Teška odluka

[kućica]

Pozdrav svima,
Za početak molim moderatore da prebace topic ako sam fulala.
Nadam se da nisam,nekako si mislim kako će ekipa koja se vrti oko ovog topica imati kaj pametno napisati.

Dakle ..Zaposlena sam,u struci već više od 10 godina u poduzeću gdje nisam nikada bila pretjerano zadovoljna.Prošla sam razne faze od pripravničke u kojoj su me šikanirana sve moguće načine do ove u kojoj sam sada na nekoj recimo funkciji voditelja s hrpom odgovornosti i skoro nikakvim ovlastima. Posla je puno ,profil radnih kolega bi se mogao opisati kao šaroliko društvo slabije obrazovanih ljudi koji još uvijek rade u svijetu koji je postojao prije rata od kojih su neki više neki manje postigli,sklonih zabušavanju i podmetanju.
Plaća je mala s obzirom na posao,bez prijevoza (nakon tražene povišice) za VSS i isto takve poslove 5300kn.
Paralelno s poslovima muž i ja prije par godina pokrećemo privatno malu proizvodnju s malim ulaganjima i polako se širimo. Već sam nakon treće godine vidjela kako bi se od toga moglo živjeti,počela računati,planirati. Svake godine se nešto novo uloži već iste sezone uloženo i vrati i nešto zaradi. U međuvremenu stvari na stalnom poslu se do te mjere zahuktavaju da meni strada zdravlje i psihičko i fizičko,toliko je posla da će mi glava eksplodirati,iako sve stižem i ipak nekako obavljam uglavnom uspješno,zloba nekih radnih kolega je sve veća i samo dodatno kompliciraju situaciju.
Računica u mojoj glavi je jasna,kada bi toliko truda ,volje i znanja ulagala u vlastiti biznis vjerovatno bi zarađivala plaću između 8000-10000 kn,ali fali mi HRABROSTI tj.ona zadnja kap hrabrosti da sve odjebem i krenem u avanturu...Muž se boji,radim ipak u firmi koja je koliko toliko stabilna,imam neku sigurnost,božićnicu,nekakv regres,ma i ja se bojim,ali najviše se bojim kako ću cijeli život provesti radeći ko konj,a nekakvi lajbeki će se iživljavati na meni samo zato što se dok sam još u najboljim radnim godinama nisam odlučila na rez,na tu veliku tešku odluku. Imamo dvoje djece,nije samo tako odreći se sigurnosti,ali ovako više nemre...Od silnih obaveza nemremo si ni tjedan dana zajedničkog godišnjeg priuštiti,u bti u podezeću teško dobijem dane godišnjeg neovisno o bilo čemu...
Fali mi hrabrosti za odluku,ako je netko bio u sličnoj situaciji neka pomeogne savjetom,bilo čim HELP...

[marinko57]

Hrabrosti uvijek fali jer od sigurnog posla i plaće ideš u privat business, a svaki početak je težak jer prve godine su ulaganja i veliki napor da bi kasnije mogla imati prihode i kako se ono kaže iz fotelje voditi posao.
Ja sam kao asistant otišao sa faxa, otvorio svoju firmu. Kad sam odlučivao sam sam sebi rekao, ako ne možeš zaraditi za plaću koju si imao onda nisi za ništa, ostani gdje jesi.
Bilo je dosta naporno, nisam mogao zaposliti radnike pa sam sve sam radio, 5 godina nisam išao na godišnji. Posao se razvijao dobro, zaposlio radnike, te jednog koji me je mijenjao, pa sam mogao imati slobodnog vremena.
Privatni business je pravi izazov i ako imaš volje i voliš raditi ne boje se!
Tu hebenu plaću ćeš zaraditi sigurno.
Pozdrav

[SayWhatAgain]

Sama najbolje znaš koliko možeš ili ne možeš riskirati (krediti, djeca, ovo/ono) Ako smatraš da je još preriskantno se prebaciti, probaj nekog zaposliti u svoju firmu pa kad se posao razvije do neke solidne mjere, možeš se bez problema prebaciti. Ako ne krene, opet dobro, ostaješ na starom poslu, plaća ide i nije neki gubitak.

