Perfekcionizam - opća tema

[Maza_]

Perfekcionizam je težnja za nepogrešivošću, a perfekcionisti su osobe koje žele biti savršene u svim područjima života (Flett i Hewitt, 2002).


Perfekcionizam se (Slaney, Robert i sur., 1995) sastoji od četiri aspekta:
- postavljanja visokih standarda
- urednosti
- sklonosti odlaganju
- problema u odnosima s drugima.

Moderna znanost razlikuje adaptivni i neadaptivni perfekcionizam. Adaptivni se odnosi na postavljanje visokih standarda i vrijednosti, dok negativni podrazumijeva percepciju neuspjeha u postizanju visokih ciljeva ("ništa nije dovoljno dobro").

Pozitivni perfekcionizam odnosi se na misli i ponašanja usmjerena na postizanje visokih standarda i ciljeva kako bi se postigli pozitivni rezultati, podrazumijeva zadovoljstvo postignućima i potaknut je pozitivnim potkrepljenjima, tj. željom za uspjehom.

Negativan perfekcionizam odnosi se na misli i ponašanja usmjerena na postizanje visokih standarda i ciljeva kako bi se izbjegle negativne posljedice, a potaknut je negativnim potkrepljenjima, tj. strahom od neuspjeha.

Danas je u upotrebi i novija konceptualizacija i podjela perfekcionizma - perfekcionističke težnje i perfekcionističke brige, dok osobe možemo svrstati u jednu od triju kategorija - zdrave perfekcioniste, nezdrave perfekcioniste i neprefekcioniste.

Postoji nekoliko teorija koje objašnjavaju razvoj perfekcionizma, no još uvijek ne možemo za sve reći da su podvrgnute empirijskim provjerama.

Ovo je opća tema o perfekcionizmu, namijenjena raspravi o teorijskim konceptima, ali i iznošenju problema, pitanja, stavova i savjeta vezanih uz perfekcionizam. Molim vas da se pridržavate pravila koja vrijede na ostatku (pod)foruma te da, s obzirom da je originalna tema iz 2008. godine, provjerite datum postanja kako ne biste odgovarali na prastare postove.

__________________________________________________ ______


Borim se s perfekcionizmom...
U mom svijetu sve mora biti savršeno - moram puno postići, moram biti najbolja u svemu čime se bavim (inače me ta aktivnost počinje frustrirati umjesto zabavljati), moram savršeno izgledati (pošto se ne uklapam u neke idealne ljepote >niti imam velike sise, ni malo dupe< naravno da mrzim kako izgledam) itd. itd. dalo bi se tu svašta nabrojiti.
Postavljam si visoke standarde i tko zna hoću li ih dostići, ali i ako hoću, postavit ću još više.

Ima li još koga tko se bori sa istim? Ili nekoga tko je pobjedio perfekcionizam?

Čitala sam jednu knjigu... kaže da trebamo sami sebi dopustiti da budemo prosjek... a ja pitam zašto bi netko svjesno htio biti prosječan???

[gerbengoy]

Maza_ kaže:

Ima li još koga tko se bori sa istim? Ili nekoga tko je pobjedio perfekcionizam?

Upravo to je vrhunac prefekcionizma.

Shvacas li da si tom zeljom na sve svoje "perfekcionizme" nadodajes jos jedan?
I to onaj najgore vrste.

Čitala sam jednu knjigu... kaže da trebamo sami sebi dopustiti da budemo prosjek... a ja pitam zašto bi netko svjesno htio biti prosječan???

Pa, to je isto sasvim legitimna i opravdana zelja, kao i ona biti iznadprosjecan.
Samo sto je lakse ostvariva i lakse se odrzava. Kad si iznad uvijek mozes pasti, biti detroniran. Jako je tesko odrzavati se na tom nivou. Ulazes puno vise napora nego kad si prosjek, gdje ne moras ulagati nista. Zivis mirno, bezbrizno, ne forsiras se i ne frustriras, nitko te ne vidi kao konkurenciju, nitko ti nije zavidan, od tebe se nista iznimno ne ocekuje, ima puno vise onih koji su ti slicni i s kojima nalazis zajednicki jezik...jednostavno, nirvana.

[nitko&ništa]

Maza_ kaže:

...
Ima li još koga tko se bori sa istim? Ili nekoga tko je pobjedio perfekcionizam?
...

Ima, mislim da sam na tom putu...

Koliko sam ja shvatio perfekcionizam nije isto što i visoki kriteriji... barem kad je riječ o ovom, kompulzivnom perfekcionizmu.

