Opsesivno-kompulzivni poremećaj - opća tema

[eena_]

svi mi imamo svoje svakodnevne rituale.
opsesivni postaju onda kad nam ometaju funkcioniranje i normalan život. ako stalno kasniš na posao ( i na kraju ga izgubiš) zato jer ne možeš izići iz stana, a jer uvijek iznova moraš provjeravati štednjak, svjetla, grijanje itd, onda si na dobrom putu za dijagnozu.
ja imam tik štednjaka..naime dok sam još imao stari šporet u mojoj kuhinji (s pokvarenim signalnim svjetlom), nikad nisam vjerovao vlastitom oku, nego sam jos morao dotaknuti prekidač rukom, e da bih znao da je na nuli. ali sam nakon toga napuštao stan;-)

ne kontam šta je ovdje nenormalno, osim što bi nenormalno bilo da izađeš misleći da će sve biti u redu i da je sve valjda u redu jer, eto, ti si dobar čovjek i bog će te sačuvati...
Ako znaš da nečemu ne možeš vjerovati onda moraš provjeriti, kao što je slučaj sa tom lampicom. Ja ponekad zaboravim u žurbi šta sam provjerila, a šta nisam pa nešto napravim i dvaput, ali da se moram vratiti i nešto provjeriti po nekoliko puta to ne.
Neki ljudi su svjesni da su rastreseni, pa se više "aktivno" koncentriraju na te nužne stvari, ali to opet ne znači opsesivno-kompulzivni poremećaj.
Ono što meni nategne živce na maximum je osoba za koju znam da je neodgovorna i od dosade sklona glupostima i eksperimentima, i nema ama baš nikakav osjećaj za realno - a to znači da će zapaliti svijeću na polici za knjige, na 5 cm od starih prašnjavih knjiga...

[ljutika]

Ja bih samo dala podršku svima koji se bore protiv bilo kakvog poremećaja.
Dala bih i nadu, jer ima pravih terapeuta i psihologa i psihijatara, i problemi se mogu riješiti, nemojte odustajati.
Kada mi je bilo jako loše i ja sam jako često prala ruke, ali dok god je čovjek fokusiran na simtome, nema napretka. Odgovor je sasvim negdje drugdje a ne u prisiljavanju da ne pereš ruke. Ako se prisiliš i uspiješ, izbiti će neki drugi simptom, neka nova 'sramota'. Treba iščačkati iz sebe sve teške i mučne stvari i prozračiti ih. Čudno je kako onda sam odjednom shvatiš da više ne pereš ruke (ili nešto drugo). Simptomi nestanu a da to ne primjetiš. Jednog dana samo skužiš da jedeš jabuku koju nisi oprao 10 puta.

[talia]

http://www.alternativementalhealth.com/articles/ocd.htm

The program I recommend for my clients does just that. It is:

Quit caffeine drinks completely. If one is a regular tea or coffee drinker he may need to do this gradually to avoid withdrawal symptoms
If your cholesterol is below 170, get it up. Lower than 170 the body can not repair the myelin.
Ensure you are getting the daily minimum requirement of vitamin B-complex.
1 tbs. Flax seed oil daily (fatty acids help nourish the nerve sheathing
Spirulina capsules, 8-10 capsules per day
A nervine compound like Re-X. Re-X is available here
(A nervine is an herbal blend that treats nerves – for this purpose it should contain Valerian. Other common ingredients include skullcap, hops, and passionflower. Valerian alone is not recommended. Note: The Oriental herb mix STRC can be used if the person is having visual or auditory hallucinations.) Take the recommended bottle dose for a week and then increase the dose one pill every few days until you start to dream consistently. Maintain this dose. Once you are dreaming consistently, drop back a pill a day to get to a minimum dose. If you stop dreaming, increase the dose again until dreaming.
Results normally begin to appear 2 to 3 months after consistent dreaming has begun. People are usually symptom-free by 9 months, after three additional months, after which the nutrition and herbal remedies can be stopped.

If you suffer from this condition please take heart. You are not crazy or psychotic. You are lacking the nutrients that your body needs to get over this. There is much hope.

[soapfreak]

Krugovi, javi se molim te ukoliko još pratiš temu.
pozdrav

[spider jerusalem]

Opet tamburate po starom.
Ne treba vam niti psihijatar (koji uglavnom fila tabletama) nit psiholog (koji nema neku edukaciju da rješava takve probleme).
Da bi se rješio problem je psihoterapeut jer oni jedini (ako su kvalitetni) idu do uzroka problema i rješavaju uzrok kako bi rješili problem sam.
Tablete ti mogu ublažiti simptome, ali ne mogu rješiti uzrok problema.

