Vanjska i unutrašnja (duhovna) ljepota

[dtomas]

Utoliko je smiješno dodjeljivati neko vanjsko obličje osobi koja je davno živjela, a ne postoji objektivan opis izgleda (fotografija, skulptura i sl). Bolje je cijeniti duhovnu vrijednost osobe iz davne prošlosti nego je i asocirati s nekim naslikanim likom. Zar ne? U kontekstu Isusa, zapisane rečenice govore i više no što možemo percipirati o njemu... samo .... mi ljudi, jedino ako vidimo, onda i doživljavamo. Pravo pravcato društvo nevjernog Tome

[todaytonight]

N'dugu kaže:

Je, ali problem je upravo u tome što kad se odlučiš prikazivati Boga nekim likom, jer se on utjelovio kao čovjek, moraš odabrati lik koji izražava više unutrašnju ljepotu, a ne vanjsku. Muslimani su se zato odlučili da uopće ne prikazuju slikom Alaha i Muhameda, ali to mi se čini kao 'bacanje koplja u trnje'. Odustali su zato što uopće ne znaju izraziti unutrašnju ljepotu kroz vanjski lik čovjeka. Ali onda na kraju dobiješ Isusa koji više sliči na nordijskog boga groma Tora:

za ilustracije
ludnica!



muslimani svugdje na srednjem istoku ne upotrebljavaju nikakve images, u udzbenicima prirodnih nauka su zabranje ilustracije, dijagrami i tabele
joj koliko im izuzetni umjetnici skulptori i slikari pate zbog toga u afghanistanu jer se ne smiju umjetnicki izraziti ... tek kad dodju ovdje u OZ nemres vjerovat sto covjek moze zmireci napraviti olovkom ili od komada gline

isto tako, ovdje kad djeca u skoli dobiju zadatak da kompjutorski naprave blurb za procitanu novelu - mrak kak vide glavne likove
npr junaka romana lokalnog surf rat-a teena iz Pertha (pjegavog bijelca) - svatko vidi svojim ocima pa na kraju dobijes lika s vijetnamskim licem, s licem umotanim u sirijsku maramu, s cokoladnim licem itd itd

svi ti likovi naravno komuniciraju unutrasnju ljepotu i duhovno bogatstvo autora blurba

[N'dugu]

dtomas kaže:

Utoliko je smiješno dodjeljivati neko vanjsko obličje osobi koja je davno živjela, a ne postoji objektivan opis izgleda (fotografija, skulptura i sl). Bolje je cijeniti duhovnu vrijednost osobe iz davne prošlosti nego je i asocirati s nekim naslikanim likom. Zar ne? U kontekstu Isusa, zapisane rečenice govore i više no što možemo percipirati o njemu... samo .... mi ljudi, jedino ako vidimo, onda i doživljavamo. Pravo pravcato društvo nevjernog Tome

Točno. Evo, mene slučajno sasvim ispravno doživljavaju kao nekog crno-bijelog lika u gezera opravi koji se zavlači u duplju boab drveta. Ali nije moralo biti tako. A što misliš kako tebe vide... Pingu (ako se ne varam)?

[N'dugu]

todaytonight kaže:

isto tako, ovdje kad djeca u skoli dobiju zadatak da kompjutorski naprave blurb za procitanu novelu - mrak kak vide glavne likove
npr junaka romana lokalnog surf rat-a teena iz Pertha (pjegavog bijelca) - svatko vidi svojim ocima pa na kraju dobijes lika s vijetnamskim licem, s licem umotanim u sirijsku maramu, s cokoladnim licem itd itd

svi ti likovi naravno komuniciraju unutrasnju ljepotu i duhovno bogatstvo autora blurba

Dobro, ali za vođu je bitno da bude atraktivan i karizmatičan, zar ne? Mogli su i Đilas i Ranković možda postati predsjednici socijalističke Jugoslavije, ali Tito je fizički bio puno ljepši kao 'vrhovni komandant' s onim crtama lica kao da ih je isklesao Meštrović. A Domovinski rat je sigurno puno bolje utjelovio general Gotovina nego dežmekasti instalater centralnog grijanja Čermak?! Možda bi Gotovina mogao postati junak nekog stripa kao "Blek Stena" ili "Komandant Mark"?

