U baroknom ruhu, kao buket ruža
usred Grada, eto, ures njemu pravi,
ko spomenik sveti u velebnoj slavi,
divnu, vječnu sliku našem oku pruža.
Nad njom plavo nebo, golubi u letu
sretni nebom kruže ko leptiri bijeli,
tihi šuštaj krila zove nas, veseli,
da gledamo sliku ponosnu i svetu!
Arkade od Sponze u gotskome stilu,
uz visoki Zvonik koj i tuče ure,
pružaju nam sliku duši tako milu!
Orlando sa mačem vječnu stražu straži
i pogledom svojim ko da nešto traži
tu pred Sponzom, možda vječno budne Zdure!