Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Književnost > Mali literarni kutić

Mali literarni kutić Vaše pjesme, priče, romani...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 17.02.2018., 10:09   #601
Vrijeme

Bure, oluje,
udari vjetra,
Prohladne kiše,
magle nijeme.
Sunce na istoku,
sunce na zapadu.
Sve to prolazi,
sve je to vrijeme.

Vrijeme je i
dokle evo čekam.
Ponovno da te
vidim Vladimira.
Vrijeme je i ovo,
što ne prolazi.
Što mi te krade,
ne da mi mira.

Vrijeme je i ono
što je bilo.
Kroz vječne eone
polako šetalo.
A sada evo
stalo pa stoji.
Da krene brže
ne bi me smetalo.

Je li me ovo
potkrada netko ?.
Vrijeme mi moje
troši ustrajno.
Je li to možda
namjera nečija?
Ili se neko
zaletio slučajno.

Lažu da vrijeme
sve rane liječi.
To što lažu,
ne bi me diralo.
Al' kako vjerovati,
kad dobro znadem.
Da nikada nije
medicinu studiralo.
ante dolić - borky
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.02.2018., 12:36   #602
Prvi rodjendan

Davno je to bilo,
desio se slučaj,
Ne vjerujem nekako,
da mene se htilo.
Rodio se mali,
i šta ćeš mu sada!
I kako već reče,
davno je to bilo.

Neke su tu žene,
krunice molile,
Onako iz navike,
i bez neke volje.
Jedna je se meni,
nad koljevku nadvila.
Da pogledam malo,
ovo dite bolje.

Ovaj će vam mali,
virujte vi meni!
Ne bi mu ja džaba,
ni tražila manu.
A, sve mi se čini,
dok gledam ovako.
Čini mi se , žene,
da bit' će na stranu.

Daj ušuti baba,
maksuma se prodji.
Vidi samo kako,
umilno te gleda.
Zato ja i govorim,
žene moje drage.
Da već sad mu neki,
djavo mira ne da.

I ja sam si nešto,
razmišljao pomno.
Ma da nisam znao,
ni šta je to djavo.
Možda ova vještica,
s krunicom u ruci.
Mal sam da se kledem,
možda ima pravo.

Na kraju sam shvatio,
Do babe da nije.
Netko drugi negdje,
sudbinu da mjesi.
A, moje je samo,
u život krenuti,
jurit' srljat' dalje,
pa ma šta se desi.
ante
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.02.2018., 09:52   #603
Promašeno jutro

Osvanulo jutro,
prosnježeno ... tmurno.
Na radiju govore,
ostaje vlažno,
zamotajem šal ...
bezvoljno putujem,
a, kuda i kako ...
nije ni važno.

Idem! ... Putujem!
Ja zapravo bježim.
Napuštam popršte,
s šalom oko sebe.
Proklinjem noć,
nesanicu što bije.
Jutro, radio ... snijeg.
Na koncu, sebe i tebe.

Još kažu na radiju
I baš ih briga,
da bit će i gore,
prosnježenost traje.
Ne brine gospodu,
sa radija finu,
a, kako je meni ...
nit' tko za to haje.
ante
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.02.2018., 09:48   #604
Ljepotica

Neki su stvoreni
to im je u krvi,
stalno su naprijed
uvijek su prvi,
i Ona je bila na tu šemu,
najljepša, najbolja ...
uvijek prva u svemu.

Bila je prva ljubav,
nekome uobraženom,
bogatom psihopati.
Iskoristila ga, odbacila,
ostavila za njom da pati.

Govore da imala
je, prošlost burnu.
Mjenjala ljubavnike
i suviše često.
Al' svi su ju poslije
uzdizali u nebo,
stavljali na prvo mjesto

Bila je osudjena
da bude prva.
Dok sa njom se nije
poigrala zbilja.
Na nekom lokalnom
takmičenju ljepote.
Opet je bila prva ...
prva pratilja.
ante
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.03.2018., 19:12   #605
Drvoredi

Prohladno jutro, maglovito.
na granama golim gavran tuguje.
A, dolje ispod, na klupi staroj.
Pijani klošar s hladnoćom druguje.

I tako sve dalje, kesten do kestena.
Poneka trešnja, neke druge ptice.
Na klupi ledenost prijonula,
na lice uboge, pijane propalice.

I dokle kestenje postojano stoji,
Život svoj uredno u drvored reda.
Pijanica u teškom bunilu grca.
I on bi se uredao ... ali mu se ne da.
ante
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.03.2018., 21:01   #606
Ljepota.