[todaytonight]

N'dugu kaže:

Dobro, ali za vođu je bitno da bude atraktivan i karizmatičan, zar ne?

()

karizmaticne osobe isijavaju cim god vec isijavaju, i mi ih vidimo kak god da ih vec vidimo ... i tak zapravo mi njih izvajamo, tj zaista i postanu onakvi kakav je njihov odraz u ocima drugih

uzmi marka kraljevica ... kazu da je bio neugledan zapravo, a vidi ga u nasim ocima; ocigledno je takav velik i golem bio i u ocima onih koji su ga spjevali

uzmi npr ovog sasavog avatara of yours ... meni je the best ever special

[Floverka]

N'dugu kaže:

Je, ali problem je upravo u tome što kad se odlučiš prikazivati Boga nekim likom, jer se on utjelovio kao čovjek, moraš odabrati lik koji izražava više unutrašnju ljepotu, a ne vanjsku. Muslimani su se zato odlučili da uopće ne prikazuju slikom Alaha i Muhameda, ali to mi se čini kao 'bacanje koplja u trnje'.

meni se primjerice islamska sakralna umjet. daleko vise svidja nego krsc. iz jednostavnog
razloga - jer je iz svog prikaivanja bozanskog bica izbacila covjeka i
antropocentrizam, te 'uvela' apstrakciju kao prikaz boga - alaha, sto je gledajuci
metafizicki mnogo blize pravoj slici boga nego je ima bilo koja religija sa
anropomorfnim bozanstvom (bozanstvima)

nema nacina da se zornije prikaze beskraj do slijedeceg -








krsc. umjet. sputava i daje iskrivljenu, suvise ljudsku, sliku onoga koji jest

[Floverka]

ovaj moj post je pomalo off topic, ali nisam se uspjela oduprijeti

eventualne raspravljače bih molila da o toj temi nastave ovdje

hvala

[dtomas]

N'dugu kaže:

Točno. Evo, mene slučajno sasvim ispravno doživljavaju kao nekog crno-bijelog lika u gezera opravi koji se zavlači u duplju boab drveta. Ali nije moralo biti tako. A što misliš kako tebe vide... Pingu (ako se ne varam)?

Što'b rek'o Klark Gejbl: "Frankly my N'dugu, I don't give a damn!", a u prijevodu... zabole meee tko što o meni misli. Zašto me oslovljavaš sa pingu?

[N'dugu]

dtomas kaže:

Što'b rek'o Klark Gejbl: "Frankly my N'dugu, I don't give a damn!", a u prijevodu... zabole meee tko što o meni misli. Zašto me oslovljavaš sa pingu?

Pa rekoh zato da ti skrenem pažnju da su te drugi forumaši počeli doživljavati kao nekog Pingu-a, i to samo zbog avatara. A i ja i ti imamo crno-bijele avatare, skoro kao da se radi o istom liku, samo što su kod mene crne i bijele zone malo drukčije raspoređene. A opet je doživljaj potpuno drugi. N'dugu i Pingu se u svijesti ljudi razlikuju kao nebo i zemlja samo zbog tih par detalja, možeš si to zamisliti? Da smo Arapi i da imamo onu neku arapsku šaru umjesto nicka i avatara, ne bi nas uopće razlikovali.

[todaytonight]

sve je do semantike ...


Pingu moze imati ime Happy Feet,
al kad to nije,
vec
N'dugu sobom nosi to znacenje


sve je uvijek samo do semantike
sto dolazi iznutra, i sto rasporedjuje te vanjske šare

[pjegava i prgava]

N'dugu kaže:

A i ja i ti imamo crno-bijele avatare, skoro kao da se radi o istom liku, samo što su kod mene crne i bijele zone malo drukčije raspoređene.

N'pingu!
(gotovo je, prekrsten si )

[pjegava i prgava]

dtomas kaže:

Što'b rek'o Klark Gejbl: "Frankly my N'dugu, I don't give a damn!", a u prijevodu... zabole meee tko što o meni misli. Zašto me oslovljavaš sa pingu?

a ti si D'Dugu kako bi to mucajuci ljudi izrekli (kao DagDugpa)

[dtomas]

Pingvin a'la Chaplin na mom avataru nije Happy feet nit ošta tog tipa, nego Linux maskota Tux koji se pojavljuje u raznim inačicama. Budući sam zagovornih slobodnog softvera, otvorenog koda, a kritičar lovaškog svijeta koji stvara tek rijetke super bogate pojedince kao što je Bill Gates, rado tog Linux pingvinčića ističem svuda gdje mogu. Podsjeća me na ideju humanosti, uvažavanja...



