"Razgovor s Bogom"

[pukovnikz]

- Sizif - kaže:

Ali način na koji koristiš zamjenice je kao da govoriš o drugoj osobi, nije li?

Nego, kako si došao do ove svoje aktualne percepcije u ovom kontekstu? Svstavaš li sebe nekamo u kontekstu vjere ili (nečijeg) vjerskog učenja?

Ovo je Advaita Vedanta, kako ju ja shvaćam.

Dakle, uporište mi je u prvom koraku po kojem je Svijesto ono što jeste, sve drugo je igra te svijesti ili kako bi Indijci rekli maja/iluzija, ali u smislu prolaznosti.

Na platnu kina, možeš gledati svakakve filmove i scene, a stvarnost je platno.

Tema je razgovor s Bogom, pa da ne odem s teme daleko, da, svi na neki način komuniciramo s Bogom, životnjie preko svog nagona, znanstvenici preko svog intelekta i pomagala... najviši stupanj bi biolo prosvjetljenje, kada bi naša svijest uronila u najvišu Svijest.


Interesantno je ime JaHVe (tu ne mislim na nekog čovjekolikog figurativnog boga, nego na samo IME), dakle, Koji jesam! Dakle, samo smo za svijest sigurni da jest...

[Pravi Život]

LLSkylights kaže:

Dio tih informacija svakako dolazi s te strane, bilo da ljudi sami traže takve izvore, ili da im se izvori sami javljaju ili se javljaju prikriveno s informacijama koje su na izgled pozitivno orijentirane.
Takve informacije su najčešće prihvatljivije ljudima koji su i sami više ili manje negativno orijentirani pa im bolje rezoniraju.
Oprez, kritički pristup i provjeravanje su na mjestu.

Mi smo stari iskaljeni duhovni borci, znamo kako ide komunikacija s Bogom i nije nam problem reći drugima... Ovako vam to ide : 'Bože, nemam s kim normalnim popričati, hoćeš li mi molim Te poslati barem jednog pametnog čovjeka'... i onda pričekaš... i taman kad pomisliš dalek je put do neba i dok to stigne do Boga... sporo teče i to... kadli iznenada ispred tebe stane jedan pametan, kaže ti dobar dan netko me poslao došao sam a ne znam ni sam zašto

No dobro, bumo se uozbiljili, ne, sprema se olujno nevrijeme, kad okrenu munje na sve strane eto odmah ljudi u razgovoru s Bogom.

[Bostan]

Evo bash sa jednog razgovora dođoh.

[- Sizif -]

pukovnikz kaže:

Ovo je Advaita Vedanta, kako ju ja shvaćam.

Dakle, uporište mi je u prvom koraku po kojem je Svijesto ono što jeste, sve drugo je igra te svijesti ili kako bi Indijci rekli maja/iluzija, ali u smislu prolaznosti.

Na platnu kina, možeš gledati svakakve filmove i scene, a stvarnost je platno.

Tema je razgovor s Bogom, pa da ne odem s teme daleko, da, svi na neki način komuniciramo s Bogom, životnjie preko svog nagona, znanstvenici preko svog intelekta i pomagala... najviši stupanj bi biolo prosvjetljenje, kada bi naša svijest uronila u najvišu Svijest.

A u okviru tog tvojeg vjerovanja, što je ta najviša svijest, ima li ona svoje misli kao svaki zaseban entitet? Ili je ona 'bezmisaona' i egzistira bes procesiranja misli?

pukovnikz kaže:

Interesantno je ime JaHVe (tu ne mislim na nekog čovjekolikog figurativnog boga, nego na samo IME), dakle, Koji jesam! Dakle, samo smo za svijest sigurni da jest...

Istina, ali samo za svoju vlastitu svijest možeš biti siguran da jest, sve drugo je upitno jer ovisi o inputima/osjetima, a koji nisu neupitni.

