Kišni monolozi...

[Templarski red]

Zapravo... uopće nemam neku jasnu predodžbu kako bi ovo tema trebala izgledati, a još manje kakvom će uopće postati, no... za početak tu je kiša. Zvuk. Oslušnite malo... zastanite... pustite je neka samo pada.

Zrak je pun kisika i samo disanje postaje užitak. Pokušajte to osvjestiti... disanje. Evo sada jednom duboko udahnite kroz nos. Potpuno disanje polazi iz trbuha, zatim puni i širi prsni koš, i naizad dolazi do grla. Na isti način sada izdahnite. Znači prvo izdišemo iz grla, spuštamo prsni koš, te potom i sam trbuh. Pokušajte sada to ponoviti nekoliko puta. Zatim zatvorite oči, duboko dišite i samo slušajte kišu...

Dobro je malo stišati život. Pa i sama riječ duhovnost ima korijen u latinskom, spiritus... udah, disanje, duh. Zato sam upravo odabrao vodu, odnosno kišu. Sad ste se već naviknuli na ovaj zvuk u pozadini. Nije teško... fino smiruje, pa voda zauzima 70% površine našeg Planeta, a maseni udio vode u živim organizmima zna se popeti i do 90%. Ona je dio nas...

Voda kao medij, simbol čišćenja. Bez stalnog oblika, okusa, boje i mirisa...
Ta dva nevjerovatna atoma vodika koji su pod kutom od 104.5° vezana za atomom kisika. Da... točno pod kutom od 104.5°. Ne znam za vas, ali meni je ovo, kada sam prvi put čitao, izmamilo osmjeh na lice.
Razmišljate li kada o toj harmoniji i uređenosti mikro svijeta. Tom nevidljivom skladu, čije savršenstvo nam je vidljivo u mnogim oblicima, no nama sve to ipak promiče i bez nekog osobitog napora, uspjevamo propustiti čitave galaksije mogućnosti...
Mogućnosti inspiracije, one pozitivne pokretačke energije, čistoće i punine misli koju je tada lako usmjeriti u jasno i dobro djelovanje.

Danas čovjek treba sve veću vanjsku stimulaciju kako bi pronašao zadovoljstvo i sreću, a dubokog sam uvjerenja da se u nama kriju odgovori na sva naša pitanja.
Pokušat ću kroz ove kišne monologe postaviti sebi, a i Vama ta pitanja.



1. pitanje... što je to najbolje u meni?