Jeste li znali da Ubuntu, sustav poput Windowsa XP ili 7 možete legalno instalirati na svoje računalo, a da nikome ne trebate uplatiti ni kune? Znate li kako svatko tko zna programirati može unaprijediti taj OS? Možete s njim ISTO što i sa Windowsima, samo ne koštaju i nema registracijskog ključa!

Znate li kako je to moguće?

Tako što Linux zajednica diše jednom unutarnjom ljepotom. Oni koji sudjeluju u razvoju slobodnog softvera imaju posebno dobru i pozitivnu energiju u sebi. Jesu li ti ljudi lijepi i izvana, sporedno je baš kao i moj avatar > najvažnije je kakvom energijom odiše tekst stoji desno od njeg.

[N'dugu]

dtomas kaže:

Pingvin a'la Chaplin na mom avataru nije Happy feet nit ošta tog tipa, nego Linux maskota Tux koji se pojavljuje u raznim inačicama. Budući sam zagovornih slobodnog softvera, otvorenog koda, a kritičar lovaškog svijeta koji stvara tek rijetke super bogate pojedince kao što je Bill Gates, rado tog Linux pingvinčića ističem svuda gdje mogu. Podsjeća me na ideju humanosti, uvažavanja...

Naravno da znam što je... čim ga vidim, odmah mi u uhu zazvoni nešto kao Oda radosti iz Beethovenove devete. Ali zapravo fascinira da usprkos tome što bi unutrašnja ljepota trebala biti primarna kod besplatnog softvera i otvorenog koda, on također doživljava različite preobražaje i izražaje te ljepote kroz vanjsku formu.

@p&p
Gle, tko se javio - Pjegu & Prgu.

[N'dugu]

Inače, što se tiče ovog 'frankly, I don't give a damn', da li to više vrijedi za muškarce ili za žene? Stanković je Jeleni prije Veljači, a sada Popović-Volarić u NU2 postavio slijedeće pitanje:

Da li žene svoj izgled prilagođavaju muškim seksualnim fantazijama? Je li to postao imperativ? Tena Štivičić kaže da je to postao imperativ današnjih tridesetogodišnjakinja.

Na što je ona odgovorila otprilike ovako:

Dobro pitanje. Iskreno, nemam pojma. Rado bih to demantirala, ali kako se bližim tridesetima, ja i moj krug socijalnih prijateljica, sve više mislim da ima istine u tome.

Također je spomenula i slučaj kad joj je neki tip, kojeg je onako odoka odšacala kao pedesetogodišnjaka, u dućanu dobacio 'pojedi si nešto', a da ona nije imala potrebu odvratiti mu 'skini si taj pivski trbuh starkeljo'. Time se ukazuje na dvije temeljne nejednakosti muškaraca i žena: 1) vanjski izgled je kod žena puno važniji faktor društvenog odobravanja; 2) žene nemaju potrebu biti bahate da bi bile poštovane.

Prema Veljači, žene žele biti slične muškarcima utoliko što žele biti jednako poštovane i uvažene kao ozbiljni sugovornici, no na kraju se sve svodi na to da moraju biti jednako bahate u ophođenju kao i oni i da im ne smije biti stalo do vlastite vanjštine. Ali onda takva ravnopravnost nema nikakve veze s unutrašnjom/duhovnom ljepotom, Odom radosti, otvorenim kodom i sličnim divotama koje bi načelno trebalo voditi do ravnopravnosti spolova, nego s nečim sasma prizemnim i zatvorenim.

[dtomas]

N'dugu kaže:

Inače, što se tiče ovog 'frankly, I don't give a damn', da li to više vrijedi za muškarce ili za žene? Stanković je Jeleni prije Veljači, a sada Popović-Volarić u NU2 postavio slijedeće pitanje:

Da li žene svoj izgled prilagođavaju muškim seksualnim fantazijama? Je li to postao imperativ? Tena Štivičić kaže da je to postao imperativ današnjih tridesetogodišnjakinja.