[goldentip]

Kako da vjerujem u razgovor s bogom, kad sam prije vjerovao u boga i molio se i onda dobio glasove koji su govorili da su od boga. I glasovi mi otkrili da ne postoji jedan sotona, nego vise sotona - zovu se bafomet, lucifer i behemot. To sam vjerovao glasovima, koji su mi rekli da imam dva uroka ili dva prokletstva. I tako su mi godinama glasovi lijecili to prokletstvo, pa su mi naredjivali da razbijam po stanu i da seb udaram sakama po glavi i licu. I da tjerali smo prokletstvo s molitvom kristu kralju svemogucem. Nakon 4 godine sam konacno otisao psihijatru i poceo pit lijekove. Otada sam posumnjao u postojanje boga i postao ateist. Sad nakon kile lijekova nema glasova i znam da su bili proizvod mog mozga. Sad mi ponekad mi dodje misao jel ima boga. I ako se pkcnem moliti, ocenas ili zdravo marijo osjecam se glupo. Pitam se kome se ja to obracam, ko to mene cuje i kako. Uglavnom nakon bolesti ne mogu vise vjeovatu boga, niti molit se. I pitam se ako boga ima kojem sam toliko vjerovao zasto je dopustio da obolim i da me glasovi obmanjuju.

[Pravi Život]

Bostan kaže:

Evo bash sa jednog razgovora dođoh.

Eto vidiš, i onda vele da Bog ne postoji, svašta ne.

Al gle sad nezgode... svrbi me desno oko, bit će nekakve nevolje... znate i to je komunikacija s nevidljivim... recimo sa zrakom... al to se ne uzima u obzir.. jerbo lako se radi tek samo o intuiciji

[Bostan]

Pravi Život kaže:

Eto vidiš, i onda vele da Bog ne postoji, svašta ne.

Al gle sad nezgode... svrbi me desno oko, bit će nekakve nevolje... znate i to je komunikacija s nevidljivim... recimo sa zrakom... al to se ne uzima u obzir.. jerbo lako se radi tek samo o intuiciji

Prestao sam sa raspravama, sad gledam shodno Knjigama i tradiciji da ispunim ono što se od mene traži.

[- Sizif -]

goldentip kaže:

Kako da vjerujem u razgovor s bogom, kad sam prije vjerovao u boga i molio se i onda dobio glasove koji su govorili da su od boga. I glasovi mi otkrili da ne postoji jedan sotona, nego vise sotona - zovu se bafomet, lucifer i behemot. To sam vjerovao glasovima, koji su mi rekli da imam dva uroka ili dva prokletstva. I tako su mi godinama glasovi lijecili to prokletstvo, pa su mi naredjivali da razbijam po stanu i da seb udaram sakama po glavi i licu. I da tjerali smo prokletstvo s molitvom kristu kralju svemogucem. Nakon 4 godine sam konacno otisao psihijatru i poceo pit lijekove. Otada sam posumnjao u postojanje boga i postao ateist. Sad nakon kile lijekova nema glasova i znam da su bili proizvod mog mozga. Sad mi ponekad mi dodje misao jel ima boga. I ako se pkcnem moliti, ocenas ili zdravo marijo osjecam se glupo. Pitam se kome se ja to obracam, ko to mene cuje i kako. Uglavnom nakon bolesti ne mogu vise vjeovatu boga, niti molit se. I pitam se ako boga ima kojem sam toliko vjerovao zasto je dopustio da obolim i da me glasovi obmanjuju.

Ti bi, ako sam te dobro shvatio, zapravo želio vjerovati u Boga, u nešto, ali više to ne možeš jer ti sad tvoja ranija vjerovanja djeluju kao iluzija/zabluda, molitva ti nije pomogla, a lijekovi jesu. (Ispravi me slobodno ako sam nešto krivo interpretirao...)

[Pravi Život]

Bostan kaže:

Prestao sam sa raspravama, sad gledam shodno Knjigama i tradiciji da ispunim ono što se od mene traži.

Ja pak posvađana s tradicijom, ai ne se raspravljam s drugima, samo im rečeš što reči želim al uspijem napisati kanda sam posvađana sa čitavim svijetom, ili barem oni tako pomisle, al nek im, ne poznaju me.

