Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija

Psihologija Vodič kroz um i ponašanje za entuzijaste. Podforum: Psihokauč

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 16.02.2014., 21:10   #81
Quote:
Retra kaže: Pogledaj post
Zbilja ne znam kako ste došli do toga da bi vegetarijanac koji pati zbog klanja životinja trebao zaklati kokoš...

Preosjetljivost u tom smislu može umiriti i komepnzirati na način premještanja fokusa. A to će napraviti tako da npr. volontira u prihvatilištu za pse. Umjesto razmišljanja o patnji životinja može razmišljati o konkretnoj pomoći životinjama, pa neće imati toliko problema zbog preosjetljivosti jer na ono što je trigerira neće biti toliko fokusirana.
Da ali psi se ne jedu. Jedu se svinje, krave, kokoši, srne itd.
Podržavam volontiranje u prihvatilištima za pse, ali isto tako podržavam vegetarijanstvo. Probajte otići negdje i "upoznati" neku svinju ili kravu koja će uskoro biti ubijena, isto su simpatične životinje i ljudi loše postupaju s njima.

Jučer sam gledala neki film u kinu i curica od 14 godina je rekla kako je vegetarijanka zato što se ne želi hraniti strahom... jer kad se životinju ubijaju onda dolazi do različitih kemijskih reakcija u njima i porastu različite razine hormona u njihovom organizmu.
__________________
Ti ništa ne znaš Jone Snow.
Pink Freud is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.08.2017., 12:39   #82
Preosjetljivost na neugodne situacije, ljude

Čitajući ovaj članak:

http://www.ljepotaizdravlje.hr/zdrav..._source=24sata

shvatila sam da autor/ica članka zapravo ismijava ovu preosjetljivost i smatra je manipulativnom i histerijom

Daleko od toga da ne postoje manipulativni ljudi koji se vade na preosjetljivost, mislim da je to ozbiljno stanje koje se ne bi smjelo ismijavati.

U kakvom mi to zapravo svijetu živimo? Trebamo biti hladnokrvni?
Ta nismo svi isti.

Voljela bih da tema krene u smjeru kako se nosite sa neugodnim situacijama, ljudima... ?
Ako vas netko povrijedi i to pokažete, zašto automatski ispadate u očima druge osobe hipersenzibini???
Kako se nositi sa time?
Kako istrenirati, povećati emocionalnu inteligenciju da ne padate emocionalno lako u neugodnim situacijama?
Kako biti stabilniji u izražavanju svojih emocija?
Smatram da neizražavanje emocija zapravo samo ljudima šteti....
Ivchy26 is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.08.2017., 12:02   #83
Zanima li ikog ova tema?
Ivchy26 is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.08.2017., 12:33   #84
Pa sam članak je bzv i uopće se nema što komentirati. To je netko sklepao od par prevedenih recenica s nekog stranog sajta, to nije pisao niti novinar niti psiholog niti neki drugi doktor.

Histerične žene, muškarci u luđačkim košuljama, zakonodavstvo i psi kao kućni ljubimci. Što je autor htio reći?

Svatko bi si trebao naći neki ispušni ventil, najbolje neki oblik fizičke aktivnosti (nekima odgovara sport, nekima vrt, nekome nešto treće) kako bi se stres rješavao na vrijeme a ne da gutaš knedle i onda samo eksplodiraš.

Zato se desavaju takvi ispadi radi kojih netko ispada neuravnotežen i histeričan jer ljudima se nakuplja nervoza (imas problem s mužem, gutaš i šutiš, imaš konflikt na poslu čekas da prođe samo od sebe i onda poludiš i podivljaš na prodavačicu jer je na polici pisalo 29,90 kn a kasa je otkucala 34,20 kn). Naravno da će te u takvim situacijama gledati kao ludu babu jer reakcija po intenzitetu neće odgovarati onome što ju je izazvalo.
__________________
I can turn a gray sky blue
SubSV is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.08.2017., 14:52   #85
Quote:
SubSV kaže: Pogledaj post
Pa sam članak je bzv i uopće se nema što komentirati. To je netko sklepao od par prevedenih recenica s nekog stranog sajta, to nije pisao niti novinar niti psiholog niti neki drugi doktor.

Histerične žene, muškarci u luđačkim košuljama, zakonodavstvo i psi kao kućni ljubimci. Što je autor htio reći?

Svatko bi si trebao naći neki ispušni ventil, najbolje neki oblik fizičke aktivnosti (nekima odgovara sport, nekima vrt, nekome nešto treće) kako bi se stres rješavao na vrijeme a ne da gutaš knedle i onda samo eksplodiraš.

