Što mi se događa? (paraliza sna) [ZBIRNA TEMA]

[jpo]

syringa009 kaže:

Moje iskustvo:
Ja znam kako noćne more izgledaju ali ovo, ovo nadilazi svaku moguću fantaziju i svaki zemaljski strah koji je moguće osjetiti!
Naravno, ne očekujem da će mi netko vjerovati tko nije to proživio.
Nemam nikakvih psihičkih bolesti, racionalna sam i prizemljena osoba koja vodi običan život, zazirem od okultnih stvari. Vjerujem u Isusa ali nisam nikakav fanatik kako bi običan puk rekao. Odem na misu jednom tjedno i to je sav moj kršćanski život. Niti se susrećem niti razmišljam o ovakvim stvarima.
Najprije sam mislila da sam luda, nisam ni znala kako se ovo naziva.
Nego, da prijeđem na stvar:

Tjednima isti "san". Ne samo noću nego i danju (jer obično prilegnem poslije ručka). Otvorim oči. Gledam. Nije to san jer nema isprekidanosti, nema magle, ja vidim stvari realno kao na javi. Mogu razmišljati. Mogu znati gdje su mi roditelji u tom trenutku, što smo radili jučer, prije godinu dana, što smo jeli, o čemu pričali. Mogu zbrajati, množiti. Vidim knjige na polici i znam koje su, znam što piše u njima, na kojoj sam stranici. Znam koji su mi planovi za ljeto. Ali tu tek počinje...

Znam i da spavam. A svejedno, osjećam kako mi srce lupa, kao da će eksplodirati i kako se krevet poda mnom trese jer mi cijelo tijelo dršće od straha. (Nakon što se probudim srce mi zbilja i dalje lupa ko ludo i tijelo se trese i ne želim više zaspati. Ako slučajno zaspem, san se nastavi gdje je stao.)
A čega se bojim? Znači, otvorim oči i vidim kako ulazi kroz prozor. To je nešto ko dim ali ima lice, tamno je. Ja znam da ima inteligenciju i da me poznaje. Da zna svaku moju manu. I uživa u tome što se tresem od straha. Da je zao.
Približava mi se i ja vrištim, onako paralizirana. Govorim mu: "Odlazi od mene, zapovijedam ti u ime Isusa Krista" I što se dogodi?
Odmakne se metar dva, ali ne ode nego mi se počne ceriti. Time ga ne mogu otjerati. I ja znam da to zlo zna da moja vjera nije čvrsta, da sumnjam, da sam nikakav vjernik i da govorim nešto u što ne vjerujem.
Ja onda počnem vrištati jer mi se približava.
Dođe mi do uha, njegova glava uz moju, gledam mu lice, mutno je, ima crne oči i gleda me. Ja osjetim kako mi se rebra dižu jer srce udara u stvarnosti i kako mi se jastuk trese jer se ja tresem.
I on mi nešto počne šaptati na uho. Šapće a ja vrištim bez prestanka iako sam svjesna toga da me na javi nitko ne čuje. Svjesna sam i da se ne mogu pomaknuti i da samo trebam mali prst pomaći i probudit ću se, a ne mogu.
Priča na jeziku koji ne razumijem ali imam osjećaj, ako poslušam, da ću znati što govori.
Ja vrištim da ga ne čujem, da ne raspoznam o čemu šapće jer znam da je to zlo i što ću ja njega slušati, jel?
Ali na te njegove riječi ja spontano odgovaram "Ali ja volim isusa. Ja pripadam njemu." Ovaj se opet počne ceriti i ja imam osjećaj da će mi srce puknuti.
Uhvati me strah da ću umrijeti i da nitko neće znati što mi se dogodilo.
I tad se sjetim sasvim slučajno, u onom očaju i zavapih iskreno (iako se nikada nikada njoj ne molim niti obraćam): "Zdravo Marijo, milosti puna.."
I ono neko strašno biće iz mog sna skoči s mog kreveta u zrak ko da se opeklo. I kad sam to vidjela poče govoriti iznova i iznova Zdravo Marijo, milosti puna..
Ja nemam psihičkih bolesti niti postoje naznake da ću ih dobiti (), da čujem ovo od nekoga drugog poslala bih ga psihijatru i da mi netko priča o vragu u snovima grohotom bi se nasmijala i više ne bih ni pozdravljala tu osobu
Ali svojim vlastitim očima sam vidjela preneraženost tog bića kad sam spomenula Marijino ime... Tek kada je izišlo kroz prozor ja sam se probudila.

