Strah od kastracije

[benedeiktus]

koliko često se javlja strah od kastracije,kako nastaje taj strah i o kakvoj vrsti patologije se radi?

[radical change]

benedeiktus kaže:

koliko često se javlja strah od kastracije,kako nastaje taj strah i o kakvoj vrsti patologije se radi?

Kastracijski strah je vezan uz Edipovsku fazu razvoja seksualnosti kod djeteta.
U dobi sa 3,4 godine kreće falusna faza, kada dijete spozna ugodu dodirivanja spolovila. Postupno svoj sexualni libido počinje vezanu uz sebi najbližu osobu, uz majku. Dijete tada oca doživljava kao suparnika u borbi za ljubav prema majci. Javlja se ljutnja prema ocu iz koje se razvije kastracijski strah, odnosno strah kod djeteta da će mu otac za kaznu odstraniti penis. Kastracijski strah je način na koji se rješava Edipov kompleks, dijete dakle nema izbora nego svoj sexualni libido odijeliti od majke i kasnije se poistovjetiti s ocem. Kod curica se dešava slična stvar...

Izrazito je važno da dijete prođe kroz tu fazu jer se time psihološki odvaja od roditelja, u suprotnom dolazi do razvoja faličnog karaktera kod kojeg osoba može biti sklona narcizmu, pretjeranom samopouzdanju, nemogućnosti da izrazi bliskost i ljubav, bude sklona promiskuitetnom ponašanju i slično...

Kastracijski strah se također može javiti i u kasnijem fazama života, recimo zbog lošeg odnosa sa majkom može doći do problema u bliskosti sa suprotnim spolom, i problema na sexualnom planu (strah da prilikom odnosa "vagina ne pojede penis"). Za muško sexualno zdravlje izrazito je važno razriješiti Edipa i loš odnos sa roditeljem suprotnog spola.

[Nosonja_]

radical change kaže:

Kastracijski strah je vezan uz Edipovsku fazu razvoja seksualnosti kod djeteta.
U dobi sa 3,4 godine kreće falusna faza, kada dijete spozna ugodu dodirivanja spolovila. Postupno svoj sexualni libido počinje vezanu uz sebi najbližu osobu, uz majku. Dijete tada oca doživljava kao suparnika u borbi za ljubav prema majci. Javlja se ljutnja prema ocu iz koje se razvije kastracijski strah, odnosno strah kod djeteta da će mu otac za kaznu odstraniti penis. Kastracijski strah je način na koji se rješava Edipov kompleks, dijete dakle nema izbora nego svoj sexualni libido odijeliti od majke i kasnije se poistovjetiti s ocem. Kod curica se dešava slična stvar...

Izrazito je važno da dijete prođe kroz tu fazu jer se time psihološki odvaja od roditelja, u suprotnom dolazi do razvoja faličnog karaktera kod kojeg osoba može biti sklona narcizmu, pretjeranom samopouzdanju, nemogućnosti da izrazi bliskost i ljubav, bude sklona promiskuitetnom ponašanju i slično...

Kastracijski strah se također može javiti i u kasnijem fazama života, recimo zbog lošeg odnosa sa majkom može doći do problema u bliskosti sa suprotnim spolom, i problema na sexualnom planu (strah da prilikom odnosa "vagina ne pojede penis"). Za muško sexualno zdravlje izrazito je važno razriješiti Edipa i loš odnos sa roditeljem suprotnog spola.

Zanimljivo, je li se to dogadja kod svih dječaka, ili bi barem trebalo? Što s dječacima koji nisu odrasli uz oca?

[radical change]

Nosonja_ kaže:

Zanimljivo, je li se to dogadja kod svih dječaka, ili bi barem trebalo? Što s dječacima koji nisu odrasli uz oca?

Trebalo bi.. znam da na psihoterapiji psihijatri daju jako puno značaja razrješavanju Edipovog kompleksa kod muškaraca, dakle to je jako važan segment psihologije.

Znam dosta dječaka koji su odrasli uz majku jer oca nisu imali i jako se lijepo vidi ta česta patologija privrženosti dječaka majci, a često i majke dječaku na kojeg usmjerava svoju pažnju, ljubav i uvrnutu sexualnost u nedostaku partnera. Dječak i majka imaju nekakav preprisan odnos na granici incesta koji je naravno nezdrav. Kad takav muškarac naiđe na partenricu doći će do problema, najprije zbog njegove pretjerane navezanosti na majku i majčine ljubomore prema partnerici koja otima dječaka ali u psihološkom smislu i partnera... Dakle jako nezdrav odnos iz sexualno-emocionalnog aspekta...