Nego, nešto si razmišljam... oko oluja... kad smo već na vremenskoj prognozi... jer vani se sprema se sprema... pa se pitam meteorološkim zavodom i kako skoro pa precizno pogode prognozu za čitav mjesec pa i dva, tri unaprijed... nije valjda i znanstvenici razgovaraju s Bogom, o čovječe, ima li ikog živog a da ne razgovara...

[goldentip]

- Sizif - kaže:

Ti bi, ako sam te dobro shvatio, zapravo želio vjerovati u Boga, u nešto, ali više to ne možeš jer ti sad tvoja ranija vjerovanja djeluju kao iluzija/zabluda, molitva ti nije pomogla, a lijekovi jesu. (Ispravi me slobodno ako sam nešto krivo interpretirao...)

E da upravo tako. Kako sad vjerovati, nakon preživljene psihoze koja je bila totalno religioznog, vjerskog karaktera. Da, lijekovi pomogli, molitva nije.
I da, u toj psihozi sam imao jaku intuiciju - i to mi je bila potvrda iluzije da mi Bog govori.
Nakon lijekova, nema više ni te intuicije. Ne znam u što da vjerujem. Ali volio bih da postoji Bog ili neko, koji te sluša i odgovara na molitve. Vodi te u životu, i pomaže. To bi bilo idealno da je tako.
I nakon 7 tisuća godina civilizacije još ne znamo što postoji. Sve civilizacije, od Egipta, Grčke, Rima su imala svoja božanstva koje danas proučavamo pod mitologijom.

Sad smo već 1600 godina službeno (otkad je car Konstantin prihvatio kršćanstvo) pod božanstvom Oca i Sina. Krista.

Imam osjećaj da će za 1000 godina, Krist također biti proučavan pod poglavljem mitologije. A koje će tad božanstvo biti glavno, ne znamo.

[Bostan]

Glasovi koje si čuo su od nečastivog, nema vjernika ko nije na ovaj ili onaj način imao slična iskustva, sasaptavanje nečastivog. Kod nas ima nekoliko načina da se toga riješis, jedna od njih je otići hodzama(ili svećenicima) , licima koja se bave istjerivanjem nečastivog, doduše i tu treba biti oprezan jer ima sarlatana.

[- Sizif -]

goldentip kaže:

E da upravo tako. Kako sad vjerovati, nakon preživljene psihoze koja je bila totalno religioznog, vjerskog karaktera. Da, lijekovi pomogli, molitva nije.
I da, u toj psihozi sam imao jaku intuiciju - i to mi je bila potvrda iluzije da mi Bog govori.
Nakon lijekova, nema više ni te intuicije. Ne znam u što da vjerujem. Ali volio bih da postoji Bog ili neko, koji te sluša i odgovara na molitve. Vodi te u životu, i pomaže. To bi bilo idealno da je tako.
I nakon 7 tisuća godina civilizacije još ne znamo što postoji. Sve civilizacije, od Egipta, Grčke, Rima su imala svoja božanstva koje danas proučavamo pod mitologijom.

Sad smo već 1600 godina službeno (otkad je car Konstantin prihvatio kršćanstvo) pod božanstvom Oca i Sina. Krista.

Imam osjećaj da će za 1000 godina, Krist također biti proučavan pod poglavljem mitologije. A koje će tad božanstvo biti glavno, ne znamo.

Dakle, ti si sad ateist, ali koji bi zapravo želio vjerovati u slučaju da postoji nešto autentično, no ne možeš 'vjerovati na silu', nasuprot svojem iskustvu.

Kako se to odrazilo na tvoj odnos s vjenicima iz tvojeg okruženja, razgovaraš li s njima o vjeri i ateizmu ili izbjegavaš tu temu?

[- Sizif -]

Bostan kaže:

Glasovi koje si čuo su od nečastivog, nema vjernika ko nije na ovaj ili onaj način imao slična iskustva, sasaptavanje nečastivog.

