Rak dojke

[M@3X]

Moja majka je imala nekih problema sa tumorima,provela je gotovo cijelu godinu u bolnici jer bi se nakon odstranjivanja pojavio na drugom mjestu.
Prilikom jedne operacija,nakon slanja tkiva na analizu greskom (pomijesali su uzorke valjda) joj je receno da je tumor metastazirao,te da ima rak.
Bili su to teski dani,za nju pogotovo.Izgubila je volju za sve u jednom danu,bila depresivna.Valjda je to normalna pocetna reakcija na sok,na takvu vijest.
Srecom,naknadno su utvrdili da je doslo do greske.

Ipak,kako mi je mama imala duzi niz godina problema s tim,a i sa tatine strane ima takvih stvari,jedno vrijeme sam se manijakalno pregledala skoro svaki dan.
Citala sam negdje da je veca vjerovatnoca da se tako nesto desi,ako majka ili neko u porodici ima rak.
I naravno,od straha,od svake kvrzice,bilo cega - hvatala me panika TO JE!!!
Na srecu,kada bih napipala to isto 'nesto' sto me je uplasilo i na drugoj dojci na istom mjestu shvatila bih da panicarim bezveze,da dojka nije 'prazna' i da 'nesto' mora biti u njoj i treba,da nije sve sto napipam RAK!

Ta opsjednutost me je prosla,mada i dalje povremeno kontrolisem dojke.
Nekad me zabrinu i sada neke 'blesave' stvari tipa predmenstrualna osjetljivost bradavica (a ja zaboravim da se blizi menstruacija)...

Medjutim treba biti oprezan jer RAK nije nesto sto se desava drugima,sto se desava starima...
Ne moze se sve lose desavati drugima.
Nazalost,u zadnje vrijeme rak se sve cesce javlja kod mladih zena i zato treba biti oprezan.

Lisa divim se tvojoj snazi i hrabrosti.
Imas svoju malu princezu za koju se vrijedi boriti,kao i muza koji ti daje snagu.
Vjerovatno i mnostvo drugih dragih ljudi oko tebe koji te 'daruju' svojom pozitivnom energijom,koji ti daju snage da istrajes...
Ipak,najvaznije je da si ti shvatila da se moras boriti,da imas volje za to i da si u sebi nasla snage da se izboris protiv te okrutne bolesti.
Samo naprijed,neka te sreca prati na tom putu.

Divno je sto si uz sve svoje probleme i obaveze,svu slabost koju za sobom ostavlja kemoterapija,uz sve obaveze oko princeze,vrijeme koje zelis posvetiti muzu i potrebu da svoju energiju trosis u borbi protiv te opake bolesti,ipak odvojila mali dio sebe,svog vremena i svoje energije da osvijestis druge zene i pomognes im da na vrijeme primjete i registruju sve promjene na dojkama,koje kasno uocene mogu rezultirati smrcu.
Ti si veliki covjek,koji uz borbu za sebe,jos uvijek ima dosta snage i volje da se bori i za druge.
Ja znam da ces uspjeti i divim ti se.

[M@3X]

Rak nije bolest starih.

Mojoj komsinici je u 25 godini dijagnosticiran rak obe dojke.
Zena je imala dvoje djece.Jedno od 2-3 godine i jedno od nekoliko mjeseci.
Doktori rekli da obe dojke moraju biti uklonjene jer je velika povrsina tkiva zahvacena.
Zamislite kako se osjecala predivna mlada zena,na pocetku svog zivota,na pocetku braka,sa tek zavrsenim fakultetom,sa dvoje male djece - zivot je pred njom,ali bez obe dojke.
Na srecu,imala je sestru u inostranstvu koja joj je poslala novac za put da pokusa tamo na pregledima utvrditi da li je taj zahvat bas nuzan.
I uspjela je.
Odstranili su joj samo zarazeno tkivo (mislim da je u pitanju Njemacka),bez odstranjivanja kompletnih dojki.
S tim da je morala ovdje nakon toga na kemoterapiju i redovnu kontrolu svakih nekoliko mjeseci,da se ne bi ponovo javilo ili da nije mozda ostalo nesto zarazenog tkiva...
I ona stalno mora na te kontrole,cak i sada,par godina kasnije.
Doduse,samo 2 ili 3 puta godisnje sto i nije strasno.