Bila je zadovoljna,
tu .... na prvi pogled.
Gledam je ...
pred ogledalom velikim šeta.
Razgleda se, sve više i više,
počima nešto da zanovijeta.

Krenula je od kose,
visokog čela.
Kritičnim pogledom
gore dolje šetala.
Pogledaj, molim te!
oči su mi upale,
izgubile sjaj.
Mrštila je visoko čelo ...
svaka sitnica ju je smetala.

Podizala je grudi ...
zagledala, namještala.
Šta kažeš? Nije loše!
Hajd reci da nije.
Kimnuo sam glavom ...
kao da je tako.
Svejedno! Morat ću
učiniti nešto.
Da opet mi stoje kao i prije.

Uvlačila je stomak,
podizala ramena,
Daj pogledaj
ovo bolje malo.
Rukam je prelazila
preko guze.
Joooj ... majko!
Pa ovo je sve,
samo salo

Blijeda sam, vidi!
pravi mrtvački ten.
Morala bi na quwarcanje,
fitnees ... jel' znaš?
Pokušavam s utjehom.
Za mene si krasna!
Zar bi htjela,
ko M. Jackson da izgledaš?

Na zidu slika ... njena.
pogledom pratim, razgledam.
Ne govorim ništa ... šutim.
Dodavati komentar, ne bi.
Ne bi da je rasturam,
istinom golom, ljutim.
ante dolić - borky
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.03.2018., 08:41   #607
Naši dani

Evo ni danas umro nisam.
Umiranje je opet otklonjeno.
Ljudi se tog jednog dana plaše.
A, toliko dana im je poklonjeno.

I nitko od nas, se i ne upita.
Čime te dane smo zadužili.
Da jučer, prekjučer umrli nismo.
Čini nam se da smo i zaslužili.

Toliko dana nebrojenih.
Sunce nam naše dane kiti.
Zašto bi taj jedan strašan bio.
Kada nas više neće biti.
ante
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.04.2018., 09:55   #608
Sladoled

O njoj da vam pričam!
Pa može!
Ne znam gdje početi,
šta prvo staviti na red.
Ona je slatka!
Fino je nježna!
Voli plesati bosa,
i lizati sladoled.

Sačekajte, molim vas!
Ne budite nestrpljivi.
Pustite me da polako,
i sve po redu.
Priznam da i ja,
odkad poznajem nju,
uživam u sladoledu.

Neću vam baš sve
otkriti tajne.
Nit' zašto je toliko
u nebo dižem.
A, svaki puta,
sladoled kad kupim.
Dodje mi kao,
da usne joj ližem.
borky
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2018., 15:54   #609
Olovna vremena

• Uz bleiburšku komemoraciju, jedan kratki odlomak iz mog (još neobjavljenog) romana "Olovna vremena"

