Samoubojstvo - ima li svrhe?

[Ravih]

Stella1 kaže:

A ima li svrhe ne izvršit samoubojstvo?
Koja je svrha toga?

Da, dobro pitanje....nemam pojma koji bi odgovor mogao biti

[Ravih]

dtomas kaže:

... uživati u životu koliko god je moguće VIŠE?!

Jel to suviše teško ostvarivo?

Uživanje je vrlo relativna stvar. Pitanje je koliko tvoje uživanje znači kolektivu tj. koliko pridonosi a koliko u konačnici šteti.

Dovoljno je da živiš svakodnevni obični zapadnjački život pa da štetiš kolektivu.

[Ravih]

GothicA kaže:

Ima ona izreka da svatko nosi onoliki teret koliki može podnijeti. S druge strane, ne prihvaćaju svi takvu teoriju i nisu svi jednako jaki. Čovjek voli to gledati crno-bijelo pa govori ili o kukavičluku ili o hrabrosti. Ja bih rekla da se tu radi o bezgraničnom očaju. Pretpostavljam da je to stanje tolikog beznađa, besmisla i očaja da ni kukavičluk ni hrabrost više ne označavaju ništa. Postoji samo potreba da se sve okonča.

Nisam sklona osuđivati nikog, makar ovisno o situaciji možemo govoriti o sebičnosti eventualno. S duhovnog stajališta radi se o neobavljenom zadatku i po toj logici samoubojstvo nije rješavanje već postojećih problema, već stvaranje novih. No to su sad već rasprave druge vrste.

P.S. Ne govorim o situacijama kada ljudi pohrle tome da se riješe patnje nastale bolešću koja im je apsolutno ubila kvalitetu života.

Mudro.

[shopgirl]

da jeprimär ljudsko pravo da smije da se ubije.nikad nisam razumila argumentacije-zivot je dar kao- ili bog daje,bog uzima.
ako sam pri svijesti i mislim da je to put moj vlastiti jet je zivot takav onda ga idem.tu ne vidim niti moral ili ikakvo osudjivanje.za zivot nismo pitani ali kraj je moj i samo moj.pozz.sg.

[BRZII]

PashkoPata'q kaže:

Nije moguće znati da je to Isus rekao, zapisala je nepoznata osoba potpisujući Isusa kao govornika.
Dakle, to je pretpostavka s neodređenom vjerojatnošću. Dakako, oni skloni fanatizmu će biti sigurni kako je to baš Isus rekao; oni kojima nisu dragi lik i djelo Isusa će zanijekati to.

Ispravno bi bilo reći nešto u stilu "zapisano je pod imenom Isus sljedeće...".

Nadalje, ono što netko kaže ne može proći bez promatranja. Isus u ovom, iz konteksta izvađenom i gledanom, dijelu teksta "kaže" valjanu tvrdnju. Naime, tko ljubi svoj život neće sljediti Krista jer će preuzeti odgovornost za svoj život, razmišljati, živjeti; dok onaj koji mrzi svoj život će prenijeti odgovornost na svećenike, mesije, mentalne opresije, raditi što mu drugi govore i stizati tokom životu u taj knjiški raj, barem će mu drugi, i on sam, to mantrati.

Dobro,ja sam samo citirao bibliju za one koji tvrde da je" samoubojstvo grijeh koji bog nikad ne oprasta"za sto nema dokaza cak i ako se pozivas na bibliju,a to sto ti pises je tvoja subjektivna interpretacija te recenice.

[Kleopatre]

