Natrag   Forum.hr > Društvo > Povijest > Domovinski rat

Domovinski rat Domovinski rat bez politike

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 25.06.2019., 21:14   #1
Zašto "Rat za vojarne" nakon velikih uspjeha nije nastavljen/dovršen?

(1)

Uvod vjerojatno svi dobro poznajete pa neću duljiti i trošiti vaše i svoje vrijeme.

23.6.1991. Predstavnici dvanaest zemalja Europske zajednice odlučili su da neće priznati neovisnost Slovenije i Hrvatske, ako te republike jednostrano odluče napustiti Jugoslaviju.

25.6.1991. Hrvatska i Slovenija proglašavaju neovisnost te se međusobno priznaju kao samostalne države

27.6.1991. - 6.7.1991. rat u Sloveniji, pet dana od početka dogovoreno primirje

Tuđman odbija odbija Kučanov zahtjev da se Hrvatska aktivno uključi u rat u Sloveniji budući da je vladalo mišljenje da je rat u Sloveniji zamka da se Hrvatska uvuče u oružanu "pobunu" kako bi u očima međunarodne zajednice budući napad JNA na Hrvatsku bio "pravedan" i pravno utemeljen. Kadijević je kasnije potvrdio da je rat u Sloveniji bio zamka.

(28.-30.6. 1991.) Predstavnici EZ-a i državni tajnik SAD nametnuli su rješenje za sprečavanje krize u SFRJ i rata u Sloveniji:

-JNA se mora povući najprije u svoje vojarne, a zatim napustiti slovenski teritorij

-Slovenija i Hrvatska će odgoditi za tri mjeseca svoje Deklaracije o neovisnosti

(30.6.1991.) Predsjednik Predsjedništva SFRJ Stjepan Mesić naredio je da JNA odmah obustavi vojne operacije u Sloveniji; američki State Department priopćio je da ne odobrava uporabu sile i postupke JNA.

(1.7.1991) U Tenji smaknut Josip Reihl Kir, načelnik Policijske uprave u Osijeku. U lipnju 1991. na sjednici Skupštine Osijeka izjavio: „Dok sam ja načelnik Osječko-baranjske policijske uprave rata između Srba i Hrvata na ovom području neće biti.“ Branimir Glavaš je u intervjuu objavljenom na dan smaknuća izjavio da HDZ više nema povjerenja u Reihl Kira.

(2.7.1991.) Civili u Zagrebu napali tenkove koji su se pokušavali probiti iz "Maršalke"

(3.7.1991.) Tenkovi JNA ušli su u Baranju i istočnu Slavoniju; druga kolona od oko 380 vozila JNA rasporedila se oko Šida, spremna za napad na Hrvatsku.

Nakon što su dobili izravnu pomoć od JNA, srpski teroristi započeli su razarati hrvatske gradove i sela (osobito vjerske i kulturne spomenike u njima); pojedinačni incidenti i napadi prerasli su u otvoreni rat Srbije, JNA i pobunjenih Srba iz Hrvatske (i BiH) protiv Republike Hrvatske.

(4.7.1991) Topničko-pješački napad iz Borova Sela i Srbije na Borovo Naselje; hrvatski branitelji protjerali su srpske teroriste i četnike iz Borova Naselja.

(5.7.1991) Europska zajednica (EZ) uvela je embargo na uvoz oružja u SFRJ.
S obzirom na vojni potencijal JNA i ogromnu nadmoć u naoružanju srpskih postrojbi i JNA u odnosu na hrvatske postrojbe, uvođenje embarga išlo je u prilog ostvarivanju ciljeva velikosrpske agresorske politike.


Na sastanku dužnosnika Srbije i JNA (Milošević - Jović - Kadijević) dogovorena je vojna odmazda prema Sloveniji i razmještanje postrojba JNA u Hrvatskoj (na područja koja su Srbi željeli izdvojiti iz Hrvatske).
1) Slovencima odgovoriti žestoko svim sredstvima, uključujući i avijaciju. (...) Potom se povući iz Slovenije. (...) Na taj način će se podići moral vojsci, uplašiti Hrvatska i umiriti srpski narod.
2) Glavne snage koncentrisati na liniji: Karlovac - Plitvice na zapadu; Baranja, Osijek, Vinovci - Sava na istoku i Neretva na jugu. Na taj način pokriti sve teritorije gde žive Srbi do potpunog raspleta. (...)
3) Potpuno eliminisati Hrvate i Slovence iz vojske (JNA). (zaključci spomenutoga sastanka, prema pisanju njegova sudionika B. Jovića)

(7.7.1991) Brijunskom deklaracijom ministarske trojke EZ-a i predstavnika republika, Predsjedništva SFRJ, SIV-a i JNA prihvaćen je mirovni plan EZ-a (od 28.6.) za prestanak rata u Sloveniji, Slovenija i Hrvatska prihvatile su tromjesečni moratorij na aktivnosti vezane za uspostavu neovisnosti.

(9.7.1991.) U Hrvatsku su stigli prvi promatrači iz Europske zajednice.

Srpske postrojbe napale su Jasenice (16.7.1991.) i Lišane kraj Benkovca (17.7.), Drežnik-Grad (23.7.), razorile i spalile sela na Banovini (Hrvatski Čuntić, Strugu, Jukinac, Kuljane, Kozibrod i druga sela) te okupirale grad Glinu (do 27.7.). Nakon što su početkom srpnja protjerale četnike sa samog ulaza u Vinkovce, hrvatske postrojbe munjevitom akcijom potisnule su srpske teroriste preko "brčanske" pruge i uspostavile liniju prema Mirkovcima (17.7.); međutim, u napadu na Mirkovce, iz kojih su neprestano granatirani Vinkovci, hrvatske postrojbe pretrpjele su velike gubitke (srpskim teroristima presudnu pomoć pružila je JNA).


(18.7. 1991.) donešena odluka predjedništva SFRJ o premještanju (zapravo konačnom napuštanju) JNA iz Slovenije.

