Prijatelji koji to nisu!

Imam neke ljude u svom životu koji su mi kao prijatelji, a sve više vidim da to baš i nisu. Po meni bi se prijatelj trebao radovati svakom mom uspjehu, povećanju plaće, izgubljenom kilogramu, nagradi, putovanju....a ne biti zavidan na tome ili me zvati i družiti se samnom samo da bi na meni mogao "istresti" svoje frustracije. Kao da ja nemam frustracija koje bih mogla istresati okolo na drugima! Pa si to nikad ne dozvoljavam!

Što vi mislite o tome? Nije li taj stav ispravan?

Većinu "emotivnih parazita" sam uspjela otjerati iz svog života, no ostalo je tih još nekoliko "perfidnijih" slučajeva. Imam dugogodišnjeg prijatelja koji uvijek kaže - da, drago mi je što si smršavila ali odmah i on krene s dijetom, super ti je posao, ali...moj je bolji (nije, a i nebitno?), stalno govori o depresiji pa sam i ja, glupača, počela govoriti kako nisam baš dobro, odmah me počeo nagovarati na lijekove...iako ih je on od svoje liječnice odbio i.t.d. Uglavnom, imam dojam da se cijelo vrijeme usporedjuje i želi biti bolji! Kad želim upisati neki tečaj - pita me, a što će ti to, to ti je bezveze. Kad sam htjela upisati postdiplomski studij govorio je da je to bačen novac i sl. Uvijek imam dojam da se boji da ću ja napredovati u životu, a njegov život je na HOLD (iz nekih razloga, duga priča) i uvijek me nastoji povući na svoju razinu.

Ja mislim da to nije pravi prijatelj jer da se pravi prijatelji ne uspoređuju nego su sretni i žele da svi imamo super plaće i da smo sretni, zar ne?

Uglavnom, ne mogu ga otkantati jer ga predugo znam i navikla sam se na njega. Ima i nekih kvaliteta, ne puno, ali ima A možda me i strah da ću ostati sama, ne znam.

Moje pitanje je što u tim slučajevima? Negdje mi zvoni ona narodna poslovica da je najbolja osveta ta da živimo dobro! Možda je to ono što ja trebam raditi- živjeti dobro, ne osvrćući se na njegove komentare....


Osim njega, imam jednu frendicu koja me cijelo vrijeme pokušava "zadužiti" sitnim uslugama (i druge, ne samo mene) jer se onda ljudi osjećaju obavezni družiti s njom i biti pristojni prema njoj. To je napravila i meni i iako sam tu uslugu davno "otplatila" još uvijek imam taj osjećaj da zbog toga moram biti ljubazna prema njoj. Realno, nemamo ništa zajedničko i uopće me ne motivira. Dosadana mi je i uvijek nešto žica, samo nikad ne kaže otvoreno, nego okolo na okolo, što me još više živcira.

Imam drugu frendicu koja me zove samo da se istrese na meni kad je loše volje ili da mi prigovori ako je imala loš tretman u firmi u kojoj radim. Naravno, u uvodu kaže - nema to nikakve veze s tobom ali...bla.bla.bla...Zadnji put sam joj rekla da nek se ubuduće, ako nije zadovoljna, kao i svi drugi žali šefu pa na dalje, a da ja tu ne mogu ništa. U osnovi sam htjela reći "skini mi se s k..".

Ja dobre prijatelje zamišljam kao ljude koji te potiču da budeš najbolje što možeš biti, da se usudiš, završiš sve tečajeve i škole ovog svijeta koje želiš (čak i kad se tebi baš ne da), ne odgovaraju te od ispita, dijete i sl.

Ili ja imam idealiziranu sliku svijeta? Imate li vi takve prijatelje? Isplati li se ostaviti ove, da li ovi idealni doista postoje? Ili ću opet naići na iste takve??

[:clint-ica:]

cuj, nisam prepazljivo citala. sta ti imas prijatelja, prijateljicu, jos jednu prijateljicu... i koliko jos .... koji nisu tebi dobri?
vecinu emotivnih parazita si vec otjerala? pa zeno koliko ih imas? aj se ti rijesi i ovih.

sta nevolim ljude koji se stalno zale na druge

Pa iznijela sam 3 razlicita primjera!
Imam i onih normalnih, ali oni imaju svoje živote pa o njima ne postam na forumu

[Leannah]

e da...razumijem te.. imam i ja 2 takve prijateljice.
najbolje što možeš u toj situaciji napraviti je malo se distancirati, biti si ok s njima, ali ne ulaziti previše u neka povjeravanja i sl..

