Prepoznavanje psihopatologije

[Taroth]

sve ono sto si ti opisala se moze opisati kao nonkonformiste, a ne kao ljude sa odredjenom psihopatologijom. To nije neobicno, jer smo mi vrlo zatvoreno, skoro autakticno drustvo. Mi (kao drustvo) ne cijenimo razlicitost, razmisljanje out of the box, neki dublji pogled na neke stvari, nego upravo suprotno...

uspjesni hrvati su u 90% slucajeva oni koji su uspjeli - vani...

[Leteća]

Taroth kaže:

fakat... ajmo se sjetiti par cudaka iz povijesti koji odgovaraju ovoj definiciji: Tesla, Einstein, Darwin, Kopernik, Luter...

Kći Jamesa Joycea bolovala je od šizofrenije. Njemu ništa nije bilo jasno, pa je pitao Junga:
- Kako je to moguće? Pa ona i ja razmišljamo na isti način, a ja nisam bolestan.
- Ti plivaš, a ona se utapa - rekao je Jung.


Ne sjećam se više gdje sam pročitala ovu priču i nisam naknadno provjeravala njezinu točnost. Ali čini mi se da to ima smisla - neki znaju dobro unovčiti svoju osebujnost, dok ona drugima onemogućuje normalan život. A bitan je i povijesni konekst. Recimo, da je Tesla rođen u 21. stoljeću, do sada bi već dobio nekoliko dijagnoza jer se u njegovim autobiografskim zapisima jasno vidi da je bio jako, jako čudan.

[Taroth]

Ta Jungova verbalna doskocica mi nije pravi opis, vise neki kvazi-intelektualni odgovor kojim se dobije na vaznosti, a ne da se pravi odgovor.
Zapravo, danas znamo da Jungov odgovor i nije tocan, koliko je meni poznato.

Tesla nije bio samo inteligentan nego i je nosio odredjene patologije sa sobom koje su mu bitno otezavale drustveni i privatni zivot.


Sent from my iPad using Tapatalk Pro

[F.A.Q]

Taroth kaže:

Ta Jungova verbalna doskocica mi nije pravi opis, vise neki kvazi-intelektualni odgovor kojim se dobije na vaznosti, a ne da se pravi odgovor.
Zapravo, danas znamo da Jungov odgovor i nije tocan, koliko je meni poznato.

"znamo li"?! (MI)

Tesla nije bio samo inteligentan nego i je nosio odredjene patologije sa sobom koje su mu bitno otezavale drustveni i privatni zivot.

.. a jadan tesla .. toliko patnje i bola priustio okolini .. opaka mu je bila patologija da se jos prica o njoj

khm ... po kojim kriterijima .. reci kako se ti uklapas u drustveni zivot i njegove patologijae .. pedofilija, korupcija, kriminal ... jesi se lako uklopio .. u "normalnost"?

[Leteća]

F.A.Q kaže:

"znamo li"?! (MI)

Naravno da znamo. Kad je to MI dovoljno naglašeno, "znanje" dolazi samo od sebe.

F.A.Q kaže:

.. a jadan tesla .. toliko patnje i bola priustio okolini .. opaka mu je bila patologija da se jos prica o njoj

Čak se ni razmnožio nije, bitanga.

Zbog takvih ljudi ne volim izraz 'patologija'. Draži mi je 'neurodiverzitet'.

[Taroth]

pa ono sto sam htio reci jest da shizofrenija nema uzrok u odredjenom nacinu razmisljanja. Iako se ne zna uzrok shizofrenije, kandidati su od autoimunih bolesti, parazita, nasljednjivanja, itd... uglavnom, sve bioloski faktori.
Po tome, Jungov komentar nije u razini odgovora 'ne znam', nego kroz stilsku figuru.

inace, psihopatologija ima mnogo, pa je pitanje kako koju prepoznati

[Leteća]

Taroth kaže:

pa ono sto sam htio reci jest da shizofrenija nema uzrok u odredjenom nacinu razmisljanja. Iako se ne zna uzrok shizofrenije, kandidati su od autoimunih bolesti, parazita, nasljednjivanja, itd... uglavnom, sve bioloski faktori.
Po tome, Jungov komentar nije u razini odgovora 'ne znam', nego kroz stilsku figuru.

inace, psihopatologija ima mnogo, pa je pitanje kako koju prepoznati

Zanimljivo. Uzrok se ne zna, ali se pouzdano zna da je biološki.

