Problem iskrenog pokajanja, odnosno ispovjedi

[krena]

Do sada smo na mnogim temama raspravljali o ispovjedi, te pokori i iskrenom i skrušenom pokajanju. Ali se tu javljaju specifični problemi. Jedan od probelematike je što sve osobe nemaju isti pogled na grijeh. Na temi o medicinski potpomognutoj oplodnji javile su se vjernice koje se nikako ne slažu sa stavom RKC da je MPO svojevrstan grijeh. Također sam uvidio da mnogi od nas ne smtraju grijehom upotrebu kondoma. A također i predbračne seksualne odnose.
Ako takva osoba pristupi ispovjedi i navede dotične grijehove, ali također i svoj pogled na tu problematiku, svećenik će nastojati takvoj osobi objasniti da je napravila grijeh i da se mora pokajati. Osoba će najvjerovatnije odlučiti da više neće tako griješiti, ali je problem kako će se pokajati na već učinjeni grijeh. Svećenik joj može dati da izmoli i 10 krunica u slijedećeh 10 dana, ali to opeta ništa ne znači. Jer se osoba ne može iskreno kajati. Ona će u sebi biti samo isfrustrirana da više ne smije raditi dotične grijehove ako misli spasiti dušu. Ona će i to smatrati ne-grijehom.
Dakle, kako se netko može iskreno kajati za ono što za njega nije grijeh

[plavooko35]

Iako sam novi ovdje pokusacu dati svoje razmisljanje o tome, sa svoje tocke gledista ukratko.. ko se covijek iskreno ispovijedi i skruseno izmoli pokoru s tim cinom mu se oprastaju svi grijesi tako da nema razloga da bude isfrustrirana osoba ako se iskreno pokajala, bez obzira na sve ostalo.

[Crni_Jack]

krena kaže:

Do sada smo na mnogim temama raspravljali o ispovjedi, te pokori i iskrenom i skrušenom pokajanju. Ali se tu javljaju specifični problemi. Jedan od probelematike je što sve osobe nemaju isti pogled na grijeh. Na temi o medicinski potpomognutoj oplodnji javile su se vjernice koje se nikako ne slažu sa stavom RKC da je MPO svojevrstan grijeh. Također sam uvidio da mnogi od nas ne smtraju grijehom upotrebu kondoma. A također i predbračne seksualne odnose.
Ako takva osoba pristupi ispovjedi i navede dotične grijehove, ali također i svoj pogled na tu problematiku, svećenik će nastojati takvoj osobi objasniti da je napravila grijeh i da se mora pokajati. Osoba će najvjerovatnije odlučiti da više neće tako griješiti, ali je problem kako će se pokajati na već učinjeni grijeh. Svećenik joj može dati da izmoli i 10 krunica u slijedećeh 10 dana, ali to opeta ništa ne znači. Jer se osoba ne može iskreno kajati. Ona će u sebi biti samo isfrustrirana da više ne smije raditi dotične grijehove ako misli spasiti dušu. Ona će i to smatrati ne-grijehom.
Dakle, kako se netko može iskreno kajati za ono što za njega nije grijeh

Nikako. Ne može se iskreno pokajati. Oko toga dalje nastaje cijela petlja koju je vrlo često teško razriješiti. Pa se neki prestanu ispovjedat, drugi jednostavno ne ispovjede te grijehe, treći se pokaju samo formalno. I tako u krug. No što mene zanima u tom kontekstu je valjanost ispovjedi. Kako netko, osim Boga i onoga tko ispovjeda, može znati da ispovjed je ili nije valjana? Osim ako se ne radi o grubom nedostatku koji je odmah uočljiv. Dakle, ja se recimo ispovjedim, ali se ne pokajem iskreno, nego samo formalno. Ili nešto prešutim. Ja sam zadovoljio formalne uvjete za valjanost ispovjedi: nitko mi ne može zabraniti pristup pričesti ili reći da nije valjana. Dakle, valjanost ispovjedi je u većini slučajeva vezana uz glas savjesti. Mogu isplivati tek teže stvari koje bi ju učinile i formalno nevaljanom.