Zato se desavaju takvi ispadi radi kojih netko ispada neuravnotežen i histeričan jer ljudima se nakuplja nervoza (imas problem s mužem, gutaš i šutiš, imaš konflikt na poslu čekas da prođe samo od sebe i onda poludiš i podivljaš na prodavačicu jer je na polici pisalo 29,90 kn a kasa je otkucala 34,20 kn). Naravno da će te u takvim situacijama gledati kao ludu babu jer reakcija po intenzitetu neće odgovarati onome što ju je izazvalo.
Članak je za prijavit

Što se tiče fizičke aktivnosti apsolutno se sa tobom slažem. Na taj način se tijelo oslobađa negativnost stresa i otpušta hormon sreće.

Međutim, smatram da nije u redu kada se netko napokon zauzme za sebe i obrani se, da ga druga strana optuži da je preosjetljiv.
Zar ne?
Ivchy26 is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.08.2017., 14:54   #86
Clanak je dno novinarskoga dna. Ima preosjetljivih ljudi, ima histericnih ljudi, ima ponesto i onih koji zbog preosjetljivosti katkada mozda reagiraju histericno, ali vecina preosjetljivih koje poznam uglavnom pate u tisini.
Martian7 is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.08.2017., 15:16   #87
Quote:
Ivchy26 kaže: Pogledaj post
Čitajući ovaj članak:

http://www.ljepotaizdravlje.hr/zdrav..._source=24sata

shvatila sam da autor/ica članka zapravo ismijava ovu preosjetljivost i smatra je manipulativnom i histerijom

Daleko od toga da ne postoje manipulativni ljudi koji se vade na preosjetljivost, mislim da je to ozbiljno stanje koje se ne bi smjelo ismijavati.

U kakvom mi to zapravo svijetu živimo? Trebamo biti hladnokrvni?
Ta nismo svi isti.

Voljela bih da tema krene u smjeru kako se nosite sa neugodnim situacijama, ljudima... ?
Ako vas netko povrijedi i to pokažete, zašto automatski ispadate u očima druge osobe hipersenzibini???
Kako se nositi sa time?
Kako istrenirati, povećati emocionalnu inteligenciju da ne padate emocionalno lako u neugodnim situacijama?
Kako biti stabilniji u izražavanju svojih emocija?
Smatram da neizražavanje emocija zapravo samo ljudima šteti....
Članak je sastavljen da na napadački način skrene pažnju na ponašanje koje je u svojoj suštini jako destruktivno, i za sebe i za druge.
Žene jako često koriste hipersenzibilnost kako bi manipulirale situacijom, uloga žrtve odlično pristaje ženama i druge ljude tjera na pomoć bez da realno sagledaju stanje stvari. Osobi koja je tužna i plače nastojimo pomoći i utješiti ju, trošimo na nju svoju energiju pri čemu je razlog suza zaista u tom trenutku nebitan. Ako žena zaplače jer je dečko kreten i ostavio ju je tada će ju 10 žena tješiti i dečka nazivati kretenom, bez obzira što je možda realno osoba sama kriva za raspad veze. Ili će djevojka u društvu kućnog ljubimca tražiti utjehu i sigurnost (ipak me pas uvijek i nezuvjetno voli...).

Dakle, normalno je izražavati emocije, normalno je reagirati kada nas netko povrijedi ali također treba imati zdravu mjeru. Pretjerano kenjkanje usmjerava pažnju na nas ili pak odajemo dojam slabe osobe koja se ne zna nositi sa životom.
Ne izražavanje emocija ne šteti ljudima generalno ako se pronađe način kako da se one istresu kasnije na pogodan način. Držati u sebi šteti. No nitko nam ne brani da za vrijeme neugodne situacije izađemo van i damo si nekoliko minuta predaha da se smirimo i duboko dišemo, da se smirimo i zbrojimo. Većina emocionalnih izboja se tako može riješiti, i ljudi nam često savjetuju, čekaj, stani malo, smiri se, razmisli trenutak i biti će sve u redu.
Naravno da će biti, emocije su nam često samo smetalo u realnom sagledavanju svijeta, na radnom mjestu su uglavnom nepoželjne, i što nam ostale, rodbina, obitelj, prijatelji...
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.08.2017., 15:46   #88
Radical change citam tvoje postove vec dva tjedna i ne razumijem sta ti zelis postici time sta stalno govoris o tome kako su neki ljudi premekani, preosjecajni. Narocito za muske, to si i temu otvorio. Ustvari iz nekih tvojih postova se da zakljuciti da bi ti htio ljude promjeniti da iskazuju osjecaje u samo za to prikladnoj situaciji. Znaci morali bi se kontrolirati i ne raditi neke ispade jer po tebi je to preosjetljivo. Znaci trebali bi postati ko neki roboti koji imaju neki gumbic koji bi pritisnuli u za to prikladnoj situaciji da izbacimo svoje osjecaje. To bas i ne ide tako. Svi su ljudi razliciti i nemozes ti znati kako se netko osjeca, sta kome smeta, koliko tko moze trpjeti. Nekima je najkakse kad izbace osjecaje odmah u situaciji u kojoj su se nasli i to je ustvari i najzdravije, dok drugi kontroliraju osjecaje i onda im se to nakuplja u njima i kasnije to obicno izbace na nekome tko nije nista kriv.
salevart is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.08.2017., 16:40   #89
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Žene jako često koriste hipersenzibilnost kako bi manipulirale situacijom, uloga žrtve odlično pristaje ženama i druge ljude tjera na pomoć bez da realno sagledaju stanje stvari. Osobi koja je tužna i plače nastojimo pomoći i utješiti ju, trošimo na nju svoju energiju pri čemu je razlog suza zaista u tom trenutku nebitan. Ako žena zaplače jer je dečko kreten i ostavio ju je tada će ju 10 žena tješiti i dečka nazivati kretenom, bez obzira što je možda realno osoba sama kriva za raspad veze. Ili će djevojka u društvu kućnog ljubimca tražiti utjehu i sigurnost (ipak me pas uvijek i nezuvjetno voli...).

