka (dim cigarete, lak za kosu, dezodoransi,...), isključite moguće druge zdravstvene probleme (poremetnje rada štitnjače, diabetes, tumori, jetrene ili bubrežne bolesti), svedite stres na minimum, te dodajte visokokvalitetne vitaminske preparate u prehranu. Svakodnevno joj osigurajte umjerenu aktivnost.“

Iz svega iznesenoga, nije za odbaciti mogućnost i drugog mišljenja u vezi dijagnoze i prognoze. Najbolji uvid pružit će Vam specijalistički neurološki pregled. Kako bi olakšali postavljanje dijagnoze, zabilježite podatke o napadu, vremenu nastanka i stupnju epi-napada, kao i vremenu trajanja i intervalu pojavljivanja jer je od izuzetnog značaja za dijagnozu pravilno uzeta anamneza.

A ovo je iz tteksta koji je sama napisala poznata hrvatska veterinarka koju sam molio za pomoč mailom pa šipak ništa od te pomoči pa gospodjo ako več imate mail samo da znate on Vam služi kao što ste i napisali u slučaju nesreče da odgovorite na njega osim ako to nije samo radni mail a Vi onda sigurno nedjeljom ne radte pa ništa ni od Vas Hvala.


Kako pomoći tim životinjama?

„Ako smo posumnjali da je riječ o bolesti starenja, možemo životinju staviti na medicinski tretman lijekom koji se zove selegilin (niar). Već poslije dva tjedna terapije nastaje poboljšanje. Taj se lijek može davati i preventivno zdravim starijim psima (10-15 god.), jer je dokazano da produljuje životni vijek. Kao potporna terapija liječenju može se davati posebna vrsta hrane (pr.b/d Hills), koja je vrlo ukusna i psi je rado jedu. Na žalost, za mačke za sada ne postoji ta hrana. Ona sadržava antioksidanse: vitamine E i C, dokosaheksanoičnu kiselinu (DHA), eikosapentanoičnu kiselinu (EPA) i beta-karoten, te lipoičnu kiselinu i L-karnitin, tvari koje pomažu obnavljanju razorenih stanica nakon oksidativna djelovanja slobodnih radikala. Već nakon dva mjeseca uzimanja te hrane, vidi se poboljšanje i promjena u ponašanju pasa - oni su veseliji, više se kreću, više surađuju s vlasnikom, više spavaju noću...

Danas kućni ljubimci žive mnogo duže zahvaljujući boljoj veterinarskoj brizi i liječenju, boljoj prehrani i boljoj edukaciji vlasnika o držanju i njezi. Jasno, produženjem života, što nam je i cilj, dolaze i problemi u poremetnjama spoznajnih funkcija. Zato su veterinari pozvani da tu životnu dob učine što ugodnijom i životinji i vlasniku.“

I još nešto za kraj Bobby je imao iste simptome kao i Alzheimer ovo je izvadak iz jedne stranic pa isto može pomoč sobama koji imaju isti ili sličan problem:

Alzheimerova bolest u kućnih ljubimaca


Alzheimerova je bolest razorna i progresivna neurološka bolest u starih ljudi, a napada i kućne ljubimce. Međutim, javlja se pod drugim nazivom kao poremetnje u spoznajnim (kognitivnim) funkcijama. U te se bolesti nakuplja senilni plak tj. toksični peptid (beta-amiloida) između neurona i krvnih žila u mozgu. Starenjem nastaje oksidativno oštećenje stanica. Normalnim metabolizmom stanice stvaraju se slobodni radikali. Što je stanica starija, stvara više radikala koji oštećuju proteine, lipide i nukleotide u njoj, pa propadaju stanice u mozgu, a posljedično se javljaju i promjene u ponašanju životinje. Sinonimi su za tu bolest i senilna demencija ili senilna degeneracija mozga.

Promjene u ponašanju životinje mogli bismo svrstati u četiri kategorije:

1. Gubitak spoznaje i prepoznavanja. - Neki psi više ne prepoznaju svog vlasnika, a druženje s članovima obitelji sve je slabije.