Evo moje priče koja nije samo teoretiziranje. Bila sam zlostavljana ,,kad sam tražila pomoć, zlostavljač me strpao prisilno na psihijatriju. Bila sam očajna. Dobila sam stigmu. Njemu nije bilo ništa jer sam ja okarakterizirana kao bolesnik. Policija koju sam zvala kad je iscenirao napad i od koje sam očekivala zaštitu me odvela na psihijatriju jer sam prije 20 godina imala problem, a on je pripremio uputnicu. Nisu me pitali ni za ime ni prezime i nisu mi dozvolili odvjetnika kojeg sam tražila,Tražila sam i novinare. Našla sam se vezana za krevet. Pustili su me nakon tri tjedna, on je likovao. Kopirao moje otpusno pismo u 20 primjeraka i dijelio po gradu. Bila sam očajna i razočarana do bola. Nitko nije bio na mojoj strani, nikome se nisam mogla obratiti. I mirno sam uzela kutiju normabela, odlučila otići. Nisam pravila scene ni oproštajna pisma.Očito sam premalo popila. Preživjela sam i nisam bila sretena zbog toga, nego izrazito ljuta što su me spasili. Ja nisam htjela privući pažnju, bila sam razočarana u sustav u najbliže i shvatila sam da nemam ljudskih prava .
Razvela sam se. Bilo je pakleno i jako teško jer sam od zlostavljača morala s djecom pobjeći na ulicu.
Ne mislim da sam kukavica. Samo se sjećam užasne praznine i nepravde i nemoći i usamljenosti, I ogorčenosti.... Bila sam tako prevarena i sama....

[mgrci43]

Kleopatre kaže:

Evo moje priče koja nije samo teoretiziranje. Bila sam zlostavljana ,,kad sam tražila pomoć, zlostavljač me strpao prisilno na psihijatriju. Bila sam očajna. Dobila sam stigmu. Njemu nije bilo ništa jer sam ja okarakterizirana kao bolesnik. Policija koju sam zvala kad je iscenirao napad i od koje sam očekivala zaštitu me odvela na psihijatriju jer sam prije 20 godina imala problem, a on je pripremio uputnicu. Nisu me pitali ni za ime ni prezime i nisu mi dozvolili odvjetnika kojeg sam tražila,Tražila sam i novinare. Našla sam se vezana za krevet. Pustili su me nakon tri tjedna, on je likovao. Kopirao moje otpusno pismo u 20 primjeraka i dijelio po gradu. Bila sam očajna i razočarana do bola. Nitko nije bio na mojoj strani, nikome se nisam mogla obratiti. I mirno sam uzela kutiju normabela, odlučila otići. Nisam pravila scene ni oproštajna pisma.Očito sam premalo popila. Preživjela sam i nisam bila sretena zbog toga, nego izrazito ljuta što su me spasili. Ja nisam htjela privući pažnju, bila sam razočarana u sustav u najbliže i shvatila sam da nemam ljudskih prava .
Razvela sam se. Bilo je pakleno i jako teško jer sam od zlostavljača morala s djecom pobjeći na ulicu.
Ne mislim da sam kukavica. Samo se sjećam užasne praznine i nepravde i nemoći i usamljenosti, I ogorčenosti.... Bila sam tako prevarena i sama....

To je zadnje što trebaš misliti!

I muško sam,nisam roditelj...ali,majka si i bar zbog toga trebaš se boriti i vjerujem da je to u majkama urođeno da se trebaš boriti i živjeti

[- Sizif -]

Ako si imala problema s psihopatom koji je inteligentan manipulator - onda je zbog njegovog djelovanja percepcija okoline izobličena. Okolina koja je reagirala tako razočaravajuće po tebe vjerojatno ne bi reagirala tako da je znala što se zapravo dešava...

Za taj dio (a vidim da te to iznimno pogodilo, što je i razumljivo) postoji jedan 'lijek', ali ne možeš vratiti vrijeme i primijeniti ga, nažalost...

[Kleopatre]

- Sizif - kaže:

Ako si imala problema s psihopatom koji je inteligentan manipulator - onda je zbog njegovog djelovanja percepcija okoline izobličena. Okolina koja je reagirala tako razočaravajuće po tebe vjerojatno ne bi reagirala tako da je znala što se zapravo dešava...

Za taj dio (a vidim da te to iznimno pogodilo, što je i razumljivo) postoji jedan 'lijek', ali ne možeš vratiti vrijeme i primijeniti ga, nažalost...