[eena_]

spider jerusalem kaže:
Opet tamburate po starom.
Ne treba vam niti psihijatar (koji uglavnom fila tabletama) nit psiholog (koji nema neku edukaciju da rješava takve probleme).
Da bi se rješio problem je psihoterapeut jer oni jedini (ako su kvalitetni) idu do uzroka problema i rješavaju uzrok kako bi rješili problem sam.
Tablete ti mogu ublažiti simptome, ali ne mogu rješiti uzrok problema.

psihijatar je općenita oznaka za specijalista koji se bavi psihom, za razliku od ortopeda ili gastroenterologa
psiholog može biti psihoterapeut ako završi neku edukaciju
ponekad je potrebno čovjeku koji pati od ovoga dati anksiolitike inače uopće nije u stanju raditi sa psihoterapeutom - kompulzivna komponenta i je ovdje zato da on ne bi razmišljao o nečemu

[spider jerusalem]

eena_ kaže:
psihijatar je općenita oznaka za specijalista koji se bavi psihom, za razliku od ortopeda ili gastroenterologa
psiholog može biti psihoterapeut ako završi neku edukaciju
ponekad je potrebno čovjeku koji pati od ovoga dati anksiolitike inače uopće nije u stanju raditi sa psihoterapeutom - kompulzivna komponenta i je ovdje zato da on ne bi razmišljao o nečemu

Koliko psihijatara ima edukaciju iz neke psihoterapije i STVARNO je koristi. Najlakše je prepisati tablete.
Slažem se da je ponekad potrebno dati klijentu neke tablete kako bi ga se dovelo u stanje u kojem je uopće moguće raditi sa njim. Ali to je samo početak, a kod nas se često sa time i završava.

[eena_]

spider jerusalem kaže:
Koliko psihijatara ima edukaciju iz neke psihoterapije i STVARNO je koristi. Najlakše je prepisati tablete.
Slažem se da je ponekad potrebno dati klijentu neke tablete kako bi ga se dovelo u stanje u kojem je uopće moguće raditi sa njim. Ali to je samo početak, a kod nas se često sa time i završava.

stvar je u tome da socijalno, hzzo, nema para svakom pacijentu osigurati psihoterapiju onako kako bi se ona trebala izvoditi nego je čovjek uglavnom upućen na vlastite "resurse"

[crazy child]

krugovi kaže:
Ja to donekle mogu i sakriti od okoline,osim,naravno,one blize s kojima sam u svakodnevnom kontaktu i s kojom zivim.Ali ni oni,naravno,ne razumiju moje postupke i cesto puta sam cuo i slusam one do ludila iritirajucu izjave:"ma to si si samo umislio u glavi" ili "probaj se natjerati da to ne cinis".
A drustveni zivot?Katastrofa!Samo jedan primjer:zovu me frendovi na neko vikend-skijanje,a ja premda bi zelio ici-ne mogu jer me strah da cu biti sprijecen u vrsenju svojih glupih rituala tj. da cu cijelo vrijeme siziti zbog toga.To mi je prva misao u glavi i onda radje ostanem doma nego da odem negdje gdje bi drugi mogli skuziti koliko sam 'lud'.
jako puno energije trosim na skrivanje tog svog poremecaja i to me sve vise umara.
A tek neka veza?Nema sanse.Vise..Jer prije sam s tim mogao (i jesam)imati i djevojku,ali danas kad se stvar pogorsala,bilo bi u najmanju ruku nerealno ocekivati da bi netko mogao zivjeti sa mnom ovakvim.To je ono sto me mozda najvise boli..Osjecam se kao invalid,samo sto to samo ja znam i osjecam.Od ostalih moram to skrivati..
Mozda nisam naletio na pravog psihijatra,ali sve vise sumnjam da takav i postoji.Jer,iskreno,svrha otvaranja ovog posta je bila pronaci barem malu nadu..
Thanx.

Gle, znam da ti izgleda strašno, ali uopće nije.
Svi imamo neke mane koje su zapravo također bolesti.
Netko voli lagati, netko je malo sebičan, netko je ... popis je dug.
Svaka mana il bolest, kako hoćeš, se više manifestira kad je čovjek nesretan, kad nije u ljubavi.
Biti u ljubavi ne znači da moraš biti u vezi, ne znači čak ni da moraš imati super dobre pune ljubavi bližnje.
To je najlakše dobiti tako da misliš o tome kako nekog (koga god) puno voliš. Šaljući ljubav nekome ti automatski primaš tu ljubav i onda je svaki problem potpuno nevažan, a takav doista i je.

