Promijenila se nakon poroda

[MaryAnn]

pozitivax kaže:

...

Dobar savjet!

A osim umora i nespavanja poslije poroda, treba imati u vidu da žene prije poroda prođu trudnoću koja je isto tako stresno razdoblje s puno divljanja hormona, pa porod, o težini neću ni pričati.

[Graham]

Ryuuza kaže:

A) nabavi dadilju

čuvaj muškost.

[sophiella]

pozitivax kaže:

Ovo će biti predrasuda ali divno je kada za tako ozbiljnu stvar savjete daju muškarci i jako mlade cure.Bez uvrede...Najbolje mu je da se odmah razvede kaj ne?To je fakat nenormalno ponašanje kada ti se život toliko izmijeni ...pa kaj je vama?

Tvoja žena je u hormonalnom debalansu,umorna od obaveza,neispavana,život joj se promijenio ..izgubila se malo..nespremna na sve obaveze možda i nezrela za dijete i brak u smislu kakvu to žrtvu podnosi.Imala je sliku o sebi kao jednoj osobi a sada je druga pa ne može to baš pojmiti.Uz postporođajnu depresiju koja ne mora biti 6 mjeseci već i dulje.Sve to izaziva kaos u njoj.Nesretna je te frustrirana a te frustracije prenosi na tebe.To nije pošteno ali ni život nije pošten.Prigovaranjem ništa nećeš postići.
Pozovi neku stariju ženu koju ona cijeni da porazgovara o svemu sa njom na kavi , kako na tebe i nju utječe njeno ponašanje.Ako to ne možeš ..napiši joj kako se osjećaš ,da je puno voliš ali da stvarno više ne znaš što učiniti.Možda da čak potražite stručnu pomoć?Znam da je koma ali molim te ne optužuj je jer za mnogo toga nije svjesna kako to djeluje na tebe.
Uzmite obavezno neku pomoć..njoj pusti da se doooobro naspava par dana ,odmori,prošeta gradom,ode frizeru i u šoping,otiđite u kino,malo na neku romantičnu šetnju..puno ju hvali,razgovaraj sa njom ,daj joj komplimente kako ti je naljepša i divna(žena koja rodi ne osjeća se više privlačnom neko određeno vrijeme)i tješi.Kupi joj tu i tamo sladke poklončiće (ne hranu ..ni u ludilu ako baš nije kesten pire ) i cvijeće.
Kada dođeš doma znamo da si umoran ali dođi sa osmijehom...sam si napravi tu i tamo nekaj za jelo...ne cendraj nego je pitaj kako joj možeš pomoći.Uzmi klinca pa u šetnju a ona neka se naspava.Onak..Dušo..ja ću uzeti bebicu a ti se malo odmori...cijeli dan si u pogonu.Pa je poljubi i ušuškaj.
Trudiš se jako vidim i samo nastavi tako.Njoj sada ništa ne paše jer sama sebi ne paše.Svakako joj reci kako se osjećaš i da si jako i ti frustriran.
Sada je u emocionalnom kaosu ali sve će doći na svoje.Budi strpljiv i blag sa njom.Razgovaraj i slušaj je.Potrebno je slušati ženu.Ono što ti zapravo želi reći van deranja.Da je umorna i tužna.To će sve proći ali pokaži razumijevanje i toleranaciju.Nije lako cijeli dan biti doma sa malom bebom..a do jučer si imao aktivan poslovno društveni život.Kužiš?
Samo polakoOna će opet biti ona koju si znao samo joj daj vremena.

Slažem se sa ovakvim razmišljanjem.
Samo polako i pažljivo, budi strpljiv i potražite neku stručnu pomoć, i sve će biti opet ok.

[migracija]

sophiella kaže:

Slažem se sa ovakvim razmišljanjem.
Samo polako i pažljivo, budi strpljiv i potražite neku stručnu pomoć, i sve će biti opet ok.

To je u redu.
Ali nije to samo tako, "Potražite stručnu pomoć"...

Ja sam na prijedlog o odlasku liječniku reagirala... ma katastrofa!
Nisam bila svjesna toga što mi se događa, a kamoli moj suprug.
On me "optuživao" da sam bolesna, da imam psihičkih problem (što bila je istina) i da mu nije jasno "kako je moguće da je majci teško biti sa vlastitim djetetom", što je mene naravno dodatno guralo na dno...

Kada se svega sjetim hvata me jeza. Kada pogledam unatrag, mislim da nikako nisam smjela ostati u tome sama tj. mi nismo smjeli ostati sami.
Kako pozitiva savjetuje, razgovor sa (zajedničkim) bliskim prijateljem, rođakom bi mnogo značio za prvi korak.