Ewo par lijepih primjera Edipa kod djece:
https://www.youtube.com/watch?v=AJIjXDiSilY
https://www.youtube.com/watch?v=9QvP0QXYuhU
https://www.youtube.com/watch?v=XGR30ZYd8-0
https://www.youtube.com/watch?v=-s_isezgdKE

Preslatki su...

[Fantasist]

Freud je mislio simbolički ne doslovno (malo djete nezna što je seksualnost), a i teorija se odnosi na patrijarhatni model obitelji. Uloga očeva u moderno doba je skroz drukčiji pristup odgoju.

[radical change]

Fantasist kaže:

Freud je mislio simbolički ne doslovno (malo djete nezna što je seksualnost), a i teorija se odnosi na patrijarhatni model obitelji. Uloga očeva u moderno doba je skroz drukčiji pristup odgoju.

Iako dijete ne može definirati sexualnost kako to može odrasla osoba kojoj su za to bile potrebne godine i godine istraživanja i upoznavanja sebe (sjeti se sebe od prvih sexualnih asocijacija, maštanja pa na dalje kroz pubertet..) no to ne znači da dijete ne djeluje iz sexualnih poriva, kao i da upozna ugodu dodirivanja penisa. U tim godinama roditelji često upozoravaju dijete učeći ga kako se ne smije dodirivati po svojim intimnim dijelovima, i zapravo u tim godinama nastaje i prvi sram (krivnja) poradi sexualnosti. Privlačnost prema majci prelazi na prve simpatije i kasnije kroz predpubertet prema izravnom pokazivanju sexualnosti pod jakim utjecajem hormona...

Problem modernih obitelji i jest u tome što djetetu nedostaje identifikacija. Ako dječak nacrta mamu u gaćama a tatu u suknji tada nešto zaista nije u redu po pitaju uloga u obitelji. Mladi ljudi kroz pubertet naprosto traže uzore, njima je identifikacija potrebna, bez nje su izgubljeni. Često na psihoterapiji vidim to pogrešno preuzimanje uloga roditelja i kako to utječe na brak i djecu. Postoji biologija, kako muška tako i ženska i to bi trebalo poštovati. Dječak ne može ovisiti o mami, za života se skrivati pod maminom suknjom i biti nesiguran u svoju sexualnost, jer u kontaktu sa stvarnom ženom, vezom i životom neće biti kadar da se nosi sa životom. Zbog toga danas imamo poplavu mladih koji ne mogu preuzeti odgovornost, nemaju kvalitetne uzore, imaju probleme sa intimnošću i sexualnošću..

[Fantasist]

radical change kaže:

Iako dijete ne može definirati sexualnost kako to može odrasla osoba kojoj su za to bile potrebne godine i godine istraživanja i upoznavanja sebe (sjeti se sebe od prvih sexualnih asocijacija, maštanja pa na dalje kroz pubertet..) no to ne znači da dijete ne djeluje iz sexualnih poriva, kao i da upozna ugodu dodirivanja penisa. U tim godinama roditelji često upozoravaju dijete učeći ga kako se ne smije dodirivati po svojim intimnim dijelovima, i zapravo u tim godinama nastaje i prvi sram (krivnja) poradi sexualnosti. Privlačnost prema majci prelazi na prve simpatije i kasnije kroz predpubertet prema izravnom pokazivanju sexualnosti pod jakim utjecajem hormona...

Problem modernih obitelji i jest u tome što djetetu nedostaje identifikacija. Ako dječak nacrta mamu u gaćama a tatu u suknji tada nešto zaista nije u redu po pitaju uloga u obitelji. Mladi ljudi kroz pubertet naprosto traže uzore, njima je identifikacija potrebna, bez nje su izgubljeni. Često na psihoterapiji vidim to pogrešno preuzimanje uloga roditelja i kako to utječe na brak i djecu. Postoji biologija, kako muška tako i ženska i to bi trebalo poštovati. Dječak ne može ovisiti o mami, za života se skrivati pod maminom suknjom i biti nesiguran u svoju sexualnost, jer u kontaktu sa stvarnom ženom, vezom i životom neće biti kadar da se nosi sa životom. Zbog toga danas imamo poplavu mladih koji ne mogu preuzeti odgovornost, nemaju kvalitetne uzore, imaju probleme sa intimnošću i sexualnošću..

