Nasilje u obitelji/vezi

Žrtva nasilja postajemo onoga momenta kada smo dopustili da fizički nasrt na nas postane pravilo ponašanja.
I koliko god netko bio nasilan, ne nužno zbog nas samih takvi kakvi jesmo, hoćemo li postati žrtva ovisi samo i isključivo o nama samima.
I samim nasilnicima, nakon sustavnog višegodišnjeg maltretiranja, može biti nejasno zašto se je žrtva "odjednom" pobunila jer mu je, trpeći to, nesvjesno davala do znanja da je takvo ponašanje gotovo pa "normalno". Često to onda doživljavaju kao izdaju, prijevaru, nepoštovanje, atak na njihovu "muškost". Zato i jesmo svjedoci slučajeva kada, sad već bivši partner, nakon prijetnji i svih ostalih mehanizama provođenja vlastite volje zastrašivanjem, u konačnici oduzme i život svojoj ženi. Pa i djeci, direktno ili indirektno.
To u principu i nije smrt u trnutku ubojstva već onoga momenta kada dopustimo zlostavljanje počinjemo lagano umirati.

[dtomas]

medeari kaže:

Žrtva nasilja postajemo onoga momenta kada smo dopustili da fizički nasrt na nas postane pravilo ponašanja.
I koliko god netko bio nasilan, ne nužno zbog nas samih takvi kakvi jesmo, hoćemo li postati žrtva ovisi samo i isključivo o nama samima.
I samim nasilnicima, nakon sustavnog višegodišnjeg maltretiranja, može biti nejasno zašto se je žrtva "odjednom" pobunila jer mu je, trpeći to, nesvjesno davala do znanja da je takvo ponašanje gotovo pa "normalno". Često to onda doživljavaju kao izdaju, prijevaru, nepoštovanje, atak na njihovu "muškost". Zato i jesmo svjedoci slučajeva kada, sad već bivši partner, nakon prijetnji i svih ostalih mehanizama provođenja vlastite volje zastrašivanjem, u konačnici oduzme i život svojoj ženi. Pa i djeci, direktno ili indirektno.
To u principu i nije smrt u trnutku ubojstva već onoga momenta kada dopustimo zlostavljanje počinjemo lagano umirati.

Kolika je suodgovornost osobe koja trpi zlostavljanje? Može li se nereagiranje na nasilje smatrati suučešništvom ?

dtomas kaže:

Kolika je suodgovornost osobe koja trpi zlostavljanje? Može li se nereagiranje na nasilje smatrati suučešništvom ?

Uh, teško pitanje.
Zapravo težak je odgovor.
Da, smatram da je žrtva zlostavljanja na neki način ipak suodgovorna time što ne reagira. Iako ću se složiti sa svim eventualnim osvrtima na moj post od strane žrtvi koje su to istinski i bile, za razliku od mene koja "teoretiziram".
Isto tako sam svijesna kroz svoja vlastita iskustva, koja nisu vezana striktno za ovu temu ali baza svega je opet ljudski um, da je jako teško govoriti o "krivnji" u situacijama kad ona nije osvještena i kada je baza svega neznanje odnosno mišljenje da znamo da je samo tako moguće.
U jednom sam od prethodnih postova zbog istog razloga amnestirala zlostavljače, ne umanjujući sam zločin, pa bi bilo licemjerno od mene da to ne učinim i sa žrtvom. Iako mi, onako spontano, uvijek dođe da budem na strani žrtve odnosno potlačenog.
Osobno, iako ne smatram ili ne želim prihvatiti njihovo izjednačavanje, i žrtva i nasilnik imaju zajednički problem. Nemogućnost sagledavanja istine o samom činu zlostavljanja, mora ih staviti na vrh prioriteta psihološke pomoći.