Naime, u mom primjeru prefekcionizam je bio usko vezan za nekakvi ajmoreć grandiozno/narciosidno/depresivni poremećaj u kojem su greške dopuštene svima, samo ne meni... odnosno, morao sam imati savršenu sliku sebe i bit najbolji u svemu da bi se donekle dobro osjećao. Ak nisam bio najbolji u nečemu nisam se ni upustio u to. Ne moram ni napominjati koliko sam toga propustio u životu.

Kako sam se rješavao depresije, paraleleno se topio i perfekcionizam, a slika svijeta i mene samog je puno realnija.

Uglavnom, ak te muči to provjeri da nije još nekaj u pitanju...

[Maza_]

gerbengoy kaže:

Upravo to je vrhunac prefekcionizma.

Shvacas li da si tom zeljom na sve svoje "perfekcionizme" nadodajes jos jedan?
I to onaj najgore vrste.



Pa, to je isto sasvim legitimna i opravdana zelja, kao i ona biti iznadprosjecan.
Samo sto je lakse ostvariva i lakse se odrzava. Kad si iznad uvijek mozes pasti, biti detroniran. Jako je tesko odrzavati se na tom nivou. Ulazes puno vise napora nego kad si prosjek, gdje ne moras ulagati nista. Zivis mirno, bezbrizno, ne forsiras se i ne frustriras, nitko te ne vidi kao konkurenciju, nitko ti nije zavidan, od tebe se nista iznimno ne ocekuje, ima puno vise onih koji su ti slicni i s kojima nalazis zajednicki jezik...jednostavno, nirvana.

Ne želim proći kroz život samo tako... želim vidjeti što mogu postići :/

[Maza_]

nitko&ništa kaže:

Ima, mislim da sam na tom putu...

Koliko sam ja shvatio perfekcionizam nije isto što i visoki kriteriji... barem kad je riječ o ovom, kompulzivnom perfekcionizmu.

Naime, u mom primjeru prefekcionizam je bio usko vezan za nekakvi ajmoreć grandiozno/narciosidno/depresivni poremećaj u kojem su greške dopuštene svima, samo ne meni... odnosno, morao sam imati savršenu sliku sebe i bit najbolji u svemu da bi se donekle dobro osjećao. Ak nisam bio najbolji u nečemu nisam se ni upustio u to. Ne moram ni napominjati koliko sam toga propustio u životu.

Kako sam se rješavao depresije, paraleleno se topio i perfekcionizam, a slika svijeta i mene samog je puno realnija.

Uglavnom, ak te muči to provjeri da nije još nekaj u pitanju...

I ja sam u depri... al to je ionako povezano... Nemogu biti sretna, jer nikad nisam dovoljno dobra samoj sebi...

[ep2xepx2]

Maza_ kaže:

Borim se s perfekcionizmom...
U mom svijetu sve mora biti savršeno - moram puno postići, moram biti najbolja u svemu čime se bavim (inače me ta aktivnost počinje frustrirati umjesto zabavljati), moram savršeno izgledati (pošto se ne uklapam u neke idealne ljepote >niti imam velike sise, ni malo dupe< naravno da mrzim kako izgledam) itd. itd. dalo bi se tu svašta nabrojiti.
Postavljam si visoke standarde i tko zna hoću li ih dostići, ali i ako hoću, postavit ću još više.

Ima li još koga tko se bori sa istim? Ili nekoga tko je pobjedio perfekcionizam?

Čitala sam jednu knjigu... kaže da trebamo sami sebi dopustiti da budemo prosjek... a ja pitam zašto bi netko svjesno htio biti prosječan???

Ovdje mi se jedino ne svidja ovo "moram biti najbolja" jer je to zamena za nesto sto nevolim, a glasi "moram biti bolja od drugih".

Ostalo su visoki kriteriji, i ne bi valjalo da ih nemas. Niko ne zeli da bude prosjecan.

[gerbengoy]

Maza_ kaže:

I ja sam u depri... al to je ionako povezano... Nemogu biti sretna, jer nikad nisam dovoljno dobra samoj sebi...

Jedno je imati kriterije, zelje i ambicije, a drugo ne voliti se zato jer se neki ideal ne moze dostici, ideal koji smo sami sebi nametnuli.
Gdje je granica i kada je dovoljno dobro i kada ce taj mali glas unutarnje "macehe" konacno biti zadovoljen i konacno zasutiti?