(Moj komentar: s obzirom da je predsjedništvo glasalo 7:1 za ovu odluku u široj "međunarodnoj zajednici" je konačno uviđeno da je raspad Jugoslavije neminovnost budući da jedina prividna kohezivna sila u tom trenutku (JNA) prepušta Sloveniju samoj sebi odlukom Predsjedništva što znači da Jugoslavija kakvu su poznavali gubi smisao budući da njeno vodstvo više ne vjeruje u njenu cjelovitost. Od tada se daljni napori "MZ" usredotočuju na "mirno" rješenje sukoba no vjerojatno nisu svjesni na što su se namjerili (beskompromisno stvaranje Velike Srbije) i nepotrebno produžuju agoniju otegnutog sukoba)

(27.7.1991.) Srpske postrojbe napale su Sunju. Žestoki napadi nastavljeni su tijekom 1991.

(25.7.1991.) Topništvo JNA (srpsko) stacionirano u Vojvodini (Jugoslavija) nanijelo je teške gubitke pripadnicima ZNG-a RH, smještenim u središtu za obuku hrvatskih snaga u Erdutu.

(30./31.7. 1991.) Na sjednici Vrhovnoga državnoga vijeća nije prihvaćen prijedlog zapovjednika ZNG-a (bivšeg ministra obrane) Martina Špegelja o sveobuhvatnom napadu na vojarne JNA i preotimanju oružja; njegov plan ocijenjen je "nerealnim i opasnim". Za su bili Špegelj i Stjepan Mesić.


Srpske postrojbe okupirale su Dalj, Aljmaš i Erdut (1.-3.8.1991.), Gvozdansko i Divušu nedaleko od Dvora (3.8.), Sarvaš (12.8.), Korlat kraj Benkovca, Pecku i Kraljevčane (14.8.), Staru Tenju, Biskupiju kod Knina (16.8.), Okučane (17.8.), Rajić i sela naseljena srpskim stanovništvom u okolici Daruvara (19.8.), prijevoj Ljubovo (20.8.), Beli Manastir i gotovo cijelu Baranju (21.8.), Staru Gradišku (22.8.), Kijevo (26.8.), Vrliku (28.8.), Skelu kod Gline (29.8.); spomenuta mjesta uglavnom su razrušena i spaljena, a prilikom okupacije srpske postrojbe protjerale su Hrvate i nesrpsko stanovništvo te počinile brojne zločine.

Do kraja kolovoza legalno izabrana hrvatska vlast izgubila je nadzor nad 11 općina u kojima su Srbi bili u većini i nad 18 općina u kojima su Srbi imali 10 % - 50 % stanovništva, a borbe su se vodile u još 9 općina (borbama je bilo zahvaćeno 38 od 115 općina u RH).

Srpski teroristi, uz pomoć JNA, počinili su stravičan masakr u Dalju (1.8.) te protjerali Hrvate iz Erduta, Dalja i Aljmaša (1.-3.8.). Uz prethodna ubojstva (u Kozibrodu, Zamlači, Strugi, Kuljanima i drugim selima na Banovini), to su prvi od niza masovnih ubojstava civila i ratnih zločina koje su srpske postrojbe počinile u Hrvatskoj. Tijekom 1991. zločini nad Hrvatima počinjeni su u selima na području općine Glina - kolovoz; u Berku, Tovarniku, Graboštanima, Stublju i Majuru (Kostajnica), Lovincu, Balincima, Četekovcu, Čojlugu (Slatina), Čorcima kraj Vrhovina ... - rujan; u Vagancu (Korenica), Širokoj Kuli (Gospić), Lovasu, Ivanovom Selu ... - listopad; u Saborskom, Vukovaru, Škabrnji, Nadinu, Grabovcu, Selištu, Drežniku, Klancu (Kordun) ... - studeni; u Tordincima, Joševici (Glina), Bruškoj (Benkovac), Voćinu, Humu, Čanku ... - prosinac '91.
Persona is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.06.2019., 21:22   #2
(2)

(2.8.) Sabor RH dao je povjerenje "Vladi demokratskoga jedinstva" (premijer Franjo Gregurić)

(3.8.) Hrvatske postrojbe potisnule su srpske teroriste iz vukovarskoga naselja Lužac.

(7.8.) Predsjednik Republike Hrvatske F. Tuđman i predstavnici Srpske narodne stranke u Hrvatskoj osudili su četnički pokret i velikosrpske planove.

(17.8.) Banjalučki korpus JNA prešao je rijeku Savu i pridružio se pobunjenim Srbima u napadu na Hrvatsku (Okučane, Staru i Novu Gradišku).

(18./19.8.) Pripadnici jugoslavenske kontraobavještajne službe (KOS) podmetnuli su eksploziv pred Židovsku općinu i na židovsko groblje u Zagrebu; cilj toga terorističkoga čina bio je kompromitiranje Hrvatske pred svijetom.

(19.8.) Žestok napad JNA i srpskih postrojba na Pakrac.

(25.-26.8.) Žestok napad JNA i srpskih postrojba na Vukovar i Borovo Naselje te Otočac i dolinu Gacke.

(28.-30.8.) U Slavonskom Brodu i Vinkovcima zaustavljeno je nekoliko vlakova s oružjem i intendantskom opremom JNA iz Slovenije; oružje i oprema oduzeti su i podijeljeni slabo naoružanim hrvatskim postrojbama.

(30.8.) Srpski teroristi napali su policijsku stanicu na Plitvicama i protjerali hrvatske policajce.
Održan je prosvjed građana ispred zgrade Komande 5. vojne oblasti u Zagrebu

(28. 8. 1991.), Pariz - U Parizu francuski predsjednik François Mitterand razgovarao s predsjednikom Hrvatske dr. Franjom Tuđman o mirnom (op.ja !?!?) rješenju jugoslavenske krize. Sljedećeg dana francuski je predsjednik Mitterand razgovarao s predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem.(Nema podataka da je došlo do susreta predsjednika Tuđmana i Miloševića)(François Mitterand.F. Tuđman – S. Milošević)

(2.9.1991.), Beograd - Predsjednik predsjedništva SFRJ Stjepan Mesić, predsjednik SIV-a Ante Marković, i lideri svih šest jugoslavenskih republika potpisali su oko jedan sat poslije ponoći sporazum o prekidu vatre i memorandum o proširenju posmatračkih aktivnosti EZ u Jugoslaviji.(Predsjednik predsjedništva SFRJ Stjepan Mesić, predsjednik SIV-a Ante Marković, i predsjednici svih šest jugoslavenskih republika)