Pa mene samo zanima koja je vjerojatnost da netko nekoliko tjedana gotovo svakodnevno sanja isti san, isto biće, proživljava isti strah, da ne govorim da sam na srpskom forumu našla dečka koji je opisao isti san kao moj i rekao je kako mu je to zločesto biće nešto "šaptalo na uho". Znači, rekao je šaptalo, a mogao je isto tako reći govorilo.
Ispričala sam ovo nekolicini svećenika i doslovno su mi se narugali (a barem bi oni trebali vjerovati u vraga). Ali ne krivim ih

Ovo mi se dešavalo prije godinu i pol dana, nikakve traume nisam proživjela da su mogle potaknuti nešto ovakvo, sada se samo bojim spavati noću, odnosno užasavam.
Da se razumijemo, ja jesam strašive prirode, bojim se i pauka na zidu ali ovo nadilazi sve strahove cijelog svijeta koje je moguće odjednom doživjeti. Ovo je nešto neopisivo i neshvatljivo i zato kad mi netko daje stručna objašnjenja tipa opusti se i nema opasnosti ja bih mu ciglu u glavu dala.
Evo me na forumu jer se ponovno, iako je prošla godina i pol dana, bojim zaspati. Pa ću si skuhati čaj
A i vi ste valjda jedini s kojima ovo mogu podijeliti!

U potpunosti te razumijem i sm sam imao do prije godinu dana nekoliko paralizi sna ponekad uz osječaj da me netko otkriva ,vuče za noge škaklja,pritišče i vuče u krevet,trese mi tijelo itd.Priča je počela Nakon dugogodišnje(6 godina) bavljenja Yogom i meditacijom,stoga me zanima da li se i ti možda baviš sličnim tehnikama.Tegobe su počinjale postepeno,ružnim snovima ,izljetanjem iz vlastitog tijela,ćak i nekim ugodnim pulsirajučim senzacijama,da bi se jedne noći dogodilo ovo gore već opisano, uz kako ti kažeš jezivi strah i osječaj zla oko sebe.Ono što je kod mene značajno je to da sam odmah to povezao sa duhovnim problemima I odmah prestao sa navedenim praksama.Nikada prije nisam pio praktični vjernik niti živio vjernički život. Jednostavno sam osjetio da mi je potrebna životna ispovijed.Interesirao sam se tko se bavi tim stvarima i bio sam upučen na fra.Josipa Blaževića koji je doktorirao na natemu istočnjačkih reogija,praksi,te napisao nekoliko knjiga na temu New agea,yoge itd.Kad sam došao kod njega rekao mi je da nisam niti prvi niti zadnji koji mu se javio s takvim problemima.Nakon temeljite ispovijedi,bolesničkog pomazanja i pomirenja s Isusom tegobe su u potpunosti nestale.Sad redovito iem na misu, molim i takve nočne grozote više se ne javljaju.Mogao bih reći da sam to shvatio kao upizorenje odozgo da u životu moram nešto promjeniti i odlučiti se kojim smjerom ići.U tim trenucima paralize i užasnog straha,borbe s tim zlom i pokušajem tjeranja istog od sebe jedino što mi je preostalo je da zazovem Isusa da mi pomogne.Tada se budim.Ne moram niti navoditi da duži period nisam mogao zaspati kao ni ti niti sam spavati u toj sobi.Pišem ti ovo jer ti želim pomoći i znam kako se osječaš.Evo smatram da je kod mene bavljenje alternativom bilo razlog mojih tegoba, ti nisi navela da li se i ti možda baviš navedenim tehnikama pa me zanima jesi li.