Moze se dogoditi i vama,a ako na vrijeme primjetite u velikoj ste prednosti!

[mala_slatka]

neznam sto reci osim svaka cast na pozitivnim mislima ,nije lako ali imas malenu zbog nje moras ,mala je dovoljan razlog da se boris.Samo hrabro i naprijed
mislimo na tebe

[duda]

Lisa, samo hrabro naprijed !
Djevojke nisu ni svjesne koliko je važno redovito kontrolirati grudi. Meni je doktor opće prakse (više se ne sjećam razloga zašto mi je pipao pazuhe) otkrio kvržicu i poslao me hitno na mamorafiju (imala sam 25 godina i dijete od godinu dana). Hvala Bogu bio je samo limfni čvorić ali otkriveno je da imam fibrocističnu mastopatiju i morala sam svakih 6 mjeseci na kontrolu ultrazvukom. Nakon drugog poroda ista se pogoršala, pa sam imala i iscjedak iz dojke koji su slali na analizu. Hvala Bogu nalaz scjetka je bio negativan. Sada kontroliram dojke ultrazvučno svakih 6 mjeseci i nije mi svejedno, pogotovo kada mi je zadnji put doktorica rekla: Vi ste danas jedina kojoj ne moramo slati tkivo na biopsiju... da se smrzneš...
Uputnicu za ultrazvuk dojke (naprave odmah i palpatornu pretragu) možete dobiti od lječnika opće prakse ili ginekologa... zato nemojte se zafrkavati i čekati da vam nešto nađu, već idite se preventivno kontrolirati.
Bolje spriječiti, nego liječiti !

[ankada]

Lisa , hvala ti od srca.
Princeza je prekrasna.
Zelim ti puno pozitivnih misli. One su pokretaci svega. Ljudi cesto ismijavaju one koji im kazu da je dobro i vazno pzitivno misliti. Ipak pokusaj, budi vedra, smirena, uspori zivotni tempo, za sve se moze naci vremena.
Poslozi si prioritete u glavi i pokusaj u ovom danasnjem svijetu sto manje stresa unositi u svoj zivot, druzi se samo s onima koji te cine sretnom....
Moja prijateljica je bila uvijek u nekom grcu. Situirana je, dvoje krasne djece, muz, posao...sve je bilo nekako dobro, osim njezine vjecite nervoze, uzurbanosti, nije se znala opustiti i uzivati...
Tvrtka nas je poslala na pregled, nijednoj od zena nije nadjeno nista.
Kroz mjesec-dva dana isla je kod svojega ginekologa i on ju je pregledao i ustanovio neku kvrzicu !!!!
Mozes misliti sok! Pa bili smo frisko na pregledu i lijecnica nam je svima zaista savjesno pregledavala grudi.
Operirana je. Danas ona je druga zena. Nije za prepoznati, vise nema niti traga onoj nervoznoj zeni.
Svi su sretniji , ona je shvatila da moze kvalitetnije urediti zivot.
Neka vam svaki dan bude ispunjen ljubavi i mirom.

[shef Sale]

E, ovo je jedan od dokaznih topica zasto je IMF upravo IMF, i zasto ga svi (manje vise) volimo!


Lisa...drz se!
A sve ostale dame, samo hrabro, kao sto ste i manje vise rekle...!

[Rajna]

Lisa, nemam rijeci, zaista. Svaka cast i ne daj se.

Samo bih ti htjela jos reci da je majka moje prijateljice sasvim dobro 40 godina nakon operacije. Bila je negdje tvojih godina kad je operirana, jos nekakvom starom tehnologijom i sta ti ja znam. Danas cuva unuke...

