Sramežljivost, introvertiranost..

[all_together]

Uzasno sam introvertirana osoba, ne nuzno sramezljiva, ali nesigurna i previse svjesna sebe i svojih pokreta u drustvu. Problem je sto ja ne uzivam u aktivnostima u kojima uzivaju mladi, ne izlazim u kafice, ukocena sam, mogu se zajebavati samo sa prijateljima koje poznam jako dugo, od djetinjstva, nisam vise svoja, nasmijana, izgubljena sam, zabrinuta sto ce drugi misliti o meni.... Npr. ne mogu se opustiti i uopce plesati vani ikada... Ne zanima me bas "small talk" i kave, uvijek pricam samo o ozbiljnim temama, iako se trudim i o onim manje ozbiljnim, ali se i dalje osjecam glupo. Imam osjecaj da ljudi koji me ne poznaju dobro me gledaju s nekim sumnjicenjem.... Svi drugi su tako sretni, gledam po faceu, samo neki izlasci, samo govore o tome, a ja imam psihicke probleme i samo razmisljam o zivotu, problemima i tome kako je tesko.... Ne zivim mladost, ne zivim zivot....Vise ni ne znam kako se zajebavat u drustvu, bojim se sto bi ljudi mislili o meni kada bi se zajebavala kao u srednjoj skoli....
Sto se tice introvertiranosti, nije mi dosadno samoj, potrebno mi je odmaknuti se od drustva da napunim baterije i trazim malo mira, ali se i osjecam cesto usamljeno..... Pa makar bila taj dan s ljudima.... Jer mi im se tesko povjerit.... A ono sto su kod mene najdublje tajne nisu tipicni mladenacki problemi-decki.. (iako je i to), nego psihicki problemi...

Stoga, kako ziviti kao introvertirana osoba u svijetu u kojem je najmanje 75% extrovertiranih i ne razumiju te? (

[erika x]

Meni je malo teže shvatiti tvoju poziciju jer sam prilično ekstrovertirana osoba. Iako moram naglasiti da su mi introvertirani ljudi jako zanimljivi. Ovo što kažeš kako ti se većina tih ljudi čini sretna i kako im je super, to ti nije baš tako. Ljudi vole glumiti da im je bolje nego što je da bi ispali jači ili ne znam šta, a kod većine kad ih bolje upoznaš vidiš da imaju puno problema. Ako ti baš jako smeta što si takva pokušaj se malo otvoriti bliskim ljudima i biti otvorenija. Ako ide ide, ako ne, nema veze, prihvati sebe takva kakva jesi. Nema ništa loše u tome što si drukčija.
Kakvi te problemi muče?Možda zbog toga ne možeš prihvatiti sebe ili si jako mlada negdje 18,19 godina?

[all_together]

erika x kaže:

Meni je malo teže shvatiti tvoju poziciju jer sam prilično ekstrovertirana osoba. Iako moram naglasiti da su mi introvertirani ljudi jako zanimljivi. Ovo što kažeš kako ti se većina tih ljudi čini sretna i kako im je super, to ti nije baš tako. Ljudi vole glumiti da im je bolje nego što je da bi ispali jači ili ne znam šta, a kod većine kad ih bolje upoznaš vidiš da imaju puno problema. Ako ti baš jako smeta što si takva pokušaj se malo otvoriti bliskim ljudima i biti otvorenija. Ako ide ide, ako ne, nema veze, prihvati sebe takva kakva jesi. Nema ništa loše u tome što si drukčija.
Kakvi te problemi muče?Možda zbog toga ne možeš prihvatiti sebe ili si jako mlada negdje 18,19 godina?

Hehe, cinimo ti se zanimljivima Da, istina je to sto kazes, da ljudi glume da su sretni cesto... Ali opet mi se cini da se vesele i stvarno uzivaju u tim izlascima... Dobro, ja uzivam u nekim drugim stvarima, ali imam osjecaj da ne pripadam u vecinu drustva.... Bliskim ljudima sam se otvorila nakon nekoliko godina jednoj osobi, a sada mi je zadnji put bilo potrebno "samo" 5 mjeseci )
Ovo za prihvacanje sebe sto si mi rekla mi zvuci dobro....
A muce me uglavnom psihicki problemi, cijeli pubertet i mladost (uz obiteljsko psihicko zlostavljanje od strane tate i njegov alkoholizam)-depresija (pijem antidepresive trenutno i idem na terpaiju), bulimija, OKP, anksioznost. Imam 20 godina. Nikada nisam imala decka niti se poljubila (( A htjela bi ga imati, ali imam osjecaj da ne privlacim bas dcke, ili jednostavno odajem neku vibru da sam distancirana? Ne znam....