[lili p.]

Ako je bas ovako kako pises, nemoj cekati da ti zdravlje strada i da ti to onda bude okidac koji trazis.

Kazu - dobar je strah kome ga je Bog dao.

Hrabro i sretno

[Metal]

Ako misliš pobijediti, ne smiješ izgubiti!
Bob Rock

Ja sam tako-reći mjenjao stalni (doduše terenski), stabilni i dobro plaćeni posao za ništa.
Jednostavno sam jednog dana dao otkaz i riješio da počnem iz nule... Sa par hiljada kuna sam uzeo nešto sitno opreme koja mi je trebala i počeo.
Jedina vizija mi je bila da živim od svog rada, i moram priznati da sam prvih godinu dana milion puta htio odustati od svega, okačiti crtanje o klin i vratiti se u kamion. No, nisam i sada u drugoj godini ovog mog samostalnog poslovanja, moram priznati da iako skromno, živim od svog posla.

Zato ako imaš iole šanse za uspjeh u tom vašem privatnom biznisu, otrgni se iz tih iluzija sigurnosti firme u kojoj radiš, jer ćeš na kraju izgorjeti.
Samo hrabro i punim jedrima napred!

[anin1]

Što ti muž radi? Zaposlen je ili nije? Na nekom sigurnom radnom mjestu ili ne? To su sve faktori pri odlučivanju! Ako on radi na nekom, nazovi sigurnom radnom mjestu, slobodno se upusti u to o čemu razmišljaš, pa nećete biti kruha gladni!

[kućica]

Hvala svima na odgovorima.
Ima tu još par detalja. Izgorila jesam ...U 6mjesecu sam završila na infuziji od iscrpljenosti,s kralježnicom toliko ozljeđenom da sam puzala iz kreveta van.Eto već tri mjeseca se budim i liježem s tim pitanjem,raspravljam s mužem,vodim unutarnje bitke.
Stalni posao znači i hrpa prekovremenih koji eto jesu plaćeni,ali kada odbijem koliko samostavila gospođi koja mi je složila kralježnicu i sl. stvari mislim da sam na nuli. Godišnjii,bolovanja i slično nisu poželnji čak ni blizu koliko bi i zakonski morali biti poštovani. Ne bojim se rada u biti radoholičar sam,stalno si i sama nesvjesno natovarim još posla-rada se ne bojim,godišnjeg tak i tak nemam,a start u biznisu već imam. Oba posla su mi draga jer su oba vezana za struku,iako ovaj privatni bi radila s mrvicu više gušta. Imam plan i program,ne srljam.Kredita za sada nemamo.Istina gradimo kuću,ali to tako i tako planiramo financirati pomalo iz te dodatne zarade. Ono što mi fali je potpora ostatka obitelji,ali kada malko razmislim tko ju ima???? Na stalnom poslu stalno nešto izmišljam,poboljšavam postojeće,nabavljam,obavljam i svašta nešto. Kada bi to sve radila za sebe i duša bi mi bila punija pa mi čak i manja plaća ne bi bila problem,kaj ne?

[wand_1]

kućica kaže:

Pozdrav svima,
Za početak molim moderatore da prebace topic ako sam fulala.
Nadam se da nisam,nekako si mislim kako će ekipa koja se vrti oko ovog topica imati kaj pametno napisati.

Moguće da će netko nešto pametno napisati, ali nitko nema kristalnu kuglu da vidi u budućnost.