Postoje tabui, što Freud i piše u istoimenoj knjizi, i to sve ima smisla. to nas čini ljudima i civiliziranima itd.
Kad si mali sviđaju ti se male djevojčice, u vrtiću i školi svako ima neku na koju već tad baci oko, a i obrnuto od strane djevojčica postoje simpatije, dakle djeca se mogu zaljubiti prije puberteta i hormonskoh buma.
Nego pod tim kompleksom (pustimo grčki mit) se misli na preveliku vezu sa majkom, što ima smisla jer smo izišli iz majke, simbiotski odnos u prvim godinama zbog toga što beba ima svijest koju ima. Međutim danas i očevi odgajaju djecu, dakle brinu se o njima od kad su bebe pa na dalje, a nekoć su se o djeci brinule samo žene. Dakle postoji bliskost, autoritet trebaju imati oba roditelja podjednako, na svoj način.
Imaš sinova koji doslovno mrze očeve (nema govora o identifikaciji, najmanje zdravoj, ako i da onda djelomičnoj, ka destrukciji obično), a sve zbog prenošenja odnosa kakav je on imao sa svojim ocem i tko zna koliko unatrag, a da onda imaš slučaj odnosa, djed unuk, super funkcionira jer tu taj djed popušta i ispravlja greške svog odgoja prema sinu. (e to je suština teme i odnosa sin otac)

Naravno da otac treba usaditi sinu neke muške ideale, a koji su oni danas zaista je tema za sebe..inzistirati d abude alfa umjesto da bude svoj ili sebe nađe, nema smisla zar ne..
Konzervativci su puno više zakočeni nego liberali (zbog tabua i takvih programa kojih se drže), dva skroz oprečna modela odgoja i obitelji. (naravno ja sam za slobodu, onako kulturno, a nisam roditelj, možda budem a onda ću težiti takvom odgoju..uostalom tu smo da teoretiziramo)
Što se tiče ovih da kažem ipak krajnosti, to nisam komentirao jer smatram da su to izuzeci (što je tu normalno što nije, tema za sebe), govorimo o heterosekusalnosti i obitelji.

[radical change]

Fantasist kaže:

Postoje tabui, što Freud i piše u istoimenoj knjizi, i to sve ima smisla. to nas čini ljudima i civiliziranima itd.
Kad si mali sviđaju ti se male djevojčice, u vrtiću i školi svako ima neku na koju već tad baci oko, a i obrnuto od strane djevojčica postoje simpatije, dakle djeca se mogu zaljubiti prije puberteta i hormonskoh buma.
Nego pod tim kompleksom se misli na preveliku vezu sa majkom, što ima smisla jer smo izišli iz majke, simbiotski odnos u prvim godinama zbog toga što beba ima svijest koju ima. Međutim danas i očevi odgajaju djecu, dakle brinu se o njima od kad su bebe pa na dalje, a nekoć su se o djeci brinule samo žene. Dakle postoji bliskost, autoritet trebaju imati oba roditelja podjednako, na svoj način.
Imaš sinova koji doslovno mrze očeve (ne govora o identifikaciji, ako i da onda djelomičnoj, destrukciji obično), a sve zbog prenošenja odnosa kakav je on imao sa svojim ocem, a da onda imaš slučaj odnosa, djed unuk, super funkcionira jer tu taj djed popušta i ispravlja greške svog odgoja prema sinu. (e to je suština teme i odnosa sin otac)

Naravno da otac treba usaditi sinu neke muške ideale, a koji su oni danas zaista je tema za sebe..inzistirati d abude alfa umjesto da bude svoj ili sebe nađe, nema smisla zar ne..
Konzervativci su puno više zakočeni nego liberali (zbog tabua i takvih programa kojih se drže), dva skroz oprečna modela odgoja i obitelji. (naravno ja sam za slobodu, onako kulturno, a nisam roditelj, možda budem a onda ću težiti takvom odgoju..uostalom tu smo da teoretiziramo)
Što se tiče ovih da kažem ipak krajnosti, to nisam komentirao jer smatram da su to izuzeci (što je tu normalno što nije, tema za sebe), govorimo o heterosekusalnosti i obitelji.