Olovna vremena

Bilo je to u zimu 57 god. kada je umro Moshe Pijade. Ja sam tada bio djačić prvačić, i taj dogadjaj je u meni probudio prvo pravo zanimanje za svijet oko mene, koji nije imao veze sa bezbrižnim dječijim odrastanjem.
• Tada je se kod nas kući, i u cijelom selu potiho pričalo o prošlom ratu, o svemu što se toga ticalo, a, to jutro, kada je se pročulo da je umro Mosha Pijade, nitko o njemu nije lijepu riječ rekao, dok smo sutradan u školi morali minutom šutnje odati mu počast, gledajući bolom shrvanu drugaricu učiteljicu.
Dobro jutro djeco!
Dobro jutro drugarice učiteljice! ... odlaže razredom kao i svako jutro, a ja bih najradije još nadovezao pitanje, a tko je to vama umro drugarice učiteljice? ali pogled na njeno okamenjeno i blijedo smrknuto lice me natjera da se pridomislim. U tom drugarica učiteljica pristupi katedri i duboko svečenim glasom nas pozove da se ponovno ustanemo.
Draga djeco! umro je drug Moshe Pijade! - slomnjenim glasom prozbori drugarica Barica.
Stanka ... nitko od nas ništa ne govori, svi smo se umirili ko bubice ... vidimo, očito je, da je drugarici učiteljici jako teško.
Sada ćemo draga djeco minutom šutnje odat počast našem voljenom drugu Moshi Pijadi!
 Djeco draga!... je li vi uopše znate tko je bio drug Moshe Pijade!?
 Svi ne znamo, a nitko ne prizna ... zapravo jedini ja imam nekako oskudno znanje o pok. Moshi, a, i to sam tek jutros pokupio od babe Kaje, pa za razliku od ostalih, znam da je bio antikrst, i da se nije na vrijeme pobrinuo za svoju poganu dušu, pa da je sada, kako izgleda, pao, nikome drugom na teret, nego mojoj babi Kaji ... jer po babinom, i on je božije stvorenje, i za njega se mora moliti..
 Sve ja to znam ali šutim, jer osjećam da je učiteljičino pitanje bilo retoričke naravi i da se ona upravo sprema, nama očitati lekciju, o liku i djelu, pok. druga Moshe Pijade.
 Meni je već tada bilo jasno da su ovi drugovi poput ovoga današnjeg mrtvaca, bili protiv Boga. Sve smo mi to kod kuće redovito pretresali, i o tome razgovarali ... ali sam nekako zamišljao, da je drugo dok su još živi, a, drugo je kad idu umirati ... nekako automatski sam mislo, da bi se bar pred smrt, trebali proći ćoravih posala, pa da tu svoju prokletu dušu spase, i ne odu u pakao. Zato sam s interesom očekivao šta će drugarica nevjernica po ovom pitanju iznijeti .
 A je li vi uopše znate, šta je drug Moshe Pijade učinio za sve nas?
Znadete li vi, draga djeco, da je on robijao za vrijeme one države, države koja je bila tamnica naroda, je li vi znate, da se u ratu borio u prvim redovima, a, poslije rata samopregorno i predano radio za bolju i svjetliju budućnost sviju vas ... sviju nas i za cijelu našu Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju.
Je li vi znate da bez druga Tita, Moshe Pijade i ostalih drugova i drugarica, od koji su mnogi svoje živote dali, vi draga djeco, danas ne bi imali slobodno i bezbrižno djetinjstvo kao što ga imate.
 I tako se raspričala drugarica Barica, kako mi imamo ono što nemamo, a, u mene se uvukao nekakav strah, i svakom njenom daljnom rečenicom, postaje mi nekako sve jasnije, da je i drugarica Barica nezausavljivo krenula pogrešnim putem, ali pitanje je, hoće li se i za nju naći dobrovoljaca, da joj dušu spašavaju, kada se nađe u Moshinoj situaciji, koji se tako predano borio za moju svijetliju budućnost, a, nije na vrijeme mislio, da treba sebe, i svoju crnu dušu spašavati i sada je čisto imao sreću da se baba Kaja sjetila, da je i on stvorenje božije ... inače tko zna šta bi od njega bilo i je li bi mu sve te njegove zasluge, što ih mi sada tako obilato koristimo, išta pomogle.
 Raspričala se drugarica učiteljica, pa sve malo pomalo i sve više i više prelazi u napad ... izaziva, očito je.