Dakle ..Zaposlena sam,u struci već više od 10 godina u poduzeću gdje nisam nikada bila pretjerano zadovoljna.Prošla sam razne faze od pripravničke u kojoj su me šikanirana sve moguće načine do ove u kojoj sam sada na nekoj recimo funkciji voditelja s hrpom odgovornosti i skoro nikakvim ovlastima. Posla je puno ,profil radnih kolega bi se mogao opisati kao šaroliko društvo slabije obrazovanih ljudi koji još uvijek rade u svijetu koji je postojao prije rata od kojih su neki više neki manje postigli,sklonih zabušavanju i podmetanju.
Plaća je mala s obzirom na posao,bez prijevoza (nakon tražene povišice) za VSS i isto takve poslove 5300kn.

Ovakavo radno mjesto samo po sebi je katastrofa. Pitanje je samo kakve su alternative.

Paralelno s poslovima muž i ja prije par godina pokrećemo privatno malu proizvodnju s malim ulaganjima i polako se širimo. Već sam nakon treće godine vidjela kako bi se od toga moglo živjeti,počela računati,planirati. Svake godine se nešto novo uloži već iste sezone uloženo i vrati i nešto zaradi.

Zvuči dobro, posebno tim što je model testiran i očito radi. Povrat uloga iste godine i širenje su jaka perspektiva za malu firmu. Ako imaš relativno stabilan ciljani segment tržišta i nemaš problema s naplatom, od nove firme ne smiješ više ni očekivati, bilo bi nerealno.

U međuvremenu stvari na stalnom poslu se do te mjere zahuktavaju da meni strada zdravlje i psihičko i fizičko,toliko je posla da će mi glava eksplodirati,iako sve stižem i ipak nekako obavljam uglavnom uspješno,zloba nekih radnih kolega je sve veća i samo dodatno kompliciraju situaciju.

Nema te poslovne analize u kojoj se ovo isplati. U bilo čijem životu zdravlje je na prvom mjestu, ako to što si opisala nije neko prolazno stanje, uopće nije pitanje da li trebaš dati otkaz.

Neke cost-benefit analize bi pokazale da trebaš dati otkaz taman ostala nezaposlena neko vrijeme, a zlobnim kolegama opaliti po 5-6 šamarčina svakome da ozdraviš

Računica u mojoj glavi je jasna,kada bi toliko truda ,volje i znanja ulagala u vlastiti biznis vjerovatno bi zarađivala plaću između 8000-10000 kn,ali fali mi HRABROSTI tj.ona zadnja kap hrabrosti da sve odjebem i krenem u avanturu...

Nije uopće pitanje tvog truda, moraš samo vidjeti da li poslovni model pije vodu na dugi rok, imaš li kome prodati i možeš li naplatiti.

Osim toga, taj biznis kojeg doma imaš, to možeš uvijek raditi. Trebaš vidjeti da li su tvoje vještine upotrebljive i na nekim drugim radnim mjestima. Prava diverzifikacija rizika bila bi da si osim tog privatnog posla konkuretna i za raditi drugdje po potrebi ili čak kombinirati svoj posao i rad za nekoga. To bi ti dalo svako opravdanje za odlazak s trenutnog posla.

Omjer razlike u dohotku između sadašnjeg i onog koji si procijenila opravdava rizik.

Međutim, kada dodaš u analizu da sada radiš za kikiriki i da si pod takvim stresom da ti zdravlje stradava, onda to više nije upitna stvar.

Muž se boji,radim ipak u firmi koja je koliko toliko stabilna,imam neku sigurnost,božićnicu,nekakv regres

Naravno da se boji kad na to gleda sa strane. Da njega toliko zajebavaju za 5000 kn kao šefa sa odgovornošću a bez ovlasti nabio bi ih nogom u guzicu i već radio doma

,ma i ja se bojim,ali najviše se bojim kako ću cijeli život provesti radeći ko konj,a nekakvi lajbeki će se iživljavati na meni samo zato što se dok sam još u najboljim radnim godinama nisam odlučila na rez,na tu veliku tešku odluku.

I to je faktor, kad prođeš neke godine gotovo je s prelascima i rezovima..

Imamo dvoje djece,nije samo tako odreći se sigurnosti,ali ovako više nemre...Od silnih obaveza nemremo si ni tjedan dana zajedničkog godišnjeg priuštiti,u bti u podezeću teško dobijem dane godišnjeg neovisno o bilo čemu...

