Korupcija i politička elita...

[wand_1]

mravac8 kaže:

Najbolja jedinica mjere za vrijednost je vrijeme. Pa bi tako kila ribe trebala koštati duplo više od kile mesa ako je na ulov ribe potrebno utrošiti duplo više vremena nego na uzgoj kile mesa.

Ne znam jesi li primijetila, ali odmah si izjednačila vrijednost i cijenu.

Je li to namjerno ili?

Jer jedino se vrijeme ne može kupiti. I jedino ono vrijedi jednako i za najbogatijeg i za najsiromašnijeg.

Hm, zapravo i tu je nejednakost. Bogati imaju više vremena, jer ne moraju raditi ako ne žele.

Jedna od glavnih vrijednosti financijske neovisnosti je upravo to vrijeme kao resurs za koji biraš kako ćeš ga potrošiti.

[mravac8]

wand_1 kaže:

Ne znam jesi li primijetila, ali odmah si izjednačila vrijednost i cijenu.

Je li to namjerno ili?



Hm, zapravo i tu je nejednakost. Bogati imaju više vremena, jer ne moraju raditi ako ne žele.

Jedna od glavnih vrijednosti financijske neovisnosti je upravo to vrijeme kao resurs za koji biraš kako ćeš ga potrošiti.

Da, namjerno, jer je ovo primjer na vrtićkoj razini, a vrtićka djeca su još premala da ih se uči razlikovati vrijednost od cijene.

Drugim riječima, primjer je vrlo jednostavan (recimo nema osnovnih sredstava za ulov ribe, odnosno uzgoj mesa) pa nije potrebno razlikovati cijenu i vrijednost.

Bogati i siromašni imaju jednako vremena. Bogat čovjek koji slavi 50-ti rođendan potrošio je 18.262 dana, jednako kao i siromašan. Isti broj dana, isti broj sati, isti broj sekundi ........ bogato dijete koje će umrijeti sa 13 godina imalo je manje vremena od siromašnog djeteta koje će doživjeti 83.

Kako je tko potrošio vrijeme svog života druga je tema, koliko je bio slobodan da ga potroši kako želi, treća je tema. Moguće je da je siromašan bio slobodniji i sretniji od bogatog, jer bogatstvo i financijska neovisnost ne znači i slobodu od materijalnog.

[wand_1]

mravac8 kaže:

Da, namjerno, jer je ovo primjer na vrtićkoj razini, a vrtićka djeca su još premala da ih se uči razlikovati vrijednost od cijene.

Drugim riječima, primjer je vrlo jednostavan (recimo nema osnovnih sredstava za ulov ribe, odnosno uzgoj mesa) pa nije potrebno razlikovati cijenu i vrijednost.

Vrši li se u toj vrtićkoj ekonomiji nekakva razmjena?

[mravac8]

wand_1 kaže:

Vrši li se u toj vrtićkoj ekonomiji nekakva razmjena?

Kakvo pitanje, naravno da nema nikakve razmjene.

Mijenjaš dvije kile ribe za kilu svinjetine. Gdje ti tu vidiš razmjenu?

[wand_1]

mravac8 kaže:

Kakvo pitanje, naravno da nema nikakve razmjene.

Mijenjaš dvije kile ribe za kilu svinjetine. Gdje ti tu vidiš razmjenu?

E to, po čemu se određuje omjer razmjene? Po vrijednosti ili?

[mravac8]

wand_1 kaže:

E to, po čemu se određuje omjer razmjene? Po vrijednosti ili?

Wand, ekonomija je uvijek razmjena, bez obzira tko ga radi.

Objašnjenje može biti na vrtićkoj razini, razini osnovnoškolaca, razini srednjoškolaca ili fakultetskoj razini.

Već sam utrošila jako puno vremena svog života raspravljajući na forumu kako se određuje cijena neke robe. Ukratko, ukalkuliraju se troškovi i doda marža u onolikom iznosu koliko tržište želi platiti. Zato se i kaže da se cijena određuje na slobodnom tržištu.

Ako ćemo baš dalje - cijenu može odrediti i država. Obično to radi za proizvode koji su od velike važnosti (cijena energije, prijevoza .....). Takva cijena može biti ispod cijene koštanja (država onda subvencionira razliku) ili sa cijenom koštanja + dogovorena marža .....

Itd., itd ......

To je par riječi o cijeni, iako bi se moglo i puno više. Vrijednost nisam ni spomenula.

[wand_1]

mravac8 kaže:

Wand, ekonomija je uvijek razmjena, bez obzira tko ga radi.