 Stigla je i do nas ... do nas domaćih izdajnika, nas neprijatelja ovog naroda, za koji su se drug i ostali drugovi, tako predano borili, da bi nama danas bilo ovako slobodno i lijepo, i ja se načas zbuni u svojim razmišljanjima, jer mi ne bude jasno, je li se pokojni Moshe i za moje dobro borio, da i meni bude ovako lijepo, pa znači kako god pogledam zaslužio je, da se i ja sada za njega, kod Boga borim, pa, kad se možemo, po cijelu večer za netkog moliti, zašto ne bi mogli i za moga dobročinitelja Moshu?
 Na tome bi se sve moje razmišljanje najvjerojatnije i završilo, da se drugarica učiteljica nije nadovezala u nedogled, pa, je upravo prešla na detaljnije opisivanje narodnih neprijatelja, i njihovih nedjela.
 Ja sam se sakrio, koliko sam mogao i ne gledam u pravcu drugarice učiteljice, ali osjećam njen pogled na sebi, svaki puta kada spomene domaće izdajnike, protiv kojih se Moshe predano borio, ja se još dublje uvučem u ćošak i imam osjećaj da drugarica samo što ne upre prstom i pokaže, na živom primjeru, kako izgleda jedan pravi domaći izdajnik .
Ja sam vam ... draga djeco ... a, to smo bili mi ... i mi smo uvijek bili draga djeca (i kada bi nas lenijarom šibala po dlanovima)... eto, toliko toga rekla i ispričala, o drugu Moshi ... nastavlja drugarica učiteljica, već pomalo umorna od kolaboratera, petokolonaša i okupatorskih sluga, a ispričavši sve šta je znala o Moshi, htjede da i nas uvede u razgovor, pa upita.
Dobro dječico draga ... je li može netko od vas ponoviti ovo šta sam ja vama govorila, ili da netko ... onako, slobodno, svojim riječima, od srca, nešto kaže o drugu Moshi?
Nitko se ne javi, da od srca kaže nešto o drugu Moshi, ili ponovi ono što je učiteljica Barica ispričala, a meni, po đavlu, ponovno padoše napamet jutrošnje riječi babe Kaje, ja se pomalo okuražen činjenicom, da drugarica učiteljica ipak nije uprla prstom u mene, kada je pričala o poraženim snagama ... i ja se javim.
- E baš lijepo ... obradova se malo preuranjeno učiteljica Barica.
- Imamo dobrovoljca.
- Hajde ti! Hajde, reci ti nama nešto o drugu Moshi Pijadi.
- Ne mora to biti baš puno ... nešto onako ... šta ti znaš ... sokoli me Barica predano, u nadi da će sada čuti nešto što nikad nije čula, a, tako je se i deslo.
Ja sam se malo zbunio, nisam znao kako najbolje interpretirati riječi babe Kaje, ali sam ipak nekako uspio kazati da je i drug Moshe božije stvorenje, a, pošto nije imao vremena, moliti se Bogu ... pravdam ja njegovo bezbožno ponašanje ... da bi svi mi trebali pokušati da mu spasimo dušu, a, to nije mala stvar ... bar se meni tako bilo učinilo ... i još sam htio, kao stručnjak za molitve, nabrojiti, koje molitve bi bile najprikladnije i najučinkovitije, ali sam odjednom osjetio da sam na krivom putu.
Na tren me privarilo, podlegao sam situaciji ... kod kuće su nas djecu domaćih izdajnika i narodnih neprijatelja, uvijek savjetovali šta smijemo, a, šta ne smijemo, uopće kako se moramo vladati, i ja sam i ako tek prvačić, odmah skužio da bi bilo bolje da se nisam brinuo za dušu pok. Moshe Pijade. Drugarica me u početku zabezeknuto gledala, da bi me potom povišenim glasom nervozno prekinula, naredila mi da sjedem i povrh svega ljutito me pogledala.
U razredu je nastao, najprije neugodni tajac, a potom nimalo prijatan žamor, ja sam izgubljeno sjeo nazad u klupu i sve šta mi je došlo u glavu, bilo je da se moram osvetiti babi Kaji za njenu dušebrižništvo koje ja sada, sigurno je, moram ispaštati. Čekajući napeto kako će se stvari dalje odvijati i šta će se desiti, poslije kratkog razmišljanja koje me malo oslobodilo neugodnog pritiska, čvrsto sam odlučio, da babi Kaji, za kaznu, nikada više neću uvući konac u malu iglu, a, to će je valjda naučit pameti, i da se od sada brine samo za svoju dušu i ničiju više.
Zazvonilo je, svi su se skočili veseli i sretni da je i ta Moshina smrt odrađena i mogli su se od svega srca veseliti, jer nitko od njih nije kao ja istrčao pred rudo, pa sada pokunjeno sjedim i čekam zaslužene sankcije.
Ni ja nisam dugo bio u neizvijesnosti, na vratima razreda pojavila se drugarica Barica i pozvala me da dođem u zbornicu, direktoru škole na razgovor. Tako sam se po prvi put, mlad i zelen našao na jednom pravom saslušanju. Prvi dio.