Ja sam bio vjernik, ali nikad nisam čuo nikakve 'glasove', a kolega svjedoči kako su glasovi bili produkt rada njegovog mozga, što se u njegovom konkretnom slučaju vidi iz činjenice da su nestali kad je lijek promijenio procese u mozgu. Njegovo svjedočenje pobija tvoju tvrdnju, a i moje, zar ne?

[Bostan]

- Sizif - kaže:

Ja sam bio vjernik, ali nikad nisam čuo nikakve 'glasove', a kolega svjedoči kako su glasovi bili produkt rada njegovog mozga, što se u njegovom konkretnom slučaju vidi iz činjenice da su nestali kad je lijek promijenio procese u mozgu. Njegovo svjedočenje pobija tvoju tvrdnju, a i moje, zar ne?

Ne moraju nužno biti glasovi, mogu biti misli koje ometaju koncentraciju.

[Pravi Život]

- Sizif - kaže:

Ja sam bio vjernik, ali nikad nisam čuo nikakve 'glasove',

Zar si zato odustao od vjere?

[- Sizif -]

Pravi Život kaže:

Zar si zato odustao od vjere?

Misliš, nikad nisam čuo glasove, nisam imao slušne halucinacije pa zato? Jasno da nema veze s tim...

Bilo je tu više faktora, ali jedan od ključnih je taj što nisam vidio ništa vjerodostojno u svim tim vjerovanjima. Svaki religiozan čovjek hvali svojeg Boga... svaki misli da je baš on u pravu, a ne oni drugi... to mi više govori o ljudima i njihovoj psihologiji nego o Bogu...

Evo npr. ovdje, iz Bostanove perspektive, ti si u krivu, iz tvoje, on je u krivu... (skoro) svi vi koji vjerujete, a npr. pišete i na ovoj temi, rekli bi: "Baš JA sam u pravu, a svi drugi su u krivu...". No objektivno, to što svaki religiozan čovjek hvali svoj način vjerovanja - ne govori ništa o autentičnosti onog u što vjeruju.

[goldentip]

- Sizif - kaže:

Dakle, ti si sad ateist, ali koji bi zapravo želio vjerovati u slučaju da postoji nešto autentično, no ne možeš 'vjerovati na silu', nasuprot svojem iskustvu.

Kako se to odrazilo na tvoj odnos s vjenicima iz tvojeg okruženja, razgovaraš li s njima o vjeri i ateizmu ili izbjegavaš tu temu?

Da, točno. Kako da vjerujem na silu? Treba mi dokaz. Kojeg nema. "Dokazi" koje sam imao su bili simptom bolesti - psihoze.

Pa jedno vrijeme sam volio jako govoriti o ateizmu i evoluciji. Gledao sam često na youtubu predavanja Richarda Dawkinsa. Bio sam totalno zanesen evolucijom.

Sad me spustilo ima neko vrijeme. Mislim ok je evolucija, ali još se popunjava dokazima do konačne priče.

I onda ako je sve nastalo Velikim praskom, nemamo odgovora od čega i kako je nastala ta masa, točka te energije koja je eksplodirala. Nije mogla nastati ni iz čega.
Na to znanost nema odgovora.
Sad kako i što? Vjernici će odmah reči - eto dokaza za Boga.

Nije baš dokaz za Boga, ako nešto ne znamo otkuda je ili od čega je došlo.

Ali najviše su me uvjeravale te intuicije koje sam imao godinama i potvrđivale moje uvjerenje o Bogu.

Ne mogu sad davat primjere, ali eto to je sad nešto paranormalno.

Neke energije postoje. Ne znam kakve. Pa svašta je moguće. Istraživali su efekt vjere na organizam. Kad mozak nešto zabrije, to je kompleksna struktura - tu su neurotransimiteri, pa hormoni, pa sve živo što organizmu daje izdržljivost.