[:clint-ica:]

sada sam pazljivije citala. vis sta sam izdvojila:

copy_xerox kaže:

Imam dugogodišnjeg prijatelja koji ...
Uvijek imam dojam da se boji da ću ja napredovati u životu, a njegov život je na HOLD...

imam jednu frendicu koja me cijelo vrijeme pokušava "zadužiti" sitnim uslugama ....
Dosadana mi je i uvijek nešto žica, samo nikad ne kaže otvoreno, nego okolo na okolo, što me još više živcira.

Imam drugu frendicu koja me zove samo da se istrese na meni kad je loše volje ili da mi prigovori ako...

nisu bas razliciti slucajevi. spusti ih na razinu poznanstva. problem riješen.

stas se muciti s tim? ima vecih problema. cuvaj snagu



PS... sta ja ne kuzim tvoj potpis il nes ne valja? ti fali "ni"?

[Crabtree]

Potpuno te razumijem i stav ti je 100% u redu. Kroz zivot konstantno upoznajemo brdo ljudi i ja smatram,da bi se okruzio kvalitetnim prijateljima oko sebe, treba napraviti mjesta.
Emocionalni vampiri su svuda oko nas,tj. druze se s nama velikom većinom iz svoje koristi. Ja imam puno takvih poznanstava,prijatelja i članova obielji i shvatio sam da se ne treba oko toga previše razbijati glava nago jednostavno optimistično ići dalje,a ako treba i od takvih ljudi koje nas čine nesretnima. Ne gubi nadu,i budi iskrena prema sebi i drugima.Meni je pomoglo.

Leannah kaže:

e da...razumijem te.. imam i ja 2 takve prijateljice.
najbolje što možeš u toj situaciji napraviti je malo se distancirati, biti si ok s njima, ali ne ulaziti previše u neka povjeravanja i sl..

DA, to sam i ja nekako zaključila. Kad se malo pokušam udaljiti onda me potiču da što više pričam o sebi, a onda to sve seciraju i iživljavaju se nad danim činjenicama Oni sami o sebi puno manje govore!

Ja labilna kakva jesam ispričam sve i što jest i što nije i izogovaram sve oko sebe, samo da bi imala o čemu pričati. A ustvari mrzim ogovoranje! Skužila sam da imam užasnu potrebu empatije tj. kad oni kažu da im nije dobro od vremena - čujem sebe kako kažem, ma nisam ni ja baš najbolje. Ili - ja sam depresivan, joj i ja sam - a u životu nisam bila depresivna! I tako...mislim da imam puno raditi na sebi

No, pitanje je da li ću naći ljude kakve tražim ili je većina ljudi takva?

p.s.
Ispravit ću potpis

[ketty blue]

hm... razumijem te skroz. a pogotovo ovo pitanje da li su svi takvi.. ma nisu. jest da je jako puno ljudi danas tako, opterecni sami sobom i iskompleksirani, a to lijece na nacin da drugima piju krv.
ja sam isto do nedavno se jednako ponasala kao i ti, npr. frendica 'najbolja' mi cvili kako si je debela, jadna (a mrsavica, a mene ima ) i ja automatski-joj i ja sebi, a u biti bas se lose osjecam kad to sama sebi radim.
ma rjesenje ti je u tome da sama sa sobom budes na cisto, a oni neka trabunjaju koliko hoce, tebe to nece onda dirat niti ces se obazirat na to jer ces shvatot sta je zapravo bitno u svemu tome, i ti ces biti mirne duse.

samo, ja to jos nisam skroz rascistila ali znam da cu uspjet!! vjerujem.
i bolje je biti sam sa sobom, ili sa samo jednom pozitivnom osobom i pravim prijateljem nego sa njih 9 koji ti isisavaju energiju. odjebi to.

mene i dalje iritira sto moja frendica vec zadnjih 5 godina kad opisuje nekog ko je njoj zgodan naglasi da je 'mrsava', joooj kad zapiskuta to, muka mi je... jadno.

[cherryblossomgirl]

copy_xerox kaže:

Imam neke ljude u svom životu koji su mi kao prijatelji, a sve više vidim da to baš i nisu. Po meni bi se prijatelj trebao radovati svakom mom uspjehu, povećanju plaće, izgubljenom kilogramu, nagradi, putovanju....a ne biti zavidan na tome ili me zvati i družiti se samnom samo da bi na meni mogao "istresti" svoje frustracije. Kao da ja nemam frustracija koje bih mogla istresati okolo na drugima! Pa si to nikad ne dozvoljavam!

Što vi mislite o tome? Nije li taj stav ispravan?

stav ti je ispravan i ne moraš se srozavati na ništa manje od toga.
vjeruj mi, ima mnogo ljudi koji su spremni voljeti i davati od sebe, samo ih treba pronaći.

kažeš da imaš "normalnih" i pravih prijatelja - posveti se njima. njeguj ta prijateljstva. ionako nema vremena za hrpu površnih.

ja sam isto došla u period kad više ne želim trošiti energiju na ništa što nije vrijedno truda ili što me usrećuje.
ako se nakon kave s tim frendom osjećaš jadno i misliš kako je opet bio zlonamjeran, to jednostavno nema smisla. bolje da si to vrijeme posvetila pravim ljudima, onima koji znaju što je prijateljstvo.

frustracije se istresaju tamo gdje treba, a ne na prijateljima.