Sada vjerujem da znam što bih učinila u toj situaciji.

[baboon]

Littleprinc kaže:

Moja supruga je rodila prije 9 mjeseci i užasno je počela mijenjati raspoloženje postala je i agresivna, dere se nezadovljna je , ništa je neveseli, cijeli dan čeka kada ću ja doći doma i veseli se tome i kada ja dođem počme svađa za sekundu

Ona više ne može čekati da se ja odmorim odmah mi daje djete, (ja obožavam dijete to mi je sada najveća sreća) .

Nikada nije zadovoljna kada sve sredim po stanu ona traži sitnice, nije sretna ja gubim volju za svime jednostavno , ja sam samostalan radim par poslova ništa mi nije problem no s vremenom jednostavno shvaćm da ovo više nemogu.

Njene reakcije su postale grozne ne kontrolira se urla, dere se baca se na krevet plače, udara po meni rukama, zanima me dali neko imam ovakvo iskustvo i šta da radim.


Odvojeno u zasebnu temu

Čuj, meni je tako stalno bilo dvije godine. Sada je opet trudna i vjerujem da će biti i gore kad se rodi. A savjet? Pa nemam savjet, ustvari imam, trpi koliko možeš dok ne pukne. A kad pukne nemoj samo biti agresivan i sve pet i sve ok. A da mi bude lakše ja sam našao nekakvu utjehu u svojoj kćeri. Sjetim se nje i da bi ona trebala imati i imamu i tatu, pa onda dobijem snagu. A i sjetim se kako je radosna kad se zagrlimo i poljubimo žena i ja. Pa eto onda se malo posvadimo kad ju prime, al za koji dan je sve ok.

[Patiess]

pozitiva je dala najbolji mogući savjet, rješenje je u tim sitnicama, ona se osjeća nemoćno, loše, umorno, još ako doji pogotovo, to užasno iscrpljuje. Tako sam se slično i ja osjećala kad sam rodila, do tad sam bila aktivna, stalno nekamo išla a odjednom, nađeš se u kući, sa malim djetetom, totalno nespremna ma koliko smo htjeli prije toga dijete. Želiš djetetu pružiti sve najbolje, daš se tom djetetu cijelim svojim bićem i onda moraš negdje pucati po šavovima.

[oona]

ako nista ne zelis prihvatiti od ovoga sto su ti pametne zene napisale, ja ima lijek koji zasigurno djeluje: preuzmi dijete tri dana i noci za redom, draga neka ode iz kuce i kada se za tri dana vrati, pitaj je kako je...aku budes mogao od umora.

[pink5]

razumijem je i bili smo u sličnoj situaciji, samo što mm-a nisam udarala. Zapravo, ja sam do dolaska njega s posla bila prilično smirena i ok s bebom.
Čim on na vrata, ja luda ko kupus..
Ne znam zašto, valjda da on vidi kako mi je teško. Jer mi se čini da on tada nije shvaćao uopće kako je to teško.

Dodatno me iscrpljivalo što on nije bio beba koja će spavat u kolicima, a ja ću u miru piti kavicu na terasi nekog kafića.
Nije bilo čak ni šanse da idemo u šetnju jer bi se nakon nekog vremena počeo derat u kolicima..
Doslovno zarobljeni u kući i to je bilo


Dadilja bi bila idealno rješenje kod vas, naravno da to bude osoba od povjerenja.
Pa vidi hoće li ići na bolje

[Chris Blue]

Ja sam znala biti u suzama i na podu sklupčana od jada i umora i gubitka same sebe

Mm mi je kupio sladoled, ali ne onaj koji sam htjela (nije ga bilo). Proparalo me sve iznutra od očaja i beznadnosti jer si nisam u stanju sama ni sladoled kupiti, a ovaj koji šeće i luftbremza cijeli dan (iz moje perspektive neprestano budne, premorene, očajne majke u kavezu, ići na posao bilo je čisto uživanje i zajebancija - dala bih sve za bilo koji zadatak koji uključuje odrasle osobe i konverzacije s njima) nije u stanju otići u drugi dućan?!?!

Nepravda!

Odjurila u suzama u vrt. Sjela u grm i plakala, ridala, vrištala. I onda sam se uplašila same sebe. Dragi me pronašao, sav blijed i unezvjeren, a ja sam mu rekla da mislim da trebam psihijatra. Zagrlili smo se, otišli doma i pojeli sladoled.