[Angel2]

naomi.petric kaže:

ama baš nikad ne treba pokazati da ih se bojimo,jer oni porastu kad osjete da se neko boji više od njih,to im je hrana.Kad vide da imate čvrst stav da ne uzmičete,uzmaknut će oni.Vjerujte mi ovo je pravilo sa malo i nimalo iznimaka.Sretno

Draga moja vidi se da nisi bila u toj koži,i hvala Bogu na tome vjeruj mi..
Ali zar ti zaista misliš da sam ja eto iz dosade dozvolila da me tlači,podcjenjuje,muči..ne i ne..ne ide to samo tako,to je igra sa tvojim umom,čista manipulacija i ne znajući ni sama nađeš se u tom paklu ..to je kao igra mačke s mišem...dok ga na kraju dokrajči...Ja danas ne znam kako je do toga svega došlo,udala sam se iz ljubavi,sve je bilo ok manje-više i odjednom nakon niza godina i do onog časa kad je jedna kap prelila ionako prepunu čašu nisam ni bila svjesna da sam nula od žene,nula jer je on tako mi govorio,pokazivao,tvrdio dok nisam ni sama počela vjerovati u to...ništica,manja od makova zrna,da sam bila podcjenjivana,tlačena,izmanipulirana....teško je to objasniti čitav taj prosec,netko bi rekao jer si glupa..Često ljudi rade neke stvai iz straha i mnogih razloga..kod mene je najčešće bio prisutan taj strah,manjak samopoštovanja,kad vas netko sustavno ubija dan za danom,uzima vam dušu,dah,misli,želje..pretvorite se u živog zombija bez osjećaja,bez ičega..dugo sam tako vegetirala,i jedan pogled u oči moje kćeri mi je otvorio oči,kad sam pala na samo dno...u njoj sam vidjela sebe,moje pakleno djetinjstvo,moj život.čitav život sam bila žrtva,moja majka,baka su bile zlostavljane.i ja sam znala da moram prekinuti taj začarani i prokleti krug...bilo je ili živjeti ili umrijeti.Kao dijete me otac zlostavljao,a onda i u braku.....Ne krivim moju majku,ona je divna žena koja je eto uvijek mislila na druge a najmanje na sebe,danas se krivi što je ostala i trpjela,moj otac se promijenio ali kasno..ožiljci su ostali...Jako smo bliske i znam da nije imala baš nekog izbora i razumijem ju,zašto je napravila to što je napravila...Često ne razumijemo nečije postupke ali ja pokušavam sve shvatiti jer iskreno lako je nekome nešto govoriti a da nije to prošao...Zato svima pričam svoju priču,moje život je bio jako težak,prošla sam puno toga u životu ali to me nije slomilo, već ojačalo.Tek nakon sveg tog pakla tek tada sam shvatila svoju jakost i veliku želju za životom..Padnem i ja nekad me moji demoni muče ali se i dignem..često kažem da sam kao Feniks ustanem iz pepela jer je moja želja za životom vrlo jaka i to je moja pobjeda. Zato svima pričam svoju priču..makar da saslušam..bilo šta i to je veliki korak za bolje..Ako samo jednoj ženi pomognem da otvori oči to je pobjeda i sretna sam zbog toga.... da sam barem onda imala ovako nešto bilo bi mi lakše i brže bi shvatila neke stvari,činjenice..ali eto sve se dešava sa razlogom i za sve postoji zašto,kako...

[Barca]

Angel2 kaže:

...

Imam pitanje za tebe. Za početak da se ogradim: ne sudim, već želim razumjeti

Kako to da si mu se vratila? Bez obzira na kajanje i promjenu, zašto si se vratila osobi koja ti je činila sve to? Kako funkcioniraš uz takvu osobu za koju znaš kakva je bila i kakva bi mogla opet postati?