Ma evo me,,tu sam, Napredovala sam na poslu, razvela se od idiota. Bilo je pakleno i teško jer sam s djecom bila na ulici dok sam plaćala kredit za kuću u kojoj se on zaključao. Prijetio mi je da će mi uzeti djecu, prijavio me da mi se oduzme vozačka, htio me trajno zatvoriti na psihijatriju pričao po gradu. Ja sam podnijela tužbe i sve dobila, kažnjen je na prekešajnom za zlostavljanje, dobila sam vozačku,kupila i novi stan. Ne znam kako sam to sve preiživjela poslije. Djeca kažu da im ništa nije nedostajalo . Lako je reći bori se, ali ja zaista nisam vidjela izlaz niti način da se borim. Bila sam sama i totalno izvarana i izmrcvarena . To su trenutci kad ništa više ne postoji, Baš ništa samo želja da se nestane. Nije kukavičluk , jer nema straha ni osjećaja .... Nema ničega,,,

[- Sizif -]

Najgore si prošla, uspjela si okrenuti novu stranicu (želim ti puno sreće na tom putu)... i to je najbitnije u svemu.

Nego, kad si bila hospitalizirana, je li te itko od tih liječnika pokušao razumjeti? Kažem baš - razumjeti. Dubinski. Ili su te samo 'šopali' sedativima?

[Kleopatre]

- Sizif - kaže:

Najgore si prošla, uspjela si okrenuti novu stranicu (želim ti puno sreće na tom putu)... i to je najbitnije u svemu.

Nego, kad si bila hospitalizirana, je li te itko od tih liječnika pokušao razumjeti? Kažem baš - razumjeti. Dubinski. Ili su te samo 'šopali' sedativima?

Ma u tome i je cijela tragedija što sam ja tražila odvjetnika. Nisu mi ga dali, rekli su da nemam pravo. Nisu mi ni za ime pitali, a kamoli što se događa. Ja sam bukvalno nakon njegovog gušenja pokupljena i odvezena . Osjećala sam se očajno . Nisam bila ljudsko biće. Ni jednu riječ me nisu pitali, samo sam se našla na krevetu i vezali su me. Vidjela sam što se događa i da sam nemoćna i da mi se to opet dogoditi,,,Bila sam uništena . Nakljukali su me, prisilili da pijem što su oni odlučili, on je dolazio meni iza leđa na konzultacije,,,ja sam inzistirala da ne mogu govoriti s njim iza mojih leđa... Ma to je konc logor , to nije bolnica jer nemaš nikakva prava. Oni te tretiraju kao kažnjanika, omalovažavaju te, i u tri tjedna nije bilo razgovora ni pitanja što se dogodilo. Mene ništa nitko nije pitao. I kako se osjećati nakon svega. Horor .... Noćna mora.... I nakon takvog tretmana kojeg oni zovu lječenje si još i obilježen... I danas se osjećam loše jer me svi promatraju pod mikroskopom i ne smijem ni jednu krivu riječ reći...

[- Sizif -]

Horor. Baš horor. To sam pomislio i prije nego sam vidio da si i ti kasnije upotrijebila baš tu riječ. (Nažalost, tako nešto se možda upravo sad dešava nekom drugom.)

Ali srećom, ti si se izvukla, a te strahote su sad iza tebe...

[Kleopatre]

- Sizif - kaže:

Horor. Baš horor. To sam pomislio i prije nego sam vidio da si i ti kasnije upotrijebila baš tu riječ. (Nažalost, tako nešto se možda upravo sad dešava nekom drugom.)

Ali srećom, ti si se izvukla, a te strahote su sad iza tebe...

Ne nisu iza mene, ja svaki dan i dalje živim s tim. Hvala što pokušavaš razumjeti

[Diego Rivera]

@Kleopatre, znam da ti je teško, i vjerojatno si u depresiji zbog sve što si prošla. Čak je i normalno pomišljati na samoubojstvo u takvoj situaciji. Ali sjeti se da i mnogi drugi prolaze kroz probleme. Svake vrste. Ne osuđujem ljude koji su se ubili, ali uvijek više cijenim one koji su se nastavii boriti jer uvijek postoji izlaz. Trenutno ti je možda tako pogled na svijet toliko sužen da ne vidiš izlaz, ali s vremenom ćeš nadoći. drži se!
E: ja sam bio 7 puta na psihijatriji, što prisilno što dobrovoljno. Pa znam o čem pričaš

[Kleopatre]

Diego Rivera kaže:

