a Zijahu niš ne fali. On se u nedostatku angažmana odlučio poigrati sa stvarima o kojima je sam razmišljao pa je tako nastao niz predstava: gumac je glumac je glumac, kobajagi donijela me roda, cabares cabarei...
osim neizmjerne sposobnosti da više od 20 godina istim žarom igra ono što je krajem 80.-ih napisao i do tri sata je u stanju držat pažnju svake publike, nasmijava ju i dovodi do svojevrsne katarze. Zijah je sam po sebi filozofske prirode i često koristi vrijeme kako bi objasnio svoja novija saznanja u vezi umjetnosti, života glumca u istoj i odnosima u kazalištu i ostalim aspektima. tako je držao i u KIC-u niz predavanja jer par sati prije predstave nije imaš što radit. znači sam je pozvao ljude da besplatno slušaju par sati njegovih predavanja, nakon čega je odmah išao igrati predstavu još dodatna 3 sata. tog nema nigdje
al jedina je primjedba koja se iščitava iz njegovih predstava, a tako i njegovog osobnog mišljenja - mizoginija. ok razočarao se u braku, nije bio zadovoljan, pa se rastao i sad živi sam i to mu odgovoara očito. ali u svim predstava se iščitava to da je brak ustvari loš. iz umjetničke perspektive legitimno, možeš pričati o čemu god sve dok si uvjeren u to, ali činjenica je da kazalište kao jak medij ostavi svim gledateljima negdje u glavama, da brak kao zajednica nema smisla. pogotovo se to iščitava u cabares cabarei. muškarci su glupi, žene su emotivne i onda muškarac upadne u zamku - brak. i mislim da je to jedna od poanta u svakoj njegovoj predstavi.
al velim, s umjetničke strane legitimno. ja to govorim iz svoje neke perspektive i gledišta da ako već nešto radiš, zašto ne bi na kraju izveo pozitivnu poantu?ono ak si već upao u zamku, kak iz nje izać a da nije razlaz. danas je ionak svaki drugi film i predstava s nekim negativnim predznakom. ok u govnima smo, mi smo takvi kakvi jesmo... ali zašto ne ljudima ponudit rješenje? ono da vide, uvijek može bolje.
ovo se ne tiče Zijaha, ja obožavam njegove predstave i njegov stil i uvijek ću se smijat tome kad god ću imat prilike gledat. ali problem je kad ga netko poželi kopirat pa da se u umjetnosti sve smije bazirat na tome. doduše on to ne radi na način da ko kantu za smeće istrese pred gledateljima (ko što neki drugi rade kad se u kazalištu danas bave uglavnom svojim frustracijama), ali da nam je potrebna neka kolektivna promjena, treba.
al na kraju da ne duljim s nekim offom, dobra predstava je dobra predstava, Cabares cabarei je stvarno odličlna podloga za razmišljanje, smijanje nad vlastitim sudbinama i divljenju umjetnosti kakva ona može bit. Super mi je kako je Zijah uvijek prisutan s publikom i nijedna riječ nije izrečena napamet. Zijaše, nema do tebe!
kao da ima Tourette. 
Baš me zanima što misliš o ostalim Zijahovim monodramama.
Linearni mod