[zoki89]

jpo kaže:

U potpunosti te razumijem i sm sam imao do prije godinu dana nekoliko paralizi sna ponekad uz osječaj da me netko otkriva ,vuče za noge škaklja,pritišče i vuče u krevet,trese mi tijelo itd.Priča je počela Nakon dugogodišnje(6 godina) bavljenja Yogom i meditacijom,stoga me zanima da li se i ti možda baviš sličnim tehnikama.Tegobe su počinjale postepeno,ružnim snovima ,izljetanjem iz vlastitog tijela,ćak i nekim ugodnim pulsirajučim senzacijama,da bi se jedne noći dogodilo ovo gore već opisano, uz kako ti kažeš jezivi strah i osječaj zla oko sebe.Ono što je kod mene značajno je to da sam odmah to povezao sa duhovnim problemima I odmah prestao sa navedenim praksama.Nikada prije nisam pio praktični vjernik niti živio vjernički život. Jednostavno sam osjetio da mi je potrebna životna ispovijed.Interesirao sam se tko se bavi tim stvarima i bio sam upučen na fra.Josipa Blaževića koji je doktorirao na natemu istočnjačkih reogija,praksi,te napisao nekoliko knjiga na temu New agea,yoge itd.Kad sam došao kod njega rekao mi je da nisam niti prvi niti zadnji koji mu se javio s takvim problemima.Nakon temeljite ispovijedi,bolesničkog pomazanja i pomirenja s Isusom tegobe su u potpunosti nestale.Sad redovito iem na misu, molim i takve nočne grozote više se ne javljaju.Mogao bih reći da sam to shvatio kao upizorenje odozgo da u životu moram nešto promjeniti i odlučiti se kojim smjerom ići.U tim trenucima paralize i užasnog straha,borbe s tim zlom i pokušajem tjeranja istog od sebe jedino što mi je preostalo je da zazovem Isusa da mi pomogne.Tada se budim.Ne moram niti navoditi da duži period nisam mogao zaspati kao ni ti niti sam spavati u toj sobi.Pišem ti ovo jer ti želim pomoći i znam kako se osječaš.Evo smatram da je kod mene bavljenje alternativom bilo razlog mojih tegoba, ti nisi navela da li se i ti možda baviš navedenim tehnikama pa me zanima jesi li.

I ja sam imao slične doživljaje, pa te razumijem. Dovoljno je jasno i bez straha narediti da otiđu, te će tako i biti. Možeš to uraditi uz spominjanje da otiđu u ime Isusa, Boga, Anđela ili nekog drugog, ali djeluje i bez toga. Mislim da nas bavljenje alternativom može dublje povezati s duhovnim svijetom, a nisu svi podjednako spremni za to. Nekome to odgovara, nekome ne.

[jpo]

zoki89 kaže:

I ja sam imao slične doživljaje, pa te razumijem. Dovoljno je jasno i bez straha narediti da otiđu, te će tako i biti. Možeš to uraditi uz spominjanje da otiđu u ime Isusa, Boga, Anđela ili nekog drugog, ali djeluje i bez toga. Mislim da nas bavljenje alternativom može dublje povezati s duhovnim svijetom, a nisu svi podjednako spremni za to. Nekome to odgovara, nekome ne.

Jedno sam vrijeme uspijevao otjerati taj osjećaj i ružne snove upravo naredbom kao što si i naveo(vlastitom borbom) sve dok u zadnjem slučaju nisam uspio već naprotiv kao da sam tu prisutnost zla još više isprovocirao i onda je usljedio kontakt direktni,u snu ali neopisivo realan provocirajući osjećaj da te neko vuće iz kreveta,otkriva te škaklja ,misliš da si se probudio a nisi,i onda sve ispočetka.

[zoki89]

jpo kaže:

Jedno sam vrijeme uspijevao otjerati taj osjećaj i ružne snove upravo naredbom kao što si i naveo(vlastitom borbom) sve dok u zadnjem slučaju nisam uspio već naprotiv kao da sam tu prisutnost zla još više isprovocirao i onda je usljedio kontakt direktni,u snu ali neopisivo realan provocirajući osjećaj da te neko vuće iz kreveta,otkriva te škaklja ,misliš da si se probudio a nisi,i onda sve ispočetka.

Tu za mene slijedi vizualiziranje zlatnog štita oko mene, koji pojača auru, te otjera time nepoželjne. Jednom prilikom sam vizualizirao i strujni udar jer ih je bilo više. Nemam pojma dali se radi o odlučnosti ili im je stvarno zasmetalo, ali su se odmah udaljili. A imao sam slučaj kad sam se zaista probudio, te vidio entitet. Bio sam svjestan, ali nisam mogao ništa riječima pomisliti ili se pomaknuti. Ipak, mogao sam vizualizirati slikovno, i nakon 2 sekunde vizualiziranja štita, brzinski se maknuo s kreveta i nestao.

I to kao da se budiš u krevetu iznova mi je veoma poznato. Kao da sanjaš san u snu, koji je u snu, pa se više puta budiš.