Zbilja me čuvao i bio strpljiv, a ja sam se trudila sama sebe držati za vrat kad bi mi raspoloženja počela divljati. I prošlo je.

[Crodra]

Littleprinc kaže:

Moja supruga je rodila prije 9 mjeseci i užasno je počela mijenjati raspoloženje postala je i agresivna, dere se nezadovljna je , ništa je neveseli, cijeli dan čeka kada ću ja doći doma i veseli se tome i kada ja dođem počme svađa za sekundu
...

Žena očito ima tešku fazu, i sad je pitanje da li ju dovoljno voliš da to krenete konstruktivno preproditi.

štemajzl kaže:

PPD, baš kao ni PMS, nije i ne može biti izgovor za baš sve ženske ispade.

Ovo je velika istina. Ako se ima obostrane volje, treba tražiti uzrok problema a ne opravdanja.

[ivan x]

Gotovo je stari..
Pripremi se na doživotno kljucanje nad glavom.
Ja ne bih to mogao trpjeti. Volim imat svoj mir, a žene su same po sebi kontra toga, živčane, smotane, blebetave, znaju te pogotit u živac..sramote te svojim ispadima i uživaju da te sramote..
Radi se druškane o tvojem zdravlju, a vjeruj mi svako potiskivanje je loše..
Znači ona s svojim ispadima se ispuše i prenese negativnu energiju na tebe, a ti ako ne pukneš, a puknut ćeš jer su žene specijalizirale dovođenje muškog bijesa do usijanja, onda ćeš to potiskivati dok ne ispadneš papak koji se boji ženine sjene.
Ako pak se izdereš onda opet nevalja.. Tak da je sve to sranje..
Uglavnom ti si za nju trenutno papak.

[Chris Blue]

Ovo gornje mišljenje pokazuje da nekima zbilja dugo treba dok ne postanu odrasle osobe i dobri partneri i očevi.

[mala ptica]

mala ptica kaže:

Mislim da bi oboje trebalo potražiti neku pomoć ali,postporođajna depresija traje do 6 mj, osim ako osoba nije psihički labilna pa onda može imati i trajne posljedice ali za početak ako želiš popraviti situaciju ...hitno...!potražite pomoć a za početak provodi više vremena sa djetetom a nek se ona malo odmori ili ako imate svoje roditelje neka vam oni pomognu da budete malo više sami pa se možda i situacija sredi

http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...t2ID=&Show=907

[Omaha]

Poslijeporođajna depresija nije baš bez veze.

Ja sam 3 djece rodila i sva tri puta sam bila u toj fazi. Ali, nisam bila agresivna, nego beskrajno tužna, izgubljena. S jedne strane sam bila najsretnija majka, ali me to nije ispunjavalo. Najbolji lijek je bio zagrljaj suprugov i lijepa riječ. Ili samo dodir i tišina, tj. onaj osjećaj da nisam sama, on je uz mene.

Pitanje je i kako se muževi ponašaju prema ženama kada dođe dijete. Znamo da mnogi misle da su ugroženi, da je sad tu i treća osoba, da više on nije u centru pažnje, napose kada bi oni htjeli sex, a žena nije još spremna.

Ljubav je tu najbolji lijek. Suživot, ne natjecanje. Budi strpljiv i sve će doći na svoje mjesto.

[chocolatecookie]

Littleprinc kaže:

Ona više ne može čekati da se ja odmorim odmah mi daje djete

Ni dijete ne može čekati da se ona odmori.

Stari topik o PPD.

[shtefy]

c/p mala ptica:

"postporođajna depresija traje do 6 mj, osim ako osoba nije psihički labilna pa onda može imati i trajne posljedice"

c/p članak sa Rode koji je linkala mala ptica:

"Postporođajna ili postpartum depresija počinje se javljati u prvih 4 do 8 tjedana nakon poroda, mada se to može dogoditi i kasnije, tokom prve godine djetetovog života.
Ona traje mnogo duže od "baby bluesa", čak i do godinu dana, te su joj i simptomi ozbiljniji - uglavnom su slični znakovima prave depresije: osjećaj bespomoćnosti i beznadnosti, nedostatak energije i motivacije, poremećaji hranjenja i spavanja, nedostatak interesa za seksualne odnose, osjećaj nesposobnosti za nošenje sa zahtjevima okoline, razdražljivost, plačljivost. Također je vrlo karakteristična i anksioznost koja se očituje u nedostatku privrženosti bebi, te osjećaja krivnje zbog toga.
Postpartum depresiju doživljava 10% do 16% mama, a liječenje se uglavnom sastoji od adekvatne psihoterapije i eventualnog uzimanja antidepresiva, dok je kod blažih simptoma ponekad dovoljno i savjetovanje psihologa."