Ne znam dovoljno o sch, ali ono što sam primijetila jest da ljudi s tom dijagnozom ujedno imaju i vrlo čudan način razmišljanja koji me pomalo podsjeća na Joyceovu prozu. Naravno da korelacija ne implicira kauzalnost, ali interesantnije mi je proučavati te poveznice nego vikati "to ludo, to patologija, to biologija".

Što se Junga tiče, njega smatram više umjetnikom nego znanstvenikom i sviđa mi se njegovo učestalo posezanje za stilskim figurama.

[F.A.Q]

Taroth kaže:

pa ono sto sam htio reci jest da shizofrenija nema uzrok u odredjenom nacinu razmisljanja. Iako se ne zna uzrok shizofrenije, kandidati su od autoimunih bolesti, parazita, nasljednjivanja, itd... uglavnom, sve bioloski faktori.
Po tome, Jungov komentar nije u razini odgovora 'ne znam', nego kroz stilsku figuru.

inace, psihopatologija ima mnogo, pa je pitanje kako koju prepoznati

Postavljas dijagnoze i psihoanaliziras mrtvog covjeka koji je zivio na drugom kontinentu prije nego si se ti rodio.. Ak ti to nije dovoljno onda neznam kakav yung ying yang ti moze pomoci

A najlakse je izmisljati bolesti pa ako pogodimo super a ako ne tak i tak vecina nezna o cemu pricamo..

Kakav narod takvi psiholozi/psihijatri No! Nije vrijeme za mkukanje, uvijek je dobro vrijeme za (u)ciniti dobro

[F.A.Q]

Leteća kaže:

Zanimljivo. Uzrok se ne zna, ali se pouzdano zna da je biološki

Jos kad bi javnost znala kako se donose takve teorije, kriteriji, "pravila" i koji je to cirkus koji nema veze sa znanoscu odnosno znanstvenim procesom..


Naravno da postoje ljudi koji su posvetili zivot znanosti i od takvih se i dobivaju rezultati koji lansiraju covjecanstvo prema naprijed no naravno u velikoj su manjini i onda se jos sprdaju sa njima tipa cudaka i ludjaka, a ti "normalni" nebi znali guzicu obrisat da im se ne pere mozak od malena.. Joj da shizofrenijaaahhahha

[England]

benedeiktus kaže:

zanima me kako se može prepoznati je li netko psihički bolestan ili zdrav na temelju razgovora s njim i njegovog neverbalnog ponašanja? na što treba obratiti pažnju da bi se ustanovilo kakvo je nečije psihičko stanje i kako djeluju psihički zdravi a kako bolesni ljudi?

Sve gledati: odjevanje, vanjski izgled, kretnje rukamna, gimasiranje, kontakt ocima, govor, emocije, teme oko kojih se vrti, informacije o njemu od njega ili od drugih, proslost..itd
Prvo se moze ustanoviti od prilike inteligencija i licnost veca, srednja ili manja..itd..dali je emocionalno stabilan-nestabilan, tuzan, osjetljiv, preosjetljiv, tup, agresivno razdrazljiv, nejasan..itd. Misljenje govor tecan ili zapinje, govor u stranu ili fiks ideja, brblja, zastaje, malo govori..itd..teme omiljene, sadrzaj..
Dali uzima kakve medikamente ili je uzimo, bolovo od necega ranije, cega? Prekriva li mane ili hendikepe, upadljivost u unecemu , ruznoca, ljepota, odjevanje cisto-prljavo, bizarno, ugladjeno, neadekvatno..itd..
Droga, alkohol, tablete krije li ili uzima, dali je u krizi pa pokazuje tabrinutost ili problemima , stresovi, nejasan identitet o sebi, rasijanost, depresivnost, ili pretjerana samouvjerenost ili egoizam koji prelazi granice itd..
Nedovoljno razvijena licnost, adolescentna kriza, neuroza, psihopatija, borderline, psihoza, reakcija krize, stres, pa sve do organskih poremecaja.( ovo moze a i ne mora obuhvatati svaka osoba koja se posmatra) Neki psiholozi kazu da nema normalne licnosti svi su poremeceni samo su procenti ili skala u pitanju, od blago neurotskih do tesko neurotskih sa prelivima kriza ili stresnih reakcija ili nekih cudnih navika pa do blagih psihoza.

