Želim da nikad nisam imala dijete, je li to normalno?

[svasta_nesto]

nuklea500 kaže:

Sretna djeca su samo djeca sretnih roditelja. Autoričino dijete sigurno nije sretno, tu se ne treba zavaravati. Djeca nisu stvari. Osjećaju.

Što se ovoga tiče: "Osip dobijem kad se nekome dijete eto "dogodi"." Svatko ima pravo da se osjeća kako želi, ja imam tu sreću da ne dobivam osip tako lako na ljudske različitosti. Imam jedno dijete, drugo na putu, niti jedno nije bilo planirano. Drugo čak dolazi u veoma lošem trenutku zbog trenutne fin. nestabilnosti. Ali, OK, nismo socijalni slučajevi, preživjet ćemo.
U životu sam malo togla planirala. Nisam tip od planiranja. Da mi se stvari jednostavno nisu događale, vjerojatno bih još ležala u djevojačkoj sobi i gledala sapunice. Sve bitno u životu mi se dogodilo spontano, jedan događaj je dovodio do drugog. Nekad bih bila zatečena, nekad uplašena do jaja, ali bih na kraju iz svega izvukla najbolje. I uživala.

Ch. usporedba s kravom u štali ne stoji. Kravu možeš usporediti s bebom koja je o tebi ovisna, ne i s klipanom od 7 godina koji već skoro sve može sam uraditi.

Ovo za sretnu djecu apsolutno potpisujem. I to izadje na vidjelo kad tad.

A ovo "dogodilo se" - tu moram reci da se ne radi o tome da smo npr. ti i ja razlicite, nego si se ti seksala bez zastite u vrijeme kad nisi bila nacisto zelis li dijete ili ga nisi zeljela, ne ulazim sad u to. A ja to nisam radila. Tako da... Tvoja je odluka (ne)planirati i dalje, ali kad nam dodjes reci za trece, unaprijed ti kazem da se ni ono nece dogoditi nego cete ga napraviti.

I neplaniranje i neodgovornost i pasivnost i prepustanje su zivotni izbori. S kojima onda treba znati zivjeti.
Na neke se stvari u zivotu ne moze ili moze jako malo utjecati. Razmnozavanje nije jedna od njih.

[nuklea500]

sanjita kaže:

ovo je isto pretjerivanje. izvedeš pse u šetnju, poigraš se s njima, daš im jesti i odeš na kavu. pa ne moraju gledati u njih svo vrijeme nakon posla (druga stvar što ja nikad ne bi uzela psa velikog ko tele, a bila u radnom odnosu)

I nije ako psa voliš kao dijete. Razlika između životinja i djece je što životinje vječito ostaju bebe. Konkretno, u slučaju mojih svekića, tvoj prijedlog nije prihvatljiv jer žive 40 minuta od grada. Dakle, morali bi se voziti 40ak minuta, nekada i sat vremena, da izvedu pse pa se ponovno voziti 40ak minuta do grada da odu na piće, a rade do 17h. Ne znam kad bi to sve stigli.
Da su psi djeca, bili bi u vrtiću dok su oni na poslu, poslije bi svi zajedno otišli na colu ili na neku predstavu ili bi zamolili neku frendicu da im pričuva klince na par sati dok oni pogledaju film u kinu...

Imala sam dosta životinja tijekom djetinjstva, ali moja mama se uglavnom najviše za njih brinula. No, bila je jedna maca koja je bila baš moja ljubav. Obožavala sam je. Spavale smo zajedno u krevetu svaku noć. Svako jutro sam se budila u pet da je pustim van piškiti pa onda opet se ustajala oko 6 da je pustim nazad u kuću. Namještaj mi je bio u komi. Sve iščerupano i ne, nikakva drvca nisu pomagala, voljela je oštriti kandžice posvuda. Uz nju smo imali još pet mačaka, mama je usisavala po 5-6 puta dnevno i dva puta dnevno prala podove. Kuća je i dalje bila prljava. Mamin život je doslovno bio podređen mačkama, a moj, eto, nekoliko godina toj jednoj maci. Sve je bilo kao kad je moja curka bila beba. Nespavanje i prljava kuća. Ali, gle, moja curka je sada razumna jer je porasla, mace ostaju bebe uvijek.