Ako je preintimno pitanje, ok

[dtomas]

medeari kaže:

Uh, teško pitanje.
Zapravo težak je odgovor.
Da, smatram da je žrtva zlostavljanja na neki način ipak suodgovorna time što ne reagira. Iako ću se složiti sa svim eventualnim osvrtima na moj post od strane žrtvi koje su to istinski i bile, za razliku od mene koja "teoretiziram".
Isto tako sam svijesna kroz svoja vlastita iskustva, koja nisu vezana striktno za ovu temu ali baza svega je opet ljudski um, da je jako teško govoriti o "krivnji" u situacijama kad ona nije osvještena i kada je baza svega neznanje odnosno mišljenje da znamo da je samo tako moguće.
U jednom sam od prethodnih postova zbog istog razloga amnestirala zlostavljače, ne umanjujući sam zločin, pa bi bilo licemjerno od mene da to ne učinim i sa žrtvom. Iako mi, onako spontano, uvijek dođe da budem na strani žrtve odnosno potlačenog.
Osobno, iako ne smatram ili ne želim prihvatiti njihovo izjednačavanje, i žrtva i nasilnik imaju zajednički problem. Nemogućnost sagledavanja istine o samom činu zlostavljanja, mora ih staviti na vrh prioriteta psihološke pomoći.

Suodgovornost za zlostavljanje moglo bi se utvrditi u onim slučajevima kada žrtva ima saznanja što joj se događa. Ukoliko zna da je netko njen već bio zlostavljan ili su joj napomenuli kako je odabrala lošeg muža, a tek će saznati kakav je...

Suprotno tome, ako osoba pojma nema što je zlostavljanje, a u tu kašu je se polako uvuće... onda je suodgovornost minimalna. Kažu kako ćeš žabu skuhati, bez njenog otpora ukoliko je staviš u hladnu vodu koju poooolako griješ... do vrenja. Tako je i sa zlostavljačima. Prvo su divni, a onda pomalo... krenu divljati.

Ono što mene začuđuje jest odmak od očekivane interpretacije osjećaja u žrtvi nakon zlostavljanja. Mjesto da se žrtva pita: molim? trebam li ja trpiti ove udarce, poniženje, strah il prijetnje??? > pa ODMAH i automatski vidi odgovor: NE! Neću trpiti zlostavljanje, žrtva se najčešće povuče u sebe i pokuša anulirati doživljeno: kao da se ništa nije dogodilo. To je idealna podloga za novi val zlostavljanja. Nemojte si dozvoliti razvoj zlostavljanja > Lako je ugasiti šibicu, ali šumski požar... nemjerljivo teže.

I da... Nesreća onih koje se skuhaju kao žabe jer ih se polagano uvuče u zlostavljanje jest pomanjkanje iskustva ili nedostatak informacija o tome što se sve loše može događati u nekoj zajednici ili braku. Mislim kako je državno školstvo i tu zakazalo ! Umjesto da mlade ljude nauče za život BITNIM stavkama (osnovna ljudska prava, moguće životne okolnosti i kako se iz njih izvuči...), škola nas uči kako izgleda DNK i kako su Egipćani mjerili vrijeme, tko je izumio parni stroj... što su pulsari... Naravno, ako ne znaš parove DNK, padaš razred ...

Eto, ako vas nitko u obitelji ne osvijesti, škola neće, pa kad uletite u koma brak ili odnos, nema vam druge nego probuditi SAMI svoje uspavano "JA", tj. učiniti SVE da biste se probudili iz ružnog "sna". Meni je pretužno što je ova mama tek vidjevši zlostavljanje dijeteta shvatila u kakvoj je situaciji. Prije toga je trpila zlostavljanje

[Angel2]

Barca kaže:

Imam pitanje za tebe. Za početak da se ogradim: ne sudim, već želim razumjeti

Kako to da si mu se vratila? Bez obzira na kajanje i promjenu, zašto si se vratila osobi koja ti je činila sve to? Kako funkcioniraš uz takvu osobu za koju znaš kakva je bila i kakva bi mogla opet postati?