7. 9. 1991., Haag - Hina: Na mirovnoj konferenciji o Jugoslaviji u Haagu sudjelovali su članovi Predsjedništva SFRJ, Savezne vlade SFRJ, predsjenici svih republika, Savjeta EZ, predstavnici zemalja članica EZ. "Mirovna konferencija o Jugoslaviji završila je usvajanjem zajedničke izjave, koju su potpisali svi sudjelovatelji. U izjavi sudjelovatelji potvrđuju njihov Parizzajednički cilj "da dovedu do mira u Jugoslaviji i da nađu trajno rješenje, koje će biti pravedno i odgovarati svim legitimnim interesima i težnjama".U tom su cilju odlučili "uspostaviti Arbitražnu komisiju u okviru Konferencije... Obećavamo da ćemo tražiti mirno rješenje zasnovano na načelima i obvezama dogovorenim u okviru procesa KESS-a. Odlučni smo da nikada ne priznajemo promjene bilo kojih granica, koje ne bi bile izvršene mirnim putem i sporazumno."(Mirovna konferencija o Jugoslaviji)

I sad dolazimo do glavne stvari oko koje se vrti ova tema:

"Rat za vojarne"

(14./15.9.1991..) Osvajanjem vojarne u Pločama (akcija Zelena tabla - Male bare) započela je blokada i osvajanje vojarni, skladišta oružja te različitih vojnih objekata JNA u Hrvatskoj (Rat za vojarne).
Osvajanje vojarni imalo je presudan značaj za obranu Hrvatske, jer je zadobiveni ratni plijen (više od 230 tenkova, 150 oklopnih transportera, 18 različitih brodova, 400 većih topova, 180.000 pušaka, ogromna količina streljiva i druga vojna oprema) bio višestruko veći od oružja s kojim je Hrvatska do tada raspolagala (ukupna vrijednost preuzetoga procjenjuje se na 700.000.000 USD).
U skladištu oružja u Pločama bilo je 5000 cijevi, 300 tona streljiva i minsko-eksplozivnih sredstava (MES), 70-ak topova i strojnica te 120 motornih vozila; 32. "varaždinski" korpus JNA predao je (22.9.) 79 tenkova, 48 borbenih vozila gusjeničara, 18 borbenih vozila s protuavionskim mitraljezima, 6 topova proizvodnje GVOZDIK, 6 višecjevnih bacača raketa (VBR) tipa Plamen, 4 VBR tipa Oganj, 18 haubica od 155 mm, 18 haubica od 152 mm s pripadajućim prijevoznim sredstvima, više stotina minobacača raznih kalibara te pješačko naoružanje (duge i kratke cijevi) za 8-9 brigada i više tisuća tona streljiva i eksploziva; u vojarnama na teritoriju ZP Bjelovar zarobljeno je (28.9.) 150 tenkova, 60 BVP, 121 komad topničkog oruđa, 12 komada VBR, 48 komada SO, 1106 komada raznih vozila te 3500 tona minsko-eksplozivnih sredstava i streljiva. Pripadnici JNA digli su u zrak velika skladišta oružja u Skradniku kraj Josipdola i u Bedeniku kraj Bjelovara, a sredinom listopada i veliko skladište eksploziva i streljiva kraj Oštarija te 2 vojna skladišta kraj Rijeke.
Usporedbe radi, procjenjuje se da je JNA uoči Domovinskoga rata raspolagala s 489 borbenih zrakoplova, 214 naoružanih helikoptera, oko 230 različitih ratnih brodova, 1863 tenka, oko 3760 oklopnih transportera i BVP, 19.029 topničkih cijevi - od toga 1799 protutenkovskih topova, 4200 netrzajnih topova, 64 minobacača, 1934 oruđa "teškog" topništva, 250 samohodnih topova, 4286 protuavionskih topova, 160 dalekometnih višecjevnih bacača (Oganj, Plamen i Orkan) te velikim brojem osobnoga naoružanja.



16. 9. 1991. u Igalu predsjednik Tuđman, Slobodan Milošević i savezni sekretar za obranu general Veljko Kadijević potpisuju sporazum o deblokadi vojarni u Hrvatskoj

(25.IX.) Vijeće sigurnosti (VS) UN-a prihvatilo je Rezoluciju (713) o uvođenju potpunog embarga na isporuku oružja i vojne opreme na područje Jugoslavije; time je srpskom agresoru omogućeno lakše osvajanje teritorija u Hrvatskoj, a kasnije i u BiH.

Daljnje događaje neću naširoko navoditi.

Quote:
Predstavnik UN Sajrus Venns (Cyrus Vance) posredovao je u postizanju takozvanog Ženevskog sporazuma između Miloševića i Tuđmana od 23. novembra, koji je obezbedio primirje i omogućio sve slabijoj JNA da se nedirnuta povuče iz Hrvatske, dok su srpski pobunjenici zadržali Vukovar i druge okupirane teritorije. Pod međunarodnim pritiskom Tuđman je povukao opsadu kasarni u Zagrebu, omogučivšći JNA da povuče velike količine vojne opreme iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu. Nakon toga je došao Vensov plan slanja mirovnih snaga za zaštitu teritorija u Hrvatskoj, koje su držali Srbi. Krajem novembra ZNG je krenuo u kontraofanzivu i povratio oko 60 odsto okupiranih teritorija u Zapadnoj Slavoniji, pre nego što je Tuđman 26. decembra, pod pritiskom Zapada, naredio prekid dejstava. Trajan prekid vatre koga je Hrvatska potpisala 2. januara 1992, omogućio je JNA da ostane u Zapadnoj i Istočnoj Slavoniji iako je bila na ivici vojnog kolapsa.