Napravi listu onoga sto mislis da bi morala uciniti ne bi li bila zadovoljna sama sa sobom.
Onda ono neostvarivo prekrizi, a ono sto je ostvarivo pokusaj ostvariti, ali na nacin da se volis, da budes zadovoljna sama sa sobom u ostvarivanju toga, to jest neka ti sam proces bude zadovoljstvo, a ne put do njega.

[NextG]

"moram biti najbolja..."
"moram biti bolja od drugih..."

a jel shvacas da si uvijek bolja od nekoga, ali u isto to vrijeme je neko drugi bolji od tebe
i tak ti je cijeli zivot, bilo je, bice...

a ti se i dalje bori s vjetrenjacama

[Maza_]

NextG kaže:

"moram biti najbolja..."
"moram biti bolja od drugih..."

a jel shvacas da si uvijek bolja od nekoga, ali u isto to vrijeme je neko drugi bolji od tebe
i tak ti je cijeli zivot, bilo je, bice...

a ti se i dalje bori s vjetrenjacama

Znam, znam... sve je to meni savršeno jasno... uvijek će biti nekoga tko će biti bolji u nećemu i postići bolje rezultate...

Baš sam razmišljala što je uzrok takvom mom ponašanju i pogledu na svijet... Izgleda kao da se stalno želim dokazivati... A to bi značilo da previše razmišljam što drugi misle o meni... Kad pogledam u prošlost vidim da nisam dobila ni pola posto ljubavi koliko sam trebala... Neću sad objašnjavati što i kako. Tek sad unatrag neko vrijeme je OK... al što su učinili su učinili. A sad, kako se osjećam... Što da vam kažem, kao da mjesta na ovom svijetu za mene nema...
Pitanje koje mi se sada mota mislima je kako da nakon svega izgradim samopoštovanje? Iz čega?
Jer vjerujem da kad bih izgradila samopoštovanje, tj. voljela samu sebe, da nebih imala potrebu stalno postizati nešto i natrpati se hrpom zadataka...

[Maza_]

gerbengoy kaže:

Jedno je imati kriterije, zelje i ambicije, a drugo ne voliti se zato jer se neki ideal ne moze dostici, ideal koji smo sami sebi nametnuli.
Gdje je granica i kada je dovoljno dobro i kada ce taj mali glas unutarnje "macehe" konacno biti zadovoljen i konacno zasutiti?

Napravi listu onoga sto mislis da bi morala uciniti ne bi li bila zadovoljna sama sa sobom.
Onda ono neostvarivo prekrizi, a ono sto je ostvarivo pokusaj ostvariti, ali na nacin da se volis, da budes zadovoljna sama sa sobom u ostvarivanju toga, to jest neka ti sam proces bude zadovoljstvo, a ne put do njega.

Nemam pojma kad ću biti zadovoljna sobom, pa listu nemogu ni napraviti. No, u knjizi koju sam gore spomenula (čini mi se) našla sam savjet da na komad papira nacrtam krugove i složim ih kao neku građevinu i kad postignem nešto da to upišem u krug i da proslavim to... Ne misli se sad na neku feštu ofkors nego da se nek veselim zbog postignutog... Mislim da će mi i to pomoć, jer sam primijetila da se nikad ne veselim kad nešto postignem, samo odmahnem rukom kao ''pa to sam i morala postići''...
Inače, prepisane su mi neke tabletice da me dignu iz depre, tek toliko da mogu normalno funkcionirat, a uskoro krećem i na psihoterapiju, pa... možda bude nešto bolje :/

[komšija đuka]

a ja pitam zašto bi netko svjesno htio biti prosječan???

zato sto svi jesmo,uvjek je netko bolji od nekoga drugoga a i taj najbolji bi se tada borio protiv samoga sebe,borba bez kraja i pobjednika,jednostavno baci rucnik i uzivaj u porazu,bolji je vjeruj mi

[mirko77]

Maza_ kaže:

Pitanje koje mi se sada mota mislima je kako da nakon svega izgradim samopoštovanje?

ugled u drustvu tj.naklonost drustva mozak interpretira kao povecavanje sansi za opstanak(svoj, potomstva tj.prezivljavanje) tako da se tu radi o ekstremno jakim emocijama,koje se ne mogu zanemariti.
kad je ugled u drustvu mali tj los, osjecamo se ugrozeno
odatle potreba da budemo naj naj u svemu

za dovoljno dobar i smiren zivot treba kombinirat i ugled i obitelj i posao itd itd..
ne moze sam jedno

p.s. kak se zove perfekcionista u hrvatskoj? mazohist

[NextG]

Maza_ kaže:

Znam, znam... sve je to meni savršeno jasno... uvijek će biti nekoga tko će biti bolji u nećemu i postići bolje rezultate...