´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´ ´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´´
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2018., 15:56   #610
Drugi dio.

I od prije sam znao, da smo mi izgubili rat, znao sam da smo podjeljeni na naše i njihove, već tada sam počeo pomalo razabirati koji su naši, a, koji nisu, već mi je bilo jasno da mi u kući, kada govorimo o našima, snizimo glas sve do tihog šaputanja, a prethodno se uvjerimo je li netko sa strane sluša.
• Mi smo bili takozvani, domaći izdajnici ... a, to u ona poslijeratna vremena i nije bila tako mala stvar. Tek se rodiš, tek što na ovaj svijet zineš, a, ono si već postao izdajnik ... i to ne bilo kakav izdajnik, nego onaj pravi, onaj najgore vrste ... domaći izdajnik. Polako ti dopire do uma da tu nešto ne štima ... iz priča znaš da ti je ćaća bio dragovoljac, ustaša, borio se sa pozdravom „ Za dom! – Spremni!“ a, ti si sada sin domaćeg izdajnika, u školi, što više ideš u nju, to više zločina ti tovare na tvoja nejaka pleća.
• I ne upirući prstom u tebe jasno ti daju do znanja da si ti taj kojega je napravio i rodio otpadnik od ljudskog roda, koljač, krvnik, kolaborater, narodni neprijatelj, petokolonaš, fašist, kvizling, klerikalac, sluga stranih zavojevača, zlikovac, zločinac, ustaša, i kako se samo usudio, na svoju sliku i priliku još i tebe da stvara.
• Ti si očiti dokaz da je to opet neka narodnoneprijateljska urota.
• Opet oni dižu glavu, ali neka se ne zavaravaju ... za dobrobit ovoga naroda, zadržati ćemo mi njih pod kontrolom ... i udariti po glavi kad god bude trebalo.
• I tako smo mi lavirali između preglasnih večernjih molitvi ... koje su se u zimskim večerima znale otegnuti kao gledne godine, a, kao iz nekog inata se glasno orile cijelim selom ... i tihi priča, skoro šaputanja, o svemu onome što je nas, ni krive, ni dužne, ovih zadnjih godina snašlo.
• Pričalo se o tome, beskrajno se čudilo kako je došlo do toga, da smo mi od normalnih radišnih seljaka, pobožnih vjernika, HSS glasača, pripadnika Hrvatskog Radiše ... došli do ustaških dragovoljaca, koji su otišli u rat ... u jedan krvavi svjetski metež, u jednu bestijalnu klaonicu, koja se zavaljala od jednog kraja svijeta na drugi, i sobom donijela sveopće ludilo, pomrčenje uma, kod velike većine sudionika ovih strašnih ljudskih hekatombi.
• Nije bilo druge, država u kojoj smo živjeli, koju smo od samog početka prozvali tamnicom naroda, se raspala, konačno je stvorena naša hrvatska država, naša domovina, i zar je uopće bilo dvojbe ... ne nije je bilo, bili smo ... Za dom spremni.
• Kako smo mi nakon tog krvavog pira, propitivalo se dalje, na kojem smo uglavnom bili sporedni, odjednom postali glavni ... kako smo mi, koji smo se čitavo vrijeme na bojnom polju nosili u svemu sa sebi ravnima, odjednom stigli na čelo, tu na čelo postavljeni od onih kojima smo normalno, u tom nenormalnom ludilu vraćali milo za drago.
• Stariji pričaju potiho, potišteno, začudjeno, mi djeca slušamo ... ne znamo i ne snalazimo se više ni u čemu. Ne znamo ni kako je moglo doći do toga, da kada se na svijetskoj ratnoj bini upalilo veliko svjetlo, označivši kraj rata, samo mi budemo uhvaćeni, kao ubojice na djelu, sa isukanim nožem, dok su ga naši neprijatelji vješto sakrili pod plašt svjetskog licemjerja, nekakvih Jalta, Teheranskih dogovora i engleske nadmenosti ... pod plašt tankih interesa nekih tako zvanih pobjednika ... da bi u „miru“ i na miru mogli nastaviti svoje krvave orgije, da bi poslije toga sadističkog orgijanja sami sebe amenstirali, za sve počinjene zločine, proglasivši se osloboditeljima, herojima, do sotonizma nas crneći, i tako pravdajući svoje strašne zločine, udarajući sve žešže i žešće po nama, poraženima, poniženima, slomljenima, pogaženima.
• Postali smo parija ... parija u svojoj domovini, za koju smo ginuli uz poklič: Za Dom – Spremni!
• Tko, i zašto nam je to napravio?