2. Mokrenje i obavljanje velike nužde u kući u pasa i izvan posude u mačaka. - Vrlo se često događa da psi u šetnji ne naprave nuždu i kad se vrate kući, to obave na različitim mjestima u kući, ili naprave i u šetnji i u kući. Mnogo je češći problem s mokrenjem nego s defekacijom.

3. Dezorijentacija. - Mnogi se psi jednostavno izgube u kući ili u dvorištu i ne snalaze se na poznatim mjestima. Često stoje nepomično i zure u zid ili se zabijaju po kutovima. Mogu pogriješiti vrata, lutaju bez cilja.

4. Noćne aktivnosti. - Može se dogoditi da se vlasnici žale da psi spavaju danju, a mnogo manje noću. Mogu noću cviliti, lajati, grepsti po tlu i često buditi vlasnika i ukućane.

I druge promjene upozoravaju na bolesti starenja, a to su gubitak volje za šetnjom, jača osjetljivost na vanjske podražaje i nervoza psa, nova vrsta strahova (npr. strah od pucnjave, glasna govora, strah od odvajanja).

Dakako, moramo imati na umu da se sve starije životinje manje kreću i više spavaju. Međutim i neke organske bolesti mogu uzrokovati takve simptome, pa bih preporučila sistematski pregled svih starijih životinja (već nakon 7 godina starosti). On uključuje kompletan fizikalni i neurološki pregled životinje, laboratorijske pretrage krvi i urina. Normalno da starije životinje slabije vide i čuju. Moramo isključiti različite tumore mozga pretragama kao što su kompjuterizirana tomografija (CT) ili magnetna rezonanca (MR). Starije životinje imaju usporen metabolizam. Neki endokrini poremećaji štitnjače i nadbubrežne žlijezde mogu utjecati na promjene u ponašanju. Kad pretragama isključimo organske bolesti, možemo posumnjati da je riječ o smetnjama u spoznajnim funkcijama. Ponekad životinje mogu bolovati od organskih bolesti i bolesti starenja.


OBAVEZNO



I još nešto najosnovnije ako Vam se to desi kao što se desilo i nama obavezno
Ali obavezno nemojte past u šok i plakati jer NE pomažete NE, nego pokušajte snimiti situaciju kada se počne grčiti jer sam saznao da če to uvelike pomoči veterinarima naravo radnim danom a ne vikendom kada se takve stvari na ne sreču i dešavaju. Lijepi pozdrav svima i nadam se da se nečete naći u toj situaciji kao i mi. Vaš Damir Ivičak

I za kraj samo da znate jadničak je konačno zaspao vrijeme kraja 16.32 Hvala
Na žalost sliku ne mogu staviti ne znam zašto...
__________________
Ako mu Kažeš ne Drži se toga

Danas je 15.03.2010 samo da znate da mi je veterinarka rekla da mu nema pomoči i pas je usmrčen dobio je inekciju i to je to, žalim Vas koji imate probleme sa eplepsijom i sličnim bolestima jer tužno je to kada trebate pomoč kad je najhitnije a nemožete je dobit...
__________________
Zašto reči istinu kad je lakše slagat,
Zašto pomoči nekome kad je lakše okrenut glavu,
ZAŠTO
divicak is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.03.2010., 22:49   #2
Počela sam čitati tvoju priču i htjela sam ti reći kako je bilo mojem peseku, a onda sam vidjela da je umro. Jako mi je žao
Jedina utjeha ti može biti da je doživio lijepe godine u kojima je vjerujem dobio puno ljubavi i veselja od tebe i tvoje obitelji.
Lijep pozdrav
fredi is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.03.2010., 01:07   #3
Nije od puno koristi nekom iz Rijeke ili nekog drugog dijela Hrvatske ali tko zna, možda nekom pomogne ova informacija. Buba iz Zagreba ima 24h dežurstvo (uz mobitel, pa dođu u ambulantu ako treba) i može ih se nazvati u bilo koje vrijeme pa barem dobiti kakav-takav savjet (koliko je to moguće telefonom).

www.buba-vet.hr (izvan radnog vremena se javlja automatska sekretarica i kaže broj moba dežurnog veterinara)