[crazy_borna]

Pozdrav, ovo mi se počelo nedavno događati, često osjetim "njih" vanzemaljce kako stoje pokraj mog kreveta i ja se tresem ko lud i pokušavam se derat ali ne ide, pitam ukučane ponekad jel se čulo mrmljanje ili kaj drugo oni ništa, nemrem se pomaknut, uvijek su vanzemaljci (što je najbolje ne bojim ih se i nemam neko mišljenje o tom pojmu-nit dal postoje ili ne postoje). Počeo sam u zadnjih godinu dana pamtit snove iz normalne faze sna i sad ih se sjetim ponekad, al mi onaj osjećaj prilikom paralize uništi cijeli dan pa se znalo dogoditi da u 5-6 ujutro idem šetat psa po sat i nešto vremena.

[lussylu]

Pozdrav!
Ovo mi se dogada jako cesto,a desilo mi se i sinoc,al bilo je najgore do sad jer sam nakon toga osjecala neki strah da opet zatvorin oci i krenem spavat.
Znaci zaspen na par minuta pocela san sanjat nesto di mi neki muskarac pokusava svezat ruke i ja njemu kazen"jesi jak sad kad me ides svezat" i u ton trenu pripadnen se da mu napamet ne padnu neke metode mucenja umisto da mi jednostavno sveze ruke i automatski san dobila osjecaj da mi neko ustvarnosti tako steze ruke i osjetila ka neku bol.
I sad nakon toga,slijedi ono sta se meni cesto dogada.Budin se,pokusavan otvorit oci ali nemogu,nego ih otvaran negdi minutu iako san svjesna svega ja ne vidin,doslovno rukama razdvajan kapke al nema sanse i onda pocne mi paranoican osjecaj da mi neko stoji kraj kreveta i pokusava me ubit i ja dok tako otvaran oci iscekujen ocu vidit koga kraj kreveta mi ili ne.

Zanima me dal je to paraliza sna?Kako rjesit taj problem ako je ikako moguce?

[pattie_boyd]

imala sam to prije par godina, baš dvije jake paralize, imala sam filing da mi NLO slijeće i glava mi je pucala
prije par tjedana sam imala nešto slično, odjednom me glava zaboljela, al ovaj put blaže puno i nisam mogla razlučiti dal sam budna ili sve to sanjam, kao da sam u nekom polusnu bila i onda sam se probudila prilično konfuzna, kao da sam neku svjetlost ugledala dok je to trajalo
ne znam čega to može biti posljedica
kad sam to doživjela preplašila sam se jako prvi put, a drugi put sam bila nekak smirena, znala sam da traje ravno par sec i da će proć, ovaj treći sam jedino bila konfuzna i preplašena u smislu da je netko pored mene

[Fergazer]

Ja sam je imao 2x u dvije godine. Prvi put nešto blaži oblik, ali sinoć horor. Prvo nisam bio ni svjestan da sanjam; ulazim u sobu, idem do prozora, pa se vraćam u krevet (to je bio san ili nije ) i tad počinje onaj osjećaj, ko da me neko odvlači sa kreveta, nit se mogu pomaknuti, nit mogu šta progovoriti i čitavo vrijeme imam osjećaj ko da mi je neko nad glavom.

U pm, nemam želju ni ići spavati.

[jpo]

dostavapoklona kaže:

O paraliza snu se dosta pisalo, cak i na ovom forumu (znam da ima otvorene teme o tome) međutim, paraliza san sam doživjela i redovito iskušavala kada sam bila mala (osjecaj težine, neija "prisutnost" te stise,ne možeš niti disati niti se pomaknuti) mama mi je za to (tada) dala odlican savjet: ne spavati na leđima i ukoliko mi se desi taklav san samo da uspijem pomaknut bilokoji dio tjela (makar i najmanji prstic) i san prestaje odnosno dolaziš u svesno stanje - o ovim iskustvima vec sam pisala na temu "Paraliza San"

Međutim, ovo što mi se dešava u zadnjih 3 mjeseca pocinje me lagano ne samo iscrpljivat, vec se i pocinjem bojati zaspati, a nakon takvog sna sam jako umorna, zadihana (jer se doslove borim sa sobom da se probudim) placem , uplasena .... grozno...