Norman Cigar, ‘The Serbo-Croatian War, 1991: Political and military dimensions’, Journal of Strategic Studies, 16:3, septembar 1993, str. 326-327; Špegelj, ‘The first phase’, str. 35-36.
Persona is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.06.2019., 21:23   #3
(3)

Andrija Hebrang kaže sljedeće:

Quote:
Tijekom rujna odvijao se najveći dio rata za vojarne, u kojem su hrvatski branitelji osvojili velik broj vojarna i vojna skladišta oružja, čime je omogućen nastavak obrane hrvatske države od srpske agresije. Sisačko vojno skladište »Barutana« bio je prvi vojni objekt koji je 3. rujna osvojila hrvatska obrana. Dana 14. rujna predale su se ZNG ili su zauzete vojarne u Pločama, Perušiću, Gospiću (»Kaniža«), vojno skladište na Selskoj cesti u Zagrebu i »Sopnica« kraj Sesveta te karaule: Podravske Sesvete, Terezino Polje, Novi Gradec, Šoderica, jedna karaula kraj Koprivnice i dvije kraj Đurđevca. U iduća dva dana Hrvatska vojska ušla je u dvije ogulinske vojarne, te u vojarne u Žirju i Kustošiji (Zagreb). Nakon 23 sata borbe osvojena je vojarna u Slavonskom Brodu. Predala se i raketna baza na Žrnovnici. Osvojeno je skladište oružja TO u Bukovlju kraj Slavonskog Broda te vojna skladišta Prečec (Dugo Selo), Duboki Jarak i Bržine kraj Trogira. U hrvatske ruke prelaze i različiti vojni objekti: Komanda 5. zrakoplovnog korpusa, Brodarski institut, Centar vojnotehničkih škola, strelište u Gornjem Vrapču (sve u Zagrebu), Vojnopomorski muzej i Vojna bolnica u Splitu, vojnohotelski kompleksi u Kuparima i Makarskoj te Brijuni. Do kraja rujna hrvatska je vojska zauzela niz vojnih objekata: dvije vojarne i jedno vojno skladište u Karlovcu, poligon »C« kraj Osijeka, vojarne u Slavonskoj Požegi (prometna postrojba JNA), Križevcima, Ilovcu, Daruvaru, Gospiću (»Stanko Opsenica«), Čakovcu, Đakovu (protuoklopna brigada JNA) Varaždinu (»Jalkovačke žrtve« i »Kalnički partizani«), Bjelovaru (osvojeno 60 tenkova), Ogulinu (treća vojarna), Zadru, Šibeniku (Kruščica, Zečevo, Smokvica, Kulina, Duboka i remontni zavod »V. Škorpik«) i Našicama (tenkovski bataljun JNA); karaule Kotoriba i Goričan, vojni objekt Molvice kraj Samobora, Centar za veze na Biokovu, jedinicu za veze na Pelješcu, radiorelejni punkt kraj Samobora, Centar za veze varaždinskoga garnizona na Ivančici, telekomunikacijski centar Guslice iznad Platka, a uništen je radarski sustav za navođenje zrakoplova na Šašinoj Gredi kraj Siska. U drugoj polovici rujna JNA je digla u zrak velika skladišta oružja u Skradniku kraj Josipdola i u Bedeniku kraj Bjelovara, a polovicom listopada uništila je 7 000 t eksploziva i streljiva kraj Oštarija, te dva vojna skladišta kraj Rijeke.

Rat za vojarne završen je 7. listopada kada je Hrvatska vojska osvojila vojarnu u Samoboru, te skladište oružja TO i vojarnu u Velikoj Buni kraj Velike Gorice. Kasniji odlasci ljudstva, oružja i opreme JNA iz neokupiranih dijelova Hrvatske, kao i preuzimanje vojnih objekata u hrvatske ruke, odvijali su se dogovorno, budući da je i JNA morala ocijeniti da je u Hrvatskoj rat za vojarne izgubila, te se usmjerila na drugu strategiju okupacije samo onih dijelova Hrvatske u kojima je izbila srpska pobuna. Koliko je značenje u obrani Hrvatske od srpske agresije imalo oružje i streljivo osvojeno u ratu za vojarne i vojna skladišta pokazuje podatak da je samo oružje i streljivo osvojeno iz vojarna varaždinskog korpusa (74 tenka, 48 oklopnih vozila gusjeničara, 18 oklopnih borbenih vozila s protuzrakoplovnim strojnicama, 6 topova, 6 višecijevnih bacača »Plamen«, 4 »Ognja«, 18 haubica od 155 mm, 250 raznih vozila, velika količina pješačkih cijevi i streljiva) bilo sedam puta snažnije od oružja kojim je Hrvatska dotad raspolagala.

Dakle, moje pitanje je koji su razlozi prevladali u odluci da se ne osvoje ostale vojarne, njihove ispostave i skladišta, odnosno ono najbitnije u njima - tehnika i naoružanje već da se dopusti JNA da odnese svu tu preostalu tehniku i naoružanje. Možda nije bilo potrebno ni moguće zauzeti sve preostale vojarne, ali zašto nisu zauzete one koje su po tehnici i naoružanju bile najvažnije te one koje su bile najvažnije zbog položaja u prostoru? Naravno, treba uzeti u obzir i da je dosta toga JNA vratila u borbe odmah poslije izvlačenja protiv RH, a kasnije protiv BiH suprotno "dogovorima".
Persona is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.06.2019., 01:18   #4
Razlozi? Glupost, kukavičluk i izdaja (možda i ratno profiterstvo).

Ta budalaština se obično brani napadanjem na generala Špegelja, jer kao onda bi Hrvati bili poraženi. Ali cijelu stvar treba staviti na vremensku crtu:

1. Početak 1991. Bio bi to (juriš na vojarne) hazarderski potez, međutim i to bi bila nužnost, da je JNA već onda otvoreno krenula na Hrvatsku. Tada bi alternativa "jurišu na vojarne", bila kapitulacija. JNA nije napala, Hrvatska nije uzvratila.

2. Napad JNA na Sloveniju. Dobili smo tzv. SAO Krajinu, gubimo ljude i teritorij. Sa Slovenijom imamo ugovor o međusobnoj obrani, tj. da prva republika koja bude otvoreno napadnuta od JNA dobije savezničku pomoć druge republike. Mi (Hrvati) smo taj ugovor prekršili, a poslije se to nedjelo branilo, nekakvom vidovitošću i "mudrošću" - "jer da smo mi zaratili sa JNA - Slovenci bi nas iznevjerili". Možda bi, a možda i ne bi. Uglavnom, za povijest, tu smo izdali mi. Da tu nešto smrdi osjetili su građani i samoinicijativno krenuli blokirati JNA (https://magazin.hrt.hr/447596/27-lip...d-na-sloveniju). Nismo (službeno) blokirali JNA, nismo napali vojarne, nismo učinili ništa i nastavili gubiti teritorij..