Zelim ti to isto.

[Lisa]

U potpunosti si u pravu, ANKADA!
I ja sam si poslozila prioritete,smirila se i krenula novim putem.Putem ozdravljenja.
Moram priznati da sam , prije nego sam dobila princezu, jako puno radila.Radim u jednoj pharmaceutskoj tvrtci na odgovornoj poziciji i moj radni dan ponekad bi trajao i po 10-11 sati.No ja sam svoj posao radila sa gustom . Uz to sam po prirodi ,kao i tvoja prijateljica, malcice nervozija ( impulzivna).Uzivljavam se u svaki problem.
Nakon poroda sam imala problema sa mojom princezom.Ona je , jadnicak, imala Reflux ,citaj:nezreli misic na zeludcu koji se zatvara i time sprecava da se hrana vraca u jednjak.Taj misic nije obavljao svoju funkciju kak treba pa je ona svaki dan vristala i po 5 sati u komadu,bez obzira koje doba dana ili noci .Samim time sam ja isto prolazila kroz pakao.Jela sam jednom dnevno, spavala najvise 2 sata u komadu,sve skupa 6 u 24 sata.Ja sam ju stalno imala uzase,polegla sam ju samo kad bi zaspala od iznemoglosti.Nisam imala srca pustit ju da place.Ak vec place onda na mojim rukama.Tako je osjecala da sam uvijek uz nju.
Reflux se stabilizirao( sa 3,5 mj.) .Sad je vesela i razigrana , znatizeljna i glasna ( razvio se jak glas od tolikog plakanja )…..
Puno puta sam pomislila imaju li kakve veze, taj period i moja bolest?Rak je bolest koja se dobije kad imunski sustav zakaze.Kad tijelo ne prepoznaje bolesne stanice u tkivu i ne bori se protiv njih.Je li sav taj stres koji sam prozivjela uzrok ???
Na to pitanje mi nitko nece moci odgovoriti.Ali ja sam okrenula novi list,cvrsto odlucila da se “sredim”.Ne uzbudjujem se vise tako lako,uzivam u sitnicama i stvarima koje prije nisu imale nikakvu vaznost,pazim na znakove mog tijela………kad mu je dosta ,ja usporim……..
Krivo mi je samo sto sam morala obolit da bi progledala!
Al bolje ikad nego nikad.
Cuvajte se cure!

P.S.........i jopet moja princeza:

[Lisa]

rijeci ti se pozlatile Rajna

[magic]

Lisa kaže:
Al bolje ikad nego nikad.
Cuvajte se cure!

Sretno tebi i tvojoj obitelji

[Lisa]

ponukana pitanjem lady croft kako mi je sad, evo da vam se apdejtenisem:
(lijepo je citati da se ljudi koji te i ne poznaju, brinu kako ti je !)

daklen apdejt:
kemo prosla, bez nekih vecih nus pojava ( bar za sad).Najgora su bila 2-3 dana nakon kemo: mucnina do zla boga .Ali ostatak vremena sam se sasvim dobro osjecala.
Malo mi vene u desnoj ruci ( gdje sam primala infuziju) zatezu , kao reakcija na kemo, kad ispruzim ruku,al kazu da ce se i to leci.
U medjuvremenu sam se puno informirala o bolesti.
Bila u Münchenu u jednoj poznatoj klinici zbog "drugog misljenja" sto se tice moje terapije, jer svaki slucaj je poseban i treba se po histologiji najoptimalnije "odvagati" kolika terapija je potrebna.
Sada sam momentalno u terapiji "zracenja".
Dojka se zraci po minutu sa svake strane ( nesto slicno kao rentgenske zrake) 4x u tjednu i tako 27 puta.Te zrake bi trebale unistiti i svaku malu zarazenu stanicu ak je ostala u tkivu.
Sad je jos ostalo nerijeseno pitanje hormonalne terapije nakon svega toga.Moram se jos odluciti da li dai i nju sprovedem ili ne.