[nuklea500]

svasta_nesto kaže:

I neplaniranje i neodgovornost i pasivnost i prepustanje su zivotni izbori. S kojima onda treba znati zivjeti.
Na neke se stvari u zivotu ne moze ili moze jako malo utjecati. Razmnozavanje nije jedna od njih.

Da, ako si baš jako loš materijal za razmnožavanje. No ja imam maženo, paženo i nevjerojatno voljeno dijete. Nema razloga da i drugo tako ne bude. No, iako smo muž i ja pričali o tome kako želimo biti roditelji jednog dana, iskreno vjerujem da se nikad ne bismo odlučili na taj dan jer bi uvijek bilo nešto zbog ćega ne možemo. Recimo, prvo dijete nismo htjeli dok ja ne nađem stalni posao. Moja curka ima tri godina, a ja i dalje nemam stalni posao. Mi bismo čekali i dalje.

[svasta_nesto]

Je l ti stvarno ne kuzis da vi niste cekali? stovise, dvaput.

Sreća je sto vi znate zivjeti sa svojim izborima, a autorica ne zna.

[miss daisy]

ja sam se vratila na prve postove, zanimljiv mi je topic i zbog toga što imam frendicu sa sličnom pričom, ali i zato to me podjeća i na neke druge ljude, samo oni ne prozivaju konkretno roditeljstvo, nego su nezaovoljni zbog svega općenito

tako da ako se vratimo na ovo:

puno sam razmišljala o tome što bih htjela i kakav život bi me u potpunosti zadovoljio i ne mogu reći da sam ikad došla do točnog odgovora
znam da nikako ne bih htjela biti sama i nikako ne bih htjela biti bez supruga, tj osobe koja je uz mene, sama titula supruga mi je nebitna jer bih bez razmišljanja provela život uz njega i bez prstena
nedostaje mi vrijeme kad smo bili sami, nedostaju mi jeftina novogodišnja putovanja u gradove istočne europe i spavanja u jeftinim hostelskim sobama, nedostaju mi nedjeljna buđenja u 1 popodne i nebriga oko toga što ćemo taj dan pojesti, nedostaju mi spontani odlasci u kino petkom u 23:00 jer nam je u stanu dosadno

dakle ne zna što konkretno želi, a nedostaje joj bezbrižnost studentskih dana, što se pretpostavljam pojačava sad kad je ušla u 30-te.


ovako tumačeći njezine postove i preko drugih iskustava (čemu čovjek nikako ne može odolit ) rekla bih da je problem životna rutina, da ju ta rutina deprimira i da smatra da se ta rutina ne bi dogodila da djeteta nema, iako onda kao nekakvu racionalizaciju ubacuje i da onda čovjek njezina života ne bi više bio uz nju.

ja ću biti nepristojna i reći da se takve lamentacije danas zovu white people problem, a nešto prije Interneta su se zvale obijest.
i da, sasvim su normalne. svi uvijek smatramo da zaslužujemo više od onoga što imamo, čak naročito ako u principu imamo sve.

[Angry Bird.]

SummerNight kaže:

ali ni ta krava, niti nedostatak noge, ruke ili pokretnosti ili vida ili bilo cega drugoga ne mora uzrokovati sveobuhvatnu nesretnost.

uf, ovo si sad jako pojednostavila.
prihvatiti život u ograničenju, pogotovo onaj koji nije oduvijek takav, je izuzetno teško.

[SummerNight]

pa i je jednostavno.
i ne zavisi od vrste ili kolicini ogranicenja nego o osobnosti
a neki ce biti sveobuhvatno zivotno nesretni ako nemaju novaca za majkl kors sat il torbicu.
jebi ga

[Aarie]

Kad sam prije koju godinu udomila kujicu vlastitom odlukom bila sam u depresiji jedno vrijeme jer je užasno puno tražila i bila je prvi pas oko kojeg sam većinom sama brinula. U početku sam požalila što sam ju uzela i osjećala sam se užasno jer volim životinje i nije mi bilo jasno kako je moguće da se tako osjećam. Mislila sam da sam loša osoba, a radilo se o psu. Sad ju jako volim i ipak radije imam psa nego da nemam, i uvijek će tako biti jer kad se sve zbroji i oduzme pruža mi puno više sreće nego napora.