Kad je moja zekica bila bolesna došli smo u Bubu pola sata iza ponoći. Poslije je liječenje, sa operacijom, trajalo još 3-4 tjedna i da njih nije bilo ne bi danas bilo ni moje uhate maze.
mpix is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.03.2010., 07:30   #4
Fredi i mpix

Samo sam se htio zahvaliti što ste eto ipak malo pridonijeli da se smirim da vidim da ipak ima onih kojima su psi ipak nešto u životu, iskreno neznam zašto sam i stavio tu temu i opisao sve šta se dogodilo valjda od silnog bijesa jer kada sam ta 3 napadaja več i proživio vjerujem da bi imao i dalje i sutara i prekosutra ali imao bi ih manje i znam jer cijelo vrijeme isam spavao ne mogi jest ništa osječam se kao da nisam dao sve od sebe da mu pomognem ali da se moglo moglo se jer po mom istraživanju je bila jedna gospodja sa sličnim problemom skoro istim samo je pas imao 5 godina a ne 15 i rekla je kako je sljedeči dan imao samo jedan napadaj pa onda sljedeci put tek za dva dana i tako zato mislim da se uz te tablete barbiturate i još neke sada napamet neznam moglo pomoč mojem bobbiju ali sada šta je tu je hvala vam puno . dobro da ne pričamo jer mi suze idu na oči tako da niti bih mogao pričati , samo se nadam da ovo što sam ja i moja obitelj prošli da neče NITKO drugi koji ima psa ili dijete , iako najvjerojatnije če biti još toga. Ma mislim mogao bih napisati cijelu knjigu o tome šta se desilo o tom gospodinu koji je bio dežuran a meni govori da mi ne može pomoč jer je pripravnik da ne zna šta da radim , pa do njegove same smrti i naravno pomoči kada ju trebate a nigdje je ne možete nači jer inače se nesreče dešavaju vikendima... Još jednom Vam puno Hvala i nadam se da če taj post pomoči mnogim drugim osobama sa psima ali i sa malom dijecom jer imamo isti metabolizam ( ps i ljudi) slični ne isti. Vše ne znam šta bih napisao još uvijek n e mogu vjerovati da ga nema osim Hvala i oprostite za one koji su osjetljivi kao i ja nisam Vas htio rasplakati nego samo sebi malo olakšati dušu iako ne špomaže i Vama drugima pomoči ako se ikada desi tako nešto Prijatno i Hvala i Oprostite.. Damir
__________________
Zašto reči istinu kad je lakše slagat,
Zašto pomoči nekome kad je lakše okrenut glavu,
ZAŠTO
divicak is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.03.2010., 07:52   #5
Fredi ako ti nije problem rekla si citiram "Počela sam čitati tvoju priču i htjela sam ti reći kako je bilo mojem peseku, a onda sam vidjela da je umro", reci mi molim te šta je bilo sa njim jer mogu pretpostaviti ali samo su mi crne misli sada ne znam da li je živ ili je isto kao i moj ... odgovori mi molim te da znam i objasni pa možda i to može pomoči nekome ko ima isti problem ili če ga imati, me razumiješ makar da pomognemo drugim ljudima iako ni ovo nije rješenje jer nemaju svi internet ali da pomognemo makar njima dvoje ja bih bio presretan Hvala ti, i nadam se odgovoru Lijep pozdrav od Damira iz Rijeke
__________________
Zašto reči istinu kad je lakše slagat,
Zašto pomoči nekome kad je lakše okrenut glavu,
ZAŠTO