Patrijahalni odnos ne znači da je otac nasilnim, macho, ili emocionalno nedostupna osoba, već čisto tko donosi većinu odluka u obitelji.. I zaista nebitno je o kakvom se tipu obitelji radi za dječiju sexualnost. Problem je identifikacija koja ukoliko nedostaje dječaku ili djevojčici može dovesti do psihičkih poteškoća..

Nadalje kada pričamo o sexualnosti danas se smatra da je ona definirana rođenjem. Djeca sa prvim naznakama sexualnosti naginju bliskosti sa roditeljem suprotnom spola jer je to prirodno i normalno. Dječak se neće oblačiti u suknju, curica hoće jer se identificira sa majkom i drugim ženama, ona kopira majku i majka joj služi za identifikaciju. Dječaci će se prirodno od malih nogu interesirati za curice i prema njima gajiti simpatije, sasvim prirodno.. Ako majka u fazi Edipa pogrešno odgovori i patološki veže dječaka uz svoju suknju, a dječak nema oca koji će kastracijski odgovoriti na dječakovu sklonost prema majci dijete će razviti Edipov kompleks. Dakle uopće se ne radi o tome o kavom se tipu obitelji radi, već o tome kako će dijete proći kroz tu fazu, kako će otac i majka na nju odgovoriti, da li će dijete uspjeti preuzeti kvalitetnu identifikaciju ili će ona ostati nedorečena a dijete naprosto izgubljeno u nedefiniranoj sexualnosti i patološkoj vezi u svom odnosu prema ocu i majci a ta izgubljenost će ponajviše doći do izražaja kada se treba suočiti sa partnerskim odnosom, preuzimanju odgovornosti i podizanju obitelji...

Ne želim ulaziti u tipov društva, konzervativne, liberalne jer to za dječiju sexualnost u Edipovskoj fazi nema smisla

[Fantasist]

radical change kaže:

Patrijahalni odnos ne znači da je otac nasilnim, macho, ili emocionalno nedostupna osoba, već čisto tko donosi većinu odluka u obitelji.. I zaista nebitno je o kakvom se tipu obitelji radi za dječiju sexualnost. Problem je identifikacija koja ukoliko nedostaje dječaku ili djevojčici može dovesti do psihičkih poteškoća..

Nadalje kada pričamo o sexualnosti danas se smatra da je ona definirana rođenjem. Djeca sa prvim naznakama sexualnosti naginju bliskosti sa roditeljem suprotnom spola jer je to prirodno i normalno. Dječak se neće oblačiti u suknju, curica hoće jer se identificira sa majkom i drugim ženama, ona kopira majku i majka joj služi za identifikaciju. Dječaci će se prirodno od malih nogu interesirati za curice i prema njima gajiti simpatije, sasvim prirodno.. Ako majka u fazi Edipa pogrešno odgovori i patološki veže dječaka uz svoju suknju, a dječak nema oca koji će kastracijski odgovoriti na dječakovu sklonost prema majci dijete će razviti Edipov kompleks. Dakle uopće se ne radi o tome o kavom se tipu obitelji radi, već o tome kako će dijete proći kroz tu fazu, kako će otac i majka na nju odgovoriti, da li će dijete uspjeti preuzeti kvalitetnu identifikaciju ili će ona ostati nedorečena a dijete naprosto izgubljeno u nedefiniranoj sexualnosti i patološkoj vezi u svom odnosu prema ocu i majci a ta izgubljenost će ponajviše doći do izražaja kada se treba suočiti sa partnerskim odnosom, preuzimanju odgovornosti i podizanju obitelji...

Ne želim ulaziti u tipov društva, konzervativne, liberalne jer to za dječiju sexualnost u Edipovskoj fazi nema smisla

Identifikacija kažeš, a kako će se djeca identificirati, valjda je bitno kakva je obitelj odnosno otac u ovom slučaju, ili majka da ne izuzmemo djevojčice iz analize i teme ?!

Zatim zašto misliš da (u današnje doba) postoji nekakva generalna (muška) identifikacija ? Biti alfa u doba kad um caruje a snaga klade valja. (ako misliš na odgovornost i hrabrost, onda je to ok.)

Može biti da su to visoka očekivanja, očev program, da nekažem ambicije, i onda podbaciš zbog ovog onog razloga, i šta, enuroza u blažem slučaju a može i nešto kompliciranije.