Da se radi o djetetu ne znam kako bih se s tim nosila, no imanje psa i djeteta su dvije vrlo različite stvari. Pas živi 10-15 godina i nabavljamo ga da si uljepšamo dane (naravno i njegove), dok po meni ako netko želi dijete samo da bi ispunio i uljepšao svoj život to je pogrešno i nije dovoljno jer dijete je tu da ga odgojiš u normalnog čovjeka i pustiš u život. Odgaja se biće koje moguće da jednog dana promijeni nešto na svijetu na gore ili na bolje. Znači ono nije tu samo zato da bi tebi bilo divno i krasno. A čini mi se da mnogi toga uopće nisu svjesni dok idu radit djecu.
I onda kad nije tako kako su si zamislili, buuhu sad oni to ipak ne bi. Žalosno.

[puffko]

SummerNight kaže:

ali ono sto monogima tu nije jasno je sto ju to toliko u ulozi majke sprijecava da uziva u zivotu.
to je samo jedna od uloga, samo jedan dio zivota. i ta uloga nas uopce ne mora definirati tako strogo da se osjecamo zarobljeno u njoj.
mozda malo nezgodna usporedba, ali kao kad netko ima invaliditet.
ok, to je cinjenica i tako je, radije bi da imas nogu ali od tebe zavisi da li ces sjesti pred tv i plakati 24/7ili ces se baviti sportom i uzivati u zivotu a svoj invaliditet uklopiti u zivot kakav te ispunjava.

Ja se s tobom posve slazem, SummerNight.
Jest da je kompliciranije ali uopce nije nemoguce.
Ja svoje klince vucem po svijetu sa sobom. Koji put se pitam sto mi je sve trebalo, ali 90% vremena sam sretna sa svojim izborom.
Ali da mi je za srecu i ispunjenost potrebno putovati sama s muzem onda bih izorganizirala nekakav babysitting, izmolila bih rodbinu, prijatelje.. na koncu, djetetu bi bilo bolje provesti tu i tamo neki vikend s nekim drugim nego imati pokislu majku.
Jer ili ona provodi zivot u savrsenoj glumi (sto je neobicno i nezdravo) ili partner i dijete ovo sve primjecuju.

Ali tesko mi je shvatiti, zaista, barem iz navedenih razloga, i slazem se s miss daisy da ovako zvuci nezrelo i povrsno.

[Angry Bird.]

Aarie kaže:

A čini mi se da mnogi toga uopće nisu svjesni dok idu radit djecu

rađenje djece najčešće služi nečem drugom a ne zbilja rađenju djece. zato nam i je tak kak je.

[optimistična+]

miss daisy kaže:

ja ću biti nepristojna i reći da se takve lamentacije danas zovu white people problem, a nešto prije Interneta su se zvale obijest.
i da, sasvim su normalne. svi uvijek smatramo da zaslužujemo više od onoga što imamo, čak naročito ako u principu imamo sve.

Ja ću se složiti s ovime, zapravo od početka teme točno si mislim njoj je predobro u životu...ne daj Bože goreg zla..bolesti, nasilja...neimaštine...

Naravno da je teško i naporno biti roditelj: 24 sata na dan, umor, iscrpljenost... ponekad navečer stvarno više nemam atoma snage ni gram strpljenja za njihova ponavljanja, neslušanja...ali nikad nisam pomislila kajem se kaj sam ih rodila...