[erika x]

Ja sam anksiozna i imam OKP pa te oko toga razumijem kako ti je.Odlično je što ideš na psihoterapiju, jer iako tvoji problemi nisu nerješivi, svejedno ih treba shvatiti ozbiljno. OKP + depresija nije baš lijepa kombinacija, ali ne brini se sve se to može staviti pod kontrolu i može ti biti puno ljepše nego što ti je sada. Što se tiče dečkiju nemoj se brinuti jer si mlada i ima vremena da upoznaš nekoga tko će ti se stvarno sviđati i obratno, na to ne možeš utjecati, dogoditi će se kad se dogodi, možda sutra, možda za godinu dana. Najbolje da se posvetiš upoznavanju sebe i psihoterapiji, pa ćeš se polako osjećati bolje pa će se i druge stvari s vremenom poboljšati.

[all_together]

Hvala ti Erika! Zvucis mi bas kao brizna osoba Jednako zelim i tebi!

[Omaha]

Svima koji su " zatvoreni" ne gine barem gastritis. Češće su skloni psihičkim bolestima od nas "otvorenih".
Nije im strana samoća i izoliranost od društva.
Vjerujem da ima puno faktora koji određuju tko će kakav biti, ali ima i gena.

Moj suprug je introvertan, a ja sam kontra. I to je dobra kombinacija. Njemu je trebalo nekoliko godina vježbanja da se otvori svijetu i ne drži kojekakve emocije u sebi, posebno one negativne. Da kucnem....već dugo nema frke sa gastritisom i ne znoje mu se dlanovi.

[erika x]

Nema na čemu. Drago mi je da ti je malo lakše. Svakako pogledaj temu opsesivno-kompulzivni poremećaj, tamo su ljudi koji znaju kako ti je oko toga, pa bude malo lakše kad znaš da te razumiju, makar su ti nepoznati.

[kantarsky]

Potpuno te razumijem, i ja sam prije bio dosta introvertirana osoba. Neznam da li i tebe, no mene je tad užasno mučilo to što se svi zabavljaju, a ja ne, i bio sam pomalo ljubomoran na druge. Što bih dao da se mogu vratiti na početak te priče i krenuti ju ponovo pisati. Nemogu ti previše pomoći osim reći ti par stvari, ali najveći dio je na tebi. Prvo i ono što mi je zapelo za oko je tvoja rečenica: "Svi drugi su tako sretni, gledam po faceu, samo neki izlasci, samo govore o tome, a ja imam psihičke probleme i samo razmisljam o životu, problemima i tome kako je tesko". Puno ljudi glumi, i kad bi ti bila u njihovoj koži i proživjela sve to shvatila bi da tu nakon nekog vremena nema ničeg drugog nego ispunjavanja dosadne rutine. Pored toga, oni imaju 100 stvari koje ih jebu u mozak i tužni su, pa sretni, pa opet tužni...

Sad, što bi ti savjetovao je dosegnuti neku granicu što društvu predstavlja normalu. Ne šutit cijelo vrijeme jer to zna biti naporno, al opet ne pričat ko navijen. Trebaš poraditi na samopouzdanju, na netu možeš naći hrpu savjeta vezanih za samopouzdanje, za prilagodbu društvu itd. I mislim da je najlakše krenuti malo po malo. Odeš par puta na tjedan na kavu, razbrbljate se, i to je to za taj tjedan. Za drugi si isto tako postaviš neke ciljeve, napraviš to i onda odmaraš. Kasnije ti to više neće biti obaveza nego nešto što je sasvim normalno i što ljudi rade. Da bi nešto postalo navika treba vremena.

Siguran sam da kad se malo tako uklopiš u društvo će ti većina psihičkih problema nestat. Al skroz je u redu ponekad se odmaknuti od svih ljudi i odmorit od svega.

[the_doll_]

ooo, nalazim se u vrlo vrlo slicnoj situaciji. No, ja sam se, protiv svoje volje, ubacivala u drustva, isla van. Moram priznati, vise sam se puta osjecala jadno i ukoceno.... svi oko mene su ekstroverti, ludi, zeljni zabave, novih avantura.... samo ja oprezna, ukocena, zamisljena.. uvijek sam ja ta koju ljudi pitaju- jel sve ok?! sto si tako neraspolozena, pesimisticna, ozbiljna?! itd

Evo, takodjer moram priznati da su mi se ponekad i svidjeli ti izlasci.. iako se s vremena na vrijeme ipak odlucim povuci, ograditi od okoline.. Svjesna sam da imam neki psihicki problem ali stalno sebi sama lazem. Neugodno mi je otici lijecniku, borim se sama... sama sa svojom "maskom" ... i zivim dan po dan

[Zlo_i_Naopako]

Ovo mi je sve poznato!