Dakle, normalno je izražavati emocije, normalno je reagirati kada nas netko povrijedi ali također treba imati zdravu mjeru. Pretjerano kenjkanje usmjerava pažnju na nas ili pak odajemo dojam slabe osobe koja se ne zna nositi sa životom.
Ne izražavanje emocija ne šteti ljudima generalno ako se pronađe način kako da se one istresu kasnije na pogodan način. Držati u sebi šteti. No nitko nam ne brani da za vrijeme neugodne situacije izađemo van i damo si nekoliko minuta predaha da se smirimo i duboko dišemo, da se smirimo i zbrojimo. Većina emocionalnih izboja se tako može riješiti, i ljudi nam često savjetuju, čekaj, stani malo, smiri se, razmisli trenutak i biti će sve u redu.
Naravno da će biti, emocije su nam često samo smetalo u realnom sagledavanju svijeta, na radnom mjestu su uglavnom nepoželjne, i što nam ostale, rodbina, obitelj, prijatelji...
Što je za tebe preosjetljivost? Navedi primjer.

Žene uglavnom izražavaju svoje osjećaje i o njima pričaju, a ako to rade ne znači da su preosjetljive, već da se na taj način nose sa situacijama.
Tako da trpati žene u isti koš nije isto.

S druge strane, po meni su najosjetljiviji ljudi oni koji drže sve u sebi. To su zapravo tempirane bombe.

Treba prvo definirati što je preosjetljivo.

npr. tebi će možda biti preosjetljivo kada se netko rasplače usred svađe, a nekom drugom kada čovjek drugom pokaže samo srednji prst i razljuti se zbog toga.

Previše se toga danas trpa pod "preosjetljivo"
Ivchy26 is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.08.2017., 17:17   #90
Quote:
salevart kaže: Pogledaj post
Radical change citam tvoje postove vec dva tjedna i ne razumijem sta ti zelis postici time sta stalno govoris o tome kako su neki ljudi premekani, preosjecajni. Narocito za muske, to si i temu otvorio. Ustvari iz nekih tvojih postova se da zakljuciti da bi ti htio ljude promjeniti da iskazuju osjecaje u samo za to prikladnoj situaciji. Znaci morali bi se kontrolirati i ne raditi neke ispade jer po tebi je to preosjetljivo. Znaci trebali bi postati ko neki roboti koji imaju neki gumbic koji bi pritisnuli u za to prikladnoj situaciji da izbacimo svoje osjecaje. To bas i ne ide tako. Svi su ljudi razliciti i nemozes ti znati kako se netko osjeca, sta kome smeta, koliko tko moze trpjeti. Nekima je najkakse kad izbace osjecaje odmah u situaciji u kojoj su se nasli i to je ustvari i najzdravije, dok drugi kontroliraju osjecaje i onda im se to nakuplja u njima i kasnije to obicno izbace na nekome tko nije nista kriv.
Tko govori o tome da ljudi ne bi trebali izražavati emocije, da budu roboti ili reagiraju na gumb? Ja nigdje o tome ne govorim, pričam dakle o pravilnom načinu izražavanja emocija. Dakle našu bol nosimo mi sami i mi sami moramo biti kadri izlaziti na kraj sa svime što nam se desi u životu u emocionalnom smislu. To ne znači sve strpati u sebe, ne nikako, ali to niti ne znači da moramo svojim emocijama (boli, patnji, joj kako je meni teško, nitko me ne razumije i slično) smarati druge ljude. Smarati znači manipulirati kao i svoja emocionalna stanja prejerano isticati kako bi nas drugi morali slušati i neprestano nas nositi i podržavati jer mi sami nismo kadri nositi se sa onim što nam život servira. Ukoliko se nismo u stanju nositi to znači da trebabo mijenjati sebe, naši pristupi životu, želje i očekivanja nisu u realitetu.

Zašto ja moram recimo stalno visjeti oko moje majke koja nije bolesna umjesto da dajem podršku svom ocu koji umire? Oko majke visim jer je njoj teško, a njoj je teško jer ne može prihvatiti realnost života, pa druge ljude skuplja oko sebe kako bi imala osjećaj sigurnosti i zaštite. To je jedan primjer recimo.