• Nešto se priznavalo, nešto uvidjalo, nešto kajalo ali pitanje je uvijek ostajalo: kako smo se mi kao djelom nedorasli, uglavnom obični seoski ljudi, ratari, radnici, najamnici daleko od fašizma, nacizma, komunizma, našli u svjetskoj kasapnici u kojoj su se sudarile ideologije, rase, civilizacije, o kojima baš mi, u svojim skučenim seoskim životima ni pojma nismo imali, nego smo kada je došlo do toga da se nekuda krene, bez mogućnosti nekog velikog izbora, često i kao nepismeni seljaci otiskom svojeg palca potvrdili da dragovoljno pristupamo ustaškom pokretu, i da ćemo se boriti za naš domaći narod ... da ćemo se boriti za svoju domovinu Hrvatsku, da nas ne bi, ne daj bože jednog dana netko domaćim narodnim izdajnicima prozvao.
• I tako smo se nakon četverogodišnje krvave odiseje, u kojoj smo za prijatelja i neprijatelja imali krvoločnu zvijerku ... počev od nas samih, pa do Njemaca, četnika, Talijana, partizana, gdje nitko nitkom ništa opraštao nije ... negdje od Uskrsa 41, pa sve tamo do početka svibnja 45, izranjavani, izvarani, obeshrabreni, poniženi, našli na velikom finalnom raspletu, razbijeni, razbacani, zarobljeni po vrletima Slovenije, ne odbranivši Hrvatsku, i predavši se u ruke onih koji će nas službeno proglasiti domaćim izdajnicima, kao takve nas strijeljati, tretirati i maltretirati, u sve povjesne dokumente i nastavne programe kao takve uvesti.
• Ti programi koji će i mene u školi dočekati i svim onim tihim noćima i noćima odšaputanim pričama suprostaviti, postavili su moj svijet naglavačke ... i ako sam odprije znao da postoje dvije istine, sada se od mene tražilo da prihvatim jednu i to onu napisanu, napismeno se od mene tražilo da napismeno potvrdim i prihvatim napismenu «istinu».
• Istinu stvorenu u bolesnom mozgu nekakvog Grge Novaka, i stotine i stotine takvih Novaka, a, da ne vjerujem susjedu Luki, kojega je kao sedamnaestogodišnjeg mladića samo providnost božija spasila prilikom strijeljanja 76 prilučkih civila pred livanjskom crkvom, od strane crnogorskih partizana.
• Evo tu su ti fakti, na stolu, gledaj, uči, i dobro zapamti ... jedna ofanziva, pa druga , treća, pa četvrta, peta, pa šesta, pa sedma ... ravno sedam neprijateljskih ofanziva ... Njemci, Talijani, Ustaše tj.domaći izrodi, izdajice svog naroda u daljnom tekstu čitaj tvoj ćaća i njemu slični
• .Sjedi, slušaj uči i pamti ... ovo što ovdje naučiš neka ti za cijeli život ostane u glavi, zaboravi te vaše ustaške laži, i sve ono što ti klerofašisti na vjeronauku pričaju ... kakva su vas samo streljanja snašla? ...
• Kakvih sto i deset ustaša i civila strjeljanih tu u nekom jarku iza samostana Gorica? Kuda ste to vi bježali pred partizanima? ... kakav Metković? a, ako i jeste i zaslužili ste ...kakva dva strica, a, tko ih je gonio na Bleiburg ... i neka su nastradali, kad su bili protiv svog naroda.
• A taj moj narod ... moj narod domaći ... moji domaći izdajnici, moji suseljani, moji ukućani, ni oni nisu šutjeli ... tihim šapatom u velikom strahu, Ozna da sve dozna, pričali su oni svoju kalvariju ... ratnu i poratnu ... ovo je se trebalo dobro slušati i dobro upamtiti, jer nije bilo napismeno, nije bilo snimljeno na filmu, nije bilo nadgrobnih ploča ni velebnih spomenika ... sve je prekrilo osvetničko ratoborno primitivno ideološko jednoumlje.
• Naši! zapravo mi ... stjerani u katakombe duha, izolirani i izbačeni iz javnog života, pritisnuti na sami rub civilizacije, ožigosani kao zlotvori, obilježeni svim neljudskim obilježjima učinili su ono što partizanskim jednoumnicima ni do dana današnjega nije pošlo za rukom. Naši su se neimajući nikakvu mogućnost da javno iznesu svoj dio istine, da bilo kome kažu da su i njih klali i ubijali, da im je žao svih onih kojima su oni bol i patnju nanijeli i tako su oni u tim mračnim vremenima pokušali da mimo službene istine pronađu onu pravu, pa ma koliko god bila gorka i nepovoljna za njih, i tako sam još kao dijete od svojih suseljana i ukućana slušao priče koje su bile iskrene ... priče koje su zbilja pokušale da zarone duboko u košmarske događaje posljednjih godina, da dotaknu samu bit svih tih stravičnih događaja, da osvijetle svoje kao i djelovanje drugih, pa ako ništa da bar olakšaju svoju savijest, što drugoj strani nikada nije došlo u glavu.
• Te priče su bile gole, bez ideoloških i bilo kakvih drugih primjesa ... danas mislim da su oni tada preživješi to komunističko krvavo orgijanje, proživjeli i psihičku katarzu, neprihvaćajući jednoumlje, jednom zauvijek raskinuli sa svakim vidom nasilja i tiranije.
• ante dolić
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.08.2018., 01:28   #611
Bankari, hoštapleri, lihvari.