Ako je preintimno pitanje, ok

Mogu ti reći..jer je na vidjelo izašlo neke stvari o kojima ja nisam uopće znala,i on je bio eto zlostavljan...ja sam osoba koja svima pruža tu 2 šansu ako se iskreno pokaje,on se je pokajao,dok se nije slomio do kraja i priznao nisam ga htjela ni pogledati a kamoli pričati. Vratila sam s e ali pod mojim uvjetima,on je divan otac,djeca ga obožavaju,vrijedan je,al prema meni nije bio dobar,neću sad reći da sam ja bila svetica ,ne nisam za neke stvari sam i sama bila kriva,jer me moje djetinjstvo obilježilo više neg što sam mislila...i et desilo se,teško je to objasniti...više je bilo psihički neg fizički,a to je najgore..oprostila sam i ocu i njemu,ali zaboravila nisam..Još s e učim vjerovati,nije lako..ali za sad je dobro,promijenio se na bolje,više smo skupa,pričamo,radimo skupa,vjerujem da svatko zaslužuje tu 2 šansu da se promijeni da bude bolji,jer znam sebe nikad sebi ne bi mogla oproastiti da nisam ovo učinila..Ljudski je griješiti,božanski je praštati,nisam neka vjernica ali to je u meni,ja sam takva osoba.N e mogu protiv sebe,ali sam mu rekla 2 i posljednja šansa,sad imam vjere i smopouzdanja,imam u sebi snage za sve..učim se biti nova ja i ide za sada dobro.Promijenila sam s e ali na bolje.i on to vidi i zna,smogla sam snage reći Dosta..i izborila sam svoje..Netko to znam ne može da shvati..znam sve,ali svatko ponavljam ima svoje razloge i mnogo toga nije onako kako s e na prvi pogled čini. Moj potpis mislim dovoljno govori..Funkcioniram dobro jer sam shvatila napokon tko sam i koliko vrijedim,s njim ili bez njega mogu biti ono što jesam,biti svoja i to je divan dar za mene,jer znam napokon tko sam..neznam dal ti ovo išta ima smisla,ali eto pokušavam to objasniti..

[dtomas]

Angel2 kaže:

Mogu ti reći..jer je na vidjelo izašlo neke stvari o kojima ja nisam uopće znala,i on je bio eto zlostavljan...ja sam osoba koja svima pruža tu 2 šansu ako se iskreno pokaje,on se je pokajao,dok se nije slomio do kraja i priznao nisam ga htjela ni pogledati a kamoli pričati. Vratila sam s e ali pod mojim uvjetima...

Super i NE ZABORAVI reagirati na najmanji znak zlostavljanja.

[She Devil]

Angel2 kaže:

Mogu ti reći..jer je na vidjelo izašlo neke stvari o kojima ja nisam uopće znala,i on je bio eto zlostavljan...ja sam osoba koja svima pruža tu 2 šansu ako se iskreno pokaje,on se je pokajao,dok se nije slomio do kraja i priznao nisam ga htjela ni pogledati a kamoli pričati. Vratila sam s e ali pod mojim uvjetima,on je divan otac,djeca ga obožavaju,vrijedan je,al prema meni nije bio dobar,neću sad reći da sam ja bila svetica ,ne nisam za neke stvari sam i sama bila kriva,jer me moje djetinjstvo obilježilo više neg što sam mislila...i et desilo se,teško je to objasniti...više je bilo psihički neg fizički,a to je najgore..oprostila sam i ocu i njemu,ali zaboravila nisam..Još s e učim vjerovati,nije lako..ali za sad je dobro,promijenio se na bolje,više smo skupa,pričamo,radimo skupa,vjerujem da svatko zaslužuje tu 2 šansu da se promijeni da bude bolji,jer znam sebe nikad sebi ne bi mogla oproastiti da nisam ovo učinila..Ljudski je griješiti,božanski je praštati,nisam neka vjernica ali to je u meni,ja sam takva osoba.N e mogu protiv sebe,ali sam mu rekla 2 i posljednja šansa,sad imam vjere i smopouzdanja,imam u sebi snage za sve..učim se biti nova ja i ide za sada dobro.Promijenila sam s e ali na bolje.i on to vidi i zna,smogla sam snage reći Dosta..i izborila sam svoje..Netko to znam ne može da shvati..znam sve,ali svatko ponavljam ima svoje razloge i mnogo toga nije onako kako s e na prvi pogled čini. Moj potpis mislim dovoljno govori..Funkcioniram dobro jer sam shvatila napokon tko sam i koliko vrijedim,s njim ili bez njega mogu biti ono što jesam,biti svoja i to je divan dar za mene,jer znam napokon tko sam..neznam dal ti ovo išta ima smisla,ali eto pokušavam to objasniti..