[danijel12]

krena kaže:

Dakle, kako se netko može iskreno kajati za ono što za njega nije grijeh

Nikako. Ako to ne smatraš grijehom (zlom) ne možeš se iskreno pokajati za to. Takvo kajanje nema smisla. Zašto bi se kajao za nešto što smatraš dobrim?

plavooko35 kaže:

Iako sam novi ovdje pokusacu dati svoje razmisljanje o tome, sa svoje tocke gledista ukratko.. ko se covijek iskreno ispovijedi i skruseno izmoli pokoru s tim cinom mu se oprastaju svi grijesi tako da nema razloga da bude isfrustrirana osoba ako se iskreno pokajala, bez obzira na sve ostalo.

A kako ćeš iskreno ispovijediti (i pokajati se za) grijeh za kojeg smatraš da nije grijeh?

[Crni_Jack]

plavooko35 kaže:

Iako sam novi ovdje pokusacu dati svoje razmisljanje o tome, sa svoje tocke gledista ukratko.. ko se covijek iskreno ispovijedi i skruseno izmoli pokoru s tim cinom mu se oprastaju svi grijesi tako da nema razloga da bude isfrustrirana osoba ako se iskreno pokajala, bez obzira na sve ostalo.

Dobrodošao.

A što ako se osoba ne može iskreno pokajati? Dakle, ako misli da ta stcvar koju ispovjeda nije grijeh?

[danijel12]

Crni_Jack kaže:

Nikako. Ne može se iskreno pokajati. Oko toga dalje nastaje cijela petlja koju je vrlo često teško razriješiti. Pa se neki prestanu ispovjedat, drugi jednostavno ne ispovjede te grijehe, treći se pokaju samo formalno. I tako u krug. No što mene zanima u tom kontekstu je valjanost ispovjedi. Kako netko, osim Boga i onoga tko ispovjeda, može znati da ispovjed je ili nije valjana? Osim ako se ne radi o grubom nedostatku koji je odmah uočljiv. Dakle, ja se recimo ispovjedim, ali se ne pokajem iskreno, nego samo formalno. Ili nešto prešutim. Ja sam zadovoljio formalne uvjete za valjanost ispovjedi: nitko mi ne može zabraniti pristup pričesti ili reći da nije valjana. Dakle, valjanost ispovjedi je u većini slučajeva vezana uz glas savjesti. Mogu isplivati tek teže stvari koje bi ju učinile i formalno nevaljanom.

Ne mora nitko, osim Boga i tebe, znati da je tvoja ispovijed bila nevaljana. Možeš ti nastaviti primati pričest i druge sakramente, ali Bog ionako zna. Njega ne možemo prevariti, već možemo sebi na leđa natovariti samo nove grijehe i svetogrđa.

[Crni_Jack]

danijel12 kaže:

Ne mora nitko, osim Boga i tebe, znati da je tvoja ispovijed bila nevaljana. Možeš ti nastaviti primati pričest i druge sakramente, ali Bog ionako zna. Njega ne možemo prevariti, već možemo sebi na leđa natovariti samo nove grijehe i svetogrđa.

Dakle, valjanost ispovjedi, a samim time i (svetogrdna) pričest vezane su uz savjest i formalno ih je jako teško utvrditi. Ali što s osobom koja se ne može iskreno pokajati? Ako savjest ne ukazuje da je to grijeh?

[Lutnja]

krena kaže:

Dakle, kako se netko može iskreno kajati za ono što za njega nije grijeh

Vrlo dobro pitanje, koje se nažalost opet svodi na pitanje milosti, što znači da je crkveni odgovor na to pitanje kontradiktoran. Naime, da bi se ti mogao iskreno kajati za nešto, trebao bi spoznavati da je nešto grijeh, spoznaja grijeha dolazi po vjeri, vjera dolazi po milosti. Dakle, stvar se svodi na pitanje kako steći vjeru, a crkveni odgovor na to pitanje je da ne možeš to sam bez milosti, ali da ipak možeš sam. Pa se ti sad misli šta to znači.