Na što je ona odgovorila otprilike ovako:

Dobro pitanje. Iskreno, nemam pojma. Rado bih to demantirala, ali kako se bližim tridesetima, ja i moj krug socijalnih prijateljica, sve više mislim da ima istine u tome.

Također je spomenula i slučaj kad joj je neki tip, kojeg je onako odoka odšacala kao pedesetogodišnjaka, u dućanu dobacio 'pojedi si nešto', a da ona nije imala potrebu odvratiti mu 'skini si taj pivski trbuh starkeljo'. Time se ukazuje na dvije temeljne nejednakosti muškaraca i žena: 1) vanjski izgled je kod žena puno važniji faktor društvenog odobravanja; 2) žene nemaju potrebu biti bahate da bi bile poštovane.

Prema Veljači, žene žele biti slične muškarcima utoliko što žele biti jednako poštovane i uvažene kao ozbiljni sugovornici, no na kraju se sve svodi na to da moraju biti jednako bahate u ophođenju kao i oni i da im ne smije biti stalo do vlastite vanjštine. Ali onda takva ravnopravnost nema nikakve veze s unutrašnjom/duhovnom ljepotom, Odom radosti, otvorenim kodom i sličnim divotama koje bi načelno trebalo voditi do ravnopravnosti spolova, nego s nečim sasma prizemnim i zatvorenim.

... sasma primitivnim i još uvijek nenadvladivim...

Kad surova okolina detektira u osobi neki strah onda je teško osloboditi se napada. Žene najčešće imaju strah kako fizički nisu dovoljno privlačne. Ma kako dobro zriktana bila, ako joj neki seronja dobaci "daj pojedi nešto", ženino uvjerenje moglo bi biti poljuljano.

Znači li to tako žene daleko više cijene svoju vanjštinu i konstantno je preispituju? Znači li to i da ženama zapravo vanjština više vrijedi od unutarnje ljepote? Ili im je to važno "sredstvo" kojim ostvaruju druge ciljeve ?

[todaytonight]

N'dugu kaže:

Da li žene svoj izgled prilagođavaju muškim seksualnim fantazijama? Je li to postao imperativ?

te muske fantazije su toliko sirok pojam da bih ja onda bila izgubljena u odredjivanju svoje vanjstine

normalno da volimo izazivati metez i uzburkati duhove gdje god da se pojavimo, ono, kobajagi nesvjesno
zatalasati - i odleprsati
biti zena je prava umjetnost
jeftina privlacenja pozornosti izvaljenim poprsjem, direktnim izazovnim blejanjem nekome u oci, napucivanje poluotvorenih usana, ili napadnim catwalkom - i nije neki kumst, svaka puca to moze izvesti
ali ...

Također je spomenula i slučaj kad joj je neki tip, kojeg je onako odoka odšacala kao pedesetogodišnjaka

LOL
znaci, ipak ga je "odsacala" ...
ovo je ludnica, tak joj i treba kad zija okolo: "idi pojedi si nesto" LOL

Time se ukazuje na dvije temeljne nejednakosti muškaraca i žena: 1) vanjski izgled je kod žena puno važniji faktor društvenog odobravanja; 2) žene nemaju potrebu biti bahate da bi bile poštovane.

drzim da vamp izgled upravo koci zenin uspjeh, ne uzimaju te ozbiljno ak izgledas kao zecica
no, imati ugodan izgled i ono 'nesto' - otvara i zeljezna vrata

Ali onda takva ravnopravnost nema nikakve veze s unutrašnjom/duhovnom ljepotom, Odom radosti, otvorenim kodom i sličnim divotama koje bi načelno trebalo voditi do ravnopravnosti spolova, nego s nečim sasma prizemnim i zatvorenim.

sto se meni desilo ...

prekjucer u svom lokalnom shopping centru, oko 3.30 pm u rutinskoj dnevnoj nabavci gotovo budem osupnuta u prolazu i mimohodu cudnim tipom: tip me, onako u guzvi, gotovo pognute glave direktno znacajno pogleda; EEK! pomislim si, oh no, koji freak! eew!
naravno da sam vec izlaskom na parking zaboravila na 'to'