Predaje nema! - a, ruke dižem.
Iz inata čistog s njima ću u vis.
Vi prosipate, a, ja da ližem!
Ne prihvaćam takav kompromis.

U kontri sam sa vama, i bez vas!
I bez vas sredjujem svoje stvari.
U iluzijama svojim tražim spas.
Sam sa sobom razgovaram, ustvari.

Urličem, nabrajam, ne razumije nitko.
Životima da nam upravljate, klimate.
Čude se prolaznici ... na to sam navikao.
Ne mogu na to, u šaci da nas imate.

Stiskate bezobzirno, dušmanski tvrdo.
Nažalost, dugo to traje … predugo.
Za vas smo obično, obespravljeno krdo.
Pravda je jedno, a, vi ste nešto drugo.

Ne! Naivan nisam, ni zericu malu.
Niti pamet svoju stavljam na vagu.
Ne mogu vam ništa, kroz zbilju, ni šalu.
Al' poručiti mogu ... nosite se k vragu.
bork
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.08.2018., 07:57   #612
Neprolaznoj

Uvijek u raskoraku uhvate me ptice.
Kad njima se pjeva, meni se spava.
Molim vas utišajte nemani krilate.
Vama je do graje ... meni puca glava.

Ta krila imate ... nekuda odletite.
Cvrkućite, pjevajte, razonodite druge.
Ovo mojeg malo napustite neba.
Dok vama se pjeva, meni je do tuge.

Ej, drugari pernati, krilate vam časti.
Daj lijepo me poslušajte, ptičurijo razna.
Odletite do nje, nemojte ju buditi.
Pjevajte joj tiho, da je neprolazna.
borky
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.08.2018., 08:25   #613
I tako to

Kava jutarnja! -
cigareta prva.
Misli, druge,
ili već treće.
Želje na nultnu
svedene nulu.
Meni se i hoće -
da me neće.

Sve što se rodi,
sve stari.
Kuda s ovakvim,
mislima grubim?
Pod katanac stavljam,
dvaput zaključavam.
I namjerno ključ gubim.

Uzaludno je trošiti misli.
Istrošenosti njihove biju.
O grane žalosnih vrba s njima.
Neka se tamo, žalosno viju.

Možda ih produva vjetar .
Za žalost ne pita, i tugu.
Negdje ih zamoči u rijeku.
Spasi od vrtnje u krugu.
borky
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.09.2018., 11:30   #614
Ćuskije

Teško je! –
pa, neka je!

Nek' padaju ćuskije,

nemire nek' nanose,
neka muče raju.

Beznadni neka se

i dalje ne nadaju,

Stasifikacija beznadja,

stići će na kraju.



Pazite kud srljate.

U bezglavo nemojte.

Izaberite kad idete,

stranu za vas pravu.

Mislite na ćuskije ...

prije nego krenete.

Umjesto kišobrana,

kacige na glavu.

borky
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.09.2018., 14:15   #615
Krešo Seljak

Ja sam Beljak!
Krešo Beljak!
Svi ste već shvatili,
da beljim se svima,
Srce je moje
Na lijevoj strani ...
beljim se zatucanim,
klerofašistima.

Od Stipice i Vlatka,
bolji sam ... jači ...
u svemu ih šijem,
maltene za glavu.
Sitna su oni
boranija za me.
Tko im je kriv,
da nisu pušili travu.

U aute se tupani,
kužili nisu,
a, ja sam u tom
pravi tata-mata.
Kad smotam joint
potegnem duboko,
Kao od šale,
razvaljujem vrata.

I uvijek krenem
Sa desne strane.
Desničare mrzim,
i šta tu mogu!
I dokle ja im
radije kradem,
oni kleče, kmeče,
i mole se Bogu.

Ja sam Beljak!
Krešo Beljak!
Uvijek se nadjem,
tamo gdje treba.
Pohvatam konce,
I gdje ih nema.
James Bond
je za mene,
malena beba.
ante
1
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.09.2018., 08:48   #616
Vizija

Predstava počinje,vizija sumorna,
gavrani crni i grane gole.
Povratka nema, duša je umorna.
Šake stisnute milost ne mole.

Jutro zahladilo ... brije, kosi.
Nemir podiže, pomutnja nastaje.
Sumaglica me polako ispire, nosi.
Nebo zamutilo, oluja ne prestaje.
.
Sve više i više slutnja se stvara.
Ne lažite me! Nemoj te!
Ah, nije ni važno.
Vječnost se cijela u tren pretvara.
Ostalo sve je nevažno ... lažno.
borky
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.10.2018., 08:22   #617
Bremenita vremena

Pradavno bilo je,
u prošlost utonilo.
Vremena pobrisalo
bivša, najmračnija.
Mladost buni se,
već davno nestala.
Prošlost, što dalja je,
sve je privlačnija.