Sve je pocelo nakon što smo se preselili prije tri mjeseca u drugom stanu (ovaj stan je veci, znaci razlog -skuceni prostor može se odmah odbaciti) Danasnji doživljaj me je kompletno izludio do te mjere da kada sam na kraju uspjela se probuditi plakala sam tako jako da se nisam mogla smiriti od plakanja.
San

Sanjam normalne stvari, onda dođe osjecaj svjesnosti, jasno slušam sto se sve oko mene događa, ponekada i "vidim" kao kada gledate ispod plahte (znaci razaznam sjene predmeta oko mene), i to mi je "signal" da se budim, međutim kada poželim da ustanem iz kreveta, ja to ne mogu i tada shvacam da mi se dešava paraliza san (ili je to možda nešto drugo?) mucenje i trganje po krevetu se odvija tako dugo dok se ne probudim. Isprva, znaci tokom petog-sestog mjeseca takvi snovi su mi se desavali jednom tjednom i to samo navecer, ovog mjeseca to mi se pocelo desavat cesto i preko dana kada odremam nekih 1-2, al danasnji je san bio vrhunac svih dosadašnjih.
Tri puta za redom sam se "budila" iz paralize sna u paraliza san

Legla sam kako bih uspavala maloga negde oko 17h ,... on je zaspao odma, a ja nekih sat vrijemena kasnije samo sam htjela zatvoriti oko... probudila sam se u 19h što znaci da mi se san odvijao unutar jednog sata...
Sanjala sam obicne stvari, kako idem doma, kako me docekuje sin i moj cucak (umrla je prije godinu dana) U snu ona se naginjala kroz prozor a u snu smo bili na jako visokom katu, nemogavsi je od maknut s prozora od silnog napreganja pocela sam se buditi i domojih usi je dopirao zvuk kisice (vani je kisa) pocela sam "gledat" i razaznat predmete u mojoj spavaoni i prisutnosti sina pored mene na krevetu, al se nisam mogla probuditi, htjela sam vikati, ja jesam iz petnih zila al u snu, u stvarnosti, glas ne izlazi iz mog grla, masem rukama, grebem po postelji (to ja mislim) i imam taj osjecaj da se borim, al "probudila sam se" skucena na boku, okrenula sam glavu i shvatila da mi je djete otkriveno, pri pokusaju da ga pokrijem, shvatila sam da se ne mogu pomaknuti i da sam jos uvjek u tom polu snom stanju!!!! i opet trganja, mahanje rukamau pokusaju da pomaknem bar jedan djelic moga tjela kao sto mi je nekada davno mama bila savjetovala i uspijem, otvorim oci al nesto mi ne stima, vruce je u sobi, znojim se a kroz balkonska vrata vidim da je suncan dan!!!! i naravno shvatim da jos uvijek se nisam probudila!!! pokusavam ustati, na gadnih muka ustanem nekako jos uvjek osjecaj da to radim u polu snu i nekako uspijem otic do suprugove radne sobe, pocnem ga vuc za ruku i slusam sebe kako sapcem "probudi me, molim te probudi me" pocinjem plakat i osjecat da mu grebem ruku, a on me samo cudno gleda, onda opet razaznam zvuk kise i konacno se doista uspijem probuditi!!!
Isprva sjednem, pokrijem dijete koje je otkriveno i nekako odem do radne sobe i kada sam konacno doista osjetila i njegov dodir i kada sam sebe cula kako kažem da sam imala odvratan san i konacno shvatila da sam doista budna, shrvale su me suze. Tako jako sam plakala da nisam mogla doci do zraka
Što mi se događa? Dali itko zna kakve su ovo snove? Kako si mogu sama pomoc il mi je potrebna strucna pomoc, jer uz mjesec na mjesec ovo postaje samo gore...