[Uranija]

Lutnja kaže:

Vrlo dobro pitanje, koje se nažalost opet svodi na pitanje milosti, što znači da je crkveni odgovor na to pitanje kontradiktoran. Naime, da bi se ti mogao iskreno kajati za nešto, trebao bi spoznavati da je nešto grijeh, spoznaja grijeha dolazi po vjeri, vjera dolazi po milosti. Dakle, stvar se svodi na pitanje kako steći vjeru, a crkveni odgovor na to pitanje je da ne možeš to sam bez milosti, ali da ipak možeš sam. Pa se ti sad misli šta to znači.

Dakle, bilo kakav zaključak mimo crkvenog oko neke stvari se objašnjava time da nije podijeljena dovoljna (ili nikakva) količina milosti?

[danijel12]

Crni_Jack kaže:

Dakle, valjanost ispovjedi, a samim time i (svetogrdna) pričest vezane su uz savjest i formalno ih je jako teško utvrditi. Ali što s osobom koja se ne može iskreno pokajati? Ako savjest ne ukazuje da je to grijeh?

Zavisi od situacije do situacije, tj. od toga kako se došlo do te savjesti. Ako je osoba u stanju nesavladivog neznanja i u dobroj vjeri smatra da to nije grijeh, onda nije ispunjen onaj uvjet pune svijesti za smrtni grijeh, pa osoba time nema smrtni grijeh i ne mora to spominjati na ispovijedi (koja je zato valjana). No ako je savjest nepravilno formirana zbog osobne krivice, onda je to problem.

[danijel12]

Uranija kaže:

Dakle, bilo kakav zaključak mimo crkvenog oko neke stvari se objašnjava time da nije podijeljena dovoljna (ili nikakva) količina milosti?

Milost se može i odbiti ili proigrati.

[Uranija]

danijel12 kaže:

Milost se može i odbiti ili proigrati.

Ili prozreti.

[Lutnja]

Uranija kaže:

Dakle, bilo kakav zaključak mimo crkvenog oko neke stvari se objašnjava time da nije podijeljena dovoljna (ili nikakva) količina milosti?

Mislim da sam bila sasvim jasna, ali mogu i ponoviti - ako zaključuješ nešto protivno nauku crkve, to znači da ne vjeruješ crkvi tj. da nemaš vjere. Dakle, pitanje je kako steći vjeru, a tu je nauk crkve de facto da ti to i možeš i ne možeš napraviti sam od sebe. Koliko je to suvislo, to ostavljam tebi da procijeniš.

[Uranija]

Lutnja kaže:

Mislim da sam bila sasvim jasna, ali mogu i ponoviti - ako zaključuješ nešto protivno nauku crkve, to znači da ne vjeruješ crkvi tj. da nemaš vjere. Dakle, pitanje je kako steći vjeru, a tu je nauk crkve de facto da ti to i možeš i ne možeš napraviti sam od sebe. Koliko je to suvislo, to ostavljam tebi da procijeniš.

Suvislo, suvislo. Kao i lobotomija.

[cloudconnected6]

How about this:

Isopovijed je sakrament koji postoji isključivo zato da bi ljudima bilo lakše nakon počinjenog grijeha. Ako misle da nešto nije grijeh, ne moraju ga reći... Ako se osjećaju dobro poslije ispovjedi - sve drugo je nebitno.

Svetogrđa? Ma da, Bogu je od iznimne važnosti da se ja ispovjedam. Vjerujem da će svaki "grijeh" za koji se netko iskreno kaje biti oprošten. A ispovjed? Samo je u službi čovjekove psihe - ništa drugo. Kad je savjest mirna - sve je kul.

[krena]

Lutnja kaže:

Mislim da sam bila sasvim jasna, ali mogu i ponoviti - ako zaključuješ nešto protivno nauku crkve, to znači da ne vjeruješ crkvi tj. da nemaš vjere. Dakle, pitanje je kako steći vjeru, a tu je nauk crkve de facto da ti to i možeš i ne možeš napraviti sam od sebe. Koliko je to suvislo, to ostavljam tebi da procijeniš.