Danas ti je sve toliko seksualno da mala djeca čim postanu sebe svjesna, odmah skuže da postoje muškarci i žene. Ljubav roditelja, majke i oca, njih dvoje koji ne skrivaju svoju ljubav pa i sekusalnost pred djecom, naravno do određene granice, sve to jasno kaže da je djetetu potreban drugu objekt sekusalne prirode i nalazi ga jer se priroda za to pobrinula.

Uostalom gledaju televizor, vide ljude oko sebe, svijet je tako složen na kontraste, nije obitelj nešto zatvoreno od svijeta kao možda nekoć u doba Sigmunda i njegovih trauma sa dadiljom. (to znaš pretpostavljam)

Imaš ti i Jungov, kompleks, Anime (Animusa), samo je to kod njega (nije kompleks, usput on ih je prvi otkrio ili uveo), a taj arhetip je više duhovan i meni to ima više smisla nego Edip. Naravno tiče se ženskog općenito.

Seksualnost kakva dominira danas je općento previše površna ili izvanjska, tjelesna, umjesto više duhovna (dakle trebali bi evoluirati), mislim da je tu kvaka sa ljudskim nevoljama oko svega ovoga. Naravno da su zatvoreni ljudi, konzervativni, više u problemu.

Uostalom Freud nije opće poznao žene, to je i sam priznao, tako da mi on baš i nije skroz pouzdan. Što ne znači da njegova psihoanaliza nema smisla, puno toga je on otkrio.

[radical change]

Fantasist kaže:

Identifikacija kažeš, a kako će se djeca identificirati, valjda je bitno kakva je obitelj odnosno otac u ovom slučaju, ili majka da ne izuzmemo djevojčice iz analize i teme ?!

Zatim zašto misliš da (u današnje doba) postoji nekakva generalna (muška) identifikacija ? Biti alfa u doba kad um caruje a snaga klade valja. (ako misliš na odgovornost i hrabrost, onda je to ok.)

Može biti da su to visoka očekivanja, očev program, da nekažem ambicije, i onda podbaciš zbog ovog onog razloga, i šta, enuroza u blažem slučaju a može i nešto kompliciranije.

Danas ti je sve toliko seksualno da mala djeca čim postanu sebe svjesna, odmah skuže da postoje muškarci i žene. Ljubav roditelja, majke i oca, njih dvoje koji ne skrivaju svoju ljubav pa i sekusalnost pred djecom, naravno do određene granice, sve to jasno kaže da je djetetu potreban drugu objekt sekusalne prirode i nalazi ga jer se priroda za to pobrinula.

Uostalom gledaju televizor, vide ljude oko sebe, svijet je tako složen na kontraste, nije obitelj nešto zatvoreno od svijeta kao možda nekoć u doba Sigmunda i njegovih trauma sa dadiljom. (to znaš pretpostavljam)

Imaš ti i Jungov, kompleks, Anime (Animusa), samo je to kod njega (nije kompleks, usput on ih je prvi otkrio ili uveo), a taj arhetip je više duhovan i meni to ima više smisla nego Edip. Naravno tiče se ženskog općenito.

Seksualnost kakva dominira danas je općento previše površna ili izvanjska, tjelesna, umjesto više duhovna (dakle trebali bi evoluirati), mislim da je tu kvaka sa ljudskim nevoljama oko svega ovoga. Naravno da su zatvoreni ljudi, konzervativni, više u problemu.

Uostalom Freud nije opće poznao žene, to je i sam priznao, tako da mi on baš i nije skroz pouzdan. Što ne znači da njegova psihoanaliza nema smisla, puno toga je on otkrio.

