Ja sam to radila i desilo mi se nešto pre čudno.
A, čak nisam išla kod nikog nego sam našla preko youtube regresiju za početnike.
Imala sam sjećanja koja nisu bila moja i znala sam stvari koje nisam mogla znati nikako.
Dok sam tonula u hipnozu morala sam zamišljati sebe kako hodam predivnom pješčanom plažom i ispisujem brojeve od 100 prema dolje i svaki taj broj kada ga ispišem, pobrišem stopalom. Sa svakim brojem bila sam dublje... uspjela sam ispisati samo 3-4 broja.
Tada mi je rečeno da sjednem pored "logorske vatre" na plaži i zagledam se u plamen, kada čujem zvuk pucketanja prstiju naći ću se u životu koji je najznačajniji za moj sadašnji život.
Znači koji je ostavio najveće posljedice na mene.
Čula sam pucketanje prstiju...
i odjednom sam se našla u prostoriji punoj ljudi... muškarci su hodali okolo u odijelima, žene su nosile haljine... ali žene su bile u manjini.
Uglavnom je bilo više muškaraca.
Tada mi je rečeno da pogledam u svoja stopala, napravila sam tako i vidjela sam da nosim zlatne sandale i crveni lak.
Tada mi je rečeno da pogledam svoje tijelo... imala sam predivnu zlatnu haljinu, usku uz tijelo i dugu do poda.
Postavljeno mi je pitanje u kojoj godini se nalazim, ja sam odgovorila 1953.
znači bez imalo razmišljanja, znala sam sveeee.
Rečno mi je da se osvrnem oko sebe i da pokušam shvatiti gdje se nalazim.
To je bio najmanji problem... pa kako gdje se nalazim, zaboga??? Pa na dodjeli nagrada!
.
Tada mi je rečeno da sljedeće kuda odlazim je u najljepši dan svog života, opet sam čula pucketanje prstima i bam!!!
Stvorila sam se ispred bijele velike kuće, dugačke ali ne i visoke (nije bila katnica), samnom je bio bijeli pas, pudla... igrali smo se u dvorištu kraj predivnog bazena. Bio je predivan sunčan dan, na sebi sam imala bijele kao kapri hlačice i neku laganu majicu, bila sam bosa... trčala sam po zelenoj travi, pas samnom. Smijala sam se, igrali smo se, bila sam tako slobodna i zaista iskreno sretna kao nikad prije.
.
Nakon toga mi je rečeno da ću otići na svoj posao kojim se bavim.
Odjednom sam se našla u nekom tamnom studiju, kao pozornica, sve je bilo u smeđoj boji, ljudi su oko mene prolazili, a ja sam bila bezvoljna i tako mi se nije dalo, zapravo u sebi sam nosila osjećaj kao da mrzim to što radim.
Na tom mjestu sam bila duboko nesretna.
.
U trećoj fazi trebala sam biti pokraj najznačajnije osobe u svom životu.
Kada je terapeut puknuo prstima, našla sam se u prostoriji sa dosta ljudi, ali nikog nisam poznavala, niti je itko obraćao pozornost na mene.
Svi su prolazili pokraj mene (muškarci) kao da sam nevidljiva.
Tada sam shvatila da sam na svijetu sama i da nemam najbitniju osobu... nisam nikome bitna, niti je meni bio netko bitan, a željela sam to jako.
Počela sam osjećati užasno jaku tugu koja je prešla u prejaku anksioznost, nekontrolirano sam plakala, osjećaj je bio toliko brutalan, stvaran i jak da nebi željela više nikada u životu osjetiti tako nešto.
Iskočila sam iz hipnoze plačući.
Bila sam strašno uznemirena i tu je došlo do prekida cijelog procesa jer se više nisam mogla nikako vratiti.
Koliko god ovo zvučalo smiješno ili apsurdno, ma čak me nije ni briga kako kome zvuči... znam samo što sam doživjela.
Kako god, na koji god način se to desilo... otišla sam u život Marilyn Monroe.
Nakon što sam se smirila od svih tih emocija otišla sam na google i tražila 1953.g. i dodjelu bilo kakvih nagrada.
Naišla sam na točno identičan prostor u kojem sam bila i sliku od Marilyn na toj dodijeli... u zlatnoj haljini (identičnoj) i zlatnim sandalama i čak se vidio i crveni lak.
Pronašla sam i kuću i psa... bijela Pudla po imenu Maf (dobivena na poklon od F.Sinatre)
I Marilyn je imala baš tu pudlu za vrijeme kada je krenula živjeti u svojoj prvoj i jedinoj kući.
E sad, recite vi meni što se događa jer ja naprosto ne vjerujem u to da sam bila Marilyn Monroe.
Ono u što ja vjerujem je da sam Starseed i da je ovo moj prvi život na zemlji.
Imam sjećanja na period od neposredno prije sadašnjeg rođenja, kada sam birala svoje roditelje.
Točno znam kako funkcionira svemir i kako sve izgleda tamo gore
Ono u što ja vjerujem je da sam Rainbow (nikako Indigo, eventualno moždaaa Crystal), porijeklom sa Plejada jer imam apsolutno sve karakteristike takve duše.
Dakle, zaključak... nisam izmislila ovo o Marilyn jer sam vjerovala u svoj prvi život na zemlji.
Radila sam Regresiju iz znatiželje.
Ništa od ovog nisam znala što sam vidjela za vrijeme hipnoze.
Pogotovo ne da se poklapaju 1953.g. i odjeća koju je Marilyn nosila baš te godine, na baš toj dodijeli nagrada.
A Maf, Maf mi nije bio ni na kraj pameti i nisam nikako mogla znati da je baš za vrijeme života u toj kući imala baš tog psa.
Inače, Marilyn je kroz život imala i Čivavicu i Maltezera i nekog velikog psa... Uglavnom, bilo ih je... Maf nije jedini pas, ali je jedini kojeg je imala u toj kući.
No, opet s druge strane, nas dvije smo strašno slične karakterno i ajmo to sročiti ovako... na jednak način smo slabe. Ja u svom životu nosim vrlo slične probleme koje je ona nosila.
I čudnog li čuda, regresiju sam napravila u svojoj 36.g (to je ova).
A, to je ujedno i njena posljednja godina života.
Btw, ako sam stvarno bila ona onda ću vam reči kako je umrla... utapanjem.
Nikakve pilule i te gluposti.
Strašno se bojim vode (dubina) i nikada nisam naučila dovoljno dobro plivati, u vodi dubljoj od struka hvata me panika i neopisiv osjećaj straha, nemogućnost opuštanja.
Prije 4 mjeseca sam to radila i još uvijek sam pod snažnim dojmom i emocijama, a bome i šok je tu.