3. 13.9.1991. Predsjednik Tuđman izdao zapovijed o blokadi vojarna i objekata JNA. Konačno.

4. 14.9.1991. “Zelena tabla – Mala Bara”.....

Iako se danas to formulira kao "uspješno iseljena JNA vojarna" (ispregovaran odlazak JNA, u kojem JNA izvlači na okupirani teren oružje, opremu i ljudstvo, a ostavlja za sobom vandalizirane i minirane objekte), u stvarnosti su to sve za nas bili bespotrebni i besmisleni porazi.
Nismo iskoristili svoje prednosti: JNA je odvojeno "skladištila" ljudstvo, oružje i streljivo (to su mogli spojiti tek kada su pušteni van i rasporedili se na terenu), mješoviti nacionalni sastav u vojarnama, mladi ročni vojnici, izolacija (hrana, struja, voda, informacije), izloženost JNA vojnika propagandi i neprijateljskom okruženju.

Opcije:

1. Najbolja opcija. Dogovor o miru. Prestaje rat uz međunarodne garancije. Hrvatska se vraća u svoje granice, također i hrvatski poredak. U tom slučaju JNA odlazi i slobodno odvlači svoje pokretnine. Nije se nikada dogodilo.

2. Dobra opcija. Vojarne silom preuzima ZNG.

3. Manje dobra opcija. ZNG trenutno nije u stanju preuzeti određene objekte. Držati ih u okruženju, izolaciji, bez struje, vode i hrane. Ometati im vezu, držati ih pod propagandom i psihičkim pritiskom. Vrijeme radi za nas. Ukoliko se prilike promijene - izvršiti napad. Nipošto ne pristati na opciju 4.

4. Najgora i najčešća opcija. JNA dogovorno napušta vandalizirane i minirane objekte. Odvoze sve što mogu. Prelaze na okupirani teritorij, kompletiraju se (ljudstvo, streljivo, oružje) i okreću cijevi prema Hrvatima. U konačnici strada više Hrvata, a rat se produžuje. Od ovoga je manje loša čak i opcija, gdje JNA uništava svoja skladišta, pa do streljiva ne dolazi nitko. Vrhunac bizarnosti, Hrvatska strana čak je pristala, da na srpsku stranu preleti i "Kikašev" zrakoplov, sa svojim teretom.
goran2hr is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.06.2019., 15:24   #5
"Tudjman nas je presao, JNA (nama) je odgovaralo da Hrvatska napadne kasarne"

Veljko Kadijevic
Refferer is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.06.2019., 16:09   #6
Quote:
Refferer kaže: Pogledaj post
"Tudjman nas je presao, JNA (nama) je odgovaralo da Hrvatska napadne kasarne"

Veljko Kadijevic
Kadijevic nije imao pojma. Ovi znalci bi to rijesili u roku od par dana. Vjerojatno su tada bili mali pa nisu mogli.
zulualpha is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.06.2019., 16:27   #7
Kadijević je morao nekako opravdati poraz, pa naravno hvali tuđmanovu "mudrost". Zar je to tako teško shvatiti.
Ljuta ptica is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.06.2019., 16:27   #8
Možda bi JNA odgovarao napad na vojarne, da se ZNG može prikazati kao teroriste, koji napadaju legalnu vojsku. Postavlja se i pitanje koliko smo mi bili spremni za napad na vojarne krajem lipnja i početkom srpnja jer su tek tada formirane brigade ZNG-a, sad da li smo bili spremni da vratimo dio oružja iz skladišta TO. Najidealnije bi bio zajednički napad na JNA zajedno sa Slovencima, ali oni su imali oružje TO i nekako su mi se činili pripremljenijim za rat.
Doduše sukobi manjeg intenziteta sa JNA u srpnju i kolovozu su nam omogućili da se bolje organiziram.

Meni više smeta što smo dopustili odlazak cjelokupnog Riječkog korpusa sa naoružanjem, jer je korpus bio daleko od bilo kakvih srpskih položaja (kao i Varaždinski) i nije imao šanse za bilo kakav proboj.
Sherman25 is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.06.2019., 16:30   #9
Quote:
Ljuta ptica kaže: Pogledaj post
Kadijević je morao nekako opravdati poraz, pa naravno hvali tuđmanovu "mudrost". Zar je to tako teško shvatiti.
Ovi s tim teorijama o kadijevićevom piskaranju i tuđmanovoj "mudrosti", možda i nisu svi glupavi, samo su HDZ-ovski spinovci.
Ljuta ptica is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.06.2019., 16:35   #10
Quote:
Sherman25 kaže: Pogledaj post
Možda bi JNA odgovarao napad na vojarne, da se ZNG može prikazati kao teroriste, koji napadaju legalnu vojsku. Postavlja se i pitanje koliko smo mi bili spremni za napad na vojarne krajem lipnja i početkom srpnja jer su tek tada formirane brigade ZNG-a, sad da li smo bili spremni da vratimo dio oružja iz skladišta TO. Najidealnije bi bio zajednički napad na JNA zajedno sa Slovencima, ali oni su imali oružje TO i nekako su mi se činili pripremljenijim za rat.
Doduše sukobi manjeg intenziteta sa JNA u srpnju i kolovozu su nam omogućili da se bolje organiziram.

Meni više smeta što smo dopustili odlazak cjelokupnog Riječkog korpusa sa naoružanjem, jer je korpus bio daleko od bilo kakvih srpskih položaja (kao i Varaždinski) i nije imao šanse za bilo kakav proboj.
Kakva legalna vojska? Proglašena je neovisnost! A što, nakon tri mjeseca više nismo bili teroristi?
Ljuta ptica is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.06.2019., 16:42   #11
Odgovor na pitanje u naslovu. Zato jer je suludi tuđman stalno drhturio nad svojom ulogom u povijesti, i igrao tobož ziheraški ("pa ja sam sve napravio da mi to mirno"). A to što je zbog toga poginulo buljuk ljudstva, koga briga.
Ljuta ptica is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.06.2019., 16:52   #12
Uostalom, temu pokrece uvijek ista ekipa trolova, ne odustaju... u istom uvodnom postu osuda zbog "likvidacije Reihl Kira koji je bio za mir" hoce reci Hrvati su krivi za rat... a onda "zasto nisu napadnute vojarne? to je sramota"

Tragikomicni su, tragikomicni.
Refferer is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.06.2019., 17:01   #13
Quote:
Refferer kaže: Pogledaj post
"Tudjman nas je presao, JNA (nama) je odgovaralo da Hrvatska napadne kasarne"

Veljko Kadijevic
Nisam pitao za Špegeljov plan na kraju srpnja, već zašto nisu zauzete ostale najvažnije vojarne za vrijeme i nakon "Rata/bitke za vojarne" kad je većina zauzetih ionako odrađena nakon dogovora o deblokadi vojarni, primjerice varaždinska i bjelovarska.