To što tebe muči uopće nije psihička bolest nego (duhovna) bolest koja nastaje zbog manjka ljubavi.
Uostalom svaka bolest (fizička, psihička, duševna.. kako god je mi sortirali i nazvali) nastaje upravo iz tog manjka ljubavi (povjerenja u Dobro), kad naš duh nije skroz u ljubavi.

Nadam se da sam bila razumljiva.

Opusti se, prihvati to što te muči, ojačaj se drugim kvalitetama, prvenstveno znanjem. Znanje je jedna velika i dostupna moć koja nas uvodi u opravdani optimizam.

I važno je kakav dojam o tome ostavljaš. Ako si vedar i dobar bez obzira na tu bolest, ljudi je neće ni primjetiti. A to je ono što ti je najvažnije, zar ne ?

[krugovi]

crazy child kaže:
Gle, znam da ti izgleda strašno, ali uopće nije.
Svi imamo neke mane koje su zapravo također bolesti.
Netko voli lagati, netko je malo sebičan, netko je ... popis je dug.
Svaka mana il bolest, kako hoćeš, se više manifestira kad je čovjek nesretan, kad nije u ljubavi.
Biti u ljubavi ne znači da moraš biti u vezi, ne znači čak ni da moraš imati super dobre pune ljubavi bližnje.
To je najlakše dobiti tako da misliš o tome kako nekog (koga god) puno voliš. Šaljući ljubav nekome ti automatski primaš tu ljubav i onda je svaki problem potpuno nevažan, a takav doista i je.

To što tebe muči uopće nije psihička bolest nego (duhovna) bolest koja nastaje zbog manjka ljubavi.
Uostalom svaka bolest (fizička, psihička, duševna.. kako god je mi sortirali i nazvali) nastaje upravo iz tog manjka ljubavi (povjerenja u Dobro), kad naš duh nije skroz u ljubavi.

Nadam se da sam bila razumljiva.

Opusti se, prihvati to što te muči, ojačaj se drugim kvalitetama, prvenstveno znanjem. Znanje je jedna velika i dostupna moć koja nas uvodi u opravdani optimizam.

I važno je kakav dojam o tome ostavljaš. Ako si vedar i dobar bez obzira na tu bolest, ljudi je neće ni primjetiti. A to je ono što ti je najvažnije, zar ne ?

hvala na savjetima,crazy child.
da,najgora stvar je biti konstantno orijentiran na neki problem i razmisljati samo o njemu.rekla mi je jedna prilicno kompetentna osoba da bi to bilo najbolje prihvatiti s neke saljive strane,nesto tipa
onoga u As Good as It Gets s J.Nicholsonom.
sve se to svodi na ono:nauciti prihvatiti(i zavoljeti) svoj kriz..
nije to lako..
a dio o ljubavi?nemam sto dodati,potpuno se slazem.
thanx

[spider jerusalem]

krugovi kaže:
[B]sve se to svodi na ono:nauciti prihvatiti(i zavoljeti) svoj kriz..

nije baš tako. križ ne moraš nositi. no za početak moraš naučiti prihvačati samu/og sebe. a to je daleko teže nego naučiti nositi vlastiti križ jer njega si več naučila nositi i nosiš ga. nauči odbacivati svoj križ.

[krugovi]

spider jerusalem kaže:
nije baš tako. križ ne moraš nositi. no za početak moraš naučiti prihvačati samu/og sebe. a to je daleko teže nego naučiti nositi vlastiti križ jer njega si več naučila nositi i nosiš ga. nauči odbacivati svoj križ.

da treba nauciti prihvatiti samog sebe,to je neupitno.ali nauciti odbaciti svoj kriz..nije mi to bas posve jasno

[spider jerusalem]

krugovi kaže:
ali nauciti odbaciti svoj kriz..nije mi to bas posve jasno

ljudi uglavnom prigrljuju svoj 'križ'. valajju se u negativnim osjećajima koje im on pruža, no i to je samo payoff. shvatiti da je taj 'križ' nešto što je teret je početak rješavanja problema. ne prihvatiti ga i stoički nositi već ga odbaciti.