Dragi forumasi,

Dali je neko psihicki bolestan ili zdrav je toliko relativna stvar da se u zadnjih 30 godina psihijatrija ozbiljno s tim lomi i muci pokusavajuci dati neke referentne okvire i razlike unutar psihickih fenomena. Psihijatrija ima problem modela tj. zastupanje shvatanja tj.modela pomocu kojeg se posmatra odredjeni fenomen bilo zdravlje ili patologija, pa imamo : bioloski model, bihevioralni, psihodinamski, sociodinamski, fenomenoloski..itd. Psihijatrija ima problem klasifikacije poremecaja, ima problem dijagnostike, pa i terapije za pojedine probleme itd..Svi ovi pomenuti modeli su legitimni i podjednako prihvatljivi i vazni jer svaki pogadja sistinu kod odredjenog poremecaja i potvrdjuje svoju vrijednost.
Psihijatri imaju tendenciju da se dogmatski hvataju za odredjeni model pa zastupaju jedostrano shvatanje a napadaju kolege ili psihologe zastupnike nekih drugih modela pa otuda imamo da jedni druge hvataju za vrat pokusavajuci da ubjede da su oni upravu a dugi nisu a taj antagonizam moze ici toliko daleko da dovode ozbiljno u pitanje cijelu nauku psihijatriju u pitanje slicno u antipsihijatriskim shvatanjima.

1. Pitanje kako prepoznati neku patologiju ? Treba ozbiljno imati znanje, mudrost, vjestinu opazanja, talenat i prilicno dobru taktiku i iskustvo da se na prvi pogled zapaze ozbiljne stvari ili bitne stvari jer se mnogo sto sta preplice i mjesa i pravi problem.
2. Organske psihoze ( uzrok u nekoj disfunkciji mozga bilo virusima, trovanjima, metabolickim procesima, droga, alkohol, ili bilo koja noksa koja dovodi do neurednog funkcionisanja mozga, kiseonik, glukoza ...itd ) se mogu dijagnostikovati kod objektivnog nalaza bez obzira kakva je klinicka slika manifestnog psihic.poremecaja. Ovdje je u pitanju ostecenje hardwera koje se manifestira u softweru.
3. Reaktivne psihoze( stres, kriza ili neki traumatski dogadjaj koji je pokrenuo psihozu ili neko drugo mentalno stanje slicno psihozi) se moze prepoznati u obliku najcesce depresivno anksioznim reakcijama ili paranoidno agresivnim.. ) se dijagnostikuju ako se dovede reakcija u kontekst neke objektivne situacija koja je izazvala te proremecaje. Psoblem softwera !
4. Endogene psihoze ( sch, paranoja, depres i manija, parafrenija..i sl.) su mahom nepoznate etiologije, genetika igra odedjenu ulogu ali nejasno kako se to ispoljava i u kojim situacijama iako je etiopatogeneza poznata postoji na desetine objasnjenj ao mehanizmu ali problemi su klasifikacije.
Dan danas ne zna se( iako neki pametni psihijatri tvrde da se zna) sta je shizofrenija dali je to jedna jedinstvena psihoza sa varijacijama : paranoidna, hebefrenija, catatonia, simpleks.. ili je svaka zasebna psihoza koja ima drugaciju podlogu. Ne zna se dali paranoidnu sch svrstati u paranoidne psihoze medju paranoju i parafreniju ( sumanuti poremecaji)ili je ostaviti tamo gdje je sad. Nezna se dali su reaktivne psihoze slicne shizofreniji isto sto je i shizofrenija ili je to neki zaseban entitet jer mogu imati istu klinicku sliku a drugu etiologiju.
100 psihijatara jednog pacijenta moze dijagnostikovati razlicito i dovesti u pitanje svoj kredibilitet i znanost uopce a greske su ceste itekako :
(nedovoljno znanje i iskustvo psihijatra, brzopleto donosenje zakljucka, zasljepljenos zastupanjem jednog od pomenutih modela, komplikovanost klinicke slike pacijenta gdje imamo mjesanje svega i svacega, nedovodjni bitni podaci za donosenje pravilnog zakljucka, sklonost psihijatra da povrsno zanatski pristupa kao stomatolog itd..)
Da bi se to izbjeglo treba imati sto vise podataka i nalaza i vise vremena posvetiti slucaju i na kraju timski dati zakljucak sa velikim oprezom radi stigmatizacije)
5. Poremecaj licnosti( psihopatija) i klasicne neuroze su danas jako komplikovana stvar u odnosu na Freudovo vrijeme kad se drustveni karakrer drugacije formirano i izgledao nego danas u globalizmu, pa neuroze imaju sasvim drugacije uzrok i simptome, pa i vrstu nego onda kada je sve to bilo ''jasno''.


