Kakvi ste prema novcu?

[sudoku22]

NotSure kaže:

Mjesto za temu je dobro, samo bi naslov trebalo promjeniti u: Bogati nasljednici, kakvi ste prema novcu?
Jer, isto kao i na Koliko novaca vam je potrebno za "normalan" život?, glavni savjetnici za novac će biti upravo oni šta malo troše, puno štede i nasljednici su ogromne imovine ili žive sa roditeljima.

Lakše je kad imaš dobru startnu poziciju ne bih rekla da danas vlada "zdrava" ekonomija ni u rh ni u ostatku svijeta ja sam dosta štedljiva, nisam uopće "tipično" žensko kao tvoja poznanica iz 1.posta, oprezna sam s trošenjem jer znam da mi nitko ništa neće dati i da sve moram sama stvoriti

[Opal Zg]

roga27 kaže:

Kako ne... oni su svoj novac ulagali i od njega stvarali nove vrijednosti koje se prenose iz generacije u generaciju?

ovisi na koliko djelova se prenosi s koljena na koljeno...jako puno ima onih koji su sve ostavljali najstarijem sinu ili onom djetetu koje je ostalo sa njima, a ostalima šipak

kod mene je to prilično racjepkano... brat i ja nešto konkretno možemo očekivati jedino od staraca koji su kako rekoh još živi i živahni

moja djeca su u godinama u kojima sutra mogu stvarati svoju obitelj i isto je malo smješno očekivati da čekaju da baka i deda umru da bi se jedan od njih (uopće ne znam kako odlučiti koji osim im dati da izvlače slamku) mogao tamo skrasiti...ili dati svakom jednu šestinu (moja će biti samo polovina)

imam i ja nešto kvadrata koje ću vjerojatno ostaviti iza sebe, ali otprilike je podjednaka mogućnost da me danas strefi infarkt i da poživim još 50 godina

mojoj djeci će svakako nešto ostati, ali je neizvjesno kada i izvjesno da na tome svi troje teško mogu graditi svoju budućnost

da su milioni u pitanju bar bi imali što dobro zapiti

[Loreanna]

Moj je odnos prema novcu oduvijek bio više manje isti. Kada se dobije neki prihod (ranije dar za rođendan, stipendija, sada plaća) prvo odvojim za štednju, a onda ide sve ostalo. Ne štedim ni za neke crne dane, ni za neke velike investicije (tipa stan, auto i sl.) nego se jednostavno osjećam bolje kada znam da imam pristojan iznos na računu ako zatreba.
Kada se poplaćaju režijski troškovi i hrana, ostatak trošim na ono što mi treba, ali se isto trudim i da ako je moguće nešto od toga ''ostatka'' ostane za sljedeći mjesec, znači trudim se bit racionalna koliko je to god moguće.

[mala nemirna]

sudoku22 kaže:

Lakše je kad imaš dobru startnu poziciju ne bih rekla da danas vlada "zdrava" ekonomija ni u rh ni u ostatku svijeta ja sam dosta štedljiva, nisam uopće "tipično" žensko kao tvoja poznanica iz 1.posta, oprezna sam s trošenjem jer znam da mi nitko ništa neće dati i da sve moram sama stvoriti

s takvim razmišljanjem i ja idem kroz život

ak si sama nekaj ne uštedim i napravim nekaj za sebe niko nebu

[Kladi]

Opal Zg kaže:

ovo je i meni zanimljivo razmišljanje

ja sam bila u situaciji prije nekih 20 godina da sam tražila gradilište pa mi je rečeno da nema niš od tog dok su starci živi, a poslije nek se brat i ja koljemo

moji starci su još i živi i živahni, a i moje stambeno pitanje je odavno svršena priča...pitam se gdje bi bila da još uvijek čekam na neko nasljedstvo

Opal Zg kaže:

ovisi na koliko djelova se prenosi s koljena na koljeno...jako puno ima onih koji su sve ostavljali najstarijem sinu ili onom djetetu koje je ostalo sa njima, a ostalima šipak

kod mene je to prilično racjepkano... brat i ja nešto konkretno možemo očekivati jedino od staraca koji su kako rekoh još živi i živahni

moja djeca su u godinama u kojima sutra mogu stvarati svoju obitelj i isto je malo smješno očekivati da čekaju da baka i deda umru da bi se jedan od njih (uopće ne znam kako odlučiti koji osim im dati da izvlače slamku) mogao tamo skrasiti...ili dati svakom jednu šestinu (moja će biti samo polovina)

imam i ja nešto kvadrata koje ću vjerojatno ostaviti iza sebe, ali otprilike je podjednaka mogućnost da me danas strefi infarkt i da poživim još 50 godina

mojoj djeci će svakako nešto ostati, ali je neizvjesno kada i izvjesno da na tome svi troje teško mogu graditi svoju budućnost

da su milioni u pitanju bar bi imali što dobro zapiti

nije mi jasno ovakvo razmišljanje staraca

pa kome ću dati nego svojoj djeci, zašto im ne pomoći?

a to...ostat će unucima...to mi je glupost! kaj nije normalno pomagati i brinutu za svoju djecu, a ona za svoju?