Pozdrav.
Ne želim te plašiti jer vidim da si već dovoljno u strahu.Sve mi je ovo poznato ima ne temu ovoga već dosta rasprava na forumu.Naime mogu ti se dogoditi (kao meni) u paralizi i osječaji prisutnosti nevjerojatnog zla pa čak i kontakti sa entitetom.Grozno stanje kod kjeg nema spavanja duže vrijeme.Već sam o tome pisao na forumu jer znam kakvo je to stanje(nikome ga ne bi poželio).Pošto sam se duže vremena bavio yogom te meditacijom(koje su poezane s paralizom sna) odmah sam to povezao s duhovnim.Jedno vrijeme sam se uspjevao sam "othrvati paralizi".U najgoroj paralizi koja mi se dogodila s kontaktom jedino mi je preostalo da zazovem Isusa Krista da mi pomogne(makar u to vrijeme nisam bio vjernik).Ukratko nakon temeljite ispovijedi kod Fra Josipa Blaževića.Tegobe su nestale.Urednim životom,redovitom ispovijedi i pričesti rješio sam se grozote.Pratim na forumima ta stanje duže vrijeme čini mi se da su te tegobe puno češće no što je to znanstveno ustanovljeno(kod 6 % ljudi).Sigurno je povezano sa stresom ali je i duhovne prirode.Preoručam da pokušaš ne spavati na leđima ureda život bez izgubljenih noći.Probaj s psihologom jer se i oni tim bave.Kažem ja sam bio uvkjeren da je duhovne prirode i rješio sam problem.Zahvaljujem Bogu.

[Luna L]

Kod mene je to isto bilo s duhovne strane,kad je krenula nemoć,i kad sam pokušala moliti,nisam mogla glas izustiti,jedva sam zavapila Issssuusee,jedva,i to kao da mi je netko stavio usta u kalup,strašno.Ne sječam se kada je zadnji put bila paraliza,no paš kao što piše jpo redovita ispovijed,pričest i molitva čine čuda.

[LOreo]

Molim vas pomoć. Ovaj mjesec punim 15 godina i noćas se sječam samo ovoga: Nešto me kao zagrlilo oko trbuha i kao vuklo dok sam spavao. Također sam teško disao i imao sam osjećaj da umirem. Vikao sam ali nisam mogao progovoriti. Bilo je baš realno. Još jedan realan san sam imao prije godinu dana. Samo se sječam ovoga: svjetlosti na nebu i da me Bog pitao jel vjeruješ. Ja sam odgovorio vjerujem. Jako se bojim da se ovo opet ne dogodi. Što da radim?

[jpo]

LOreo kaže:

Molim vas pomoć. Ovaj mjesec punim 15 godina i noćas se sječam samo ovoga: Nešto me kao zagrlilo oko trbuha i kao vuklo dok sam spavao. Također sam teško disao i imao sam osjećaj da umirem. Vikao sam ali nisam mogao progovoriti. Bilo je baš realno. Još jedan realan san sam imao prije godinu dana. Samo se sječam ovoga: svjetlosti na nebu i da me Bog pitao jel vjeruješ. Ja sam odgovorio vjerujem. Jako se bojim da se ovo opet ne dogodi. Što da radim?

Baš to-vjeruj.

[lussylu]

Nakon duuugoo vrimena,evo opet,al malo drugacije.
Sanjan da razgovaran s nekin i ide me ka poskakljat.Istovremeno ja se vec polako budin,jedva do pola otvorin oci i osjecan neciju ruku na sebi,a prste probada u moj gornji dio prednje strane tijela i zazelila san vristit,al nisan mogla,samo san pricekala da prođe.

[crazy_borna]

večina vas to ima s duhovnom i vjerskom povezanosti, ali mene gluposti hvataju recimo u zadnjih par tjedana me 4 uhvatilo, nisam ovdje pisao jer mi je postala normalna pojava, zadnji put sam čuo ruske glasove oko mene, a tome je prethodilo to kaj sam sanjao da radim vojsku za 4. reich. predzadnji put su bili nekakvi čudni strašni krikovi.

[sranjizam]

nemam sad živaca opisivat u detalje sva moja iskustva ali u zadnje vrijeme ovi stravični snovi/paralize sna mi se dešavaju skoro svaku noć....

[PureNitro]

Fergazer kaže:

Ja sam je imao 2x u dvije godine. Prvi put nešto blaži oblik, ali sinoć horor. Prvo nisam bio ni svjestan da sanjam; ulazim u sobu, idem do prozora, pa se vraćam u krevet (to je bio san ili nije ) i tad počinje onaj osjećaj, ko da me neko odvlači sa kreveta, nit se mogu pomaknuti, nit mogu šta progovoriti i čitavo vrijeme imam osjećaj ko da mi je neko nad glavom.

U pm, nemam želju ni ići spavati.

A u p.m. nevjerujem.
Ovo mi tako poznato zvuči.
Takav sam san imao ja jednom.
Samo ovako ja lezim u krevetu na leđima i nemogu se pomaknut.
A strop od sobe otvoren i vidim oblake kako brzo prolaze kao na ubrzanom filmu.
I onak cjelo vrijeme čista jettza i osjećaj da će se nešto loše dogodit.