Quote:
Ivchy26 kaže: Pogledaj post
Što je za tebe preosjetljivost? Navedi primjer.

Žene uglavnom izražavaju svoje osjećaje i o njima pričaju, a ako to rade ne znači da su preosjetljive, već da se na taj način nose sa situacijama.
Tako da trpati žene u isti koš nije isto.

S druge strane, po meni su najosjetljiviji ljudi oni koji drže sve u sebi. To su zapravo tempirane bombe.

Treba prvo definirati što je preosjetljivo.

npr. tebi će možda biti preosjetljivo kada se netko rasplače usred svađe, a nekom drugom kada čovjek drugom pokaže samo srednji prst i razljuti se zbog toga.

Previše se toga danas trpa pod "preosjetljivo"
Ovo je tipična predasuda da ljudi koji drže sve u sebi nisu jaki i da su zapravo najosjetljiviji. Predrasuda je iz jednostavnog razloga što izbacivanjem osjećaja mi doživljavamo emocionalno olakšanje. Mnogi ljudi imaju običaj reći - sad kad sam ti se povjerio pao mi je kamen sa srca. Dakle ljudi koji susprežu emocije naučili su kroz život trpjeti i užasno trpe. To je strahovita bol sa kojom takve osobe žive iz dana u dan, i to traži jako mnogo energije i snage da se bujica emocija u sebi neprestano zauzdava i strogo kontrolira. Zauzdati konstantno je jedno a odgoditi i pretočiti u nešto konstruktivno je nešto sasvim drugo.
Primjeri preosjetljivosti:
- osoba se ne može nositi sa ugrozom ega (kad nije u pravu, kada doživi kritiku ili neuspjeh, kada bude ostavljena) i ti osjećaji u njoj izazivaju jaku i nekontroliranu anksioznost, stres, tugu, ljutnju i slično. Dakle poremećaj prilagodbe gdje ne želimo spoznati da smo pogrešivi, zamjenjivi, prolazni i da je sigurnost imaginarna kategorija. Pretjerano cmizdrenje, ljutnja, osjećaj propasti, težnja da neprestano na druge izbacujemo težinu svojih emocija i slično.
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.08.2017., 17:29   #91
Quote:
Ivchy26 kaže: Pogledaj post
Žene uglavnom izražavaju svoje osjećaje i o njima pričaju, a ako to rade ne znači da su preosjetljive, već da se na taj način nose sa situacijama.
Tako da trpati žene u isti koš nije isto.
Ima li išta dosadnije od slušanja o osjećajima (ako traje više od 5 minuta)?

Ne kužim što je s to s nekim ženama, da se vrte neprestano u tom nekom krugu osjećaja i analiziranja istih?
Ne kažem da su sve iste jer i ja sam žena, ali meni ta neka presenzitivnost, nedostatak konkretnosti, vrtnja u krugovima vlastitih tokova misli potaknutih uzburkanim osjećajima ide na živce. Fakat ste dosadne s tim ja sam senzitivna spikama.
Orlandia is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.08.2017., 23:06   #92
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
.......
Primjeri preosjetljivosti:
- osoba se ne može nositi sa ugrozom ega (kad nije u pravu, kada doživi kritiku ili neuspjeh, kada bude ostavljena) i ti osjećaji u njoj izazivaju jaku i nekontroliranu anksioznost, stres, tugu, ljutnju i slično. Dakle poremećaj prilagodbe gdje ne želimo spoznati da smo pogrešivi, zamjenjivi, prolazni i da je sigurnost imaginarna kategorija. Pretjerano cmizdrenje, ljutnja, osjećaj propasti, težnja da neprestano na druge izbacujemo težinu svojih emocija i slično.
Možda je bolje to izbaciti iz sebe ?
Inače bi bili androidi.

Iako velika većina ljudi radi što si napisao, opterećuju jedni druge sobom.

Recimo ja sam osjetljiv na zvukove ili buku, a i ostala čula su mi tanja...ali to nisu emocije, dakle to je nešto drugo, iako uvodničar čini mi se pita za čulnu osjetljivost, a ne emotivnu.

Zadnje uređivanje Fantasist : 02.08.2017. at 23:17.
Fantasist is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.08.2017., 10:55   #93
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Tko govori o tome da ljudi ne bi trebali izražavati emocije, da budu roboti ili reagiraju na gumb? Ja nigdje o tome ne govorim, pričam dakle o pravilnom načinu izražavanja emocija. Dakle našu bol nosimo mi sami i mi sami moramo biti kadri izlaziti na kraj sa svime što nam se desi u životu u emocionalnom smislu. To ne znači sve strpati u sebe, ne nikako, ali to niti ne znači da moramo svojim emocijama (boli, patnji, joj kako je meni teško, nitko me ne razumije i slično) smarati druge ljude. Smarati znači manipulirati kao i svoja emocionalna stanja prejerano isticati kako bi nas drugi morali slušati i neprestano nas nositi i podržavati jer mi sami nismo kadri nositi se sa onim što nam život servira. Ukoliko se nismo u stanju nositi to znači da trebabo mijenjati sebe, naši pristupi životu, želje i očekivanja nisu u realitetu.