Zadnje uređivanje divicak : 16.03.2010. at 07:56. Reason: krivo ime sam unio
divicak is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.03.2010., 13:11   #6
Ubuduće, za takve hitne slučajeve pitaš unaprijed u vet stanici njihove brojeve mobitela za hitne intervencije. U svom mobitelu imam (baš iz Rijeke) broj od Ferarice, Sanjina i Jagode iz VauVau.
Ako imaš još kojeg ljubimca ili ga misliš nabavljati - na prvom pregledu pitaš te brojeve i da li dolaze za hitnoće (u stanicu). Kad ti se nešto ovako dogodi, ne dopusti da te otkantaju sa 'sutra se javite' - nego budi uporan i objasni da ti hoćeš SAD i ODMAH koliko god da koštalo.
Pingvich is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.03.2010., 14:34   #7
Quote:
Pingvich kaže: Pogledaj post
Ubuduće, za takve hitne slučajeve pitaš unaprijed u vet stanici njihove brojeve mobitela za hitne intervencije. U svom mobitelu imam (baš iz Rijeke) broj od Ferarice, Sanjina i Jagode iz VauVau.
Ako imaš još kojeg ljubimca ili ga misliš nabavljati - na prvom pregledu pitaš te brojeve i da li dolaze za hitnoće (u stanicu). Kad ti se nešto ovako dogodi, ne dopusti da te otkantaju sa 'sutra se javite' - nego budi uporan i objasni da ti hoćeš SAD i ODMAH koliko god da koštalo.
I nemoj biti kod veta koji ti ne da neki broj za hitne slučajeve ili koji nerado dolazi, pa i usred noći na blagdan, općenito kod nekog koji te otkantava.

Istina je da ljudi njima često postavljaju stvarno glupa pitanja, znam da ih zovu za svaku sitnicu nekad usred noći, ne želim ih sad omalovažavati, i svakako se treba informirati kad imaš psa ili bilo kakvu životinju, naučiti i neke stvari razlikovati ili srediti sam, ali opet mislim da od veta koji će sve odgađati i pripisivati odmah neznanju i paničarenju treba pobjeći glavom bez obzira.

Ja sam dosta naučila otkad je prvi pas došao, i vetovi su tu puno pomogli, objašnjavali, dok su radili, tako da im i nije oduzimalo posebno vrijeme, ali zapravo su pomogli i sebi da ih ne moram daviti svako malo.
Uvijek su bili otvoreni za pitanja i pokazivanje, uvijek imam u mobitelu spremljene brojeve, zapisane u knjižici i još koju vizitku za svaki slučaj na dostupnom mjestu.
Ms_Manners is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.03.2010., 14:44   #8
divicak zao mi je zbog ljubimca
ja sam isto iz RI i slazem se da se nemas doslovce kome obratit ako je nesto psu u vrijeme kad im nije radno vrijeme.dozivila sam nazalost to i bila sam odkantana moj sad ima 10 god i mao malo mu je nesto,bolezljiv je i svaki dan se pitam sta ako se jako stanje zakomplicira ja nemam u RI kome se obratit...svi su tako....necu komentirat dalje... kad cujem kako u ZG ima ozbiljnih vet kojim se mozes obratit u bilo koje doba,mislim si pa u kakvom ja to gradu zivim,sta bi trebala sjest u auto kad mu nije dobro i vozit se 2,3h da bi dosla da ga neko pregleda u drugi grad.zalosno
__________________
Pas je jedino biće na svijetu koje te voli više od samoga sebe
OOOOOOO is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.03.2010., 15:12   #9
Donekle se slažem sa OOOO, doduše, prema meni nisu takvi - ali mene poznaju, na godinu imam radi rada u Udruzi preko 50 posjeta veterinaru, pa se dovoljno dobro znamo da znaju da ne paničarim bez potrebe i da čak po njihovom ukusu malo previše stvari riješavam sama .
Ne znam, treba popričati temeljito sa veterinarom o pozivu po potrebi - otvoreno ga pitati hoće li doći na poziv van radnog vremena ako ga zoveš i misliš da je to nužno. Objasni i zašto to pitaš.
I možda to upitati nekog manje 'poznatog' veterinara, koji sam ima svoju praksu, oni kojima je to radni odnos će vjerojatno biti manje spremni izaći, kao i oni koji imaju i inače puno posla.
Pingvich is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.03.2010., 15:26   #10
Post