Evo bila sam prije 20 min u gradu i vratila se nakon sat i pol jer nisam mogla podnjeti taj osjećaj! Svi se zajebavaju, smiju, plešu, pričaju neke besmislene gluposti i istovremeno im se smiju (a ja stvarno ne kopčam što je tu smješno)! Ja samo hodam sa strane i razmišljam kako bi mi bilo lijejpo da sam kod kuće i gledam TV te surfam po internetu!

Ne znam koji mi je kurac!
Došla sam kući i napokon sam mirna!

Trudim se izaći u grad jer znam da nema smisla biti sam na svijetu i bez prijatelja, ali svaki put kada izađem budem ukočena, zamišljena i jedva čekam da idem kući!

[Zlo_i_Naopako]

Jebem vam sunce, trebamo mi introvertirani skupa izaći u grad! Svatko će buljiti u svoj ćošak i svi sretni!

[Clint Eastwood]

Doživljavaju me introvertiranim i nemam problema s tim. A šta to znači da sam introvertiran?
Ako mi se neda pričat o anti gotovcu, blankinom porniću ili hajduku, sve odreda besmislice, nebuloze, zatupljujuće gluposti, onda me se definira introvertiranim. Ne znači da sam zatvoren u sebe, nego imam više razuma od ostalih i ne želim tratit svoj život na isprazno čavrljanje, ispijanje kava, opijanje i slična sranja. Kad neko želi o nećemu smislenom razgovarat,i više sam nego otvoren.
zato all together, nemaš se o ćemu brinuti, iz tvog posta se vidi da nisi introvertirana, nego inteligentnija od svoje okoline.
nađi drukčije društvo.

[Graham]

Clint Eastwood kaže:

zato all together, nemaš se o ćemu brinuti, iz tvog posta se vidi da nisi introvertirana, nego inteligentnija od svoje okoline.
nađi drukčije društvo.

Nemoj kompezirati, možda ti ne želiš ulaziti u površne razgovore, ali automatski ako je netko ekstrovertiran ne znači da je manje inteligentan.
Treba raditi na sebi, ali i poštovati obilježje karaktera (ne gurati se predaleko). Koliko smo slični toliko smo i različiti, to treba poštivati.
Inteligencija ne znači automatski pamet.
Krajnosti obično upućuju na nedostatak samopouzdanja.

[The_End]

Clint Eastwood kaže:

Ako mi se neda pričat o anti gotovcu, blankinom porniću ili hajduku, sve odreda besmislice, nebuloze, zatupljujuće gluposti, onda me se definira introvertiranim. Ne znači da sam zatvoren u sebe, nego imam više razuma od ostalih i ne želim tratit svoj život na isprazno čavrljanje, ispijanje kava, opijanje i slična sranja. Kad neko želi o nećemu smislenom razgovarat,i više sam nego otvoren.

yep...that's my story...

slažem se s tobom...

[Zlo_i_Naopako]

Clint Eastwood kaže:

Doživljavaju me introvertiranim i nemam problema s tim. A šta to znači da sam introvertiran?
Ako mi se neda pričat o anti gotovcu, blankinom porniću ili hajduku, sve odreda besmislice, nebuloze, zatupljujuće gluposti, onda me se definira introvertiranim. Ne znači da sam zatvoren u sebe, nego imam više razuma od ostalih i ne želim tratit svoj život na isprazno čavrljanje, ispijanje kava, opijanje i slična sranja. Kad neko želi o nećemu smislenom razgovarat,i više sam nego otvoren.

Da, tako i ja mislim za sebe (što se tiče besmislenih razgovora i nebuloza)!

Jedino što ja volim izaći van i tratiti život na kave i opijanje i slično! Samo što mi većinu vremena dođe da odem van, i kada odem budem neka tužna, bezvoljna i nisam za ništ! I kada tako zaserem jedan, dva izlaska, ljudi nemaju volje da me opet zovu van!

Ma ne znam ni sama šta mi je!

Ponekad mi se čini da bi moj idealni izlazak bio otići van, zavaliti se u separe i spavati!

