Traume iz proslih odnosa koje vucemo sa sobom

[Pak Lena]

AliceInMess kaže:

Ex je u pravu. Mozda trebam pocet vjerovati tom mini unutarnjem glasicu.

Jel ja dobro berem?
Mini glas ti govori da nisi dovoljno dobra za njega i da ce te odjebat pa ti sad pokusavas pronaci razloge za odjebat njega prva?
I u nedostatku boljeg razloga (do sad je svaki put presao na pravu stranu), dobar je i onaj — too good to be true.

AliceInMess kaže:

Mogu li se ikako izlijeciti? Nestati? Potisnuti se...?
Kad god smo na nekom prijelazu, ja unaprijed mislim da ce on prijeci na krivu stranu, onu koju ja ne zelim ili se bojim. Ali svaki, bas svaki put je dosao na moju stranu.

Ali ja se bas cesto bojim... Da mu se ne svidjam dovoljno, da ce me odjebat zbog sitnice, da sam mu dosadna, da nisam ni po cemu posebna.
Na kraju, bojim se da ce brzo procitat te moje strahove, skuzit koliko sam nesigurna i sjebana i onda me definitivno odjebat

Tebi glasovi svasta govore , koliko si u stanju razluciti realne dogadjaje koji ti za sada ne daju razloga za strah od tvoje maste koja je, ajmo rec, bujna.

A postoji i mogucnost da on tebi bas i nije ono sto bi htjela ali kako je momak na svom mjestu i nemas konkretnu tocku u koju bi uprla prstom i rekla a-ha, to je to, onda je lakse ‘čuti‘ glasic nego se osjecat krivom jer ne znas sto te smeta.

[EmiliaK]

Isadora, dobro je pa nisi ponovila gresku. Neke zene je ponove. Zaborave prvu gresku pa nakon nekoliko godina naprave tu istu I onda se tek sjete kako boli. Vazno je izaci iz bolne situacije sto prije.. I pokusati ponovo.
Uciti iz prakse.

[isadora w.]

Pak Lena kaže:

A postoji i mogucnost da on tebi bas i nije ono sto bi htjela ali kako je momak na svom mjestu i nemas konkretnu tocku u koju bi uprla prstom i rekla a-ha, to je to, onda je lakse ‘čuti‘ glasic nego se osjecat krivom jer ne znas sto te smeta.

Meni se cini da taj osjecaj sigurnosti proizlazi iz milijun nijansi i nekih sitnica koje uopce ne znam opisati.

EmiliaK kaže:

Isadora, dobro je pa nisi ponovila gresku. Neke zene je ponove. Zaborave prvu gresku pa nakon nekoliko godina naprave tu istu I onda se tek sjete kako boli. Vazno je izaci iz bolne situacije sto prije.. I pokusati ponovo.
Uciti iz prakse.

Ma jesam ponovila nakon godinu, dvije, mislila sam da sam se detoksicirala, ali sam se opet zaljubila i skuzila da nisam. Da na izjave njeznosti reagiram defenzivno, humorom i sve okrecem na zajebanciju iako zelim to vratiti nazad, ali ne mogu jer me pere bas to- da nisam dovoljno dobra, da mu nisam dovoljno xy stvari, da on to meni sad tako reda radi. Taj odnos je i bez toga bio osuden na propast pa nije bed , ali su mi se popalili alarmi. Iako (meni) ta zadrska i distanca nisu proizlasli samo iz mojih nesigurnosti, nego i zbog stvarno tudeg toplo hladnog ponasanja. Ja jednostavno (svojom krivnjom i izborom) dotad nisam navikla da je netko samo dobar prema meni.

Valjda od razmisljanja o ovoj temi, sinoc sam sanjala da mi je poslao neku groznu poruku, tocno te izjave koje su me cinile anksioznom. Jeza me prosla . Bilo mi je divno oslobadajuce sto mu to mogu reci umjesto da sutim i cekam sve najgore.

[Điđe T.]