Quote:
Pingvich kaže: Pogledaj post
Donekle se slažem sa OOOO, doduše, prema meni nisu takvi - ali mene poznaju, na godinu imam radi rada u Udruzi preko 50 posjeta veterinaru, pa se dovoljno dobro znamo da znaju da ne paničarim bez potrebe i da čak po njihovom ukusu malo previše stvari riješavam sama .
Ne znam, treba popričati temeljito sa veterinarom o pozivu po potrebi - otvoreno ga pitati hoće li doći na poziv van radnog vremena ako ga zoveš i misliš da je to nužno. Objasni i zašto to pitaš.
I možda to upitati nekog manje 'poznatog' veterinara, koji sam ima svoju praksu, oni kojima je to radni odnos će vjerojatno biti manje spremni izaći, kao i oni koji imaju i inače puno posla.
ja sam jednom u zivotu imalaq jedinu normalnu,briznu vet u vet ambulanti susak al to pred vec 10ak god i vise....nazalost vise zena ne radi.kad god mi je bilo potrebno bilo to vikend,van radnog vremena zvala sam ju zena je dosla obavila sta je trebalo cak me pitala treba me vozit kuci...i nikad mi nije taj posebni dolazak htjela naplatit.samo to sta je trebalo.svaka cast
sa sadasnjim vet nisam bas zadovoljna...primjerice nedavno mi se nesto desilo psu(pisala sam o tome u temi bolestan ljubimac)od obicnog cijepljenja psu mi oduzelo noge i tresao je uglavnom bilo mu jako zlo i ja ju zvala oko 8h navecer najprije se naravno na taj hitan nije javljala zvala na drugi kaze vi ste zvali na onaj broj,meni je stisan mobitel.divno! a ako hitan...ja joj objasnim sta mu ej da nije dobro i da me strah noci kako ce bit,oce docekat jutro a ona meni mozete me zvat ali samo ako umire inace se na ovaj broj ne zove...koda mi je neko samar opalio.sok! ja kzem pa znam naravno da necu iz vica zavat za svaku bedastocu...mislim stvarno...zalosno da se nemas na koga oslonit.sta trebam pustit da mi na rukama izdahne da tek onda reagiraju?jednom sam to dozivila,pola zivota mi je to uzelo i jednostavno me strah svega....
__________________
Pas je jedino biće na svijetu koje te voli više od samoga sebe
OOOOOOO is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.03.2010., 15:59   #11
:(

Dragi divicak moja sućut. Bobby sada negdje trči po vječnim livadama sa svojim psećim prijateljima. Imali ste prekrasan broj zajedničkih godina iza sebe.
Iako je mogla i na puno ljepši način oići tješi se da nije patila dugo i bila bolesna. Zagrljaj utjehe šaljem!

Ja sam iz Rijeke i imali smo sličnu situaciju ali i jako dobro iskustvo. Naime mi smo u vet. stanici Rijeka d.o.o. i oni imaju dežurni broj tel. (to nas je nagnalo da se za njih opredjelimo - ja, kao kontrol frik) jer kad je naša kujica imala prvi katastrofalni napad i urlala od bolova veta smo digli iz kreveta i u 4.30 se s niim našli u stanici. Zbilja su se trudili da joj olakšaju muku, skupa smo smišljali načine kako ju odvesti na operaciju u Ljubljanu (ali ona je vrištala od bolova i nije mogla takva na put pa nismo)....
Naša je skakala tu večer s nama po kući, tata, brat, ja i ona smo se satima igrali, uklještila je živac u leđima, kad se tijelo ohladilo užasno ju je boljelo, odmah je tu nastala i epilepsija od tjelesne traume i oštečenja, užasni napadi, 7 dana pakla, njeno nemilosrdno vrištanje, ukočenost, oduzetost zadnjeg dijela tijela, dehidracija, infuzije, injekcije za opuštanje mišića, nemogućnost kontroliranja piškenja i kakanja što je nju veliku urednicu još dodatno izluđivalo, gubitak 50% kilaže.....sedam dana spavala sam s njom na podu hodnika........već smo 7. dan bili naručeni za eutanaziju u 18 sati jer je nismo mogli gledati kako pati, ali se ona u 17 sati nekim čudom digla skoro iz mrtvih kao da joj nije bilo ništa i sad je dobro (naučili smo se živjeti s njezinom epilepsijom).
Tom vet. stanicom smo jaaako zadovoljni. Sad je mlađa pesica kod mlade vet. koja je zbilja krasna i kako smo radi demodikoze i prečesto visili kod nje skoro nam ništa nije ni naplačivala.
*Lotta* is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.03.2010., 12:35   #12
Divičak, za razliku od ostalih, malo ću ti, štono se kaže, prisjest na muku.