[MortaL!s]

all_together kaže:

Uzasno sam introvertirana osoba, ne nuzno sramezljiva, ali nesigurna i previse svjesna sebe i svojih pokreta u drustvu. Problem je sto ja ne uzivam u aktivnostima u kojima uzivaju mladi, ne izlazim u kafice, ukocena sam
Stoga, kako ziviti kao introvertirana osoba u svijetu u kojem je najmanje 75% extrovertiranih i ne razumiju te? (

eh, draga, takva sam ti i ja. i to mi često stvara veliku gorčinu.
ne mogu se opustiti kad sam u društvu jer imam osjećaj da netko stalno prati moje pokrete i da će ismijati što god napravim ili kažem.
totalno sam nesigurna u sebe, čak i kad znam da sam 100% u pravu, dam se pokolebati...
jedino što možeš učiniti jest da poradiš na sebi, očito je da i ti imaš manjak samopouzdanja i da to dovodi do introvertiranosti.
sretno

[dinamo_zagreb_931]

Zlo_i_Naopako kaže:

Ovo mi je sve poznato!

Evo bila sam prije 20 min u gradu i vratila se nakon sat i pol jer nisam mogla podnjeti taj osjećaj! Svi se zajebavaju, smiju, plešu, pričaju neke besmislene gluposti i istovremeno im se smiju (a ja stvarno ne kopčam što je tu smješno)! Ja samo hodam sa strane i razmišljam kako bi mi bilo lijejpo da sam kod kuće i gledam TV te surfam po internetu!

Ne znam koji mi je kurac!
Došla sam kući i napokon sam mirna!

Trudim se izaći u grad jer znam da nema smisla biti sam na svijetu i bez prijatelja, ali svaki put kada izađem budem ukočena, zamišljena i jedva čekam da idem kući!

Eee to je identično isto i meni. Izlaske navečer zabjegavam u širokom luku (ne volim velika društva), al zato sam stalno u kinima, na kavama, na biciklu sa frendovima itd. I tad se osjećam relativno ok, no čim bi navečer izašao van u neki birc ili nešto u velikom društvu, osjećam se užasno i neznam opće šta da pričam, sav sam ukočen, i jedva čekam da dođem doma pritom misleći kako bi najbolje bilo da sam ostao doma u miru.

A s druge strane, naprimjer, nemogu podnjeti kada slušam i gledam kako se ljudi dogovaraju van, kako se vani navečer zabavljaju a ja sam doma. No to ne znači da bih tad najradije bio vani, nego bi najradije da su svi doma Pojma nemam zašto

[charm]

Većina stvari koje si nabrojala ukazuje na manjak samopouzdanja, malo porazmisli o tome (da li gledaš ljude u oči dok pričaš ili gledaš u pod...).
Manjak sampouzdanja se manifestira u povlačenju, a druga krajnost mu je pretjerana, vjerovala ili ne, ekstrovertiranost.
Pokušaj sebi objasniti da je sve to u tvojoj glavi. Nitko ne zna da je tebe u nekom trenutku strah ući u sobu punu ljudi, ili da će netko misliti da pričaš gluposti ili te ismijati. Ti ne znaš što je njima u glavi tako ne znaju ni oni što je tebi. Ja sam imala problema s tim stvarima i korak po korak sam svladavala te "zapreke u mojoj glavi", neke nikada do kraja, neke nikada ni neću. Isto tako moraš skužiti što želiš i koja su tvoja ograničenja. Ako te ne zanimaju čakule uz kavicu, ne zanimaju te, nema ništa loše u tome

[Clint Eastwood]

Graham kaže:

Nemoj kompezirati, možda ti ne želiš ulaziti u površne razgovore, ali automatski ako je netko ekstrovertiran ne znači da je manje inteligentan.
Treba raditi na sebi, ali i poštovati obilježje karaktera (ne gurati se predaleko). Koliko smo slični toliko smo i različiti, to treba poštivati.
Inteligencija ne znači automatski pamet.
Krajnosti obično upućuju na nedostatak samopouzdanja.

Slažem se da ako si ekstrovertran da ne znači da nisi inteligentan.
Samo hoću reći da sam inteligentniji od osobe koja će pročitati autobiografiju ante gotovca.
Ako ima takvih i osjećaju se uvrijeđeni mojom izjavom, predlažem testiranje da dokažem svoju poantu.

[Zlo_i_Naopako]

Clint Eastwood kaže:

Slažem se da ako si ekstrovertran da ne znači da nisi inteligentan.
Samo hoću reći da sam inteligentniji od osobe koja će pročitati autobiografiju ante gotovca.
Ako ima takvih i osjećaju se uvrijeđeni mojom izjavom, predlažem testiranje da dokažem svoju poantu.

Ja bi pročitala biografiju Ante Gotovca! Ali samo zato jer sam ljubitelj trash kulture pa da se malo smijem!