Ja osobno kad predsobom imam sagovornika ukoliko pokazuje manje vise neka odstupanja u ponasanju , izgledu, govoru ili necim drugim od ''norme''( ruzna rijec norma , jer sta je norma i socijalna prihvacenost?) pokusavam odmah tenutno da ga smjestim u neurotski karakter ili u ''psihopatski'', rijetki su oni ''normalni'' spontani ljudi koji zadovoljavaju kriterij normalnosti.

Kad identifikujem privremeni zakljucak nikad ne ostajem pri tome nego razmotrim cjelinu: dali je osoba u nekom problemu, krizi, traumi, nenaspavanost, glad..itd.. pa uzmem u razmatranje dali je neko privremeno npr. razdrazljiv i napet sa nestrpljenjem i zalopoljkama ili je to dio njegovog habitusa kroz duze vrijeme. bitno je znati dali neko normalan ima povreme neuroze ili ne neko karakterno deformiran u obliku neurotskog poremecaja sa povremenim normalnostima.
Bitno je odrediti i temperament dali je po prirodi veseo ili agresivan ili zatupljen..itd.
Cesto ljudi lazu i prikrivaju, nekad svjesno nekad nesvjesno, narocito narkomani ili oni koji imaju neke psihicke probleme pa uzimaju medikamente i kriju svoj poremecaj ali nekad se i to moze opaziti.
NAJOPASNIJA ali srecom rijetka pojava je klasicna paranoja ( proganjanje, odnos, pronalazastvo, erotomanija,mesijanstvo..itd..)
Ovi poremecaji se tesko otkrivaju jer je osoba neupadljiva, potpuno socijalno adaptirana ne pokazuje slom kao u shizofrenije, paranoici su prilicno samosvjesni i jake licnosti ali manipulativni i imaju gresku softwera ( pregorilo misljenje ili prekombinovano). Sve ostalo je uredu manje vise, ali misljenje o svojoj bitnosti ili zavjeri ili odnosu je totalno poremeceno, tj.sumanuto.
Ovi ljudi postepeno mogu uvuci nekoga u svoj sumanuti sistem i izvrsiti nasilje nad njim od verbalnih pretnji ili fizickih napada pa do ubistva.
Paranoja je jako podmukla i ozbiljan socijalni problem ne samo psihijatrisko psiholoski a treba je razlikovati od paranoidne licnosti i paranoidne shizofrenije. Nije rijetka kod alkoholicara ( ljubomora) ili narkomana ( proganjanje ili odnos).