Objašnjenje može biti na vrtićkoj razini, razini osnovnoškolaca, razini srednjoškolaca ili fakultetskoj razini.

Već sam utrošila jako puno vremena svog života raspravljajući na forumu kako se određuje cijena neke robe. Ukratko, ukalkuliraju se troškovi i doda marža u onolikom iznosu koliko tržište želi platiti. Zato se i kaže da se cijena određuje na slobodnom tržištu.

Ako ćemo baš dalje - cijenu može odrediti i država. Obično to radi za proizvode koji su od velike važnosti (cijena energije, prijevoza .....). Takva cijena može biti ispod cijene koštanja (država onda subvencionira razliku) ili sa cijenom koštanja + dogovorena marža .....

Itd., itd ......

To je par riječi o cijeni, iako bi se moglo i puno više. Vrijednost nisam ni spomenula.

Kakva kalkulacija, pitam te za tu zajednicu koju si opisala gdje se mijenja roba za robu.

Kako se tu određuje cijena?

[mravac8]

wand_1 kaže:

Kakva kalkulacija, pitam te za tu zajednicu koju si opisala gdje se mijenja roba za robu.

Kako se tu određuje cijena?

Isto kao i u zajednici gdje se mijenja roba za novac.

U trampi (roba za roba) roba zamjenjuje novac. Ali to nema nikakve veze sa određivanjem cijene koja je uvijek ista.

Wand, proizveo si cipele, kako ćeš im odrediti cijenu?

[wand_1]

mravac8 kaže:

Isto kao i u zajednici gdje se mijenja roba za novac

Pa kako konkretno dođeš do toga da je cijena 1 kila ribe 2 kila mesa?

Ne pitam te kako ti odrediš cijenu, nego kako se dođe do cijene u razmjeni?

[mravac8]

wand_1 kaže:

Pa kako konkretno dođeš do toga da je cijena 1 kila ribe 2 kila mesa?

Ne pitam te kako ti odrediš cijenu, nego kako se dođe do cijene u razmjeni?

Ma to je samo primjer, koji nema uporište u stvarnom životu. Mogla sam napisati i tri kile ribe za dvije kile mesa, svejedno. Nije u tome bit.

Koji je konkretno odnos cijene ribe i cijene mesa odi u ribarnicu i mesnicu pa pogledaj.

Što se tiče određivanja cijena određuješ cijenu svog proizvoda (mesa ako proizvodiš meso, ribe ako loviš ribu) ne određuješ cijenu svog proizvoda prema tome koliko košta nešto drugo.

Osim ako to nešto drugo nije ugrađeno u tvoj proizvod. U ovom slučaju niti je meso ugrađeno u ribu, niti je riba ugrađena u meso.

[wand_1]

mravac8 kaže:

Ma to je samo primjer, koji nema uporište u stvarnom životu. Mogla sam napisati i tri kile ribe za dvije kile mesa, svejedno. Nije u tome bit.

Baš je u tome bit. Ima uporište u stvarnom životu i danas postoje plemena s takvom ekonomijom. I u modernom svijetu imaš toga koliko hoćeš, recimo parove valuta u forexu ili parove kriptovaluta na kriptotržištu i sl.

Pitao sam kako dođu do tih 1 kg ribe = 2 kg mesa ili 3 kg ribe = 2 kg mesa?

Što se tiče određivanja cijena određuješ cijenu svog proizvoda (mesa ako proizvodiš meso, ribe ako loviš ribu) ne određuješ cijenu svog proizvoda prema tome koliko košta nešto drugo.

Koja korist od toga što ti određuješ cijenu ako ona ne postane ravnotežna, tj ako je druga strana ne prihvati?

Ti valjda određuješ vrijednost i prema njoj nudiš neki broj koji je kandidat da postane cijena.

A cijena postaje onda kad druga strana prihvati tu ponudu.

[mravac8]

wand_1 kaže:

Pitao sam kako dođu do tih 1 kg ribe = 2 kg mesa ili 3 kg ribe = 2 kg mesa?

Prvo svatko odredi cijenu svoje robe (ribe i mesa), zatim vide omjer, odnosno što je od toga vrednije i koliko puta je vrednije. Ako je vrednije. Ako je vrijednost ista, onda dobiješ kilu mesa za kilu ribe.

Toga imaš i kod nas na selu - povrće i voće ima taj nezgodan običaj da dozori u isto vrijeme, pa recimo jedna susjeda ima previše paradajza, a druga previše blitve. Razmjenjuju viškove, blitvu za paradajz. A koja će biti cijena? Ovisi koliko ima viška paradajza a koliko blitve. Pa se, recimo, može dogoditi da jedna dobije dvadeset kila paradajza za pet kila blitve.