Možda ja ne znam čitati, ali ne vidim ni riječi ni o 6 mj., a ni o psihičkoj labilnosti kao generatoru trajnih posljedica (ili bilo čega).

[Ryuuza]

ivan x kaže:

Gotovo je stari..
Pripremi se na doživotno kljucanje nad glavom.
Ja ne bih to mogao trpjeti. Volim imat svoj mir

A zašto on nebi uzeo SVOJE dijete na par dana da ona može imati svoj mir?
Ili još bolje- neka uzme porodiljni 3 mjeseca
Misliš da bi onda bila premorena i ljuta? Ne

[winnerica]

Evo i mene k vama...
Rodila sam treće dijete prije 6 tj., teško se nosim s obvezama koje imam (a imam ih jaako puno). Nitko mi ne pomaže u ničemu (skoro u ničemu). Sama kuham, perem, peglam, čistim kuću, čuvam dvije bebe cijeli dan, dojim dvije bebe (imam curku od 19 mj. i curku od 6 tj.), otpravljam sina u školu, njegujem staru mamu i bolesnog brata koji ne žive samnom, održavam okućnicu - jbg. nisam Batman (kako kaže Bandić ) ali znam da moram... Neki put kuham ručak u 3 ujutro da bih mogla biti što više slobodna kasnije s bebama i posvetiti se njima. MM radi po cijele dane (kod privatnika ) i sretan je kaj ima posao, da imam mogućnosti platila bih si pomoć u kući i radije otišla šetat s djecom nego peglat veš... Puca me depresija, naravno, pucala bi me i da imam idealne uvjete vjerojatno.
Znala sam dobro kaj me čeka i svjesno ušla u trudnoću, bila sam sretna kaj je sve o.k. s trudnoćom i u svim trudnoćama odradila full sve (kućanski poslovi i ostale obaveze), vjerojatno sam se i sama preforsirala...
Ono kaj mene smeta kod MM je slijedeće - dolazi doma s posla kao heroj ulice, ono - umoran sam, radim cijeli dan, kičma me boli, bla, bla, bla... Sad bi ja još trebala njega jadnog utješiti, napravit mu psihijatrijsku obradu bez uputnice, izmasirat ga, nahranit i pustit da u miru gleda tv i spava A ja cijele noći dojim, skačem oko beba, prematam kako koju treba, kupam, hranim, šećem, igramo se, nosakam ih (mene kičma ne j... ), doma je sve gotovo i napravljeno, ručak kao u hotelu, djeca čista i zdrava, ja uredna (ne volim se zapustiti - to sam naučila da je za psihu najgore) i - kaj ja radim cijele dane, gdje je moje priznanje???!!! J... ga, i ja radim, 3 smjene ak se zapravo gleda, i još i plaću (porodiljni) primam + staž, socijalno za mene i 3 djece. Tko je vredniji, ha?! Dođe mi više puta da ga odmah na vratima lupim, sam bog pa se kontroliram izuzetno dobro...

[migracija]

Chris Blue kaže:

Odjurila u suzama u vrt. Sjela u grm i plakala, ridala, vrištala. I onda sam se uplašila same sebe. Dragi me pronašao, sav blijed i unezvjeren, a ja sam mu rekla da mislim da trebam psihijatra. Zagrlili smo se, otišli doma i pojeli sladoled.

Zbilja me čuvao i bio strpljiv, a ja sam se trudila sama sebe držati za vrat kad bi mi raspoloženja počela divljati. I prošlo je.

Blago tebi!
Mene je suprug verbalno "zakucao" do kraja, nakon toga demonstrativno 2 - 3 sata igrao igrice, a nerijetko nakon svega izašao van.

Jasno mi je da pored mene tada nije bilo ugodno biti i da je bježao, no tada i danas bi sve bilo drugačije da je imao bar malo razumijevanja...i da sam na vrijeme otišla doktoru

[štemajzl]

Ryuuza kaže:

Ili još bolje- neka uzme porodiljni 3 mjeseca

Pitao sam nekoliko trudnica iz svoje okoline, sve redom visokoobrazovane gradske cure, hoće li im muž uzeti drugih 6 mj porodiljnog.
Sve do jedne rekle su 'ne dolazi u obzir, ja sam si rodila dijete, ja ostajem na porodiljnom'.
Varijacije u citatu bile su minimalne i zapravo zanemarive.