često to čujem, dio toga osjetila na svojoj koži i to mi je straašno sebično valjda.
mi smo svojoj djeci pomogli s učešćem kad su dizali kredite za stanove, a još ćemo im pomoći koliko budemo mogli.

[Ivson]

roga27 kaže:

Obično tako bude kod članova obitelji gdje je imovina u milijunskim iznosima i gdje taj član ne mora od rođenja mrdnuti prstom i ima sve... pa ne zna vrijednost novca

Ima dobar danski dokumentarac o tome "The good life".. bio je na telki par puta u zadnjih godinu dana.

[Opal Zg]

Kladi kaže:

a to...ostat će unucima...to mi je glupost! kaj nije normalno pomagati i brinutu za svoju djecu, a ona za svoju?

pa gle, i nije glupost

glupost bi bila da moji starci ili ja iselimo u podstanare da bi moji (ili bratovi) klinci dobili sve servirano

nije riječ da se djeci neće i ne želi pomoći nego je riječ o tome da trenutno nemamo viška zemlje ni kvadrata kojima bi jednome od njih ili svima mogli konkretno pomoći... a ja i moja djeca smo samo polovica potomaka mojih starcih

btw...kod mog starog je ipak prevladao glas razuma i dao mi je gradilište prije 20 godina...ali ne postoji još jedno gradilište i ne postoji višak kvadrata za sve one koji bi mogli stati u red

i ne, nije mi najnormalnije cijeli život pomagati svoju djecu...normalno mi je pomoći ako mogu kada im negdje zapne, ali ne da se to od mene očekuje kao normalno

[roga27]

Opal Zg kaže:

pa gle, i nije glupost

glupost bi bila da moji starci ili ja iselimo u podstanare da bi moji (ili bratovi) klinci dobili sve servirano

nije riječ da se djeci neće i ne želi pomoći nego je riječ o tome da trenutno nemamo viška zemlje ni kvadrata kojima bi jednome od njih ili svima mogli konkretno pomoći... a ja i moja djeca smo samo polovica potomaka mojih starcih

btw...kod mog starog je ipak prevladao glas razuma i dao mi je gradilište prije 20 godina...ali ne postoji još jedno gradilište i ne postoji višak kvadrata za sve one koji bi mogli stati u red

i ne, nije mi najnormalnije cijeli život pomagati svoju djecu...normalno mi je pomoći ako mogu kada im negdje zapne, ali ne da se to od mene očekuje kao normalno

Razmljivo je da ti roditelji neće uskakati sa lovom za tvoje obaveze, dok ti svoju lovu trošiš na svoju guzicu
Jer, ako te ne nauče kako je zaraditi i kako raspolagati zarađenim, nećeš nikada samostalno biti sposoban živjeti.

No ako govorimo o djeci koja npr žele graditi kuću, a roditelj ima zemljište, logika je da će roditelj dati djetetu zemlju da oni grade kuću.
Znam za jednu ženu koja doslovno spava na milijunima, a svojoj djeci ni unucima ništa niti je dala, niti im ikada pomogla. No, koliko god to ružno zvuči, stara će odapeti kad-tad, a koliko ja znam zakon još uvijek ima onu stavku - nužni dio :klap:

[KILLERDOG]

samo stara ak je takva doskočila bu tome tako da sve proda a lovu da nekome taman prije odlaska, i onda nema nužnog djela

znam za dva slučaja takva,i još par gdje je ovo gorespomenuto bilo da jedan obično prvorođeni dobije sve za života,a onda su ostali pushing

nažalost tako najčešće i dolazi do svađa unutar obitelji

[k-kekec]

roga27 kaže:

No ako govorimo o djeci koja npr žele graditi kuću, a roditelj ima zemljište, logika je da će roditelj dati djetetu zemlju da oni grade kuću.
Znam za jednu ženu koja doslovno spava na milijunima, a svojoj djeci ni unucima ništa niti je dala, niti im ikada pomogla. No, koliko god to ružno zvuči, stara će odapeti kad-tad, a koliko ja znam zakon još uvijek ima onu stavku - nužni dio :klap:

sve je to relativno...roditelj nije obavezan dat djetetu ništa...
a ima slučajeva da roditelj ima zemlju tik do svoje kuće pa snaha/zet NE ŽELE da tamo grade iako bi dobili gradilište đabe..

isto tako, prije nego odapnu, starci oporučno mogu imovinu ostavit nekom trećem i potomci mu mogu stavit soli na rep...

ali na temu...sa novcem postupam oprezno...baš za slučaj da ostanem bez primanja mora se imat nešto sastrane, za razliku od šogora i šogorice koji iako ima dobru i redovnu plaću nikad nema i uvijek je u minusu.
i usprkos tome uvijek dođe žicati nešto mene (ne nužno lovu mada je i toga bilo) al kad mi prekipi bojim se da ćese naljutiti ida se više nećemo vidjet. meni svejedno.