Nikada se na prvi pogled ne moze prepoznati neki premecaj u sigurnosti jer sve je relativno ali oprezna opazanja ponasanja daje smjernicu ili uvid.

Psihopatije su prisutne i veliki procenat ljudi je medju nama( antisocijalne licnosti su prepoznatljive, kriminal ili sve aktivnosti gdje savjest i empatija nedostaje)
Ostale varijante su drugacije kao neki perzistentni obrazci ponasanja sa stereotipijama koje jace isijavaju u odnosu na neuroticare to govori da su to psihopate, one se osjecaju dobro i uvjek je krivica u dugima i ne vide greske u sebi i cesto su u konfliktima da drugima a neuroticari su osjetljivi i presavjesni i stalno su u tjeskobi zbog osjecaja krivice koji se od toga brane svojim karakterom ili simptomima, infantilne fiksacije.
Ove navedene stvari su za psihologe i psihijatre koji imaju zadatak da unaprijede zdravlje u drusvu.
Granicni slucajevi su ni tamo ni vamo, jako osjetljive i nesigurne osobe, promjenjivih emocija i ciljeva sa sklonostima ka rizicnim poduhvatima.

Za obicne ljude po mom misljenju je najvaznije dali je neko covjek ili nije dali je dobar ili los, dali je karakter ili ljigava hinja bez obzira na temperament ili neuroze ili nesto drugo..koliko ima neurotika i shizofrenicara koji su dobri ljudi bilo u psihozi ili u oporavku pod ljekovima a vidio sam neki su tolika djubradi kao ljudi da su to pravo pokvareno zlo bili zdravi ili bolesni svejedno.
Jednom je A Adler dao jedan primjer asocijalnog covjeka koji nema osjecaj za zajednicu. Neka zena je izlazila iz tramvaja okliznula se i pala tako da je u mnostvu prolaznika jedan prisao i pmogao da ustane, u tom trenutku dodje drugi covjek i ovom provom kaze: svaka cast vi ste jedini prisli da pomogne jadnoj zeni , pet minuta stojim i gledam niko da joj pridje jedino vi. Ovaj sebe stavlja u status arbitrara i moralisanja umjesto da je sam prisao i pomogao zeni , on jednostavno nema razvijen osjecaj za zajednicu.

[Yuna]

Super post!

Slažem se da nema 100% normalne, zdrave osobe. Svi imamo nešto psihopatsko u sebi, samo neki u manjem postotku pa je društveno prihvatljivo, a neki u većem.

Vidim i po sebi. Ja recimo nemam baš razvijenu emocionalnu inteligenciju. Uvijek suosjećam s drugima i pokušavam pomoći, ali ne zato što me briga za njih i jer to u meni izražava neke emocije nego "zato što se to mora" i "ispravno" je.

[Leteća]

F.A.Q kaže:

Jos kad bi javnost znala kako se donose takve teorije, kriteriji, "pravila" i koji je to cirkus koji nema veze sa znanoscu odnosno znanstvenim procesom..


Naravno da postoje ljudi koji su posvetili zivot znanosti i od takvih se i dobivaju rezultati koji lansiraju covjecanstvo prema naprijed no naravno u velikoj su manjini i onda se jos sprdaju sa njima tipa cudaka i ludjaka, a ti "normalni" nebi znali guzicu obrisat da im se ne pere mozak od malena.. Joj da shizofrenijaaahhahha

Da javnost zna, mislila bi da je to još jedna teorija zavjere.

Dakle, bolje da ne zna.

[Hetmasteen]