Molim vas da ne skrećete raspravu u pravcu Špegeljovog plana nego da se usredotočimo na razdoblje od 3. rujna nadalje.
Persona is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.06.2019., 17:12   #14
Quote:
Refferer kaže: Pogledaj post
Uostalom, temu pokrece uvijek ista ekipa trolova, ne odustaju... u istom uvodnom postu osuda zbog "likvidacije Reihl Kira koji je bio za mir" hoce reci Hrvati su krivi za rat... a onda "zasto nisu napadnute vojarne? to je sramota"

Tragikomicni su, tragikomicni.
Što si nervozan?

Nije napisana nikakva osuda već doslovno jedan od događaja unutar vremenskog slijeda uz datum kada se dogodio. Ako misliš da postoje drugi događaji koji oslikavaju navedeni događaj koji ti je sporan na način koji odgovara istini (što je nit vodilja ove teme) slobodno napiši njihov datum i navedi događaj.
Persona is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.06.2019., 17:26   #15
Quote:
Refferer kaže: Pogledaj post
Uostalom, temu pokrece uvijek ista ekipa trolova, ne odustaju... u istom uvodnom postu osuda zbog "likvidacije Reihl Kira koji je bio za mir" hoce reci Hrvati su krivi za rat... a onda "zasto nisu napadnute vojarne? to je sramota"
Na stranu zanimljivo korištenje imenice "Hrvati" (kao da su "Hrvati" ubili Josipa Reihl Kira - ono, rulja ga linčovala), to su dvije različite stvari. Jedno je odnos prema lokalnim Srbima, drugo je odnos prema JNA.
__________________
User:
Đe si ba, šta ima?
ChatGPT:
Dobro sam, hvala na pitanju! Kao AI, nemam roditelje poput ljudi, pa nemam "ba". Kako mogu pomoći?
Zoran Oštrić is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.06.2019., 17:49   #16
Quote:
Sherman25 kaže: Pogledaj post
...

Meni više smeta što smo dopustili odlazak cjelokupnog Riječkog korpusa sa naoružanjem, jer je korpus bio daleko od bilo kakvih srpskih položaja (kao i Varaždinski) i nije imao šanse za bilo kakav proboj.
Da, taj riječki korpus je baš bio izoliran, pretpostavljam da je JNA inzistirala na tome nekim žestokim prijetnjama.

Ovo je iz Novog lista:
Quote:

– Određene neistine, prešućene činjenice, kao i konstrukcije tumače da je iz Teritorijalne obrane nastajala Hrvatska vojska na području Rijeke, a to nije istina i brojne činjenice dokazuju suprotno. Nadalje, kod preuzimanja kasarni JNA na području Rijeke nije bilo ratnih akcija i borbi, one su preuzete dogovorno, a kvaliteta tog dogovora je po meni jako upitna i treba vidjeti kakva je doista bila uloga Kriznog štaba i zapovjednika 13. korpusa JNA generala Marijana Čada, odnosno može li se uopće miran odlazak JNA iz Rijeke smatrati uspjehom Kriznog štaba. Osobno smatram da je to ipak uspjeh generala Čada, jer je on u potpunosti realizirao ono što je obećao svojoj vrhovnoj komandi, a to je da neće predati 13. korpus. U pregovorima su djelovale dvije strane, na jednoj je bio zapovjednik 13. korpusa, školovan, sposoban i lukav časnik, a s druge strane po meni nedovoljno kompetentni ljudi barem što se tiče vojnog obrazovanja. Čad ih je uvjerio da ima jaku vojsku, koja može raditi Rijeci što god hoće, a to nije bila istina, jer on ništa nije mogao učiniti, pa čak niti izmjestiti korpus bez vanjske pomoći. Rijekaje bila u opasnosti samo u teoriji, u gradu je bilo i dosta građana srpske nacionalnosti, kao i obitelji oficira JNA, ne bi valjda po svojima pucali. Iako su luđaci vladali sa JNA iz Beograda, uvjeren sam da ne bi naredili razaranje rafinerije, jer bi onda svi nastradali. Osim toga, artiljerijski puk 13. korpusa u Rijeci nije to ni mogao napraviti, jer nije imao domet niti dovoljno ljudi koji to mogu izvršiti, tvrdi Rabar.

Juračić navodi kronologiju osnivanja prvih ratnih postrojbi na području Rijeke dodajući kako nikako jezgra i temelj tih postrojbi nije mogla biti Teritorijalna obrana jer ju je JNA uz pomoć tadašnje vlade RH na čijem je čelu bio SKH, a temeljem odluke SSNO iz svibnja 1990., razoružala. Za razliku od hrvatske, slovenska vlada nije dozvolila razoružavanje svoje TO.
Dva policijska bataljuna

– Već do kraja siječnja 1991. u PU primorsko-goranskoj formirana su dva policijska bataljuna, koji su bili vojni, ali su se formalno zvali policijskima. Nadalje, u svibnju 1991. u PUPG je formiran i stožer policijske brigade. Taj je stožer radio na popuni i mobilizaciji brigade, na uspostavi obavještajne mreže i naoružavanju. Uz ta dva policijska bataljuna dalje su se formirali krčki, senjski i delnički bataljun plus dio snaga s Malog Lošinja. Sve se to događalo u svibnju 1991., a već 2. srpnja stigla je zapovijed o formiranju 111. brigade od predsjednika Tuđmana. Bili smo već tada 90 posto vojnički popunjeni i imali 40 posto časničkog sastava, ukupno je bila riječ o oko 2.500 ljudi. U zapovjedništvo brigade javilo se preko 500 vrhunski obučenih i motiviranih mladih ljudi i zaključili smo da moramo formirati jednu elitnu postrojbu, što je postala A-bojna. Formiranje tog bataljuna je odobreno i 24. kolovoza 1991. je došla zapovijed o formiranju, a okupljanje je počelo u Motelu Sv. Lucija u Kostreni. Treba reći i to da se Riječki štab i Teritorijalna obrana nisu stavili na raspolaganje odmah, oni su to učinili u kolovozu, dok su se opatijski, senjski i krčki teritorijalci stavili na raspolaganje u lipnju. Upravo zbog toga smo u to vrijeme morali raditi paralelni mobilizacijski sustav preko PU, govori Juračić.