[Gestapo]

copy_xerox kaže:

DA, to sam i ja nekako zaključila. Kad se malo pokušam udaljiti onda me potiču da što više pričam o sebi, a onda to sve seciraju i iživljavaju se nad danim činjenicama Oni sami o sebi puno manje govore!

A zasto ti njih ne potaknes da oni pricaju sto vise o sebi?

[Dorina-kutija]

poštovana :clinta-ica:, ova tvoja rečenica je nevjerojatna:
Uglavnom, ne mogu ga otkantati jer ga predugo znam i navikla sam se na njega. Ima i nekih kvaliteta, ne puno, ali ima A možda me i strah da ću ostati sama, ne znam.

čuj i prijateljstva...
naravno da ti je slika idealnog prijateljstva idealna. donekle i izvediva u životu, ali ova gore rečenica...ti se bojiš???

no dobro, i tamo gdje spominješ empatiju-to ti nije ni slučajno sposobnost empatičnosti. to što ti opisuješ je, molim bez doživljaja uvrede, zapravo tvoja nesposobnost.

svakako ti želim naći prijatelje. ali, i istinski ponekad "zaseru". no, tu se može dogoditi i nešto lijepo. ako se to preživi, prijateljstvo se iskali i postane životnije

[tereza_]

a ja sam nedavno imala slučaj sa jednom svojom svježom prijom (teško da bih to mogla nazvati pravo prijateljstvo, ali pokušala sam)
koja se počela ponašati tako patološki sumnjičavo, i to tim više što sam više stvari napravila za nju...trebala joj je pomoć i nije mi bilo teško, u kratkom vremenu stvarno sam joj u puno stvari izašla u susret, da sada ne pišem što sve ne.....no...
toliko me paranodino provjeravala da sam brzo odustala...

i to nije sve...polako sam uvidjela da se stalno takmiči sa mnom u takvim glupostima da ti pamet stane..

nadalje, smatrajući je preranjivom ili nesigurnom, skoro da sam previdjela da je u par navrata kada sam ja trebala nju, vješto izmaknula svoje dupe..naravno, opravdavala se svojim prijašnjim iskustvima, i kakojoj je žao i što sve ne..ali meni je bilo previše....

sada imam prilično mučan osjećaj kada je se sjetim...

Kako netko reče, treba svoje vrijeme posvetiti boljim prijateljima, a ove druge ignorirati tj. udaljiti....

Ja to nisam radila zato što ti drugi imaju svoje živote i nemaju vremena na bacanje, a ovi parazitski nastrojeni su uvijek imali vremena i dapače, tražili žrtvu a ja sam bila tu

Normalni su i zahtjevni, imaju neke kriterije, nešto rade, pa sam se vjerojatno podsvjesno bojala da nisam dovoljno dobra za njihovo društvo ili da ga neću moći pratiti. Evo, jedna je nedavno bila u Peruu Za razliku od moje druge frendice koja je u dugovima do grla, ali uredno printa s interneta vikendice na moru koje su na prodaju i mašta o tome da će ih kupiti. Nekidan više nisam izdržala pa sam ju pitala i - kad idemo na Hvar vidjet tu kuću

Zašto to govorim? Zato što neki žive u mašti i frustracijama, a drugi ŽIVE Planiram se prikrpati ovim drugima ubuduće

Tereza, to da me prijatelj ostavi na cjedilu, ovaj ili onaj, bi mi bilo previše. S vremenom bih zahladila odnose, što vjerujem da si i ti napravila, i to bi otišlo u fade out.... Ja se rijetko nalazim u takvim situacijama, ali moram reći da je čak ova kaj se istresa na mene specifična - da mi nešto treba, ako je u pozitivnoj fazi, posudit će mi, digunt kredit, dati, napraviti, nije u pitanju. NO, ako se naljuti na mene (tj. na drugu frendicu, konkretno) preko noći traži da joj vratiš kredit, novce ili to što ne napravila za tebe.

Ustvari, treba nama svima psihijatar kad malo razmsilim!

Pokušala sam ih potaknuti da više govore o sebi, ponekad čak i uspjela. Ali znaš u čemu je razlika - oni probleme s posla uglavnom kriju, kao i sve druge probleme, samo se hvale dobirm stvarima. Nema iskrenosti. Ja od drugih ljudi saznam probleme iz njihovih firmi, a kad njih pitaš - sve je savršeno. Zašto? Zato što žele o sebi govoriti samo najbolje, stvarati savršen image, a uopće ne kuže da se tako samo srozaju.