Zašto ja moram recimo stalno visjeti oko moje majke koja nije bolesna umjesto da dajem podršku svom ocu koji umire? Oko majke visim jer je njoj teško, a njoj je teško jer ne može prihvatiti realnost života, pa druge ljude skuplja oko sebe kako bi imala osjećaj sigurnosti i zaštite. To je jedan primjer recimo.



Ovo je tipična predasuda da ljudi koji drže sve u sebi nisu jaki i da su zapravo najosjetljiviji. Predrasuda je iz jednostavnog razloga što izbacivanjem osjećaja mi doživljavamo emocionalno olakšanje. Mnogi ljudi imaju običaj reći - sad kad sam ti se povjerio pao mi je kamen sa srca. Dakle ljudi koji susprežu emocije naučili su kroz život trpjeti i užasno trpe. To je strahovita bol sa kojom takve osobe žive iz dana u dan, i to traži jako mnogo energije i snage da se bujica emocija u sebi neprestano zauzdava i strogo kontrolira. Zauzdati konstantno je jedno a odgoditi i pretočiti u nešto konstruktivno je nešto sasvim drugo.
Primjeri preosjetljivosti:
- osoba se ne može nositi sa ugrozom ega (kad nije u pravu, kada doživi kritiku ili neuspjeh, kada bude ostavljena) i ti osjećaji u njoj izazivaju jaku i nekontroliranu anksioznost, stres, tugu, ljutnju i slično. Dakle poremećaj prilagodbe gdje ne želimo spoznati da smo pogrešivi, zamjenjivi, prolazni i da je sigurnost imaginarna kategorija. Pretjerano cmizdrenje, ljutnja, osjećaj propasti, težnja da neprestano na druge izbacujemo težinu svojih emocija i slično.
Znači kad mene netko uvrijedi a ja se na to naljutim, ja sam automatski preosjetljiva, dosadna, predvidljiva...uglavnom sve najgore, a ova osoba koja vrijeđa ispada pobjednik. Pa to nema nigdje
Totalno su nam pobrkane vrijednosti u društvu.

Kako bi se po tebi trebala ponašati osoba u takvim situacijama?




Quote:
Orlandia kaže: Pogledaj post
Ima li išta dosadnije od slušanja o osjećajima (ako traje više od 5 minuta)?

Ne kužim što je s to s nekim ženama, da se vrte neprestano u tom nekom krugu osjećaja i analiziranja istih?
Ne kažem da su sve iste jer i ja sam žena, ali meni ta neka presenzitivnost, nedostatak konkretnosti, vrtnja u krugovima vlastitih tokova misli potaknutih uzburkanim osjećajima ide na živce. Fakat ste dosadne s tim ja sam senzitivna spikama.
Ako mene npr. netko uvrijedi/povrijedi i osobi koja je to učinila dam to do znanja, zašto bi to bilo dosadno?
Šta bi trebala glumiti da me nije dotaklo i gunđati nešto sama sebi u brk? Ili da se spuštam na njenu razinu pa joj vratim istom mjerom? Tako ispadam zapravo najveći slabić.

Njonjava i senzibilna žena su dvije različite kategorije.
Zašto bih se sramila svojih osjećaja zato što sam žena?
Kontrola osjećaja je totalno druga priča.

A za vječito hladne i cool žene iz okruženja znam da uvijek imaju neki problemos zašto su takve. A plesanje oko njih da se otvore dok glume nedostupne je takoooo dosadna priča....
Ivchy26 is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.08.2017., 11:07   #94
Quote:
Ivchy26 kaže: Pogledaj post
Znači kad mene netko uvrijedi a ja se na to naljutim, ja sam automatski preosjetljiva, dosadna, predvidljiva...uglavnom sve najgore, a ova osoba koja vrijeđa ispada pobjednik. Pa to nema nigdje
Totalno su nam pobrkane vrijednosti u društvu.

Kako bi se po tebi trebala ponašati osoba u takvim situacijama?


Ako mene npr. netko uvrijedi/povrijedi i osobi koja je to učinila dam to do znanja, zašto bi to bilo dosadno?
Šta bi trebala glumiti da me nije dotaklo i gunđati nešto sama sebi u brk? Ili da se spuštam na njenu razinu pa joj vratim istom mjerom? Tako ispadam zapravo najveći slabić.

Njonjava i senzibilna žena su dvije različite kategorije.
Zašto bih se sramila svojih osjećaja zato što sam žena?
Kontrola osjećaja je totalno druga priča.