– Već 4. srpnja 91. bilo je izvjesno da JNA gubi rat u Sloveniji, ali se nije znalo kuda će ići iz Slovenije. Zato smo pripremili i proveli zapovjedno izviđanje sa zapovjednicima bataljuna, satnija, vodova i pripremili inžinjeriju za zaprečavanje prolaska JNA. Izdali smo zapovijed za obranu i bili u spremnosti za mobilizaciju. Na sastanku održanom u Fažani Onesin Cvitan, tadašnji ministar unutarnjh poslova dao je zapovijed da pod svaku cijenu spriječimo dolazak JNA iz Slovenije u Rijeku i tada smo napravili plan obrane grada s točno utvrđenim položajima obrane oko Rijeke, na području Klane i okolici, navodi Rabar. Kasnije se pokazalo da tada ipak neće biti aktivirana zapovijed o obrani Rijeke.

O sastanku koji se dogodio 13. rujna, a ticao se odluke o napadu na riječke vojarne Rabar smatra da taj sastanak uopće nije imao tako veliki značaj, kao i da je odluka o odlasku JNA iz Rijeke na više načina bila problematična.

–- Kad smo sagledali snage koje prijete Rijeci i što bi značio jedan ozbiljan sukob u Rijeci, zaključili smo da taj 13. korpus JNA nema ni snage ni moći ni uvjete da bilo što napravi. Bili su nesposobni, bez ljudi, imali su samo tehniku koja se nije mogla upotrijebiti. Tko je pobijedio u tim pregovorima, Krizni štab, Slavko Linić i Šime Radulić ili Marijan Čad? Smatram da je Čad pretvorio nedovoljno stručan Krizni šab u svog glasnogovornika koji je slao krive informacije o stanju JNA i posljedica je na kraju da je JNA otišla nedirnuta. Nama je vojna tehnika otišla iz Rijeke, a bila nam je silno potrebna. Važno je znati i to da predsjednik Tuđman uopće nije naredio napad na vojarne, već samo blokiranje vojarni, kao i da je tu zapovjed dobio Krizni štab i ja kao zapovjednik ZNG-a. Razgovarao sam tada s Linićem o tome i rekao da ne možemo to napraviti, jer nemamo dovoljno snaga na raspolaganju, koje garantiraju da možemo blokirati i spriječiti eventualni izlazak JNA iz vojarni. Tražio sam mobilizaciju 1. i 2. bataljuna i samostalne čete kako bismo mogli djelovati, ali je Sekretarijat narodne obrane to odbio. Predvečer istog dana došao je Ivica Račan u Rijeku i pitao zašto nije izvršena blokada, pa sam mu objasnio argumente i on se složio, ali je također kazao kako vojarne nisu blokirane samo tamo gdje je SDP na vlasti. Ujutro idućeg dana dogovor je bio da vojarne blokira dio snaga TO i policija s malim snagama. To je objektivno bilo samo fintiranje blokade, jer je JNA u kasarnama imala struju i vodu, kao i dopremu hrane iz Slovenije. No, naredba da se napadaju vojarne nikada nije izdana, kaže Rabar.
Nije bilo groma

– Enigmu također konačno treba riješiti i oko te famozne eksplozije u skladištima JNA, tom famoznom gromu. JNA je ovdje bila 45 godina i nikada ranije grom nije zapalio skladište, niti je to bilo moguće, jer su bili višestruko osigurani od takvih događaja. Smatram da je Zapovjedništvo 13. korpusa u onom trenutku kad je znalo da mora otići iz Rijeke, kad su vidjeli da ne mogu uzeti svu tehniku i naoružanje, odlučilo minirati skladišta i dići ih u zrak kako bi se uništila tehnika, koju JNA realno nije mogla ponijeti. Dokaz toj tvrdnji dobio sam kad sam bio u skladištima nakon eksplozije. Vidjeli su se ostaci pušaka koje su bile naslagane na gomilu kako bi izgorjele, minobacači su bili napuhani u sredini, jer je unutra stavljen eksploziv kako bi bili uništeni. Činjenica je također da je 13. korpus predao vojarnu Draga, ali nitko ne priča o tome da su prethodno izvukli upaljače na svim težim oružjima i mehanizme za opaljivanje gdje god su mogli, kao i da je sva tehnika, osim pušaka, bila neupotrebljiva. Kakva je doista bila snaga tog 13. korpusa najbolje se vidi u tome da se po prvi put u povijesti ratovanja dogodilo da jedna neprijateljska vojska nosi i pomaže evakuaciju druge vojske. Oni čak ni to nisu bili u stanju sami organizirati i provesti i po tome se vidi koliko je taj 13. korpus bio snažan u tom trenutku. Na kraju svega možemo vidjeti i što je Čad napisao u svom zahtjevu za mirovinu. Između ostalog tamo navodi kako je časno obavljao svoju dužnost, kao i da nije bilo te sile koja ga može prisiliti da izda ideale JNA, da je čvrsto stajao na izvršenju dislokacije 13. korpusa, kao i evakuacije tehnike i ljudstva. Sve je to bio samo dogovor, a navodni gromovi tek isprika da se dogovor provede, ističe Rabar.

Juračić pak podsjeća da je još 27. kolovoza Zapovjedništvo 111. brigade preselilo na Trsat, točno preko puta kasarne, doslovno na 200 metara udaljenosti od navodno snažnog neprijatelja.