Presretna sam sto nisam zapela u prosloj vezi, to bas nije bio zdrav odnos.
Naizgled smo bili super, on prezabavan svima okolo, a ustvari je jedno posesivno govno, koje je na meni lijecilo traume od ranog razvoda roditelja. Nije mogao smislit skoro nikoga od mojih prijatelja.
A ja ne znan koji je meni vrag bio da se nisam odmah iskobeljala iz toga.
Ja, koja sam toliko cijenila svoju slobodu.
Glupa sam bila jer sam mislila da je vise vrijeme da si nadjem nekoga zaozbiljno i jer sam se podredila nekim drustvenim ocekivanjima.

Izmadju nas je bilo toliko negativnih emocija,on je bio uzasno inatan, a ja sam bila luda i histericna.

Netko je gore napisao, ako je veza prava i zdrava,da nema mjesta za takve negativne i teske emocije i ispade. Slazem se s tim u potpunosti. To sam uvidjela i tako zivim otkad sam upoznala sadasnjeg muza.
Nazalost, on je patio u pocetku zbog zaostalih emocija iz moje prosle veze, jer sam bila naucena tako reagirati. Ali puno smo razgovarali i radili na tome i sve lose je iscezlo

[gajto gazdanov]

nemam ih. sto ne znaci da nisam prosao kroz razlicita iskusenja. koja sam dozivio kao ucenje. premda su znala biti neugodna. psihicki iscrpljujuca. degradirajuca katkad.
mislim da ih nemam zato sto se ih se ne bojim.

[dire Dawn]

Meni je jedna od bivših prijateljica na početku moje prošle veze rekla, nakon određenih sranja i stanja, da to baš tak i nebi trebalo biti i da ak početak nije divan i krasan onda nikad neću ni bit sretna s njim.
Na moju žalost, a vjerujem njemu sreću, bila je u pravu.

Početak je period kad je sve novo i wow i ako već tad nešto ne štima... Čemu uopće pokušavat nešto dalje?

Oke, možda postoji negdje primjer para koji je nadišao te početne "poteškoće" i sretno otplovio u vječnost, ali ja ne poznajem baš niti jedan takav.

Koliko se tek naizgled dobrih veza raspalo nakon par mjeseci jer ipak nije čokolada nego drek, ne vidim zašto neki od nas uporno gledaju i drek i nadaju se da će postat čokolada.

Hrpa toga kreće iz nekih unutarnjih osjećaja i baš zato je vrlo lako odmahnut rukom i reći "ma samo te strah".
Da su neke konkretne radnje ipak bi bilo lakše dić ruke.
Ukoliko te još druga strana uvjerava da si zabrijavaš i da si lud... Fakat je teško onda razlučit što ima uporište u istini, a što je fakat produkt mašte.
Neki se pak jaaaako potrude da si misliš ovo drugo.

[EmiliaK]

izadora w,

Moj partner je znao neke stvari iz mog zivota, pa je mogao donekle uticati na to da se malo vise opustim I zaboravim proslost. Nakon nekog vremena sam ga prestala zezati I prepustila se.. naravno ponekad bi presao granicu I ja bih se opet osjecala lose.
Sa vremenom je prestala moja povrijedjenost. Sto te ne ubije, ojaca te.
PS. Rezervisanost druga strana osjeti kao manjak ljubavi. .

[mužjak]

AliceInMess kaže:

Mogu li se ikako izlijeciti? Nestati? Potisnuti se...?
Kad god smo na nekom prijelazu, ja unaprijed mislim da ce on prijeci na krivu stranu, onu koju ja ne zelim ili se bojim. Ali svaki, bas svaki put je dosao na moju stranu.
Koliko ovo ima smisla sto pisem? Kasno je, neispavana sam tjednima i popila sam dosta veceras...

Hocu reci, ja znam da imam neku vrstu ptsp-a od zadnjeg odnosa. Ali sadasnji odnos je sve sto sam ikad zeljela od odnosa. Pa cak i vise od toga.
Ali ja se bas cesto bojim... Da mu se ne svidjam dovoljno, da ce me odjebat zbog sitnice, da sam mu dosadna, da nisam ni po cemu posebna.
Na kraju, bojim se da ce brzo procitat te moje strahove, skuzit koliko sam nesigurna i sjebana i onda me definitivno odjebat

Ne.