Najprije, nemoj ni na tren pomisliti da mi nije žao što si izgubio psa, a još više što se jadničak namučio prije nego što je umro. I sama sam imala psa koji je bolovao od epilepsije, davali smo mu tablete, ali na terapiju nije reagirao. Na kraju je umro nakon jednog dugotrajnog napada.

Isto tako, razumijem da živiš u Rijeci i da je tamo problem dogovoriti se s veterinarom, ali iz onoga što pišu drugi, ima i drukčijih primjera.

Tako da se bojim da nisi baš najpametnije postupio u ovoj situaciji. Najprije, valjda u Rijeci ne postoji jedan veterinar - teško mogu vjerovati da baš nigdje niste uspjeli nikoga naći ako ste sve redom zvali. No, čak da je i tako, navodiš da su bila tri napada. Ako veterinar nije htio doći k vama, zar niste mogli staviti psa u auto (taksi, susjed, šta ja znam) i odvesti ga? Mog Lakija nije bilo moguće prevesti, jer se radilo o kontinuiranom napadu koji se na mahove pojačavao, ali nikako nije izlazio iz njega (tzv. grand mal). Osim toga, pišeš:

Quote:
Mama je dobila od jedne veterinarke savjet da se kupe neke kapi za smirenje ali on nema sanse poslije napada kada bi došao na noge tako reč kada bi se donekle očvrstio na nogama da bi popio te kapi jer valjda osjeti iako bi prije poslije ona dva napada on i pio i jeo ali sada samo jede keksice i top jako malo i niako da popije te kapi sigurno ih osjeti.
Ne kažem da bi mu te kapi pomogle - prema opisu napadaja, najvjerojatnije ne bi i tvojem pesonji nažalost nije bilo spasa, ali ako mu niste bili u stanju dati kapi za smirenje, ne znam ni kako biste se nosili s terapijom koju treba davati psu epileptičaru? Tako da se s jedne strane ljutiš što nije bilo nikoga da ti pomogne, a očito ne bi mogao psu davati terapiju da mu se kojom srećom moglo pomoći.

Bolestan je ljubimac problem, ali problem koji za nas ne rješava veterinar, nego se u prvom redu moramo sami angažirati. Govorim ti ovo ne zbog Bobbyja koji je sada, nadajmo se, na livadama na drugom kraju duge, nego zbog drugog psa kojeg ćeš eventualno nabaviti. Osim savjeta o načinu kako da izabereš veterinara koje su ti dale cure iz Rijeke, dobro razmisli i o tome da ste s Bobbyjem, koliko sam razumjela, imali sreće, jer nije u svojem životnom vijeku bolovao od neke ozbiljnije bolesti. S drugim psom može biti drukčije - ne tvojom ili njegovom krivnjom, takve se stvari događaju. I ljudima i psima, svatko se može razboljeti. Moraš biti spreman na to, moraš se informirati o svim mogućnostima, a ne biti uvjeren, kao što tvrdiš, da je svakogodišnje cijepljenje protiv bjesnoće maksimum brige koju treba pružiti psu (citiram: "znači da s brinemo o njemu kako treba čak i više nego prema samima").

Još jednom, žao mi je zbog Bobbyja, nadam se da ti je koliko-toliko laknulo što si podijelio svoj jad s društvom na forumu - čak nisi ni primijetio da ti je tema koju si najprije otvorio spojena s topikom o epilepsiji, a modovi su ti ovo vjerojatno tolerirali, jer znaju kako se osjećaš, no to nije razlog da se malo ne zamisliš nad vlastitim stavom prema psu kao kućnom ljubimcu. Bojim se da tu nešto poprilično nije štimalo.