[FassGoHard]

Vidite li i vi nekakva prigušena svjetla prilikom paralize? Meni je to počelo onda kad su mi prestale astralne projekcije. Ne znam zašto su prestale, ali imam osjećaj da je to korak unazad u duhovnom smislu.

[Alexa]

Imala sam i imam često identičan problem, našla sam način kako to eliminirat.

Preporučam ti nešto znanstveniji pristup; postoje neurolozi koji su specijalizirali poremećaje spavanja (posebno među epileptolozima) i nađi jednog takvog, nakon nekoliko jednostavnih i bezbolnih pretraga objasnit će ti što i kako dalje, ukoliko ti ovakva ometanja se nastave.

Naravno, ukoliko imaš malu djecu sumnjam da će ti preporučit tablete koje te krknu u odveć dubok san, ali će ti uz pomoć kvalitetne dijagnostike poremećaja spavanja/sna dati rješenja, koja itekako pomažu, vjeruj mi.

[syringa009]

jpo kaže:

U potpunosti te razumijem i sm sam imao do prije godinu dana nekoliko paralizi sna ponekad uz osječaj da me netko otkriva ,vuče za noge škaklja,pritišče i vuče u krevet,trese mi tijelo itd.Priča je počela Nakon dugogodišnje(6 godina) bavljenja Yogom i meditacijom,stoga me zanima da li se i ti možda baviš sličnim tehnikama.Tegobe su počinjale postepeno,ružnim snovima ,izljetanjem iz vlastitog tijela,ćak i nekim ugodnim pulsirajučim senzacijama,da bi se jedne noći dogodilo ovo gore već opisano, uz kako ti kažeš jezivi strah i osječaj zla oko sebe.Ono što je kod mene značajno je to da sam odmah to povezao sa duhovnim problemima I odmah prestao sa navedenim praksama.Nikada prije nisam pio praktični vjernik niti živio vjernički život. Jednostavno sam osjetio da mi je potrebna životna ispovijed.Interesirao sam se tko se bavi tim stvarima i bio sam upučen na fra.Josipa Blaževića koji je doktorirao na natemu istočnjačkih reogija,praksi,te napisao nekoliko knjiga na temu New agea,yoge itd.Kad sam došao kod njega rekao mi je da nisam niti prvi niti zadnji koji mu se javio s takvim problemima.Nakon temeljite ispovijedi,bolesničkog pomazanja i pomirenja s Isusom tegobe su u potpunosti nestale.Sad redovito iem na misu, molim i takve nočne grozote više se ne javljaju.Mogao bih reći da sam to shvatio kao upizorenje odozgo da u životu moram nešto promjeniti i odlučiti se kojim smjerom ići.U tim trenucima paralize i užasnog straha,borbe s tim zlom i pokušajem tjeranja istog od sebe jedino što mi je preostalo je da zazovem Isusa da mi pomogne.Tada se budim.Ne moram niti navoditi da duži period nisam mogao zaspati kao ni ti niti sam spavati u toj sobi.Pišem ti ovo jer ti želim pomoći i znam kako se osječaš.Evo smatram da je kod mene bavljenje alternativom bilo razlog mojih tegoba, ti nisi navela da li se i ti možda baviš navedenim tehnikama pa me zanima jesi li.

Sad mi je jasnije otkud tebi ovakvo iskustvo. Žalosno je što su se joga, meditacija i sl. stvari, što potječu iz poganskih istočnjačkih religija, uvukle u katoličku crkvu, čak se promoviraju na sveučilišnim studijima kao borba protiv stresa i za lakše učenje. I prodaje pod normalno. A nije! Jer ako si želiš dobro, opustiti se, napuniti (neznani ljudi će reći optimizmom i dobrom voljom), a ja ću se radije izraziti Duhom Svetim, jer bez Isusa je sve samo prelijevanje iz šupljeg u prazno i zavaravanje samog sebe, tada postoji recepet, a to je razgovor s Njime i čitanje Biblije.
Nego, al' napravih digresiju! Moj odgovor je ne, ne drugujem s lažnim bogovima. Upravo zato se i čudim ovom svojem iskustvu. Koje i dalje traje, ali sada sam zahvalna na tome. Veoma! Jer zapravo jača moju vjeru u Krista, i čini me neustašivijom. Jer, ono o čemu nitko nigdje, čak ni na mjestima gdje bi se trebalo, ne govori o tome da možda upravo ovaj dan koji je na isteku, je posljednji. Tebi, njemu, meni... I što ćemo tada? Tko zna, možda se netko nada otići u yoga-nebeski centar, ali ja ću ići u krilo Onoga iz koga sam i potekla..
Drago mi je što je sada sve u redu kod tebe, napravio si pravi potez! Želim ti sve najbolje!