A za vječito hladne i cool žene iz okruženja znam da uvijek imaju neki problemos zašto su takve. A plesanje oko njih da se otvore dok glume nedostupne je takoooo dosadna priča....
Nitko se ne bi trebao sramiti svojih osjećaja, bez obzira da li je žena ili muškarac. No mislim da postoji prihvatljiv način za sve u životu pa i za iznošenje osjećaja.
Kad te netko povrijedi normalno da ćeš se osjećati povrijeđeno, a kako ćeš reagirati (što ćeš sa tim paketom osjećaja) ovisi o situaciji.
Ako te povrijedio neki bezobraznjak na ulici, lijepo ćeš mu spustiti na kulturan i smiren način, čuvajući svoje dostojanstvo i time se osloboditi emocija.
Ako te povrijedio dečko, prijateljica i slično onda ćeš valjda sjesti i izanalizirati svoje osjećaje, dakle da li sam ja doprinjela nečijoj gruboj reakciji i postupku, da li je osoba možda bila nervozna i ljuta pa mi je grubo spustila, da li sam ja to preosobno shvatila, pa ako vidiš da postupak te osobe zaista nije bio u redu onda ćeš pronači način da sjedneš u 4 oka i pokušaš rasčistiti stvari. Ako je došlo do nepopravljivog narušavanja odnosa i vidiš da drugoj strani nije stalo morat ćeš se suočiti i sa gubitkom i prihvaćanjem da neke osobe trebaju otići iz našeg života.
Osobe koje to ne mogu, preslabe su da riješe probleme obično se neprestano vrte u tom vrtlogu nerazrješenih osjećaja i analiziranja istih. I smaraju druge dosadnim beskrajnim pričama o međuljudskim odnosima i vrtlozima vlastitih emocija. Ako imaš problem bilo kakve prirode, stisnu zube, nađi si muda i rješi ga, ako je nerješiv prihvati ga kao takvog i kreni dalje.
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.08.2017., 11:25   #95
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Ako te povrijedio dečko, prijateljica i slično onda ćeš valjda sjesti i izanalizirati svoje osjećaje, dakle da li sam ja doprinjela nečijoj gruboj reakciji i postupku, da li je osoba možda bila nervozna i ljuta pa mi je grubo spustila, da li sam ja to preosobno shvatila, pa ako vidiš da postupak te osobe zaista nije bio u redu onda ćeš pronači način da sjedneš u 4 oka i pokušaš rasčistiti stvari. Ako je došlo do nepopravljivog narušavanja odnosa i vidiš da drugoj strani nije stalo morat ćeš se suočiti i sa gubitkom i prihvaćanjem da neke osobe trebaju otići iz našeg života.
Osobe koje to ne mogu, preslabe su da riješe probleme obično se neprestano vrte u tom vrtlogu nerazrješenih osjećaja i analiziranja istih. I smaraju druge dosadnim beskrajnim pričama o međuljudskim odnosima i vrtlozima vlastitih emocija. Ako imaš problem bilo kakve prirode, stisnu zube, nađi si muda i rješi ga, ako je nerješiv prihvati ga kao takvog i kreni dalje.
Što se tiče povređivanja od strane bliskih osoba, tu ću ubuduće jako malo analizirati jer mi je upravo to analiziranje donijelo ovaj vrtlog nezrazjašnjenih osjećaja koji si dolje naveo.
Da sam tada rekla što mislim direktno, bez većih analiza i opravdanja tuđih loših postupaka prema meni, da sam rekla kako se osjećam i dala odmah do znanja da me ta osoba povrijedila, vjerujem da bi stvari možda isto završile ali ne bih u sebi imala taj osjećaj kao da sam nešto izgubila.