Malo čitam ovu temu i iz razloga eto malo imam trenutno višak vremena pa sam odlučio napisati par stvari.
Ovo ljeto nakon 4 godine prijateljstva s frendom prekinuo sam svaki kontakt s njim budući da sam shvatio da mi je doista potreban pristojni odmak od njega na neodređeno vrijeme i gledajući ovo sve što sam povreemno našao na internetu tvrdim i ostajem pri uvjerenju da se radi o psihopatu kojeg više ne želim u svojoj blizini, niti, vizualno, niti audio preko moba, a ponajmanje na poslu ili osobnom društvu. Drago mi je što je naš prijateljski odnos završio ovo ljeto jer se zbilja toliko dobro osjećam otkada ne čujem niti mi itko spominje bilo što vezano uz njega. Nevjerojatno je da sam kao osoba od danas 34 godine dozvolio sebi da mi netko takav neplanski uvuče se u život zadnje 4 godine preko posla i trebalo mi je vremena da sam sa sobom rasčistim razloge zbog čega sam se loše osjećao u njegovom prisustvu, ali prijateljstva su čudna stvar jer ipak vjerujem da u određenim dijelovima nije doista bio takav, ali je on jednostavno izabrao takav stil komunikacije i način na koji namjerava živjeti svoj lifestyle. Tu neće biti promjene i ja sam izabrao odmak od njega kao najrazumnije rješenje. Ovo su po meni glavne karakteristike koje odgocvaraju ipak svakome tko spada u tu kategoriju


1. Asocijalno ponašanje/destruktivno ponašanje prema više manje svima koji ne spadaju u ono što takva osoba smatra kao "njegova domena". To znači i spuštanje, ignoriranje i omalovažavanje svakoga tko nije u "našem krugu", bilo po profesiji, svjetonazoru, političkom izboru ili vjerskom.
"Mi smo bolji od njih" i "Ti si bolji od njih" spika za svakoga tko je bio prijatelj, muški ili ženski a nad njim nije on imao nikakav utjecaj, niti je ostavljao impresiju.


Neprihvaćanje odgvornosti Sve greške koje nastanu proizvod su "nečije " krivice, on je samo dobra osoba koja radi svoj posao. Traži se dežurni krivac za udaranje, a kada nema nitko drugi prebacuje krivnju na prvu osobu koju vidi blizu sebe.


Nenormalno ponašanje u alkoholu Agresija i prostačenje bez ikakvog povoda, svrhe ili namjere bez obzira na društvo, prigodu ili bilo koji normalni događaj na kojem se konzumira piće. Uglavnom, se svodi na bilo kakav pokušaj da se omalovažava zabava, izlazak , djevojke ili lifestyle

Emotivna nestabilnost Na koju nogu se digne, takav je cijeli dan.


Opsesija kontrolom Sve mora biti kako je on isplanirao pa makar bilo i pogrešno.


Sklonost paranoji i zavjeri Traženje opravdanja za neuspjehe kroz i najapstraktnije scenarije u kojima je on nečija "meta".


Izostanak empatije prema nečijoj nesreći Suvišno i komentirati.

Žao mi je što je došlo do toga ali iskreno moram reći da tu osobu ne želim vidjeti blizu sebe i da je jedini način barem koji je meni prošao postupno udaljavanje i prekid komunikacije, pogotovo što se radi o osobi 6 godina starijoj od mene koja je odrastao izgrađen čovjek a ne neki klapac kojem moram držati prodike.

i najvažnije.

On je POTPUNO SVJESTAN svog ponašanja, i odbija se mijenjati jer kako mi je jedanput rekao ovo ljeto sa najoriginalnijim "opravdanjem" da je on "djevica u horoskopu" a "djevice su takve. " :-D

Nakon svega ipak mogu reći da mi je žao što se ljudi mijenjaju ali i prijateljstva postaju i prestaju s razlogom, a ja promjenu na bolje ne vidim u njegovoj bližoj budućnosti

[annekke]

sa zebnjom čitam ove postove jer u mnogo toga prepoznajem neke ljude iz života, prijatelje, članove obitelji, bivše momke, a pritom preispitujem i samu sebe...


ne znam gdje povući granicu, jer sam često u društvu osobenjaka, ljudi s posebnim potrebama, autistima i drugima, stoga zbilja ne znam što je normalno a što ne ...

vjerojatno bi povukla crtu kod verbalne ili neverbalne agresije, ili izravnog ugrožavanja mog mira i sigurnosti...tada bi se povukla, ja se nadam, od takvih ljudi