Jaaaaako me dirnulo kako si ovo jednostavno i lijepo pojasnila.
Želim ti od srca sve najbolje u tvome životu.
Mislim da si jedna divna,divna osoba.

[groznababa]

She Devil kaže:

Jaaaaako me dirnulo kako si ovo jednostavno i lijepo pojasnila.
Želim ti od srca sve najbolje u tvome životu.
Mislim da si jedna divna,divna osoba.

I mene, Angel ! Držim ti palčeve gore i nadam se, nadam se da se on promijenio do kraja života!!!!

[naomi.petric]

Svi mi možemo postati žrtve zlostavljanja,neki postanu,neki ne.Pitanje je zašto.Pa nisam se ja odgojila pod staklenim zvonom!

[Angel2]

Hvala svima na lijepim željama
ne želim ništa kriti,oduvijek sam iskrena i otvorena osoba,ponekad nekim ljudima se otvore oči kad dosegnu samo dno...kad ih neke stvari izbace iz kolosjeka,kao npr..moj odlazak sa djecom i prijava policiji,i sve što je potom slijedilo...Moj muž se tada trgnuo i shvatio šta gubi,nažalost bilo bi bolje da se to nikada nije trebalo dogoditi,ali et dogodilo se,to se ne može promijeniti.Možemo samo ići dalje i biti oboje bolji ljudi i biti dobri roditelji našoj djeci.Sinoć mi na um pao onaj citat iz Biblije:Tko je bez grijeha nek baci prvi kamen,svi mi imamo prošlost i nitko nije bezgrešan,ja sam svoju odluku donijela i vjerujte mi ponosno koračam jer se nemam čega sramiti.I opet bih sve ovo učinila je rako je sve ono vratilo mog muža kakav je prije bio i u kojeg sam se zaljubila,neka...nije idealno ,imamo i teških dana i svađamo se i sve ali više se ne dam omolovažavati..Znam da me neki osuđuju,govore da sam glupa i sl,al nema veze,bitno je da sam ja riješila neke stvari sama sa sobom i da polako idem prema svome cilju.

[Angel2]

Mali upad,još nešto..želim svoju djecu naučiti i da znaju oprostiti,jer lako je mrzjeti,ali praštati je jako teško pogotovo kao u mom slučaju,ali ja ne želim ostatak života živjeti u mržnji.Ako ovaj put i pukne naš brak to će biti zbog njega jer nije mogao se promijeniti,ali želim svojoj djeci reći ako me budu pitali..zašto nismo više skupa,da sam nj.ocu dala još jednu šansu da se promijeni ..I ako jednom odem,to će biti posljednji put i više se neću osvrtati jer priliku sam mu dala i više je ne ponavljam.Neznam jel šta od ovoga ima smisla i jel shvaćate..ali teško je to sažeti ovako....

[Elich San]

Angel2 kaže:

Hvala svima na lijepim željama
ne želim ništa kriti,oduvijek sam iskrena i otvorena osoba,ponekad nekim ljudima se otvore oči kad dosegnu samo dno...kad ih neke stvari izbace iz kolosjeka,kao npr..moj odlazak sa djecom i prijava policiji,i sve što je potom slijedilo...Moj muž se tada trgnuo i shvatio šta gubi,nažalost bilo bi bolje da se to nikada nije trebalo dogoditi,ali et dogodilo se,to se ne može promijeniti.Možemo samo ići dalje i biti oboje bolji ljudi i biti dobri roditelji našoj djeci.Sinoć mi na um pao onaj citat iz Biblije:Tko je bez grijeha nek baci prvi kamen,svi mi imamo prošlost i nitko nije bezgrešan,ja sam svoju odluku donijela i vjerujte mi ponosno koračam jer se nemam čega sramiti.I opet bih sve ovo učinila je rako je sve ono vratilo mog muža kakav je prije bio i u kojeg sam se zaljubila,neka...nije idealno ,imamo i teških dana i svađamo se i sve ali više se ne dam omolovažavati..Znam da me neki osuđuju,govore da sam glupa i sl,al nema veze,bitno je da sam ja riješila neke stvari sama sa sobom i da polako idem prema svome cilju.