[krugovi]

spider jerusalem kaže:
ljudi uglavnom prigrljuju svoj 'križ'. valajju se u negativnim osjećajima koje im on pruža, no i to je samo payoff. shvatiti da je taj 'križ' nešto što je teret je početak rješavanja problema. ne prihvatiti ga i stoički nositi već ga odbaciti.

pa zato sam i pokrenuo topic-iz zelje i potrebe za savjetom kako odnosno mogu li se uopce osloboditi ovog svog tereta.ali kako se problem do sada ipak pokazuje kao nerjesiv,mozda trebam naci barem neki model da sto lakse zivim s tim.od tuda i to 'prihvacanje kriza'..

[spider jerusalem]

krugovi kaže:
pa zato sam i pokrenuo topic-iz zelje i potrebe za savjetom kako odnosno mogu li se uopce osloboditi ovog svog tereta.ali kako se problem do sada ipak pokazuje kao nerjesiv,mozda trebam naci barem neki model da sto lakse zivim s tim.od tuda i to 'prihvacanje kriza'..

za to ti je najbolja psihoterapija. dobar psihoterapeut te može dovesti do korijena problema i pomoći ti da ga išćupaš.

[putnica]

spider jerusalem kaže:
ljudi uglavnom prigrljuju svoj 'križ'. valajju se u negativnim osjećajima koje im on pruža, no i to je samo payoff. shvatiti da je taj 'križ' nešto što je teret je početak rješavanja problema. ne prihvatiti ga i stoički nositi već ga odbaciti.

terminom "prihvatiti kriz" ne misli se: prihvatiti ono sto se oko tebe i u tebi dogadja kao neizbjezno i kao nesto s cim treba zivjeti, vec prihvatiti, zavoljeti sebe i svoj zivot da bi ga mogli sagledati u pozitivnom svjetlu.

kriz nije u ovom slucaju opsesivno-kompulzivno ponasanje, da bi ga trebalo prihvatiti i zivjeti s njim! naravno da treba teziti odbacivanju i ozdravljenju.

to jest poremecaj, ali ne samostalan i izoliran, on je posljedica dubljih psiholoskih trauma s kojima se osoba ne zna/ne moze/ne zeli suociti.

kad covjek krene na psihoterapiju samo suocavanje s problemima u svom zivotu s kojima se treba nositi, izboriti je toliko bolno da uglavnom nema snage za ustrajanje u tom procesu, pa se okrecemo manje bolnim metodama.

e ta bol kroz koju moramo proci to je kriz koji se ne treba bojati prihvatiti.

[Natch]

jesam li vec napisala da ovaj poremecaj, kao i svaka histerija, ima najvise veze sa nejebicom?

[DEBELKOORAC]

Natch kaže:
jesam li vec napisala da ovaj poremecaj, kao i svaka histerija, ima najvise veze sa nejebicom?

jesi zlato, ti si meni sad najpametnija na forumu,,,,

[crazy child]

krugovi kaže:
hvala na savjetima,crazy child.
da,najgora stvar je biti konstantno orijentiran na neki problem i razmisljati samo o njemu.rekla mi je jedna prilicno kompetentna osoba da bi to bilo najbolje prihvatiti s neke saljive strane,nesto tipa
onoga u As Good as It Gets s J.Nicholsonom.
sve se to svodi na ono:nauciti prihvatiti(i zavoljeti) svoj kriz..
nije to lako..
a dio o ljubavi?nemam sto dodati,potpuno se slazem.
thanx

ništa.
pa da, kad prihvatiš neki problem on nestaje.

znala sam imati tako neka iskustva.. kad mi je bilo teško molila sam se Isusu, ali ono baš da sam se skoncentirala da je ispred mene. e... to je bila takva radost i ekstatična sreća da sam bila zahvalna Bogu što sam imala problem koji me je podsjetio na to što je zbilja važno u životu i da je u ljubavi sve DOBRO moguće i ostvarivo.

[soapfreak]

Na moj prethodni post "Opsesivno kompulzivni poremecaj" se javilo svega nekoliko ljudi sa svojim problemima. Medjutim nitko nije isao u detalje sa lijecenjem u smislu da iznese svoja pozitivna iskustva sto bi moglo pomoci ostalima.
Ukratko OKP je anksiozni poremecaj koji se manifestira brojenjem stvari, ucestalim pranjem ruku i sl. Osoba shvaca da je to besmisleno, ali se ne moze tome oduprijeti. Oni koji su imali problem i imaju ga, znati ce o cemu govorim. Dakle, molim da se jave oni koji su rijesili problem ili ga reducirali, da opisu na koji nacin (da li je to bio razgovor sa psihijatrom, neke osobne spoznaje itd).

hvala svima