Zar misliš da danas TV može djetetu riješiti problem sa majkom (Edipa)? Ne može, i to ti kažem iz prve ruke, ja sam osoba koja je u pornografiju ušla sa 7 godina kada kao uopće nisam razumio o čemu se tu radi ali eto ušao sam i to sa Edipovim kompleksom kojeg sam nosio praktički do početka 20ih. Djetetu je potreban i otac i majka za kvalitetan psihički razvoj. Kad se o Edipu govori uloga oca je jasna i ne treba ju dodatno objašnjavati. Ako dijete mrzi oca i naklonjeno je majci tada nešto gadno nije u redu. U slučaju majke o njoj jako ovisi kako će se prema toj fazi u razvoju djeteta postaviti. U današnje vrijeme gdje je površna erotičnost jako izražena i dok dijete gleda majku koja u dopičnjaku hoda stanom i skita se sa muškarcima vjerujem da je mladom čovjeku jako teško izgraditi zdrav stav prema vlastitoj sexualnosti. Naravno jer nema zdrav primjer u svojoj najbližoj okolini. Mnogo mladih danas pati od psihičkih poteškoća a da se nitko nije upitao kakav odgoj i primjer ti roditelji daju svojoj djeci.
Konzervativne sredine istina nabijaju komplekse svojoj djeci, no liberalno okruženje bez granica naprosto zatupljuje djecu i čini ih sebičnim neodgovornim površnim stvorenjima koji nemaju kapacitet uhvatiti se u koštac sa odgovornošću i životom. Otac ne trebe biti strog, hladan, macho niti o tome tko govori, no mora imati kapacitet za djetetove potrebe i faze u njegovom razvoju, te također mora u odnosu sa suprugom pružati dobr primjer, biti uzor, svojoj djeci. Majka koja nije svjesna Edipovske faze djeteta sexualno će djetetu nanijeti jako mnogo zla. Da li je to majka koja smatra da je Edip glupost kao i ti, ili ona koja po kući hoda u dopičnjaku, dali ona koja radi bolesne sexualno-emotivne veze s djetetom jer joj nedostaje partner, ili se rastavila a dijete gaji mržnju prema ocu, da li ona koja je rastavljena pa djete odrasta sa majkom, bakom i tetom dakle bez ikakvog muškog uzora , nebitno je... Znaš li kakve manire preuzme dijete koje odrasta isključivo sa ženama? Naravno ženske, dovoljne da ga vršnjaci sprdaju i smatraju mekušcem ili pederom. Na žalost tako je, nas razvoj jako je naslonjen na našu obitelj i iz nje vučemo većinu onog što nas definira po dobrom ili lošem. Kad takav dječak izađe van i druži se sa curama kakvu etiketu će ponijeti? Kako će ga društvo naviknuto na stroge muško ženske podjele gledati? I što bi mi kao društvo trebali, ići protiv vlastite prirode kako bi učinili mjesto za pogubljenog dječaka koji nije imao sreću odrasti u kvaltetnoj obitelji, pa nosi ne znam Edipa, nježni ženski karakter, komplekse, ljubav prema suknjama, rozoj boji i sissy kategoriji u porno pregledniku...?

[Fantasist]

radical change kaže:

... Znaš li kakve manire preuzme dijete koje odrasta isključivo sa ženama? Naravno ženske, dovoljne da ga vršnjaci sprdaju i smatraju mekušcem ili pederom. Na žalost tako je, nas razvoj jako je naslonjen na našu obitelj i iz nje vučemo većinu onog što nas definira po dobrom ili lošem. Kad takav dječak izađe van i druži se sa curama kakvu etiketu će ponijeti? Kako će ga društvo naviknuto na stroge muško ženske podjele gledati? I što bi mi kao društvo trebali, ići protiv vlastite prirode kako bi učinili mjesto za pogubljenog dječaka koji nije imao sreću odrasti u kvaltetnoj obitelji, pa nosi ne znam Edipa, nježni ženski karakter, komplekse, ljubav prema suknjama, rozoj boji i sissy kategoriji u porno pregledniku...?

Tematika je složena a 'obrezivanje' ne jamči i bolje društvo što znamo iz primjera i usporedbi civilizacija, koje su skroz u tradiciji, i zapada koji je otišao ka slobodama.

Mislim da to što navodiš nije pravilo, provlačiš hipotezu o homoseksualnosti nastalu kroz odsutnost oca.

Nema pretjerane uloge majke, ima samo pogrešne uloge, a to generalno ovisi o psiho stanju oba roditelja. npr. nisu svi očevi primjer i kao onda da budu pravi objekt identifikaicje.
Upravo zato većina ljudi ili obitelji i je u nekom preoblemu, što je tematika neke dublje psihologije a ne pokušaja da se unormalimo kroz uloge koje nisu naše. Kompleksna tema.

[radical change]

Fantasist kaže:

Tematika je složena a 'obrezivanje' ne jamči i bolje društvo što znamo iz primjera i usporedbi civilizacija, koje su skroz u tradiciji, i zapada koji je otišao ka slobodama.

Mislim da to što navodiš nije pravilo, provlačiš hipotezu o homoseksualnosti nastalu kroz odsutnost oca.