Nitko ne zna bolje od tebe sve parametre. Uglavnom, razmisli koliko u novcu vrijedi zdravlje i barem relativan duševni mir.

Fali mi hrabrosti za odluku,ako je netko bio u sličnoj situaciji neka pomeogne savjetom,bilo čim HELP...

Uzalud tuđa iskustva, život je inherentno nepredviljiv, baš kao i privatni biznis.

Nitko od nas, uključujući tebe, ne može znati što je 'bolja' odluka.

Prema iznesenim argumentima, ne vidim nijedan racionalan niti ekonomski opravdan argument da ostaneš na tom sadašnjem poslu.

[kućica]

Muž stalni posao,stabilan -plaća otprile ista ili nešto veća od moje. On isto vidi da bi mogla bolje živjeti kada bi se odlučila za privatni posao i financijski i zdravstveno i kao obitelj,ali se boji ,potpora mi je ,ali vidim strah u njegovim očima iako stalno priča "Daj otkaz ako vie nemožeš izdržati ".
Iako jako puno radimo djeca su s nama stalno (osim kada su u vrtiću),rijetko koristimo baka servis,kombiniramo se.Oni su prvi.Nekako mislim da bi im još više mogla dati kada bi se odlučila za samostalni biznis. Ljudi nas pitaju kako stižemo sve to...Nema kod nas kavi,praznog hoda i sličnoga.Organizirani maksimalno,sve držimo pod kontrolom.Zabušavamo u kućanskim poslovima tipa peglanje,ali to onda kampanjski odradimo.Muž i ja smo dosta dobar tim.

[Metal]

Ja mislim da si ti već odlučila otići iz te tvoje robijaške firme...

[wand_1]

Metal kaže:

Ja mislim da si ti već odlučila otići iz te tvoje robijaške firme...

Možemo i mi to obznaniti robijaškoj firmi, nema problema

[marinko57]

I još nešto u čemu početnici griješe.
Kad se kreće u privatni biznis mnogi žele podijeliti rizik i traže nekoga da zajedno otvore.
To je dobro ako se nađu dvije slične duše koji imaju slična razmišljanja i oboje vole raditi.
Međutim uvijek to završi raskidom jer je teško naći takvu osobu. Ti bi investirala u firmu, on bi da se kupi auto i nema napretka.

Stariji sam pa ti govorim iz svoga iskusta i sličnih.
I ja sam u početku išao u kompanjonstvo pa nakon 2 godine otvorio vlastitu i bio sam sebi gazda.

Našao sam jednoga koji mi je bio dobar pa sam ga plaćao dobro ( kao kompanjona) ali gazda se zna.

Zarađivati za sebe ili za drugoga?
Možda sam ti pomogao pa sama odluči.

[kućica]

Posao je takav da teško bi se izmislio ikakv oblik partnerstva,ali činjenjica da imamo plasman za količinu koju sada prozvodimo osiguran i pitanja za još ono je što mi čini nekako sigurnijom iako sam potpuno svjesna rizika.

Odlučila se jesam,ali mi fali ona zadnja kap hrabrosti i pokoji doadtni argumenat za odlazak.
Direktoru sam neki dan ponovo stavila do znanja da mi je pun k.... sranja i kolega s lošim namjerama i da imam kam o otića,ali on tu uvijek nekako prešuti,valjda misli smirit će se kada bijes prođe,pokušava na mirno.Sad nam kreće luđačka sezona jasno mi je da nije lud ulaziti u dodatne sukobe.
I da nekoliko šamarčina pojedincima bi me ozdravilo.Znam da to neću napraviti,ali prava istina je da su ih zaslužili i od mene i od nekih kolega. Od nekih u firmi bi mi se bilo ili točnije biti će mi se teško rastati.
Sutra kada sve prespavam po neznam koji put i ponovo pročitam vaše odgovore mislim da ću još jasnije vidjeti ono što tražim. HVALA SVIMA

[Bongo]

Ti u tih 10 godina nisi pokušala promjeniti posao?