Može ih se samo zaliječiti kako bi dva put pogledali prije nego donesemo zaključke.

[Orak]

a jeste probali dokučiti koje su vas to stvari i neljubavni odnosi uopće kondicionirali da ulazite u potencijalno traumatizirajuće odnose? jer dok se to pospremanje ne obavi ponavljaju se isti obrasci ponašanja, nesvjesno se traže iste krive zakrpe.
zapravo netočno, put od osvještavanja do pospremanja nije automatski; ja zapravo još nisam shvatila kako to ide.. samo znam prepoznati avetinje kad se pojave, pa se stresem i kažem si- ma mrš ukurac, evo nas opet.

a možda se tu ništa i ne može, možda dođemo zadani na svijet i prpamo se s tim kako najbolje znamo.

[Tutankhamon]

Ja ne vucem nista traumaticno, zivim danas... a imala sam bome teske do jako teske privatne i poslovne situacije.... odboluj s kakaom u rukama, i mazi sebe malo. Kada sebe zalijecis, spreman si za druge...

S godinama rada ti to postane normalno... zao mi je citati da tobom vladaju nesigurnosti, a ne ti njima. Zapravo mislim da si mi jedina privucna tocka ovom pdfu...

[Leteća]

AliceInMess kaže:

Mogu li se ikako izlijeciti? Nestati? Potisnuti se...?
Kad god smo na nekom prijelazu, ja unaprijed mislim da ce on prijeci na krivu stranu, onu koju ja ne zelim ili se bojim. Ali svaki, bas svaki put je dosao na moju stranu.
Koliko ovo ima smisla sto pisem? Kasno je, neispavana sam tjednima i popila sam dosta veceras...

Hocu reci, ja znam da imam neku vrstu ptsp-a od zadnjeg odnosa. Ali sadasnji odnos je sve sto sam ikad zeljela od odnosa. Pa cak i vise od toga.
Ali ja se bas cesto bojim... Da mu se ne svidjam dovoljno, da ce me odjebat zbog sitnice, da sam mu dosadna, da nisam ni po cemu posebna.
Na kraju, bojim se da ce brzo procitat te moje strahove, skuzit koliko sam nesigurna i sjebana i onda me definitivno odjebat

Mogu. Baš kao i svaki drugi PTSP - na terapiji ili upornim i sustavnim radom na sebi. I nije tu dovoljno da ti netko kaže "joj, ti si meni baš super i jako te volim i želim da budeš sretna", budući da su takve rečenice najčešće neiskrene, manipulativne i proračunate, u najboljem slučaju hormonalne. Ponekad su iskrene, ali nakon traumatičnih iskustava nemaš kapaciteta da skužiš razliku.

Najvažniji odnos u tvom životu je onaj sa samom sobom, sve ostalo je prolazno i marginalno. A i taj odnos treba neprestano graditi, pročišćavati i iscjeljivati. Osobito nakon većih životnih padova. Motivacija za to ne bi ti trebala biti "moram se srediti inače će me ostaviti", iako je i to dobrodošao impuls da te trgne iz sna. To radiš za sebe, radi sebe i da tebi bude bolje. Sebično, ali i altruistično u isti mah jer kad pomogneš sebi automatski počinješ osjećati potrebu za davanjem drugima.

[AliceInMess]

Hvala svima na pomoci. Ne morate vise, gotovi smo. Oprostite mi, ali nemam snage pisati zasto.
Hvala svima od srca

[jamesbond]

Leteća kaže:

Najvažniji odnos u tvom životu je onaj sa samom sobom, sve ostalo je prolazno i marginalno.
Sebično, ali i altruistično u isti mah jer kad pomogneš sebi automatski počinješ osjećati potrebu za davanjem drugima.

Tako dobro receno.

[Lord Byron]

Ana Vortex Bučević likes this.