Shvaćam tvoju dobru namjeru. Definitivno se slažem da ne treba reagirati oko sebe na svaku sitnicu, vrijeme, krivi pogled ili nešto slično.
Ne treba se "paliti" na svaku jer ispadaš nestablina osoba.
Međutim, kada te netko vrijeđa, pogotovo osoba do koje si donedavno imao/la povjerenja onda misli da to treba reći a ne držati u sebi.
Ivchy26 is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.08.2017., 11:36   #96
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Nitko se ne bi trebao sramiti svojih osjećaja, bez obzira da li je žena ili muškarac. No mislim da postoji prihvatljiv način za sve u životu pa i za iznošenje osjećaja.
Kad te netko povrijedi normalno da ćeš se osjećati povrijeđeno, a kako ćeš reagirati (što ćeš sa tim paketom osjećaja) ovisi o situaciji.
Ako te povrijedio neki bezobraznjak na ulici, lijepo ćeš mu spustiti na kulturan i smiren način, čuvajući svoje dostojanstvo i time se osloboditi emocija.
Ako te povrijedio dečko, prijateljica i slično onda ćeš valjda sjesti i izanalizirati svoje osjećaje, dakle da li sam ja doprinjela nečijoj gruboj reakciji i postupku, da li je osoba možda bila nervozna i ljuta pa mi je grubo spustila, da li sam ja to preosobno shvatila, pa ako vidiš da postupak te osobe zaista nije bio u redu onda ćeš pronači način da sjedneš u 4 oka i pokušaš rasčistiti stvari. Ako je došlo do nepopravljivog narušavanja odnosa i vidiš da drugoj strani nije stalo morat ćeš se suočiti i sa gubitkom i prihvaćanjem da neke osobe trebaju otići iz našeg života.
Osobe koje to ne mogu, preslabe su da riješe probleme obično se neprestano vrte u tom vrtlogu nerazrješenih osjećaja i analiziranja istih. I smaraju druge dosadnim beskrajnim pričama o međuljudskim odnosima i vrtlozima vlastitih emocija. Ako imaš problem bilo kakve prirode, stisnu zube, nađi si muda i rješi ga, ako je nerješiv prihvati ga kao takvog i kreni dalje.
Radical vidim uporan si u svojim stavovima i tome na koji bi nacin ljudi trebali izrazavati osjecaje. Tvoje misljenje izrazavanja tih osjecaja nije lose, ali ljudi su razliciti, jedni su impulzivni i takvi reagiraju odmah u situaciji u kojoj se nadju, ne promisljaju u posljedicama u datom trenutku, medjutim izbace isti tren ono sta osjecaju i barem znas na cemu si.
Kad bi svi sve mogli iskontrolirati, razmisljati u trenutku navale nekih emocija, svijet bi postao monoton. Zapravo bi to znacilo vise neku bezosjecajnost, jer bi sve rjesavali razumom.
salevart is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.08.2017., 11:55   #97
Quote:
salevart kaže: Pogledaj post
Radical vidim uporan si u svojim stavovima i tome na koji bi nacin ljudi trebali izrazavati osjecaje. Tvoje misljenje izrazavanja tih osjecaja nije lose, ali ljudi su razliciti, jedni su impulzivni i takvi reagiraju odmah u situaciji u kojoj se nadju, ne promisljaju u posljedicama u datom trenutku, medjutim izbace isti tren ono sta osjecaju i barem znas na cemu si.
Kad bi svi sve mogli iskontrolirati, razmisljati u trenutku navale nekih emocija, svijet bi postao monoton. Zapravo bi to znacilo vise neku bezosjecajnost, jer bi sve rjesavali razumom.
Ne vidim zaštona temelju čega to zaključuješ.
Zar u životu ne postoji vrijeme i mjesto za sve, od zabave s prijateljima do tuga i plača na sprovodima..?
Ne vidim zašto bi naša promišljenost u emocionalnim situacijama trebala biti nešto loše i bezosjećajno. Pa zar ti netko 100 puta dnevno treba ponoviti da te voli kako bi to shvatio, ili bi netko trebao roniti suze 2 sata bez kontrole kako bi pokazao da je tužan..?
Baš u tome i jest poanta da ljudi kod jako emocionalnih situacija nauče na trenutak zastati i pokušati se smiriti i pogledati neku realnu pozitivniju sliku. Često su pretjerane emocije kontraproduktivne, na prezentaciji recimo nervoza i strah nas paraliziraju i ne možemo kvalitetno obaviti posao, pretjerani emocionalni zahtjevi od strane partnera nas guše jer stalno moramo dokazivati da smo tu i da nam je stalo, u slučaju da situacija zahtjeva pribranost jer je nečiji život ugrožen mi trebamo nastojati suspregnuti strah očaj i histeriju i koncentirati se da pomognemo kome pomoć treba..
Ja ne kažem da ljudi ne bi imali pravo reagirati pretjerano emocionalno, ali to nije produtivno, trebali bi naučiti kontrolirati svoj pretjerani izljev emocija gdje je to moguće.
__________________
Daj Mare pizde....
radical change is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.08.2017., 11:57   #98
Quote:
black fairy kaže: Pogledaj post
Ivchy26- zašto se pobogu ne makneš od takvih spodoba koje vrijeđaju druge ljude? Da, ljudi koji vrijeđaju druge ljude su iskompleksirane spodobe, od takvih nikakve normalne komunikacije niti ugodnog društva, nerijetko si takvi znaju umišljati i vaditi da su oni "oh tako iskreni", a u biti su nekulturni i netaktični, i imaju neke neriješene probleme u svojim glavama pa to projiciraju na druge ljude, problem je u njima.
Apsolutno si pogodila srž

Maknula se jesam, al zaliječila svoje rane do kraja nisam.

Moji ukućani su me upozoravali na tu meni tada blisku osobu, ali ja to nisam vidjela jer sam uvijek tu osobu opravdavala da nije loša osoba.
Ta osoba je vrlo uspješna na svim poljima (i na tome joj skidam kapu) ali ima tu lošu osobinu da su u njenom svijetu svi drugi na nižoj razini.
I ljudi oko nje se ili tome priklone ili ju izbace iz života, trećeg nema. Uglavnom oni slabijeg karaktera ostanu.