Sve u svemu, ja se osjecam sasvim dobro, curke.
Mozda je to do vlastitog stava,mozda kako pojedina osoba izlazi na kraj sa tim saznanjem da ima rak..???
Neke osobe padnu u depresiju; sazaljevaju same sebe i ocekuju da to i okolina radi...
ja sam svjesna da ta bolest koju imam nije sala, da me jako brzo moze kostati zivota
ali isto tako sam svjesna da je sve to zapravo puka sreca ( sudbina?) : ako se tijelo bude borilo, pobijedit cu!
a tijelo ce se boriti samo onda ako glava kaze: bori se!
zato sam odlucila podignute glave gledati na buducnost i zivjeti zivot ispunjen svime sto me cini sretnom.
Naravno ne uspijeva mi to svaki dan,ima trenutaka kad sam neraspolozena i pomalo depresivna ( al takvih trenutaka ima svatko u zivotu) pa se onda uhvatim kak se zaokopljam mislima poput: a sta ako..???
a sta ako se to ponovo vrati, a sta ako dobis metastaze, koliko vremena ti bude ostalo....
i onda sam ljuta sama na sebe; ali i takve misli su ponekad potrebne da bi znala cijenit ono sto sad imam:divnog muza i prekrasnu princezu. I zbog njih se vrijedi boriti !

a sad mene zanima jesam li ja mojim pocetnim postom uspjela probuditi vasu savjest? ste bile kod gin? jel ste nagovorile mame ,sestre,none tete da i one idu?
molim vas , da ako niste, ucinite to i budite redovite.

eto, a sad , sto se mene tice, da ne bi tema bila preozbiljna hajde da mi prebacimo temu na odmjeravanje cica (nismo dugo)

evo se sad javno izjasnjavam da se svrstavam u onu "bezsisatu grupu" ( da nebi bilo zabune , obje su jos tu )!!!
eh da mi nije guze, pa ne bi ljudi mogli raspoznat di je sprida a di straga )

[croft]

Lisa,samo naprijed!Vidim da si jako hrabra osoba,i to ti je veliki plus,da pobjedis tu bolest!

eto, a sad , sto se mene tice, da ne bi tema bila preozbiljna hajde da mi prebacimo temu na odmjeravanje cica (nismo dugo)

A sto se tice cica,tu se ne mogu hvalit...
Srecom,otkrih se Wonderbra..pa mogu malo zajebat ovo muske publike!

[Winona]

Krivo mi je samo sto sam morala obolit da bi progledala!
Al bolje ikad nego nikad.
Cuvajte se cure!

Pa evo ovo su otprilike i moje rijeci.

Lisa, znam da i nakon izljecenja moras biti na oprezu ( meni je primarijus u bolnici uz otpusno pismo rekao - sad ste oke ali se cijeli zivot morate paziti i biti na oprezu, nikad ne znate sto vas jos ceka, )

Definitvno pozitiva za kraj

Umjesto njegovog savjeta ( ja se ne mogu samopregledavati ) prihvatila sam savjet drage osobe - i pocela zivjeti,

1. bez osjecaja krivice za sve i svasta
2. bez hektike
3. bez grca
4. da se nasmijem kad hodam po cesti, ak mi dodje makar svi mislili da sam skrenula

ali naucila sam najvaznije POZITVNO MISLITI

( inace tocno znam i kada sam se razboljela, mogla bi zapravo reci u dan tocno, nakon jednog tragicnog dogadjaja koji eto nisam mogla probaviti )

Malena ti je prekrasna

[Winona]

sad mene zanima jesam li ja mojim pocetnim postom uspjela probuditi vasu savjest? ste bile kod gin? jel ste nagovorile mame ,sestre,none tete da i one idu?