Svašta


Sent from my iPad using Tapatalk HD

[kućica]

Naravno da sam trazila.Uostalom i pokretanje dodatnog posla bilo je u svrhu promjene.U tih 10godina su i dva porodiljna.

[freelancer]

Kućica, svaki dan možeš promjeniti način života - danas, sutra, prekosutra... odluka je tvoja.
Sretno!

[sunce]

evo moje iskustvo, možda pomogne
prije toga samo ću te jednu stvar pitati - a zašto misliš da ti je ovaj sadašnji posao siguran? zašto si sigurna da nećeš dobiti otkaz ili da ta firma neće za 5 godina propasti? nema nikakvih garancija niti za jednu firmu...

radila sam u privatnoj firmi, managerski ugovor sa svime što ide uz to - i beneficije i previše rada... natukla 30 kg viška, zdravlje u banani, pukla emocionalno i psihički...
i onda sam rekla samoj sebi da li želiš ovako živjet još 30 godina?
i otvorila svoju firmu, ujutro radila stari posao a u slobodno vrijeme novi... kad se to dovoljno razvilo, dala sam otkaz i nikad u ovih 10 godina niti jedan dan nisam požalila.
uz veliko protivljenje kompletne familije, i još sam pokrenula posao koji u to doba baš nije bio poznat u Hrvatskoj...

da, prvih par godina je bilo jako puno rada, bez odlaska na more i kupovine nove odjeće, ali preživiš
ta sloboda raspolaganja vlastitim vremenom, psihički mir, nitko te ne ugnjetava, neprocjenjivo...

privatni biznis nije za ljenčine, nije za kukavice i ziheraše
ali čini mi se da ti nisi takva
zaboravi na garancije i kreni... vidjet ćeš da će ti ovaj sadašnji posao već za dva mjeseca izgledati jako dalek
a imaš i djecu - njima više vrijedi zdrava i stabilna mama nego novci koje zarađuješ na sadašnjem poslu

a kad su novci u pitanju, vjerojatno ćeš, kad se u potpunosti posvetiš svojoj firmi, počet zarađivati više nego sada

sretno

[Patton]

Moje iskustvo... teško je bilo donijeti odluku ali danas mi je drago što sam je donio. U staroj firmi sam veliku većinu vremena trošio na korporativna izdrkavanja, igrice nadojebavanja sa zavidnim karijeristima i shvatio da stagniram, motivacije mi je nestalo. Iz današnje perspektive, poslije 4 godine mogu reći da sam donio pravu odluku. Jednostavno, kada spališ most iza sebe i kreneš naprijed, otvore ti se neke perspektive za koje ne znaš ni da postoje, upoznaš ljude, upoznaš tržište i to ti je zapravo najbolja zaštita i oružje. Zapravo, da nekim spletom okolnosti i "propadnem", opet bih mogao startati bez većih problema naoružan znanjem kojim sam stekao i sa manjim kapitalom iz pričuve. Najbolje je znati da ne ovisiš o igrama ljudi gorih od sebe.

[bata konj harmonikas]

ja podrzavam rizik. rizik se isplati dugorocno, riskiraj, padni, ustani, padni opet, ustani opet. oni koji ne riskiraju nemaju iskustvo ustajanja i kad ih poklopi u zivotu onda ih poklopi do kraja. zato samo hrabro i bice to vec nekako

[crazysplico]

Potpisujem sve gore napisano

Samo bih dodao jednu jako bitnu stvar(i ja sam prešao u privatnike),a to je da kada radiš za privatnika kako godine lete tako mu najčešće sve manje vrijediš jer si i psihički i fizički sve više potrošen i postoji velika mogućnost što godine lete da će te zamijeniti netko novi i mlađi bez obzira na tvoje znanje.
Sa druge strane kada radiš sam ti razvijaš biznis i što godine prolaze ako radiš u redu biti će ti sve bolje i lakše