Svaka ti čast!

[Barca]

Angel2 kaže:

neznam dal ti ovo išta ima smisla,ali eto pokušavam to objasniti..

Bitno je da ima smisla za tebe. I da si ti s takvim izborom zadovoljna.
Ja nisam uspjela "otopliti" odnose s osobom koja me zlostavljala. Mogu joj biti u blizini, ali ograničeno vrijeme. Ne osvećujem se, ali ne mogu se opustiti i zaboraviti. Voljela bih da mogu. Sebe radi.

Želim ti puno sreće.

[Angel2]

Barca kaže:

Bitno je da ima smisla za tebe. I da si ti s takvim izborom zadovoljna.
Ja nisam uspjela "otopliti" odnose s osobom koja me zlostavljala. Mogu joj biti u blizini, ali ograničeno vrijeme. Ne osvećujem se, ali ne mogu se opustiti i zaboraviti. Voljela bih da mogu. Sebe radi.

Želim ti puno sreće.

Hvala tinemoj se forsirati ,ako ide ide,ako ne ne..ne možemo protiv sebe..
I sama s e ponekad pitam jesam li ispravno postupila,pitam se jesam li trebala otići..a onda vidim kako ga djeca gledaju s ljubavlju,kako mu hrle u susret,kako ih voli,mazi...i kad vidim njihovu sreću i ljubav u očima moje djece,odgovor je Da..za sada još nisam se pokajala..I on se trudi oko mene.Nitko ne zna šta život nam nosi,nitko ne može nam ništa garantirati,zato ja ništa ne planiram,živim dan za danom i uživam u malim sitnicama.Sada vas sve pozz,idem u grad na sladoled s mojom dječicom i baš sam zadovoljna.

[She Devil]

Angel2 kaže:

Hvala tinemoj se forsirati ,ako ide ide,ako ne ne..ne možemo protiv sebe..
I sama s e ponekad pitam jesam li ispravno postupila,pitam se jesam li trebala otići..a onda vidim kako ga djeca gledaju s ljubavlju,kako mu hrle u susret,kako ih voli,mazi...i kad vidim njihovu sreću i ljubav u očima moje djece,odgovor je Da..za sada još nisam se pokajala..I on se trudi oko mene.Nitko ne zna šta život nam nosi,nitko ne može nam ništa garantirati,zato ja ništa ne planiram,živim dan za danom i uživam u malim sitnicama.Sada vas sve pozz,idem u grad na sladoled s mojom dječicom i baš sam zadovoljna.

Opet si me dirnula,jaako jer se točno vidi da pišeš iz ranjenog srca,
lišena mržnje. Doista ti želim,od srca, da bude i dalje sve kako i treba !

naomi.petric kaže:

Svi mi možemo postati žrtve zlostavljanja,neki postanu,neki ne.Pitanje je zašto.Pa nisam se ja odgojila pod staklenim zvonom!

Gle Naomi.Ne vjerujem da je to tebi teško za razumijeti.No ako jest,ovdje je skoro sve transparentno napisano.


Zlostavljanje u djetinjstvu i kod muškaraca i kod žena rađa nedostatak samopuzdanja i samopošovanja.

neki ljudi i sami kasnije postanu zlostavljači,neki fala Bogu ne.

ALI postanu zlostavljani iz gore navedena samo 2 razloga,ali ima ih i još.
Recimo da sve za sobom povlači još puno toga,ovisi kakva je i kako kome situacija u životu dalje i kako im je točno bilo onda-to samo oni mogu znati.