[Klosta]

annekke kaže:

sa zebnjom čitam ove postove jer u mnogo toga prepoznajem neke ljude iz života, prijatelje, članove obitelji, bivše momke, a pritom preispitujem i samu sebe...


ne znam gdje povući granicu, jer sam često u društvu osobenjaka, ljudi s posebnim potrebama, autistima i drugima, stoga zbilja ne znam što je normalno a što ne ...

vjerojatno bi povukla crtu kod verbalne ili neverbalne agresije, ili izravnog ugrožavanja mog mira i sigurnosti...tada bi se povukla, ja se nadam, od takvih ljudi

Također. Čak mislim da težim osobenjacima, ljudima s djelimično uvrnutom percepcijom svijeta. Granicu povlačim u momentu kada tu drugačijost ocijenim kao destruktivnu po mene ili okolinu.

[muflonka]

osobenjaci nemaju veze sa psihopatologijom. niti ljudi koji izbjegavaju društvo, šutljivi, povučeni...
uvijek se takve percipira kao čudake, ali uopće ne mora biti vezano uz neki poremećaj.
Najopasnije je kada je osoba emotivno invalidna. ako nema emocije, nema krivnje, nema kajanje,
nema percepciju dobra i zla, moralnog od nemoralnog. ali treba znati prepoznati.
ne znači da ako je netko rezerviran i ne izražava emocije zagrljajima, riječima, tepanjem, da je emotivno hladan.
isto kao što ne znači da je netko tko je komunikativan, grli, tepa, govori ljudima da ih voli, emotivno zdrav i da nije psiho.


mislim, nespreno sam možda to sve rekla, ali... tako nekako.

[dire Dawn]

Zar izraz "psihopatologija" ne označava prisutsvo određenih psihičkih problema koji odstupaju od norme?
Ono, čak i napadaji panike, depresija, OCD... A ovdje na temi se priča samo o nečem puno težem.

Svaki od teških psihičkih problema nosi sa sobom određene loše i negativne obrasce ponašanja, ali ne znači nužno da je zbog toga cijela osoba loša i negativna.
Uostalom, narcise i psihopate se teško može prepoznati po istoj špranci. Mislim da nema univerzalnog psihopatologija-alerta koji vrijedi za sve teške porećemaje ikad. Postoje oni po kojima se može prepoznati određeno nešto.

Nakon dosta čitanja (i upoznavanja razno raznih ljudi kroz život) shvatila sam na koja ponašanja JA trebam dati petama vjetra, a sad o čemu se točno radi kod druge strane - boli me kurac .
Dugo mi je trebalo da shvatim da samo zato što netko ima priču nježnog labuda ne znači niti da je dobar niti da je vrijedan mog vremena.

Ipak, svi "najgori" ljudi koje sam kroz život upoznala nisu imali sasvim identičan obrazac ponašanja. Da, imali su neke dodirne točke, ali nitko nije bio 5/5 "na testu".

Ipak, kao "ponosna" vlasnica nekoliko dijagnoza ne volim druge ljude suditi po istima, već isključivo i samo po ponašanju prema meni. U suprotnom sam jako licemjerna jeeer - jednako kao što je meni možda pomisao na shizofreniju ne baš laka za probavit, jednako tako običnoj osobi pomisao na borderline nije baš najsuper ikad .

Ljudi mogu biti šupci sa ili bez dijagnoza.
Nije svaki ubojica psihopat, niti je svaki psihopat ubojica.
Nije svaki emocionalni vampir border, niti je svaki border emocionalni vampir.
Nije svaka tužna osoba u depresiji, niti je svaka depresivna osoba tužna 24/7.

Ne znam otkud (po meni u zadnje vrijeme, jer sam primjetila trend u porastu) ljudima potreba da svim onima koji su ih nekad povrijedili ili im učinili nešto nažao zaljepe dijagnozu ni više ni manje nego "poremećene osobe, vjerojatno psihopata ili sociopata".
Tom logikom ne postoji osoba na planetu koja nebi dobila etiketu jer svi smo kroz život bar nekad, bar jednom, povrijedili nekog.