Ja sam pretjerano iskrena, to je moj problem. Pokušavam utuviti sebi u glavu da postoje stvari u životu koje ne moram dijeliti ni s kim nego ih trebam zadržati za sebe. Da je to moje pravo, ali i obaveza!!!

[:clint-ica:]

sta si se raspricala sama sa sobom aaaaaa
aj da ne budes sama....

copy_xerox kaže:

Evo, jedna je nedavno bila u Peruu Za razliku od moje druge frendice koja je u dugovima do grla, ali uredno printa s interneta vikendice na moru koje su na prodaju i mašta o tome da će ih kupiti. Nekidan više nisam izdržala pa sam ju pitala i - kad idemo na Hvar vidjet tu kuću

meni su ok i jedna i druga. sta fali da ova druga masta. nije masta zabranjena. dapace...

copy_xerox kaže:

oni probleme s posla uglavnom kriju, kao i sve druge probleme, samo se hvale dobirm stvarima. Nema iskrenosti.

je sigurno da se hvale? mozda ne zele opterecivat ni tebe ni sebe? ne bis volila da stalno se zale jel?


aj se ti poslozi. ne trebas psihijatra. ona sta trazi da joj se sve vrati kad joj dodje luna... na nju se ne mozes osloniti. to znas. tako se ponasaj. nije tesko to. samo poslusaj sebe. stas sebe tolko opterecivati

[space_xd]

nIsam čitala postove od drugih a ono što sam ja primijetila u tvom opisivanju tvojih frendova/ica je to da ti zapravo njih jako dobro poznaješ što je veliki +, bar znaš kakve su osobe i što možeš očekivati od njih.Svaka od tih tvojih frendica frendova se razlkuju od drugoga po nečemu ili su specifični po nečemu tako da možeš točno znati kome što reći i kome se za što obratiti.
To što se netko od frendova počinje samo hvaliti i okreće sve ne sebe to tebi koja razmišljaš drugačije od njih izgleda kao da te ne gleda kao pravu frendicu , možda ne razmišljaju o činu prijateljstva kao plemenitoj stvari u kojem bi trebali davati da bi i primili ili jednostavno usrećuje ih kad znaju da su bolji od drugih.Sa takvim osobama se surećemo skoro svi, ja takve osobe smatram poznanicima sa kojim ne pričam o svojim problemima nego tek tolko da se družimo i dragi su mi jer sam ih prihvatila takve kakvi jesu a ne onakve kakve bi ja htjela da budu, a pravog prijatelja imam samo jednog i taj mi vrijedi pravo zlato i više mi ih niti netreba.

[Dorina-kutija]

ovo se fakat pretvara u tračanje vlastitih kakti prijatelja koji su puni mana i sitne zlobe u odnosu na one koji o tome pišu i izmišljaju kako i koliko je netko prijatelj!

a da se prizemljite i počnete od sebe ali bez izražavanja sebe putem doživljaja drugih??!!

[tereza_]

a draga Copy, nije da nam baš treba psihijatar zato što imamo problema sa prijateljima, stvarno ti dobro kažu, zbroji se malo!

inače, ovu o kojoj sam pisala prekrižila sam vrlo brzo..imam takav život u kojem trebam maksimalnu stabilnost pa mi neka infantilna, emotivno labilna osoba i pri tome zlonamjerna najmanje treba...ai moja tolerancija i na manje negativnosti je - sve manja..

nisam došla ipak do toga da mi sve smeta, naprosto dovajam bitno od nebitnoga..ali da me netko zezne namjerno
ili zato što uopće nije sposoban biti prijatej..to sam mogla tolerrati prije deset godina..sada..to mi je preveliki luksuz,naprosto...

[dainty]

copy_xerox kaže:

Pokušala sam ih potaknuti da više govore o sebi, ponekad čak i uspjela. Ali znaš u čemu je razlika - oni probleme s posla uglavnom kriju, kao i sve druge probleme, samo se hvale dobirm stvarima. Nema iskrenosti. Ja od drugih ljudi saznam probleme iz njihovih firmi, a kad njih pitaš - sve je savršeno. Zašto? Zato što žele o sebi govoriti samo najbolje, stvarati savršen image, a uopće ne kuže da se tako samo srozaju.

Ja sam pretjerano iskrena, to je moj problem. Pokušavam utuviti sebi u glavu da postoje stvari u životu koje ne moram dijeliti ni s kim nego ih trebam zadržati za sebe. Da je to moje pravo, ali i obaveza!!!

Stvarno ne razumijem zašto ih uopće nazivaš prijateljima i zašto se uopće družiš s njima. A naslušala sam se toga, "znam kakav je (loš), ali neću valjda ostati sama". Strašno kako se neki ljudi malo cijene.