Pitanje ne bi trebalo biti zašto i kako,jer to je bar ja mislim sve već navedeno.

Pitanje je kako se izvući iz tog začarnog kruga(koji kažem nosi stotine posljedica za sobom) i pitanje je dalje kako naš sustav u tome može pomoći.

A vjeruj mi, kod nas(u mome gradu bar) za sad CZSS jako slabo radi,policija također i često je jaaaaako kasno za neke žrtve.

Da bi im se pomoglo,treba mijenjati sisteme rada,zakone i sve redom.

Treba jako ozbiljno shvatiti ovu crnu kroniku i konačno poduzeti nešto da te žene(muškarci,djeca) znaju da ako se obrate nekome,da će im se tada 1000% pomoći ODMAH i možda bi tada broj žrtava bio puno manji.

Ovako svi znaju kako sustav radi i nemaju niti snage ,niti volje za javiti se uopće nekome.

Tako da ako i postoji koja statistika o broju žrtava,mislim da je puno veća,jer mnogi od njih trpe i šute.
Neki zbog lošeg obrazovanja(pri tom ne mislim da moraju završiti fakultete)
i urođenog sistema u glavi da ona mora trpiti i slične gluposti.

Policija kaže: to je vaš obiteljski problem !!!,CZSS često puta(bar u nas) bude na strani muškarca i ne vjeruje ženi ništa.

Dokazano i argumentirano točno.

Recimo ove tu koje rade u CZSS su vidjele jedan par,vidjele plave treptajuće okice u njega i nju nisu niti saslušale skoro. I to što jesu,kao i da nisu. A nije im pred njim mogla ni reći išta,jer je odmah vidjela kako stvari dihtaju.

A kad se netko obrati novinama da oni nisu ništa učinili,ovi(CZSS,policija) će se lako izvući,jer im sustav to omogućava.

Sjećam se slučaja Pikunićeve žene. Eto za nju se odmah zauzeo i HHO, što je apsurdno,jer tko je ona?

Tek jedna u nizu,samo je imala poznato ime i ljude.

I ovi se kao kroz njen slučaj htjeli pokazati da se u lipoj našoj nešto radi po tom pitanju.

A koja će se "obična" žena ići obraćati HHO-u,kad ju prvo uopće ne slušaju ni CZSS ni policija?

Evo i primjera. Danas su djeca ove žene mogla biti živa,ali nisu.
da su poduzeli što su trebali
kako regiraju i mediji
btw,majka ove ubijene djece,tužit će i državu i sve što je navela.
Tužiti ću...
pustili su...

Zbog suludog dečka.

A zašto je on postao takav?Pitanje je. Možda geni,možda se ponašao onako kako je i vidio doma,možda nije.Možda je sam po sebi bio lud.

dtomas kaže:

Suodgovornost za zlostavljanje moglo bi se utvrditi u onim slučajevima kada žrtva ima saznanja što joj se događa. Ukoliko zna da je netko njen već bio zlostavljan ili su joj napomenuli kako je odabrala lošeg muža, a tek će saznati kakav je...

Suprotno tome, ako osoba pojma nema što je zlostavljanje, a u tu kašu je se polako uvuće... onda je suodgovornost minimalna. Kažu kako ćeš žabu skuhati, bez njenog otpora ukoliko je staviš u hladnu vodu koju poooolako griješ... do vrenja. Tako je i sa zlostavljačima. Prvo su divni, a onda pomalo... krenu divljati.

Ono što mene začuđuje jest odmak od očekivane interpretacije osjećaja u žrtvi nakon zlostavljanja. Mjesto da se žrtva pita: molim? trebam li ja trpiti ove udarce, poniženje, strah il prijetnje??? > pa ODMAH i automatski vidi odgovor: NE! Neću trpiti zlostavljanje, žrtva se najčešće povuče u sebe i pokuša anulirati doživljeno: kao da se ništa nije dogodilo. To je idealna podloga za novi val zlostavljanja. Nemojte si dozvoliti razvoj zlostavljanja > Lako je ugasiti šibicu, ali šumski požar... nemjerljivo teže.