Ali autorica ima dobar brak, muža, zdravo dijete od 7 god, imaju vremena za sebe...baš obijest

[dino501]

anneb kaže:

ima li ovdje bar netko tko me i najmanje razumije ili sam stvarno uzasno ljudsko bice?

nisi užasno ljudsko biće i sasvim je normalno ovo što osjećaš.

naime, nisu svi stvoreni da bi bili roditelji i netko se u toj ulozi osjeća fantastično, netko malo manje fantastično, a netko skroz na skroz usrano.

baš kao i što netko nabavi psa pa shvati da to nije za njega, tako si ti i rodila dijete i shvatila da to nije za tebe. problem je u tome što se psa relativno bezbolno možeš riješiti dok se djeteta baš i ne možeš.

nemoj slušati razne breedere koji ti pričaju kako si užasna majka i kako ti sigurno u životu fali nešto drugo jer ti ovo ni u kojem slučaju ne bi trebao biti problem jer to jednostavno nije tako i radi se o dosta čestoj situaciji kod žena diljem cijelog svijeta i to stvarno nije nikakav bauk već najnormalnija psihološka pojava, samo se o tome ne priča jer društvo na to baš i ne reagira najbolje pa odmah stigmatizira pojedinca i pokušava mu nabiti osjećaj krivnje, kao što si imala prilike vidjeti i ovdje.

netko se rodi nesklon matematici, netko se rodi nesklon suprotnom spolu, a netko se jednostavno rodi nesklon djeci. kao što nema ništa u prve dvije situacije, tako nema ništa loše ni s trećom. netko jednostavno ne voli djecu i nikad se neće osjetiti dobro u ulozi roditelja. to je jednostavno tako i u tome nema ništa poremećeno.

zaglavila si u životu u kojem si zaglavila, na tvoju žalost nisi prije shvatila tko si i što si, ali jako dobro se nosiš sa situacijom i to je jako pohvalno.

[Angry Bird.]

nema ništa loše u tome da netko nije sklon matematici sve dok ne inzistira na tome da bude ministar financija ili dekan PMF-a.
djeca su ljudi, kužiš? ti si nekoć bio dijete. zamisli da čuješ svoju mamu kako priča susjedi: "znaš, mene je ovaj dino totalno unesrećio. mislim, volim ja njega, divan je on dečko, ali ja sam cijeli život nesretna jer zapravo nikad nisam htjela biti majka". si zamislio?
moja mama. nesretna. zbog mene. ajme.
sva sreća pa psihoterapeuta ima sve više

[puffko]

Ja pokusavam razumjeti kako se moze razdvojiti uloga majke i majcinski odnos prema konkretnom djetetu i nije mi jasno kako nevoljenje uloge majke ne bi utjecalo na konkretno obavljanje uloge majke.

Npr ako ne volis kuhati, a moras kuhati, izgledno je da to bas nece biti jednako dobro jelo kao u nekoga tko voli kuhati, zar ne? Taj drugi ce vjezbati kuhanje, posvetiti mu vrijeme, nece to obaviti preko volje.

Ili recimo ja ne volim bas voziti pa kad ne moram, vozi netko drugi. I tako i nisam jednako dobar vozac kao recimo moja prijateljica koja voli voziti.

[dino501]

Angry Bird kaže:

nema ništa loše u tome da netko nije sklon matematici sve dok ne inzistira na tome da bude ministar financija ili dekan PMF-a.
djeca su ljudi, kužiš? ti si nekoć bio dijete. zamisli da čuješ svoju mamu kako priča susjedi: "znaš, mene je ovaj dino totalno unesrećio. mislim, volim ja njega, divan je on dečko, ali ja sam cijeli život nesretna jer zapravo nikad nisam htjela biti majka". si zamislio?
moja mama. nesretna. zbog mene. ajme.
sva sreća pa psihoterapeuta ima sve više

ali to uopće nije isto jer ne možeš samo tako postati ministar financija ili dekan PMF-a dok roditelj potencijalno možeš postati u sedam sekundi.

još jednom ću ponoviti, radi se o relativno uobičajenoj situaciji. možda se ona prosječnoj majci ne čini normalna, ali isto tako se i heteroseksualcu čini kako homoseksualci nisu normalni. što ne znači da se neki ljudi ne rađaju kao takvi i s njima je baš sve u redu.

autorica teme je definitivno u nezavidnoj situaciji, ali sigurno nije jedina. takvih žena ima na milijune i ne radi se o nikakvim dubljim problemima. pohvalno je da se dobro nosi sa situacijom.