Baš sam razmišljala što je uzrok takvom mom ponašanju i pogledu na svijet... Izgleda kao da se stalno želim dokazivati... A to bi značilo da previše razmišljam što drugi misle o meni... Kad pogledam u prošlost vidim da nisam dobila ni pola posto ljubavi koliko sam trebala... Neću sad objašnjavati što i kako. Tek sad unatrag neko vrijeme je OK... al što su učinili su učinili. A sad, kako se osjećam... Što da vam kažem, kao da mjesta na ovom svijetu za mene nema...
Pitanje koje mi se sada mota mislima je kako da nakon svega izgradim samopoštovanje? Iz čega?
Jer vjerujem da kad bih izgradila samopoštovanje, tj. voljela samu sebe, da nebih imala potrebu stalno postizati nešto i natrpati se hrpom zadataka...

gle ljudi niš ne misle o tebi,,, ljude boli kurac za druge,,, gledaju samo sebe....
brineš se bez veze.... možda je u tvojoj glavi da svi gledaju u tebe pokazuju porstom,, gle kaj bu ova postigla, do kud ce dogurat, koje ce vrhove skinut....
al nije ti to tak,, jebe se ljudima sta ces ti sa zivotom, do kud ces, kako ces... njima je bitno da imaju kaj strpat u svoj đep, u svoja usta....

ti se pobrini da tebi bude dobro,,, a to kaj ce drugi mislit o tebi,,, vjeruj,,, nece si dat truda 5 minuta razmisljat o drugome,, jer da stvari tak funkcioniraju, ovaj svijet bi bio raj,
eldorado...

[_nobody_]

Maza_ kaže:

Znam, znam... sve je to meni savršeno jasno... uvijek će biti nekoga tko će biti bolji u nećemu i postići bolje rezultate...

Bice. Stoga, zadatke koje sebi postavljas u svetlu perfekcionizma su neostvarljivi. A vreme provedeno u ostvarivanju perfekcionizma je oteto od nekih drugih oblasti, u kojima ces ostati veciti pocetnik, ili totalno nedorecena.

Maza_ kaže:

Baš sam razmišljala što je uzrok takvom mom ponašanju i pogledu na svijet... Izgleda kao da se stalno želim dokazivati... A to bi značilo da previše razmišljam što drugi misle o meni... Kad pogledam u prošlost vidim da nisam dobila ni pola posto ljubavi koliko sam trebala... Neću sad objašnjavati što i kako. Tek sad unatrag neko vrijeme je OK... al što su učinili su učinili. A sad, kako se osjećam... Što da vam kažem, kao da mjesta na ovom svijetu za mene nema...

Verovatno se pokusavas dokazivati da bi pokazala onima koji ti nisu pruzili dovoljno ljubavi da nisu imali pravo, i da su se strasno ogresili o tebe. Pokusavas da im nametnes osecaj krivice. To radis potsvesno.

Opusti se, zaboravi na te nepravde, i NEMOJ pokusavati da ih kaznis. Idi dalje u svom zivotu, a na njih zaboravi jer zaludu gubis energiju. Kako ih zaboravis i okrenes se sebi, dobices mnogo vise vremena, energije i slobode za neke druge, za tebe sada nevidljive i nedostizne stvari...

Maza_ kaže:

Pitanje koje mi se sada mota mislima je kako da nakon svega izgradim samopoštovanje? Iz čega?
Jer vjerujem da kad bih izgradila samopoštovanje, tj. voljela samu sebe, da nebih imala potrebu stalno postizati nešto i natrpati se hrpom zadataka...

Iz cega? Iz rada, iz truda, iz pobuda da sebi uredis zivot da ti bude potaman i da uzivas u njemu. Zivot jeste obaveza, ali ako ga ti pretvoris 1000% svesno u obavezu iz minuta u minut, od svog zivota ces (kao sto vec jesi) napraviti potpuni pakao... Tvoj zivot ce izgubiti svaki smisao osim mehanicistickog skupa prefekcionistickih radnji koje su same sebi cilj!

_nobody_

[PashkoPata'q]

Maza_ kaže:

Borim se s perfekcionizmom...

Ima li još koga tko se bori sa istim? Ili nekoga tko je pobjedio perfekcionizam?