[skorpionka87]

@Alice, suosjećam

[Leteća]

Lord Byron kaže:

Ana Vortex Bučević likes this.

Ti si Anin fan? Nikad ne bih rekla.


@ Alice...

[Lord Byron]

Najodaniji fan. Moje kvotanje vortexarija o voljenju sama sebe najbolji je dokaz.

[Leteća]

Lord Byron kaže:

Najodaniji fan. Moje kvotanje vortexarija o voljenju sama sebe najbolji je dokaz.

Zapravo ne znam što je to vorteksiranje. Gledala sam jedan njezin video kad je to bilo jako in i poželjela sam je gađati nečim. Tako da si toga nisam stigla. Ajd budi srce pa me prosvijetli koji je to kuki.

[jamesbond]

Leteća kaže:

Zapravo ne znam što je to vorteksiranje. Gledala sam jedan njezin video kad je to bilo jako in i poželjela sam je gađati nečim. Tako da si toga nisam stigla. Ajd budi srce pa me prosvijetli koji je to kuki.

Ajme Leteca
cak sam i ja u ovoj pripizdini cuo za vorteksiranje, i sad si me totalno ubacila u bedak da ti za to ne znas

eh, pa gdje ovaj svijet ide c c c c...

[Leteća]

jamesbond kaže:

Ajme Leteca
cak sam i ja u ovoj pripizdini cuo za vorteksiranje, i sad si me totalno ubacila u bedak da ti za to ne znas

eh, pa gdje ovaj svijet ide c c c c...

Grozno, jelda?

Znam zaviriti u njuejđ gluposti, priznajem, no ovo mi je promaklo. Fora je u tome što imam traume od svih vrsta odnosa. A nisam dosadna, ni najmanje. I ne bojim se napuštanja, bojim se samo da će me netko gadno zajebat. Znači, sve kako treba, opustiš se i ni ne primijetiš da vitla motornom pilom. Nije to čak ni skroz iracionalno s moje strane, samo loše iskustvo nakon kojeg mi je teško povjerovati da su bilo čije namjere pozitivne, da mi je bitno bilo što osim vlastite guzice.

Prva veza, sve kako treba. Fino mi se stisnut uz njega, taman otkrila da postoji nešto što se zove seks i skužila da je to najdivnija stvar na svijetu. Govori mi da me voli pet puta na dan. Ne, govori mi da me obožava. Meni je to malo pretjerano, ali slatko. Jedino što me grebe je neka njegova intelektualna lijenost i čudan odnos prema drugim ljudima. Jer kada mi se malo otvorio počele su priče kako se s ovim druži radi neke banalne koristi, opisi načina na koje manipulira glupavom susjedom koja je zaljubljena u njega, osvetničkih pothvata iz djetinjstva. Pripisujem to nekom klinačkom preseravanju. Odlazim kad skužim da imamo posve različite interese. Ja volim čitati, on voli pucati u vrapce.

I onda kreće nešto što ni dan danas ne znam posve opisati. Pristajem na to da 'ostanemo prijatelji'. A budući da je mom novom prijatelju teško, slušam njegove monologe. Koji su prilično psihotični. Onak, za Alternativu. I to traje, mjesecima. Pokušavam nastaviti sa životom, imam novog dečka, odselila se od roditelja... a on je još uvijek negdje u blizini. I onda slijedi mega-gadarija. Ne mogu posve razlučiti koliko je za to zaslužan on a koliko moji roditelji koji isto nisu skroz čisti u glavu. Ali, eto, nađem se na dnu.

Nakon toga ništa nije kao što bi trebalo biti. Nalijećem na krive ljude, kad god spustim štitove desi se neko sranje. Manjih razmjera, doduše, ali ipak sranje. Tako da više ne spuštam štitove, koncentriram se na neke praktične stvari, svoj unutarnji svijet, razgovaram s ljudima o svemu, ali ti neki oceanski osjećaji nisu za mene. Plaše me i opterećuju. Ne znam bi li vorteksiranje pomoglo jer zapravo nemam nekih problema, samo osjećaj da mi život nije baš skroz kompletan.