Meni moja gleda grudi svaki put.
Ako sljedeci put ( imam termin uskoro ) zaboravi - zbog tvog posta, definitvno cu ju podsjetiti

a tijelo ce se boriti samo onda ako glava kaze: bori se!

ma sve si rekla

[debelakrava]

bravo lisa...imas preslatku bebacicu...
bit ce sve ok...
sto se tice hormona...vecina ans uzima hormaone cijeli svoj zivot u obliku kontracepcije.... bit ce dobro
moja sogorica ima 21 i izvadili su joj oba jajnika....sad je ok ali tko zna

inace, jucer sam jedno 5 cm iznad bradavice na lijevoj cici napipala ko neku ogromnu kvrgetinu...al nije okrugla nego nekako valjkasta, ne pomice se puno i ne boli....
uplasila sam se totalno jer nisam istu stvarcu nasla na drugoj strani...sad neznam dal da idem ginicu il sta???

[lucija]

Lisa, hvala na podsjećanju na tu važnu stvar. Divim ti se i radujem se tvojem izlječenju. Uživaj i veseli se. To ipak najviše pomaže.

[Lisa]

debelakrava kaže:

inace, jucer sam jedno 5 cm iznad bradavice na lijevoj cici napipala ko neku ogromnu kvrgetinu...al nije okrugla nego nekako valjkasta, ne pomice se puno i ne boli....
uplasila sam se totalno jer nisam istu stvarcu nasla na drugoj strani... sad neznam dal da idem ginicu il sta???

jel se ti to zezas?
nemoj da ti ja dolazim tamo ( gdje god da to bilo ) i da te vucem ginicu!!
stvarno, nej se zezat; odi i kontroliraj to!
sigurno nije nis strasno, al si barem ondak na miru!
OK?

Lisa, jako lijepo da si podijelila svoju priču sa nama.
naime, moja mama je oboljela od raka dojke. ove godine. u 64 godini života. nama svima, mojim sestrama i tati bila je to zaista strašna vijest. nitko prije u obitelji nije bolovao od te bolesti.
uslijedili su pregledi, mamografija, biopsija, nažalost nužna je bila operacija, odstranili su joj lijevu dojku, nažalost dosta je zahvatilo i limfne čvorove ispod pazuha, da je dosta duboko otišlo.
mojoj mami je to zaista bio veliki i prestrašni šok.
sada ide na kemoterapiju, na svakoj kemoterapiji dobiva po 6 šprica jakih lijekova, nakon toga, tjedan dana joj je užasno, povraća, mučnine, bez obzira što uzima lijekove protiv mučinina, ne može ništa jesti, svako jutro s tatom plače.
i taman kad se oporavi i bude joj bolje mora opet ići....
nakon kemo ići će na zračenje
depresivna je, pred nama se još nekak drži, kad dođemo kod njih, ali ono što tata priča, dosta razmišlja o smrti...
iskreno se nadam da će pobjediti tu boleštinu

[Lisa]

Shanti kaže:
iskreno se nadam da će pobjediti tu boleštinu

Budite uz nju, i u najtezim trenutcima
Budite joj izvor snage, ne dozvolite da ju psiha povuce dole!
Kemo terapija je veoma teska. Ovisi o organizmu kako ju podnosi.
Secite s njom, svjez zrak cuda cini.
Kisik pridonosi obnavljanju imunoloskog sustava.
i nek puno tekucine pije i svjezeg voca i povrca jede!

ovo je za tvoju mamu od mene !

[TiNa.]

debelakrava kaže:


inace, jucer sam jedno 5 cm iznad bradavice na lijevoj cici napipala ko neku ogromnu kvrgetinu...al nije okrugla nego nekako valjkasta, ne pomice se puno i ne boli....
uplasila sam se totalno jer nisam istu stvarcu nasla na drugoj strani...sad neznam dal da idem ginicu il sta???

hm..upravo to sam i ja napipala prije nekog vremena tocno na istom mjestu. ito kad idem prstima od sredine grudnog kosa prema bradavici. ne bojim se pretjerano.... valjda imam jos koju godinu..