[sabaton41]

Evo da i ja podijelim svoja iskustva s paralizom u snu...
Imam 19 godina i paralizu u snu sam doživio 10ak puta u životu, svaki puta je bilo isto osim jedne noći...opisat ću prvo ostale slučajeve...Dakle, zaspim ja probudim se negdje u tvrdoj noći i otvorim oči manje od polovice, naravno ne vidim jasno predmeti u sobu nego samo nekakve obrise noćnog ormrića, ormara, svijetiiljke...U tom trenutku ja smatram da se budim i krenem se ustati iz krevet,znam da moj mozak šalje mišićima ruku i nogu naredbu da se pomaknu, postoji izražena želja za kretnjom, no kao da se ta naredba negdje prekida i nemgu se micati...dianje je jako jako plitko, mogu odahnuti samo 1/10 normlanog udaha kao da dišem kroz neku malu rupicu i tu nastaje panika. Nakon kojih 5 neuspjelih udisaja, počinjem si misliti da umirem i to raje kojih 15-ak sekundi , dok odjednom ne smognem snage za jači udisaj te prorade i mišići...osječaj je jeziv kao da gledaš sebe kako spavaš, nakon buđenja treba mi nekoliko sekundi da dođem k sebi...i to se je tako znalo događati nekoliko puta, ali bez nekog određenog vremenskog sljeda znalo je biti 2-3 mjeseca razmaka između paraliza, a znala je proći i godin dana...

Posljednji put sam je doživio prije cca 2 godine...nikada neću zaboraviti tu noć. Moja soba u kojoj sam spvao bila je na katu, no tu noć više se ne sjećam razloga, legnuo sam u krevet u sestrinoj sobi (ona je bila na fakultetu) koji je bio u prozemlju kuće i prozor je gledao na istok. Legao sam oko 22 sata i normalno zaspao. Tu noć imao sam čak tri odb+vojena napada paralize. Prvi se dogodio oko 01:00 i kad sam se konačno trgnuo iz sna, poučen iskustvima iz prijašnjih paraliza nisam paničario nego sam shvatio da je to iza mene i krenuo dalje spavati (samo da napomenem da su me paralize najviše pogađale kad sam spavao na trbuhu). Druga paraliza me zatekla oko 03:00...bila je intenzivnija i odatno me šokirala jer sam bio svjestan da mi se tu noć to več dogodilo pa sam mislio da je gotovo, jer nikad me nisu napale više od 1 paralize. Uspijem se ja nekako trgnuti iz te 2 paralize samo što je borba za zrak bila jača i dulje je trajala kojih cca 30-ak sekundi. Zaspim ja ponovo kad oko 06:00 vidim ja da je izašlo sunce kroz žaluzine na prozoru, pokušam se dignuti no shvatim da sam opet u paralizi. U toj trećoj paralizi pošto je izašlo sunce vidio sam malo jasnije obrise po sobi i vidio sam sjenu nekog muškarca koji stoji iza mene. Nekako mi je prošlo kroz glavu da su kao one prve dvije paralize trebale biti upozorenje da netko stoji iza mene, pokušavam se ja trgnuti, borim se za zrak, ali ništa, u jednom trenutku sjena muškarca se miće i izgleda kao da podiže ruku s nožem i žei me ubosti u leđa...osjećaj je bio grozan, znaš da te netko pokušava ubiti no nemožeš pomaknuti tijelo. Nakon 30-ak sekundi u uspio sam u nekom refleksnom pokretu okrenuti glavu i oči su mi se počele više otvarati i kako sam imao sve janisju sliku, obris tog muškarac je polako nestajao...Od te noći niam doživio paralizu i suosjećam sa svima koji pate od iste, a ostale koji nikad to nisu doživjeli molim da nas ne osuđuju i ne smatraju kukavicama, jer to nema nikakve veze sa hrabrošću.