Ako sam pogriješila u zaključku, ispričavam se, ali ako nisam, molim te da razmisliš o onome što sam napisala.
Didi is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.03.2010., 22:15   #13
divicak, ako ti je lakše olakšaj dušu koliko god treba. ne trebaš se ispričavati. smrt nekoga koga voliš se ne može preboliti samo tako. iako najlakše ide sa novim malim pesonjom koji ti unese kaos ali i veselje u život Bobija nećeš nikad zaboraviti kao ni svi mi koji smo imali pa izgubili ljubimce.
Moj pesonja kojeg sam spomenula je umro prije 13 godina, od starosti. Isto je znao ponekad imati napadaje ali to se je lako rješavalo. Jedan moj čvrsti zagrljaj i odmah mu je bilo bolje Prvi put smo i on i ja bili bespomoćni i u strahu, ali reagirala sam instinktivno i sve je dobro završilo. On je inače bio opasan ko laf i kad ga je ulovio napadaj i kad sam ga zagrlila čak sam se pobojala da me u panici ne ugrize. Al moja smirenost je njega smirila. Ljubav uvijek sve rješava Znam da ti je teško ali pokloni svoju ljubav novom kudravcu. Bit će ti bolje. Znam ja
Par peseka tu na forumu i sad traže najboljeg prijatelja. Možda si to baš ti
Drž se!! I tuguj i ljuti se se i sve što ti treba da budeš bolje. Zato smo tu.
fredi is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.03.2010., 23:01   #14
Moj Spyro je isto umro bez kvalitetne vetrinarske pomoći iako mu je mogla biti pružena. Sa Hvara sam i nisam mogla ga odvest u Split, jer se te stvari uvijek događaju noću. Užas, vetrinar nije htio doći iako je znao da svog psa obožavamo i da smo im do tada za njega ostavili popriličnu sumu novaca i da smo bili spremni platiti koliko god traže. Nisu došli, poslali su curu koja nije znala dati niti infuziju. Evo, nakoliko toliko mjeseci od njegove smrti ljuta sam do ludila jer nisam mogla sve poduzesti. Odmah sam uzela drugog psa iz azila. Ona ne može umanjiti moju bol za Spyrom, ali je isto volim. Ona je u biti moja spona sa njim. Iako su potpuno različiti ( on je bio NJO, a ona je bernardinka) imaju isti mili pogled i onu potrebu pružit nam ljubav. Ona me je spasila i ja nju. Svi su bili protiv uzimanja psa odmah, a eto ja sam tako postupila jer me je smirila i sad se svaki dan sjetim Spyra s ljubavlju, a nje ljutnjom prema vetreinarima. Kći mi studira veterinu i kad mi je Spayro umro rekla sam joj da ako ne izađe na teren kad je neko zove i radi ptice, da ću je ja golim rukama za...! Uzmite psa, pomozite nekom ,pomoči će te i sebi!
Žao mi je svim srcem!
spyro is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.03.2010., 18:51   #15
HVALA SVIMA A POTPORI MOJEG PSA BOBBY-JA