I da... Nesreća onih koje se skuhaju kao žabe jer ih se polagano uvuče u zlostavljanje jest pomanjkanje iskustva ili nedostatak informacija o tome što se sve loše može događati u nekoj zajednici ili braku. Mislim kako je državno školstvo i tu zakazalo ! Umjesto da mlade ljude nauče za život BITNIM stavkama (osnovna ljudska prava, moguće životne okolnosti i kako se iz njih izvuči...), škola nas uči kako izgleda DNK i kako su Egipćani mjerili vrijeme, tko je izumio parni stroj... što su pulsari... Naravno, ako ne znaš parove DNK, padaš razred ...

Eto, ako vas nitko u obitelji ne osvijesti, škola neće, pa kad uletite u koma brak ili odnos, nema vam druge nego probuditi SAMI svoje uspavano "JA", tj. učiniti SVE da biste se probudili iz ružnog "sna". Meni je pretužno što je ova mama tek vidjevši zlostavljanje dijeteta shvatila u kakvoj je situaciji. Prije toga je trpila zlostavljanje

Mislim da u ovim slučajevima postoji i svojevrsna selektivna svjesnost. Odnosno, ako moraju preispitati vlastiti život, dolazi do parcijalnog autizma.
Vjerujem da, ako postavimo bilo kojoj ženi pitanje što je to općenito zlostavljanje, vjerujem da bi odgovori bili vrlo precizni.
Međutim, onoga trenutka kada se toj definiciji udahne život u njihovom vlastitom životu, autistične su. Ne mogu povezati te dvije stvari. Ne mogu sebi osvjestiti ulogu žrtve.
Puno je različitih faktora zašto je to upravo tako.
Sa jedne strane odgoj, gdje, realno gledajući, nismo niti skloni analizirati ono što je "normalno".
Postoji, nažalost, i faktor neugode gdje je žena svijesna što se događa ali, eventualno otkrivanje mračne obiteljske drame, doživljava kao još veću neugodu iz straha osude okoline i kategoriziranja kao "loše žene" jer ona postaje krivac takvog ponašanja muškarca.
Faktor djece, gdje se misli da se zataškavanjima tipa "dobar je on samo treba paziti da ga se ne razljuti" misli da se djeci ipak omogućava normalno djetinjstvo.
I, najbitniji faktor jer je primaran a sve ostalo djeluje samo kao opravdavanja, STRAH OD NEPOZNATOG. Gdje žena, zbog neizvjesnosti u vlastitu egzistenciju, odabire ostajanje u paklu zlostavljanja jer ne zna što i kako bi izvan te njoj poznate okoline.

[dtomas]

dakle... malo više suhoparne objektivnosti bi pomoglo u shaćanju situacije?

Pitam se... taj stid koji se javlja... nije li idijotski budući baš svi u selu ili zgradi ZNAJU i čuju što se zbiva!?! Nije li idijotski praviti se da je sve u redu pred drugima ili... nositi tamne očale da se ne vide masnice, a svi ih kuže!?



Zlostavljana se osoba stvarno nenormalno ponaša. Umjesto da skuha omamljujuću juhu i dok traje efekat spavanja u zlostavljača, pokupi sebe, djecu iz kuće, pravi se (pred drugima) da je sve ok.

Biti žrtva zlostavljanja je sve samo ne suhoparno. I samo iznošenje činjenica ne može puno pomoći tim žrtvama.
Zlostavljanje u obitelji je već samo po sebi toliko devijantno da je logično da akteri nisu u stanju se ponašati "razumno". Pritom treba apsolutno izbjegavati bilo kakve osude, jer one su isključivo proizvod naše subjektivnosti, i pomoći tim ljudima da sami pomalo dođu do istine o svom odnosu i partneru.
I najranjivija žena ima sposobnost biranja manjeg zla. Koliko je taj izbor objektivan...
A gdje tu uopće ima objektivnosti ?