@Kleopatre, znam da ti je teško, i vjerojatno si u depresiji zbog sve što si prošla. Čak je i normalno pomišljati na samoubojstvo u takvoj situaciji. Ali sjeti se da i mnogi drugi prolaze kroz probleme. Svake vrste. Ne osuđujem ljude koji su se ubili, ali uvijek više cijenim one koji su se nastavii boriti jer uvijek postoji izlaz. Trenutno ti je možda tako pogled na svijet toliko sužen da ne vidiš izlaz, ali s vremenom ćeš nadoći. drži se!
E: ja sam bio 7 puta na psihijatriji, što prisilno što dobrovoljno. Pa znam o čem pričaš

Hej Diego, znamo se. Ja sam sad ok, čudom. Radim, ništa me ne boli. Ali mi nije lako. I uopće se ne usudim komentirati kome se divim ili ne. To je kao da se diviš nekome jer nema karcinom, jer je eto tako otporan i jak. Ja nisam bila jaka. I

[- Sizif -]

Kleopatre kaže:

Ne nisu iza mene, ja svaki dan i dalje živim s tim. Hvala što pokušavaš razumjeti

Realno, to što si ti prošla mnogi drugi (a koji će ti možda olako pametovati) ne bi izdržali. To je ujedno i dokaz neke tvoje unutarnje snage koja na van možda ostane neshvaćena i nepriznata... jer ljudi su vrlo često površni.

Postoji ona izreka koja kaže "što te ne ubije, to te ojača", ali to je vrlo dvojbena izreka i mislim da vrijedi samo ponekad...

Da ti je netko fizički polomio kralježnicu, teško da bi te to ojačalo i sve ako ne bi završila u kolicima, nikad više ne bi smjela dizati terete...

I s psihom je ponekad tako... samo što okolina ne uočava strahote koje si prošla jer na rendgenu se to ne vidi pa se ni tvoja hrabrost i žilavost (a koju si dokazala i samom činjenicom da si kroz sve to prošla) ne doživljava. Ali to je zbog one površnosti...

U okolnostima u kojima jesi, čini mi se da je prilično dragocjeno ako imaš barem jednog prijatelja koji te istinski razumije. Nadam se da imaš...

[Kleopatre]

- Sizif - kaže:

Realno, to što si ti prošla mnogi drugi (a koji će ti možda olako pametovati) ne bi izdržali. To je ujedno i dokaz neke tvoje unutarnje snage koja na van možda ostane neshvaćena i nepriznata... jer ljudi su vrlo često površni.

Postoji ona izreka koja kaže "što te ne ubije, to te ojača", ali to je vrlo dvojbena izreka i mislim da vrijedi samo ponekad...

Da ti je netko fizički polomio kralježnicu, teško da bi te to ojačalo i sve ako ne bi završila u kolicima, nikad više ne bi smjela dizati terete...

I s psihom je ponekad tako... samo što okolina ne uočava strahote koje si prošla jer na rendgenu se to ne vidi pa se ni tvoja hrabrost i žilavost (a koju si dokazala i samom činjenicom da si kroz sve to prošla) ne doživljava. Ali to je zbog one površnosti...

U okolnostima u kojima jesi, čini mi se da je prilično dragocjeno ako imaš barem jednog prijatelja koji te istinski razumije. Nadam se da imaš...

Konačno netko razumno zbori. Nije me ojačalo nego iscrpilo. E takvog prijatelja tražim.Hvala ti
Potpisujem sve što si napisao

[Devil-Hunter]

Nema jer ubijamo Božju kreaciju na kojoj je planirao puno prije nego što ste se rodili i na kojoj je radio punih 9mj i dao vam talente na korištenje i tijelo na korištenje..a talenti koje ste vi uraditi ili akcije koje će te uraditi sa životom je vaš poklon Bogu. Počiniti samoubojstvo je izdati sebe i izdati Boga pred svima.

Poslano sa mog GT-I9301I koristeći Tapatalk

[implosive]

Potencijalan samoubojica ne vidi svrhu.

[jin18]

ima smisila za pocinitelja, a za sve ostale nema.
otac mi se ubio prije nekoliko godina.
a kako sad gledam na to....
Ne znam.
Znam da se osjecao da ovdje vise ne pripada i da mu zivot nema smisla. Bio je tezak sam sebi. Nije bio vise onaj stari, energican veseljak.