To nije ona osoba u društvu koja ima sto posto loš karakter, pa da već logika nalaže da ju izbjegavaš.
Već je to onaj tip uvaženi tip osobe koja je prihvaćena u društvu, vječito u pravu, kojoj se rijetki usude reći što zapravo misle i koja je svjesna da je ponekad vrijeđa druge.

No poanta mog upisa je da se stvari moraju rješavati odmah (izražavanjem emocija) kada je to potrebno.
Ne vjerujem da će se time kod druge strane išta bitno riješiti, ali barem osoba koja je povrijeđena može lakše dalje.
Ivchy26 is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.08.2017., 12:03   #99
Quote:
SubSV kaže: Pogledaj post
Pa sam članak je bzv i uopće se nema što komentirati. To je netko sklepao od par prevedenih recenica s nekog stranog sajta, to nije pisao niti novinar niti psiholog niti neki drugi doktor.

Histerične žene, muškarci u luđačkim košuljama, zakonodavstvo i psi kao kućni ljubimci. Što je autor htio reći?

Svatko bi si trebao naći neki ispušni ventil, najbolje neki oblik fizičke aktivnosti (nekima odgovara sport, nekima vrt, nekome nešto treće) kako bi se stres rješavao na vrijeme a ne da gutaš knedle i onda samo eksplodiraš.

Zato se desavaju takvi ispadi radi kojih netko ispada neuravnotežen i histeričan jer ljudima se nakuplja nervoza (imas problem s mužem, gutaš i šutiš, imaš konflikt na poslu čekas da prođe samo od sebe i onda poludiš i podivljaš na prodavačicu jer je na polici pisalo 29,90 kn a kasa je otkucala 34,20 kn). Naravno da će te u takvim situacijama gledati kao ludu babu jer reakcija po intenzitetu neće odgovarati onome što ju je izazvalo.
Upravo to, takvi "baje" koje se prave da je sve ok istresu se na nekome tko nema veze s time, najčešće su to usputni prolaznici, prodavačice, žene na šalterima i slično. Što je meni osobno dno, ja mogu biti ljuta na nekoga do ludila, ali prema onima koji s tim veze nemaju mogu biti najljubaznija na svijetu.

Razjebu ih muževi, žene, šefovi, ali njima šute i briju na neku pasivnu agresiju, ali su zato puni nekog bijesa i trpe suradnici i ostali koji nemaju veze s time dok jednog dana baš ne eskalira, to su oni koji divljaju zbog krivog parkinga, reda na blagajni, ko onaj lik što je porazbijao pola T-coma, strašno, takav ne treba težiti biti, problemi se trebaju rješavati, a ne gajiti neki prikriveni bijes, agresiju, a posebno to istresati na nevinima.
black fairy is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.08.2017., 12:14   #100
Quote:
radical change kaže: Pogledaj post
Ne vidim zaštona temelju čega to zaključuješ.
Zar u životu ne postoji vrijeme i mjesto za sve, od zabave s prijateljima do tuga i plača na sprovodima..?
Ne vidim zašto bi naša promišljenost u emocionalnim situacijama trebala biti nešto loše i bezosjećajno. Pa zar ti netko 100 puta dnevno treba ponoviti da te voli kako bi to shvatio, ili bi netko trebao roniti suze 2 sata bez kontrole kako bi pokazao da je tužan..?
Baš u tome i jest poanta da ljudi kod jako emocionalnih situacija nauče na trenutak zastati i pokušati se smiriti i pogledati neku realnu pozitivniju sliku. Često su pretjerane emocije kontraproduktivne, na prezentaciji recimo nervoza i strah nas paraliziraju i ne možemo kvalitetno obaviti posao, pretjerani emocionalni zahtjevi od strane partnera nas guše jer stalno moramo dokazivati da smo tu i da nam je stalo, u slučaju da situacija zahtjeva pribranost jer je nečiji život ugrožen mi trebamo nastojati suspregnuti strah očaj i histeriju i koncentirati se da pomognemo kome pomoć treba..
Ja ne kažem da ljudi ne bi imali pravo reagirati pretjerano emocionalno, ali to nije produtivno, trebali bi naučiti kontrolirati svoj pretjerani izljev emocija gdje je to moguće.
Moglo bi se polemizirati o tom izrazavanju emocija na tisuce nacina, i iz raznih kutova gledanja, i koji nacin je najadekvatniji.
Ovo sta si rekao o nekoj potrebi da se nekom stalno izrazavaju emocije i kad netko neprestano place, to se slazem. Treba se sam posloziti i shvatiti da to nece pomoci nikako, vec treba racionalno sagledati situaciju i pronaci najbolje rjesenje, sta ima najvise smisla i sta ce nam biti od koristi.
Ja sam ustvari mislio na neke druge stvari i situacije izrazavanja osjecaja, a ne kad se nekog treba tjesiti, tako da tvoj odgovor na moj komentar nije pogodio ono sta sam ja ustvari rekao.
salevart is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 12:36.