Godine nižu se,
u red nas redaju.
Nismo više prvi,
sad smo pozadi.
Sjećanja naša,
sve više nas varaju.
Tamo nas vraćaju,
gdje bili smo mladi.


Sve nam je, i sladje,
i ljepše, bilo.
I mi smo bili,
ljepši i sladji.
Lažemo sebe,
i sve oko nas.
A, ljepota je u tom,
da bili smo mladji.

Unazad gledamo,
u svjetlu mladosti.
Blagostanje spominjemo,
i druga Tita.
A dobro znamo,
bar neki od nas,
da bila to su,
vremena, bremenita.
ante dolić – borky

Laer, 21.veljače 1998
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.10.2018., 09:49   #618
Hrvatskim orjunašima

Ne, vi niste,
u to vjerujem čvrsto.
Zakleo bi se
ako treba,
u ime Boga.
Vi stoka niste,
sitnoga zuba.
Vi obična bagra ste,
i još gore od toga.

Vi niste samo,
to je neupitno.
Orjunaši okorjeli,
sa dna kace.
Vi mulj ste, talog,
iz prošlog vijeka,
ustvari jadne ste,
odvratne face.

Vi niste stigli,
i to vas muči.
Štafete nositi,
Titu se klanjati.
Džaba vam sada,
ta mržnja vaša.
Uža za vješanje,
možete samo sanjati.

Vi niste konzerve,
lica izobličenih.
Moram vam to reći.
Ispričavam se! Sorry!
Dok lajete na Hrvatsku,
mržnjom iskreveljeni.
Od svega rečenog,
vi ste još i gori.
ante dolić
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.11.2018., 12:16   #619
Svidja mi se ova pjesma, Vizija, samo bih dao par savjeta i dobronamjernih zamjerki.
Recimo, druga kitica:

Quote:
borky kaže: Pogledaj post
Jutro zahladilo ... brije, kosi.
Nemir podiže, pomutnja nastaje.
Sumaglica me polako ispire, nosi.
Nebo zamutilo, oluja ne prestaje.
U prvom stihu imas vecinom jednoslozne (kratke) rijeci: jutro, brije, kosi.
Ova rijec 'zahladilo' remeti ritam stiha: cetveroslozna je, dakle, duga. Umjesto nje, stavio bih kracu rijec: hladno koja je dvoslozna:
Jutro hladno... brije, kosi.

U drugom stihu takodjer bih, zbog dinamicnosti, birao krace rijeci: umjesto 'pomutnja' stavio bih 'metez' - rijec je kraca a znaci priblizno isto.

Treci stih: ovo 'me' toliko remeti ritam pjesme i kamo god da stavis tu rijec - ona bode uho, jednostavno 'strsi' - tako da smatram kako bi
je trebalo maknuti ili zamijeniti necim drugim, recimo ovako:
Sumaglicom ispran, ona nosi...

Mislim da stih zvuci dinamicnije nego kad je ovako napisan:
Sumaglica me polako ispire, nosi...

Umjesto 'nebo zamutilo' stavio bih: nebo mutno (opet kraca rijec kojom se dobiva na dinamici).
__________________
Nije bitno ciljati u metu. Bitno je metati u cilj...
FeetF1 is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.11.2018., 22:25   #620
Sve lijepo tece, dobro izrimovano - a onda ovdje zaskripi:

Quote:
borky kaže: Pogledaj post
Urličem, nabrajam, ne razumije nitko.
Životima da nam upravljate, klimate.
Čude se prolaznici ... na to sam navikao.
Ne mogu na to, u šaci da nas imate.
Dakle, imate-klimate se rimuje dok se nitko i navikao glasovno ne podudara ni priblizno.
Umjesto nitko mogao si staviti niko:

Quote:
Urličem, nabrajam, ne razumije niko.
Rijec navikao potrebno je skratiti u naviko - i eto ti rime:

Quote:
Čude se prolaznici ... na to sam naviko.
Kad pisemo rimovanu poeziju na standardu, mozemo posegnuti i za nestandardnim rijecima (skracenim oblicima, zargonom itd.) kako bismo dobili blagoglasje iliti rimu.
Mislim da moja sugestija poboljsava ritam i melodiju pjesme.
Eventualno me mozes spomenuti u zahvalama.
__________________
Nije bitno ciljati u metu. Bitno je metati u cilj...
FeetF1 is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 03:48.