Zašto? Zato što je paradajz odlično rodio (vremenski uvjeti) pa je susjeda za utrošeno vrijeme ove godine dobila deset kila iako obično dobija samo pet kila paradajza.

[mravac8]

wand_1 kaže:

Koja korist od toga što ti određuješ cijenu ako ona ne postane ravnotežna, tj ako je druga strana ne prihvati?

Ti valjda određuješ vrijednost i prema njoj nudiš neki broj koji je kandidat da postane cijena.

A cijena postaje onda kad druga strana prihvati tu ponudu.

Nisi odgovorio na pitanje koje sam ti već postavila: kako bi odredio cijenu cipela koje si proizveo? Da si odgovorio na to pitanje, bilo bi ti i jasnije po kojim zakonitosima se određuje cijena proizvoda. Mogu ti postaviti i drugo pitanje - što misliš zašto su proizvođači spremniji uništiti svoje proizvode nego prodati ispod neke cijene.

Ili ovako:

Čuo si, valjda, za troškove proizvodnje? To su troškovi koje imaš da bi proizveo svoju cipelu. Neka su oni 100 kuna. Možeš li ti cipelu prodati ispod 100 kuna? Što ćeš učiniti ako druga strana ne prihvati cijenu od 100 kuna za tvoju cipelu?

Psihologija kupca - kako ćeš prodati svoju cipelu za 300 kuna A da kupac, ne samo da prihvati cijenu, već da bude oduševljen njome?

Dobro, to je već nadogradnja, nadam se da si savladao osnove.

[wand_1]

mravac8 kaže:

Nisi odgovorio na pitanje koje sam ti već postavila: kako bi odredio cijenu cipela koje si proizveo? Da si odgovorio na to pitanje, bilo bi ti i jasnije po kojim zakonitosima se određuje cijena proizvoda.

Još jednom, cijena se ne može odrediti. Može se odrediti ponuda cijene (ask price) ili potražnja za cijenom (bid price).

A cijena je ravnotežna točka između ponude i potražnje - ona po kojoj se vrši razmjena.

To je matematička činjenica.

Čuo si, valjda, za troškove proizvodnje?

Dobro, to je već nadogradnja, nadam se da si savladao osnove.

Mora ti se priznati da si uporna.

Ja nisam učio marksizam za vrijeme Jugoslavije, ali već sam ti rekao da sam neke kolegije iz ekonomije slušao od nobelovaca

Ne znam zašto uopće pokušavaš..nisam tu od jučer. 10 000 postova i tebi još uvijek nije jasno.

[mravac8]

wand_1 kaže:

Ne znam zašto uopće pokušavaš..nisam tu od jučer. 10 000 postova i tebi još uvijek nije jasno.

Da, imaš pravo, glupa sam.

Trebala bi si spremiti ovaj post i svako malo ga pročitati.

[wand_1]

mravac8 kaže:

Da, imaš pravo, glupa sam.

Trebala bi si spremiti ovaj post i svako malo ga pročitati.

Vrati se ti na ono što je bitno u priči, a to je da se cijena ne određuje jednostrano, ono je po definiciji ekvilibrij ponude i potražnje.

Naravno, postoje društvena uređenja, kao u bivšoj Jugoslaviji gdje si ti učila političku ekonomiju i marksizam, gdje je centralni komitet određivao cijenu. To svakako.

Nije bitno gdje sam ja i od koga učio i za koga radio, ali nije mi znanje nitko uploadao u glavu nekom random metodom da bismo morali raspravljati o činjenicama. Obično ne raspravljam o stvarima o kojima ne znam ništa. Za razliku od većine kolega tu. I lijepo kažem kad nešto ne znam. A kad nešto znam, onda je ono što pišem više od 99% točno i to bez konzultacije ikakvog izvora.

I onda ti dođeš i kažeš mi da ne znam kako se formira cijena, učiš me o troškovima proizvodnje i kako se radi kalkulacija maloprodajne cijene. To je priča za debile, to zna svaka budala.

Tako neki kolege na drugoj temi pričaju o machine learningu, a ne znaju što je prosjek, a što sampling i misle da se u decision matrici može držati lookup tabla za Trolley problem veličine N za svaku moguću stazu, a istovremeno ne mogu pokazati definiciju objekte klase u kodu.

Mislim, što reći na sve to? Tko to raspravlja na pdf Filozofija? Što konkretno ima ispod poklopca?