[SummerNight]

mislim da jako tesko mozes biti jednako dobar roditelj kao onaj koji voli biti roditelj ali mogu pojmiti da volis dijete svoje a ne volis ulogu majke

[dino501]

puffko kaže:

Ja pokusavam razumjeti kako se moze razdvojiti uloga majke i majcinski odnos prema konkretnom djetetu i nije mi jasno kako nevoljenje uloge majke ne bi utjecalo na konkretno obavljanje uloge majke.

Npr ako ne volis kuhati, a moras kuhati, izgledno je da to bas nece biti jednako dobro jelo kao u nekoga tko voli kuhati, zar ne? Taj drugi ce vjezbati kuhanje, posvetiti mu vrijeme, nece to obaviti preko volje.

u to ne ulazim jer se u to ne razumijem i ne kažem da to nije tako, govorim samo da situacija u kojoj se gospođa nalazi nije toliko neuobičajena.

većina ljudi ovdje ne može shvatiti kako je moguće da se autorica tako osjeća. naravno da je moguće.
što je najgore što se može dogoditi u njenoj situaciji? može biti loša majka svom djetetu. bi li bila prva koja je loša majka svom djetetu? ni slučajno.
netko je loša majka jer previše voli novac pa zanemaruje dijete. netko je loša majka jer previše voli sebe pa zanemaruje dijete. netko je loša majka jer previše voli ku*ac pa zanemaruje dijete, a netko je loša majka jer jednostavno ne voli biti majka.

ne znam zašto svi u toj situaciji tražite neke dublje probleme kad je najvjerojatnije da dubljih problema nema.

[Afro Dita]

mrafica kaže:

Ja čak smatram da su vrlo rijetki ljudi koji imaju djecu, a koji se nikad nisu zapitali kako bi njihov život izgledao bez njih i bi li im možda bilo bolje, kao što smatram i da su rijetki oni koji svjesno odluče ne imati djecu, a da se baš nikad ne zapitaju-A možda ipak? A što da jesam?
Na kraju vjerojatno ovi prvi shvate da im život ne bi bio toliko lijep bez djece, a ovi drugi shvate da su definitivno donijeli ispravnu odluku ne imati dijete, ali želim reći da to nisu odluke koje se nikad ne preispituju i koje su uvijek sigurne.
Barem ja to tako vidim.

Ovo. Meni je mama rekla da ona ne zna kaj bi s životom da nije imala nas, da bi joj bilo dosadno. Mislim, djeca su i muka i veselje istodobno.

[Angry Bird.]

puffko kaže:

Ja pokusavam razumjeti kako se moze razdvojiti uloga majke i majcinski odnos prema konkretnom djetetu i nije mi jasno kako nevoljenje uloge majke ne bi utjecalo na konkretno obavljanje uloge majke.

baš kao što, valjda, ti netko (neki bivši dečko možda?) može biti totalno super i divna osoba a da ti ne pada na pamet udati se za njega, rađati mu djecu i buditi se kraj njega svako jutro do kraja života. slično tome, pretpostavljam.

Afro Dita kaže:

Ovo. Meni je mama rekla da ona ne zna kaj bi s životom da nije imala nas, da bi joj bilo dosadno. Mislim, djeca su i muka i veselje istodobno.

khm, svi mi to kažemo svojoj djeci. a zapravo nitko od nas ne zna kako bi mu zapravo bilo bez djece. i tvoja se mama sigurno više od nekoliko puta zapitala gdje bi joj bio kraj bez vas i vašeg tate

[MMovca]

SummerNight kaže:

mislim da jako tesko mozes biti jednako dobar roditelj kao onaj koji voli biti roditelj ali mogu pojmiti da volis dijete svoje a ne volis ulogu majke

Netko tko voli biti roditelj može biti najgori roditelj na svijetu.

Možeš voljeti dijete, ali ne voljeti trenutačnu raspodjelu uloga u obitelji, društvu ili u vlastitom poimanju te uloge koje te ograničava jer nisi zapravo sam sa sobom raščistio što moraš raditi, a što nije uopće potrebno davati i nuditi.