U teoretskom smislu je stvar vjere. Ja moram vjerovat da je Papa nepogrešiv i da je on ispravno neredio NE-upotrebu kondoma. A ja, ne budi lud, napravio eksperiment. I vidio da nema nekih razlika sa ili bez kondoma. I normalno sam ih koristio bez ikakve grižnje savjesti. A da nismo mogli imati djece, bio bih ja i žena otišli u Sloveniju po MPO da dobijemo dijete iz epruvete. I opet ne bi bilo grižnje savjesti, nego bi mo zahvaljivali Bogu što smo dobili dijete.
Ali ovakvih slučajeva ima jako mnogo. Ja znam kolegu koji je imao nekoliko prolaznih veza kao pomorac. Imao je vezu sa jednom rastavljenom ruskinjom nekoliko godina, jer mu je brod dolazio u njezinu luku. A on bi svaki puta tražio baš taj tanker koji vozi Crno more - Rijeka. Normalno, bio je jako vješt u skrivanju od žene da ne popije jezikovu juhu (znao je da žena ne bi tražila rastavu, ali bi mu se mogla osvetiti da i sam postane rogonja )
I išao se ispovjediti na krizmi svoga sina. Nakon prekida veze. Sumnjam da je on patio i kajao se što je varao ženu.
Njegova je ispovjed bila formalne naravi: "idem se ispovjediti, jer se nikada ne zna da mogu naglo umrijeti, a preljub je kaže crkva teški grijeh".
A on se kajao isto koliko mu je bilo žao kada je susjedu ukrao 3 kila suhih smokava, što ovaj nije ni primijetio.

Napomena: kada bi se on bio kajao jako mnogo. Da je žena saznala preljub, rastavila se od njega , uzela djecu , pola kuće i veliku alimentaciju. Bio bi se onda tukao kamenom o prsa govoreći: "baš sam budala, skupo me stajala ruska vagina"

[krena]

cloudconnected6 kaže:

How about this:

Isopovijed je sakrament koji postoji isključivo zato da bi ljudima bilo lakše nakon počinjenog grijeha. Ako misle da nešto nije grijeh, ne moraju ga reći... Ako se osjećaju dobro poslije ispovjedi - sve drugo je nebitno.

Svetogrđa? Ma da, Bogu je od iznimne važnosti da se ja ispovjedam. Vjerujem da će svaki "grijeh" za koji se netko iskreno kaje biti oprošten. A ispovjed? Samo je u službi čovjekove psihe - ništa drugo. Kad je savjest mirna - sve je kul.

Da je Hitler dobio rat, umro bi uvjeren da je napravio dobro djelo što je pobio 6 miliona židova. Njegova bi savjest bila jako mirna. Naprotiv, čak i ponosna.

[plavooko35]

Crni_Jack kaže:

Dobrodošao.

A što ako se osoba ne može iskreno pokajati? Dakle, ako misli da ta stcvar koju ispovjeda nije grijeh?

Po Bozijem zakonu se zna sta je grijeh tako da nemozemo mi odlucivati sta je grijeh a sta nije.

Nema sta osoba koja se ispovijeda mislit sta je grijeh a sta nije to je vec odredjeno.

Imamo 10 Bozijih zapovidi i 7 smrtnih grijeha i po tome se svako treba voditi .

[cloudconnected6]

krena kaže:

Da je Hitler dobio rat, umro bi uvjeren da je napravio dobro djelo što je pobio 6 miliona židova. Njegova bi savjest bila jako mirna. Naprotiv, čak i ponosna.

Kada govorimo opće stvari, to se uglavnom odnosi na zdrave osobe.

[Crni_Jack]

plavooko35 kaže:

Po Bozijem zakonu se zna sta je grijeh tako da nemozemo mi odlucivati sta je grijeh a sta nije.

Nema sta osoba koja se ispovijeda mislit sta je grijeh a sta nije to je vec odredjeno.

Imamo 10 Bozijih zapovidi i 7 smrtnih grijeha i po tome se svako treba voditi .

Sve to stoji, ali što je sa savjesti? Ona često govori drugačije, samim time utječe i na pokajanje.