KILLERDOG kaže:

samo stara ak je takva doskočila bu tome tako da sve proda a lovu da nekome taman prije odlaska, i onda nema nužnog djela

znam za dva slučaja takva,i još par gdje je ovo gorespomenuto bilo da jedan obično prvorođeni dobije sve za života,a onda su ostali pushing

nažalost tako najčešće i dolazi do svađa unutar obitelji

eh ali tu je slučaj takav kad se im 3+ djece pa nemreš svima dat jednako i onda nastaju trzavice i netrpeljivost na ostavninskoj raspravi. imam baš tkaav slučaj u susjedstvu sa kućom koja već 2 godine stoji prazna i doslovno propada jer 3 nasljednika se ne mogu dogovorit. lokacija je dobra ima i okućnice i prodaja nebi bila problem.

zato ja imam 1 djete i to je to. neće bit svađe a i ta sirotinja koju ću imat znam kome ću ostaviti.

[GlupiNick]

Tomgold kaže:

ne živim u nekom izobilju,imam za jesti,piti,ali štedim (možda i previše) znajući da kad završim faks,trebam kupiti neki autić za posao i još neke stvari...?

da ne duljim?

kakav odnos imate prema novcu,da li ostavljate ono za crne dane ( pa čak i ako ste mladi) ili sumanoto trošite to što imate (ili nemate)?

Žao mi je što nisam (bio) bolji prema novcu.

Ali i to, kao i mnoge druge stvari vuče korijene u roditeljskom odgoju. Budući da mi ni roditelji ne znaju baš raspolagati novcem, tako nisam ni ja. Učenje na grešakama je doslovno bilo skupo. Nije da sam se ikad razbacivao novcem, ali mogao sam uštedjeti i više nego što jesam. Žao mi je što nisam.

[Guud]

roga27 kaže:

Znam za jednu ženu koja doslovno spava na milijunima, a svojoj djeci ni unucima ništa niti je dala, niti im ikada pomogla. No, koliko god to ružno zvuči, stara će odapeti kad-tad, a koliko ja znam zakon još uvijek ima onu stavku - nužni dio :klap:

Jedini problem je što će to nasljedstvo najvjerojatnije dobiti s 60 ili više godina, a u tim godinama neće baš imati volje trošiti taj novac (a niti ga investirati). Eventualno se može pokazati kao čovjek pa njima pripomoći svoju djecu, makar u praksi često vidim suprotne slučajeve, ono "mene nisu mazili pa neću ni ja tebe. Ja sam se namučio da bi ti došao na gotovo, e nečeš, sad je kucnuo moj čas". I onda roditelji često naprave sranje, u nadi da će im se djeca ulizivati kako bi ih ovi spomenuli u oporuci krenu s ucjenama, a djeca popizde pa odjebu i njih i taj novac (koji i nije njihov već je nasljedstvo) pa na kraju završe napušteni i zaboravljeni.

[Garofeeder]

Nesto si razmisljam... Jel bolje biti napusten i zaboravljen (od ekipe koju je ocito samo lova zanimala) s lovom ili bez nje?

[Guud]

Garofeeder kaže:

Nesto si razmisljam... Jel bolje biti napusten i zaboravljen (od ekipe koju je ocito samo lova zanimala) s lovom ili bez nje?

Govorimo o ekipi koju nije zanimala lova, samo nisu željeli da netko drugi upravlja njihovim životom. Ok, roditelji često zabriju da im je dužnost upravljati djetetovim životom (pa makar dijete imalo 42 godine), ali u slučajevima o kojima govorim su pretjerali. Jedno je reći kćerki npr. "mislim da taj dečko nije za tebe", a drugo je kvocat mozak na svakodnevnoj bazi.

[bushido]

sudoku22 kaže:

oprezna sam s trošenjem jer znam da mi nitko ništa neće dati i da sve moram sama stvoriti

mala nemirna kaže:

s takvim razmišljanjem i ja idem kroz život

ak si sama nekaj ne uštedim i napravim nekaj za sebe niko nebu

potpis od rijeci do rijeci na ovo...