Nema pretjerane uloge majke, ima samo pogrešne uloge, a to generalno ovisi o psiho stanju oba roditelja. npr. nisu svi očevi primjer i kao onda da budu pravi objekt identifikaicje.
Upravo zato većina ljudi ili obitelji i je u nekom preoblemu, što je tematika neke dublje psihologije a ne pokušaja da se unormalimo kroz uloge koje nisu naše. Kompleksna tema.

Da tematika je složena i nema smisla ići u detalje.. Isto tako ja duboko vjerujem da je naša sexualnost veoma fluidna stvar, nešto stečemo rođenjem ali veliki dio našeg ponašanja i potreba usko vezan uz ono čime smo bili izloženi kroz život. Osobu koja nije sigurna u vlastitu sexualnost lako je manipulirati, od homosexualnosti, transexualizma, promjene spola i slično... Ljudi naprosto traže pripadnost, bilo po vjeri, naciji, sexualnom određenju, to je jednostavno tako...

[Fantasist]

radical change kaže:

Da tematika je složena i nema smisla ići u detalje.. Isto tako ja duboko vjerujem da je naša sexualnost veoma fluidna stvar, nešto stečemo rođenjem ali veliki dio našeg ponašanja i potreba usko vezan uz ono čime smo bili izloženi kroz život. Osobu koja nije sigurna u vlastitu sexualnost lako je manipulirati, od homosexualnosti, transexualizma, promjene spola i slično... Ljudi naprosto traže pripadnost, bilo po vjeri, naciji, sexualnom određenju, to je jednostavno tako...

Složeno je zato što je svaki čovjek za sebe svijet, a opet sličan svima.
Ljudi se pretjerano vežu za prošlost i okrivljuju roditelje za svoje trenutno nezadovoljstvo, roditelji ako su i pogriješili nisu to znali ili trebalo bi im oprostiti.
Svrha svega je da se sami razvijemo ka svom potencijalu. Meni se više sviđaju psihologije poput transpersonalnih nego psihoanalize koje se bave znamo već čime. Duhovnost daje svemu smisao i daje odgovore.

[Nosonja_]

Ja nisam baš odrasta u sretnoj obitelji, otac mi nije bio nikakvi uzor što mi je ostavilo posljedice kroz život. Moj dojam(koliko ga mogu imati) da se tu radilo o nezreloj osobi i neurotičaru. Sve u svemu, nismo bili bliski, ne sjećam se nekog našeg zajedničkog trenutka, ali se zato sjećam česte histerične dernjave bez razloga i povoda. Tada sam mrzio oca, htio sam zaštititi majku, otac mi je umro kad mi je bilo 13.

Izrasta sam kasnije u nesigurnu i depresivnu osobu što sam postepeno riješio. Sad ima li kakve veze Edipov kompleks s time?

Ja mislim da nema, znam da liči na Edipov kompleks, ali nisam gleda na oca kao na suparnika, on je zapravo bio stranac koji je živio s nama...

[radical change]

Nosonja_ kaže:

Ja nisam baš odrasta u sretnoj obitelji, otac mi nije bio nikakvi uzor što mi je ostavilo posljedice kroz život. Moj dojam(koliko ga mogu imati) da se tu radilo o nezreloj osobi i neurotičaru. Sve u svemu, nismo bili bliski, ne sjećam se nekog našeg zajedničkog trenutka, ali se zato sjećam česte histerične dernjave bez razloga i povoda. Tada sam mrzio oca, htio sam zaštititi majku, otac mi je umro kad mi je bilo 13.

Izrasta sam kasnije u nesigurnu i depresivnu osobu što sam postepeno riješio. Sad ima li kakve veze Edipov kompleks s time?

Ja mislim da nema, znam da liči na Edipov kompleks, ali nisam gleda na oca kao na suparnika, on je zapravo bio stranac koji je živio s nama...

Da li si uspio riješiti probleme koje si nosio iz te obitelji? Ukoliko na emocionalnoj razini nemaš problema , kao ni u odnosu s partnericom nemaš brige.. Ako imaš trebalo bi čačkati po tome jer takav odnos ostavlja posljedice bez obzira što se ljudi nauče živjeti stim, što je opet u redu, što ćeš žongliraš sa onim što si dobio u ruke....