sinoc, poslije 8 pm, u istom centru kad sam se vracala od kozmeticarke sa faciala, kad je sve bilo mirno, priblizavajuci se istom mjestu, sjetim se toga tipa ... idem s noge na nogu, sa slusalicama u usima svoje divotne svetacke glazbe misleci kak zivot i nije tak los, osmjeh zadovoljstva mi na licu, pocnem usput razmisljati i kako je onaj cudni tip licio na sve samo ne na lokalnog guya bilo kojeg stila
mislim si kako sam vjerojatno sve premorenija pa ce mi se i bijeli misevi uskoro poceti prividjati, mislim si kak to da pred mene nikad ne iskrsne neki hugh jackman ili tak neki, priblizavam se istom mjestu od jucerasnjeg 'vidjenja' - kad ... evo ti tipusa! lezerno se, pun sebe, a opet s mjerom priblizava prolazom
prolazi pored mene, sa istim smirkom na licu koji sam i sama imala, i nonsalantno me snimi, skenira me znalacki iako sve onako tapaciran
prodjemo se, ja se, gle zenske!!, okrenem za njim
u zivotu se nisam okretala za muskarcima
tip je bio svjestan da sam se prva okrenula za njim, jer je sam odustao od istoga, iako je ocito imao namjeru to napraviti
ili i nije namjeravao ... mozda je samo htio provjeriti da jesam li se ja okrenula LOL
nastavio je samozadovoljno uzivati sam u sebi, polu za/okrenut gledajuci u nista

mislila sam si da kak nije tak ni los
kak zapravo izgleda kao sva 4 tipa iz oz vocal banda human nature zajedno
ok, nije hard rock, al i pop vokali decki nisu tak losi ..
mjesavina njih cetvorice, kako po vanjstini tako i po karakteru : soft and gentle, polished but cheeky



eto, to je bilo svjedocenje o vanjskoj i unutrasnjoj (duhovnoj) ljepoti
i o tome sto se sve moze desiti kad budan sanjas ... ili i nije bio san ... updeitiram vas vec (za nekih 1000 godina) LOL

[pjegava i prgava]

N'dugu kaže:

Gle, tko se javio - Pjegu & Prgu.

N'prgu.

Također je spomenula i slučaj kad joj je neki tip, kojeg je onako odoka odšacala kao pedesetogodišnjaka, u dućanu dobacio 'pojedi si nešto', a da ona nije imala potrebu odvratiti mu 'skini si taj pivski trbuh starkeljo'. Time se ukazuje na dvije temeljne nejednakosti muškaraca i žena: 1) vanjski izgled je kod žena puno važniji faktor društvenog odobravanja; 2) žene nemaju potrebu biti bahate da bi bile poštovane.

stvar je u tome da je muskima izgled zenskih puno bitniji nego zenskima izgled muskih, muski su osjetljiviji na 'moc' koja se najbolje simbolicki utjelovljuje u falusu pa je ona njemu trebala odgovoriti:
'sigurno ne bi tako govorio da nemas malog rozapisu.'

budimo realni, isto kao sto je tuzno vidjeti ruznjikavu zenu (primjer carle del ponte kod koje sav uspjeh ne moze otkloniti takvu sterotipnu percepciju) jos je tuznije i groteskno vidjeti svrsavanje malog rozapise.

N'dugu kaže:

Inače, što se tiče ovog 'frankly, I don't give a damn', da li to više vrijedi za muškarce ili za žene? Stanković je Jeleni prije Veljači, a sada Popović-Volarić u NU2 postavio slijedeće pitanje:

Da li žene svoj izgled prilagođavaju muškim seksualnim fantazijama? Je li to postao imperativ? Tena Štivičić kaže da je to postao imperativ današnjih tridesetogodišnjakinja.

znas, on ti kaze: 'joj kako imas predivne oci', a ti vidis da ti gleda u sise, ali kako mu to zamjeriti kad ti se i samoj digne rozapisa kad ih vidis u ogledalu.
jos davno sam pisala o tome kako su te konveksno-konkavne forme arhetipski interesantnije i samim zenama, mislim da mi je zbog toga netko cak prisio i biseksualnost. musko, zensko, meni je svejedno.

[dtomas]

pjegava i prgava kaže:

...stvar je u tome da je muskima izgled zenskih puno bitniji nego zenskima izgled muskih, muski su osjetljiviji na 'moc' koja se najbolje simbolicki utjelovljuje u falusu pa je ona njemu trebala odgovoriti:'sigurno ne bi tako govorio da nemas malog rozapisu.'