Samo sam htio reći da mi je jako drago što sam našao ovaj Forum tj. ovu adresu jer ipak nakon svega što ljdi prodju, i kada se osjećaju jadnio i misle da im nitko ne može pomoč, desi se ovako nešto.. Stvarno svima svima sa forum a koji su mi pisali jedno veliko HVALA. Htio sam se i prije zahvaliti ali jednostavno nisam bio u stanju, jer svaki put kada bih pročitao neki post od nekoe osobe src bi mi se paralo i plakao bih non stop kao beba ali još gore. I zato se nadam da ne kasnim a ako da oprostite mi na tome i HVALA Vam svima iako mu nije bilo pomoći pomogli ste meni mada kažem sve teže i teže mi je bilo čitati Vaše postov , ali mog Psa Bobbija još uvijek a niti neću nikada zaboraviti i uvijek će biti tu pored mene kda god dodjem kući zamišljam ga kako se veseli i maše repom, eto ga na opet plačem , uglavnom samo sam se htio svima zahvaliti jako puno jer ste stvarno super i nedo bog da itko od Vas ili bilo kog drugog doživi to što sam ja i moja obitelj Pozdrav svima i HVALA VAM.
divicak is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.03.2010., 18:53   #16
Fredi hvala ti od srca stavrno ali me strah opet uzet novog jednostavno Ne znam šta da radim još uvijek nisam sam svoj ali Hvala ti puno puno nikada Vas neću zaboraviti
__________________
Zašto reči istinu kad je lakše slagat,
Zašto pomoči nekome kad je lakše okrenut glavu,
ZAŠTO
divicak is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.03.2010., 19:04   #17
Didi nisi mi presjela uopće da pače drago mi je ali ja sam zvao sve živo sve veterinare i kako sam i rekao onaj glavni javioo mi se početnik koji nije imao blage veze onda sam zvao tu tamaru ferrari i ona nije mogla ništa pa sam zvao i tog trečeg sanjina zaboravio prezime i on je bio na hitnoj primao infuziju. Maksimalno sam se trudio da dodjem do nekog ali to je to druge više nema, osim što kada je brat došao kući rekao da on zna koga zvat i na kraju sam saznao da je zvao tu tamaru ferrari koja mi je rekla da mi ne može pomo či da ga pokrijem topšplim ručnikom kada dobije napadaj i to je to kao do sutra do pon. kada svi budu radili ( kada bude radila glavna vet. stanica) i da bi brat došao kod nas i odveo psa da mu se pomogne a vratio se bez njega saznao sam da je zvao baš ti Tamaru ferrari koja uje meni rekla da joj je žao ali da jena nekom seminaru iili nekom sastanku nisam siguran uglavnom rekla mi je samo šta da radim i to je to a ona ima ordinaciju na kozali od mene 10 minuta pješke i ona je rekla da mu stavljam do pon. toplu deku ili ručnik da mu se mišiči ne grče tj da mu opusti mišiće , da bi na kraju kada je brat došao ona odjednom rekla nema problema dovedite psa i da bi se brat vratio bez njega... Nemam danljnih komoentara eto tako je to bilo i na kraju moj mama ga ljubi i plače a meni nije bilo ništa jasno zašto ga ljubi i plače u zašto je rekla vidi ga jadan kao da zna da se više neće vratiti eto. Tako je to bilo znači oni su se diogovorili večć da moj brat donese psa da dobnbije inekciju .. eh sada mi9 nismo veterinari aali krivo mi je što mi se to nije reklo i kada je trebala pomoč Tamara nije htjela bobbija primit u ordinaciju jer je bila zauzeta a kada je trebalo dati i neekciju bila je spremna na sve odmah je dotrčala ... No comment
__________________
Zašto reči istinu kad je lakše slagat,
Zašto pomoči nekome kad je lakše okrenut glavu,
ZAŠTO
divicak is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.03.2010., 19:06   #18
e to si u pravu

Quote:
OOOOOOO kaže: Pogledaj post
divicak zao mi je zbog ljubimca
ja sam isto iz RI i slazem se da se nemas doslovce kome obratit ako je nesto psu u vrijeme kad im nije radno vrijeme.dozivila sam nazalost to i bila sam odkantana moj sad ima 10 god i mao malo mu je nesto,bolezljiv je i svaki dan se pitam sta ako se jako stanje zakomplicira ja nemam u RI kome se obratit...svi su tako....necu komentirat dalje... kad cujem kako u ZG ima ozbiljnih vet kojim se mozes obratit u bilo koje doba,mislim si pa u kakvom ja to gradu zivim,sta bi trebala sjest u auto kad mu nije dobro i vozit se 2,3h da bi dosla da ga neko pregleda u drugi grad.zalosno
Potzpuno shvačaš o čemu sam pričao tj. pisao i hvala ti kao svima na svemu, i znam da zaš da je istina da s e nemamo komoe obratit jer živimo u tako jadnoj državi , a da z grad ne pričam lijepi pozdrav i hvala ti na trenutku Damir
__________________
Zašto reči istinu kad je lakše slagat,
Zašto pomoči nekome kad je lakše okrenut glavu,
ZAŠTO
divicak is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 10:27.