– Jedna od aktivnosti bilo nam je zbrinjavanje dezertera iz JNA. Postojala su nepisana pravila, vojnici bi iskočili iz kasarne, najčešće preko stražarskih mjesta, došli kod nas, ostavili puške, a mi smo ih odvezli u krizni stožer koji ih je presvukao i organizirao povratak njihovim kućama. I na taj način smo se naoružavali. Samo u razdoblju od 27. kolovoza do 15. rujna tako smo dobili više od 100 pušaka. U svim vojarnama imali smo svoje obavještajce, a operativci, uključivo načelnika obavještajne službe i načelnika stožera, dnevno su bili u tim vojarnama. Treba reći i to da su topničke postrojbe JNA na Katarini imale određeni domet, ali su također imale i manje od trećine potrebnih posada za provedbu gađanja. Nije točno ni to da je u Klani bilo više od 50 tenkova, već je bila riječ o svega 18 tenkova od čega je samo 11 tenkova bilo u ispravnom stanju. Imali su za te tenkove samo 4 do 5 vozača. Kada su odlazili iz Rijeke, vozila su na brodove prevozili u tri ture, jer nisu imali dovoljno vozača. Moral vojnika u tim kasarnama bio je na najnižem nivou, svi ti dezerteri govore o rasulu koje je tamo vladalo. Među dezerterima je bilo vojnika iz svih krajeva bivše Jugoslavije, to su doslovno bila djeca, ništa nisu znali ni razumjeli, a oko 60 posto tih dezertera bili su Srbi. Zbog svih tih okolnosti procjenjivali smo da za 4 sata, od kojih smo si 2 sata dali kao rezervu, možemo osloboditi vojarne i imali smo pripremljenu zapovijed za napad. Trebali smo uzeti naoružanje 13. korpusa, a ne dozvoliti da odu s njim. Naši pregovarači imali su krive obavještajne podatke o snazi JNA, podatke i procjene Zapovjedništva 111. brigade nisu uvažavali i po meni su time spasili 13. korpus, a ne Rijeku, govori Juračić.
Persona is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.06.2019., 18:14   #17
Quote:
Zoran Oštrić kaže: Pogledaj post
Na stranu zanimljivo korištenje imenice "Hrvati" (kao da su "Hrvati" ubili Josipa Reihl Kira - ono, rulja ga linčovala), to su dvije različite stvari. Jedno je odnos prema lokalnim Srbima, drugo je odnos prema JNA.
a vidi, "ovdje"-svako malo, se stalno provlači teza;ode Kir-ode mir, u biti nije bilo tako,Kir je bio Jugosalvenske orijentacije,šurovao je sa četnicima i sa tzv.JNA-bio je načelnik 1. čovijek policije u to vrijeme,( ipak treba razlikovati četnike i tzv.JNA iako su u biti isto shranje samo drugo pakovanje)kaj se tiče Kira,u to vrijeme kad smo mi "kuburili" sa oruzjem( mogu ti dokazati šta sam i koliko dužio sve sa brojevima puške i pištolja,koje smo ostavljali na terenu idućoj smjeni-jer NIJE BILO)Kir je odnijeo u Jagodnjak (jedno selu u Baranji) 6 pušaka-kalaša,u tom istom selu su Šešelj i Paroški imali događanje srba-imas diokaz gdje Paroški govor;da treba ubiti hrvate kao kera pored tarabe,to je bilo zlo vrijeme,5tokolonaša i ostale buranije koliko hoćeš,snjaperista,dezniformatora,paničara,ajme,nij e sve onako kao se prezentira u javnosti,vjeruj mi,živi sam svjedok tih vremena,....
kaj se tiče odnosa prema tzv.JNA 3x dozivio kao pripadnik policije gdje su borbeno djelovali( tada je jos bila zapovjed da se prema vojsci ne smije borbeno djeolovati) prema "nama" a mi smo samo imali zapovijed razoruzati civile naoruzane oruzjem vojnog porijekla,zadaca svake policije je da teroriste razoruza i uspostavi javni red i mir građanstvu.
Sudjelovao sam u bitkama osvajanja vojarni-dvije "crvena i bela" i Dom tzv.JNA.
VHS-2 is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.06.2019., 18:17   #18
Quote:
Refferer kaže: Pogledaj post
Uostalom, temu pokrece uvijek ista ekipa trolova, ne odustaju... u istom uvodnom postu osuda zbog "likvidacije Reihl Kira koji je bio za mir" hoce reci Hrvati su krivi za rat... a onda "zasto nisu napadnute vojarne? to je sramota"

Tragikomicni su, tragikomicni.
VHS-2 is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.06.2019., 20:51   #19
Quote:
Zoran Oštrić kaže: Pogledaj post
Na stranu zanimljivo korištenje imenice "Hrvati" (kao da su "Hrvati" ubili Josipa Reihl Kira - ono, rulja ga linčovala), to su dvije različite stvari. Jedno je odnos prema lokalnim Srbima, drugo je odnos prema JNA.
Kad smo kod Kira, o njegovom ubojstvu ima teorija kao i o Kenediyevom, pa zar stvarno netko misli da ga se htjelo ubiti ( da su Glavaš i Šeks) organizirali njegovo ubojstvo da li bi ti napravili u pola bijela dana i pred brdo svjedoka. Kad su ga jednostavno mogli ubiti pucnjem iz zasjede u mraku ili su mu mogli postaviti bombu.

Možda ZNG nije više htio napadati vojarne jer su se bojali da ne bude više Majora Tepića koi su spremni razneti pola grada.


A što se tiče zajedničkog djelovanja sa Slovencima, uz to što nismo baš bili spremni, možda je i postojao neki dogovor o ne napadanju, jer uvijek sa, se pitao zašto JNA nije tenkovima iz maršalke svojevrsnim Blitzktigom zauzela Markov trg i time prekinula sve snove o neovisnosti.
Sherman25 is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.06.2019., 23:09   #20
Quote:
Ljuta ptica kaže: Pogledaj post
Odgovor na pitanje u naslovu. Zato jer je suludi tuđman stalno drhturio nad svojom ulogom u povijesti, i igrao tobož ziheraški ("pa ja sam sve napravio da mi to mirno"). A to što je zbog toga poginulo buljuk ljudstva, koga briga.
Sto je to "buljuk"?
zulualpha is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 18:47.