Hihi, to bi bila prava međuspolna prepucačina! U kojoj bi se na koncu morao izvaditi metar i krenuti mjeriti kolike ona ima cice, a koliki je njemu u stanju "stoj"!

Interesantno je koliko je daleko otišla percepcija o ženskoj iskompleksiranosti npr. veličinom stražnjice pa su čak u onaj animirnai Pixarov film "Izbavitelji" ubacili kao... humoristični detalj pri čemu Elastika zastane pred ogledalom i promotri svoju stražnjicu... iako juri spasiti nekog iz nevolje! Eh, ako sada takvoj "Elastici" kažemo...:"izbaci koji obrok", onda će se to definitivno uloviti u neuronskoj mreži.

budimo realni, isto kao sto je tuzno vidjeti ruznjikavu zenu (primjer carle del ponte kod koje sav uspjeh ne moze otkloniti takvu sterotipnu percepciju) jos je tuznije i groteskno vidjeti svrsavanje malog rozapise.

kladim se kako ima muškaraca, a i žena kojima je Carla dP jako markantna i zgodna. Ukusi su različiti . Svršavanje malog RPe bilo bi tim komičnije kada bismo znali da mu je vlasnik Chuck Norris ili Arnold Šrafciger .

znas, on ti kaze: 'joj kako imas predivne oci', a ti vidis da ti gleda u sise

istina, iako... ja sam se zagledao u oči, a sise sam joj vidio tek nakon 2 tjedna . A jesam luuuuzer > bazirao sam vezu na ogledalu duše...

jos davno sam pisala o tome kako su te konveksno-konkavne forme arhetipski interesantnije i samim zenama, mislim da mi je zbog toga netko cak prisio i biseksualnost. musko, zensko, meni je svejedno.

Ta konkavnaKonveksnost je još nekako zakrivljena i ravna u isto vrijeme... jer takav je ljudski um.

[todaytonight]

dtomas kaže:

istina, iako... ja sam se zagledao u oči, a sise sam joj vidio tek nakon 2 tjedna . A jesam luuuuzer > bazirao sam vezu na ogledalu duše...

lol

cekaj, da l je tu sad luuuuuzerski problem sto si ti sebe samoga lagao uvjeravajuci se kak je dusa ona koja je bitnija, i sto si se ipak bio razocarao onim sto si nakon 2 tjedna vidio ?

ili se ona razocarala sto ti je trebalo 2 tjedna da vidis njene cce ??






stvar je u tome sto se ljudi mijenjaju kroz zivot ...

imas san snova decka koji te gleda kao andjela, drzi te za prstic i ljubi te u obraz i u celo - a ti citas biografiju napoleonove 17-togodisnje ljubavnice i tvoj ti decko pocinje ici na zivce sa svojim nacinom obozavanja, jer ti zelis nekog napoleona, zelis da okusis moc svojih krevetskih plahti, pa ostavis tog jadnog decka za cijeli zivot ranjenog, a napoleon useta u sistem

kod napoleona nema niti poljubaca u celo, niti u obraz, nikakvih poljubaca, samo plahte frcaju na sve strane
napoleon je mocan, centar je svijeta i okolice, i luuuuud je za tvojim ponjavama, ovisan je o njima

nakon cijele vjecnosti, konacno promjena dolazi u tvoj zivot
napoleon skrene s uma, jer nije vise centar nicega, cak niti tvoje cce vise nisu samo njegove, nego maloga juniora

ti sad vec duuugim nizom godina zahvaljujes bogu na isposnickom zivotu i na konacnom fizickom miru, vracas se samoj sebi, pronalazis svoju dusu

...

uvjerena sam da covjek moze postici svoju harmoniju, vanjsko i unutarnje zadovoljenje - tek kad pomiri samoga sebe s nesparenom svojom polovicom i kad se sretne s refleksijom samoga sebe, tek kad zasja punim sjajem kao mjesec koji je vidljiv upravo zbog te refleksije punine svojega odraza

a za takovo sto je potreban lotto
no, utjeha je u vjecnosti






bas bi bilo interesantno vidjeti u sta ce se pjegava transformirati kao osoba
sto ce na kraju mentalno tvoriti njenu cjelinu, ostvarenu za zivota na zemlji ili ne, bez obzira - ali mentalno postignute za njenoga vijeka ovdje na zemlji