Čitala sam jednu knjigu... kaže da trebamo sami sebi dopustiti da budemo prosjek... a ja pitam zašto bi netko svjesno htio biti prosječan???

I ja sam mislio o želji prefekcionizma i onda sam shvatio da perfekcionizam ne postoji, to me oslobodilo.

Ono što misliš to si. Ako misliš o perfekcionizmu onda si perfekcionist, ako misliš o prosjeku onda si prosjek. Ako ti nije stalo do ovakve kategorizacije, oslobodit ćeš si mozak od ovakvih gluposti.

Bitno je samo kako i gdje ćeš usmjeriti svoju koncentraciju.

[Maria Callas]

Maza_ kaže:

Borim se s perfekcionizmom...
U mom svijetu sve mora biti savršeno - moram puno postići, moram biti najbolja u svemu čime se bavim (inače me ta aktivnost počinje frustrirati umjesto zabavljati), moram savršeno izgledati (pošto se ne uklapam u neke idealne ljepote >niti imam velike sise, ni malo dupe< naravno da mrzim kako izgledam) itd. itd. dalo bi se tu svašta nabrojiti.
Postavljam si visoke standarde i tko zna hoću li ih dostići, ali i ako hoću, postavit ću još više.

Ima li još koga tko se bori sa istim? Ili nekoga tko je pobjedio perfekcionizam?

Čitala sam jednu knjigu... kaže da trebamo sami sebi dopustiti da budemo prosjek... a ja pitam zašto bi netko svjesno htio biti prosječan???

nemas ti nikakvih problema........tebi je dosadno...

[Gear]

Maza_ kaže:

Borim se s perfekcionizmom...
U mom svijetu sve mora biti savršeno - moram puno postići, moram biti najbolja u svemu čime se bavim (inače me ta aktivnost počinje frustrirati umjesto zabavljati), moram savršeno izgledati (pošto se ne uklapam u neke idealne ljepote >niti imam velike sise, ni malo dupe< naravno da mrzim kako izgledam) itd. itd. dalo bi se tu svašta nabrojiti.
Postavljam si visoke standarde i tko zna hoću li ih dostići, ali i ako hoću, postavit ću još više.

Ima li još koga tko se bori sa istim? Ili nekoga tko je pobjedio perfekcionizam?

Čitala sam jednu knjigu... kaže da trebamo sami sebi dopustiti da budemo prosjek... a ja pitam zašto bi netko svjesno htio biti prosječan???

I ja sam perfekcionist i meni to osobno ne smeta,ali smeta drugima...,a sta sad,svi zele bit savrseni i maximalno uspjet u zivotu pa sta,nije to nista lose

[croatish7]

meni je to bas zabavno....
biti prefekcioist...nekim ljudima to ide na zivce

imam pitanje....
da li je perfekcionizam povezan sa OKPom....?

[Maza_]

_nobody_ kaže:

Bice. Stoga, zadatke koje sebi postavljas u svetlu perfekcionizma su neostvarljivi. A vreme provedeno u ostvarivanju perfekcionizma je oteto od nekih drugih oblasti, u kojima ces ostati veciti pocetnik, ili totalno nedorecena.



Verovatno se pokusavas dokazivati da bi pokazala onima koji ti nisu pruzili dovoljno ljubavi da nisu imali pravo, i da su se strasno ogresili o tebe. Pokusavas da im nametnes osecaj krivice. To radis potsvesno.

Opusti se, zaboravi na te nepravde, i NEMOJ pokusavati da ih kaznis. Idi dalje u svom zivotu, a na njih zaboravi jer zaludu gubis energiju. Kako ih zaboravis i okrenes se sebi, dobices mnogo vise vremena, energije i slobode za neke druge, za tebe sada nevidljive i nedostizne stvari...



Iz cega? Iz rada, iz truda, iz pobuda da sebi uredis zivot da ti bude potaman i da uzivas u njemu. Zivot jeste obaveza, ali ako ga ti pretvoris 1000% svesno u obavezu iz minuta u minut, od svog zivota ces (kao sto vec jesi) napraviti potpuni pakao... Tvoj zivot ce izgubiti svaki smisao osim mehanicistickog skupa prefekcionistickih radnji koje su same sebi cilj!

_nobody_

Ja nikome ne pokušavam dokazati da nije imao pravo...
Izgleda da više imam potrebu dokazivati se samoj sebi.
Nemam pojma.

[Maza_]

Maria Callas kaže:

nemas ti nikakvih problema........tebi je dosadno...

Ajde fuck off