[Nosonja_]

radical change kaže:

Da li si uspio riješiti probleme koje si nosio iz te obitelji? Ukoliko na emocionalnoj razini nemaš problema , kao ni u odnosu s partnericom nemaš brige.. Ako imaš trebalo bi čačkati po tome jer takav odnos ostavlja posljedice bez obzira što se ljudi nauče živjeti stim, što je opet u redu, što ćeš žongliraš sa onim što si dobio u ruke....

rekao bi da imam problema, i što bi treba čačkati sada? Zapravo po čemu bi točno to čačkio?

Ovo o žongliranju, ja gledam to baš tako, imam takve karte kakve imam, s lošim kartama ne možeš pobijediti ali možeš recimo dostojanstveno se izvući.

U svezi kastracije, ne razumijem posve taj strah, to baš i nije realan strah?

Imam i ja strah u svezi s mojom alatkom, to je strah od nedizanja ili nekog mlohavog poludizanja...

[radical change]

Nosonja_ kaže:

rekao bi da imam problema, i što bi treba čačkati sada? Zapravo po čemu bi točno to čačkio?

Ovo o žongliranju, ja gledam to baš tako, imam takve karte kakve imam, s lošim kartama ne možeš pobijediti ali možeš recimo dostojanstveno se izvući.

U svezi kastracije, ne razumijem posve taj strah, to baš i nije realan strah?

Imam i ja strah u svezi s mojom alatkom, to je strah od nedizanja ili nekog mlohavog poludizanja...

Pa nikad nije kasno rješavati probleme koje vučeš iz lošeg djetinjstva. To je kao temeljiti servis,naše psihe, rješavanje smeća kojeg nosimo sa sobom i koje nas jako opterećuje kako bi smo radom na sebi živjeli jedan ispunjeniji, sretniji i kvalitetniji život. Ljudi recimo u 30ima i 40ima imaju naveći kapacitet za rad na sebi..

Što se tiče kastracije to nije jasan strah kao recimo kada se nečeg konkretnog plašiš, taj strah je obično zamaskiran i nismo ga svjesni ispod površine. Obično imamo problem i u fazi rješavanja sa psihijatrom dođemo do takvog uzroka.

Strah od nedizanja ima većina muškaraca iako to ne bi trebala imati. Naime svi mi imamo loš dan, umorni smo, neda nam se, možda situacija i žena nije dovoljno napeta, može biti do mnogo stvari ali prihvatiš to jednostavno tako ako se dogodi, dakle ništa strašno idemo dalje..Uzrok dakle u psihološkom smislu nije toliko značajan.
Problem je ako strah preraste u paniku i opsesiju, želju za kontrolom nagona i uzbuđenja, ili je strah zapravo pobuđen strahom od intimnosti sa ženom, prezirom prema ženama općenito, ili recimo neizrečenim emocijama (ljutnja) ili recimo kroničnim nedostatkom komunikacije. Tada se time zaista treba pozabaviti jer problem ima psihološku ozbiljnost i dubinu, tjeran je nečim iznutra što osobu jako muči i sa čim teško izlazi na kraj...

[martin007]

Kad sam u parku i prema meni trči neki ljuti opaki pes prvo si rukom pokrijem jaja :klap: to je valjda vrlo slikovita paranioja od kastracije
A može te opaka baba kastrirat ono mentalno ... sjebe te i nemašš više erekciju i to . nagone ti sjebe , opaka baba ima ih , neke se služe svim sredstvima psihopatološkim , pa i djecom ( drukaju djete protiv oca ) u te svrhe

[martin007]

Nosonja_ kaže:

Imam i ja strah u svezi s mojom alatkom, to je strah od nedizanja ili nekog mlohavog poludizanja...

Snaga erekcije ovisi o jačini nagona i moći koju osjećaš ( ne ne o jačini ljubavi kao što se idealizira ) prema osobi s kojom se odnosiš
Ljubav tu igra samo kao faktor sigurnosti , a najbitnija je sirova privlaČNOST , ono doživljaj na prvuDakle mlohavost je uglavnom simptom opće nesigurnosti a nekad i straha od žena ( ovisi i o karakteru žene)
neki ( ko može )to rješavaju skupim autima i ljutim motorima
A najbolje , trajno je ...recimo formirat opću stabilnost poslom koji dobro i samostalno radiš :klap: te ne ovisiš o nikome po tom pitanju

[benedeiktus]

ja sam patio od straha od kastracije i to je užasan strah.onda sam se oslobodio tog straha ali sad mislim da sam kastriran odnosno da mi nešto s testisima nije u redu.cc..