[antilles]

@golden
većina ljudi koji su u skladnoj vezi / braku nema potrebe vjerovat da postoji netko tko se brine o njima i na koga se mogu oslonit kad se spotaknu i padnu. zato jer imaju ono svoje drugo ja, drugu polovicu na koju računaju.

većina ljudi koji su sami i/li usamljeni imaju potrebe vjerovat u onog nekog tko se brine za njih. jer svatko treba nekoga. za razgovor, za pomoć. pa makar taj netko bio imaginarni lik poput boga.

dok sam bila sretno udata, nije mi trebao nitko imaginaran.
zatim. nesretno udata sam imala konkretne probleme koje je trebalo rješavat jučer, nije bilo vremena za razmišljanje.
sad sam sretno sama i rado bih vjerovala da tamo negdje visoko u svemiru neka zvjezdana prašina budno motri na mene, vodi me, brine za mene, razgovarala bi sa mnom. hélas. ništa od toga.

ono o kristu i budućoj mitologiji je dubokoumno. like.

[Pravi Život]

- Sizif - kaže:

Misliš, nikad nisam čuo glasove, nisam imao slušne halucinacije pa zato? Jasno da nema veze s tim...

Bilo je tu više faktora, ali jedan od ključnih je taj što nisam vidio ništa vjerodostojno u svim tim vjerovanjima. Svaki religiozan čovjek hvali svojeg Boga... svaki misli da je baš on u pravu, a ne oni drugi... to mi više govori o ljudima i njihovoj psihologiji nego o Bogu...

Evo npr. ovdje, iz Bostanove perspektive, ti si u krivu, iz tvoje, on je u krivu... (skoro) svi vi koji vjerujete, a npr. pišete i na ovoj temi, rekli bi: "Baš JA sam u pravu, a svi drugi su u krivu...". No objektivno, to što svaki religiozan čovjek hvali svoj način vjerovanja - ne govori ništa o autentičnosti onog u što vjeruju.

Najbolje je sagledati iz Jahvine perspektive. Može li se smije li se i to? Ja rečem da se i može i smije jer neće nas Bog ubiti ukoliko promišljamo više dalje. Dakako, granicu si znamo. Nema preko te. Nismo bogovi.


Zar zbilja nisi vidio nikad ništa vjerodostojnog? Znaš, ovo je jako ozbiljno. Pogađaš li o čemu razmišljam?, da da, trebao si se moliti Jahvi Bogu a ne zamijeniti filozofskim knjigama, ovako sada hmm ispalo je odabrao si pogrešni put. Ali gle, ti ako želiš stigneš se vratiti jednako kao i bilo tko drugi koji poželi sa stranputice natrag na pravi put.

Znaš, ljude ne pozivaju ljudi. Poziva Jahve. A ti slobodno Bibliju u ruke pa se potvrdi da dobro zborim, idi pa vidi što tamo piše, jer i sama sam tražila odgovore na pitanja, nisi valjda pomislio da sam se ovakva rodila sama od sebe.

Pozdrav.

[Bostan]

- Sizif - kaže:

Misliš, nikad nisam čuo glasove, nisam imao slušne halucinacije pa zato? Jasno da nema veze s tim...

Bilo je tu više faktora, ali jedan od ključnih je taj što nisam vidio ništa vjerodostojno u svim tim vjerovanjima. Svaki religiozan čovjek hvali svojeg Boga... svaki misli da je baš on u pravu, a ne oni drugi... to mi više govori o ljudima i njihovoj psihologiji nego o Bogu...

Evo npr. ovdje, iz Bostanove perspektive, ti si u krivu, iz tvoje, on je u krivu... (skoro) svi vi koji vjerujete, a npr. pišete i na ovoj temi, rekli bi: "Baš JA sam u pravu, a svi drugi su u krivu...". No objektivno, to što svaki religiozan čovjek hvali svoj način vjerovanja - ne govori ništa o autentičnosti onog u što vjeruju.

U svakom svjetonazoru ima djelić istine, pa i u ateizmu. Problem može biti u isključivosti, od čega ni ateisti nisu pošteđeni (to se da vidjeti ovdje na forumu)