Pasivna agresija

[Kela]

Lisbeth kaže:

...a kada je vrijeme za rezultate, oni ih sabotiraju

e, bas to - SABOTAŽA bi mogla biti dobra rijec koja sustinski opisuje pasivnog agresivca. vidim da ljude buni rijec "agresija" jer asocira na nesto otvoreno, konfliktno i eksplozivno, zato se stalno i povlaci ovo o ljudima koji su mirni pa "puknu".

[inkpink]

stvar je dostojanstva, ako ga nemas sklon si agresiji aktivnoj/pasivnoj

[Paradisaea]

Nitko, baš nitko mi na temi "Prepoznajete li PA osobe" ne može reći jesam li ili nisam dobro prepoznala pasivnu agresiju u primjeru koji sam dala?

[Pringles]

Paradisaea kaže:

Nitko, baš nitko mi na temi "Prepoznajete li PA osobe" ne može reći jesam li ili nisam dobro prepoznala pasivnu agresiju u primjeru koji sam dala?

Ovo pod 2 vjerojatno jest. Takvi ljudi često 'zaboravljaju'.

Pod jedan mislim da nema veze, jer profesionalna ljubaznost jednostavno zahtjeva to od čovjeka, što god da si on mislio u tom trenutku o onome s kime komunicira. A kasnije to i verbalno izbacio iz sebe, kada onoga o kome se radi više nema u blizini.
Pod tri, ukoliko je slanje maila bilo slučajno, a ne 'slučajno' (vidim da nema navodnika), to što je izgovorila je otvorena agresija, kako i sama spominješ da je bila.

[ex anais]

Paradisaea kaže:

Ona je uvijek ljubazna. Preljubazna. Razgovara sa ljudima (poslovno) kao da razgovara sa najdražom osobom na svijetu, puna je komplimenata i slatkih riječi za svakog od njih. Dok ne spusti slušalicu. Onda prospe otrov koji osjeća prema toj osobi. I tako sa 90% ljudi. Ne sjećam se da je ikad o nekome rekla nešto lijepo, osim ako joj taj netko trenutno (za posao) treba. E, onda govori sve najljepše. Dok joj taj netko ne završi što joj je potrebno.

Ne. Pasivna agresija bi bila da je prema tebi ljubazna i istodobno ti tu i tamo uputi otrovnu strelicu. Od toga što ona nekog ogovara kad spusti slušalicu, nitko se neće osjećati loše. U pasivnoj agresiji, žrtva se konstantno osjeća loše jer joj upravo zbog pojedinih izjava agresivac nanosi bol i osjećaj krivnje.

Osoba ista, primjer 2: radila sam nešto važno i poprilično hitno. Morala sam izaći (poslovno) te sam zamolila da mi javi ukoliko me direktor bude zvao na dogovor oko toga. Direktor me zvao, ona mi nije javila, a kad sam se vratila - zaboravila je da mi kaže da me je zvao.

Ne mora biti ni to.

ona me je još dodatno (otvoreno i veoma agresivno) popljuvala: "ti si glasna (a ona je glasnija, vjerujte), ti si iritantna, sve što ti radiš je važno, najvažnije, ti si ovakva, ti si onakva bla bla bla..", a do tada je uvijek bila maksimalno ljubazna prema meni, koristeći me da joj pomognem u popunjavanju svih mogućih rupa koje sama nije mogla popuniti.

Ne. To je naprosto agresija, ne pasivna.

Recimo, zamoliš kolegicu da nešto uradi. I ona to ne napravi, a kad je suočiš s tim da je trebala, krene spominjati kako joj možeš prigovarati i da ne može vjerovati da si takva prema njoj i još doda da se osjeća loše i da je uvijek ona za sve kriva, da nikad ništa dobro ne napravi, blabla. Ti se osjećaš krivom iako je ona ta koja je tebi uradila loše i kreneš se ispričavati što si je povrijedila, tješiš je na kraju maltene što je bezobrazna i neodgovorna. To je pasivna agresija jer se ti osjećaš usrano zbog nečeg što nisi učinila.

Pasivna agresija uključuje podlo imputiranje krivnje iako je tebi osoba prva naštetila.

[Paradisaea]

Mrs. Pringles kaže:

Pod jedan mislim da nema veze, jer profesionalna ljubaznost jednostavno zahtjeva to od čovjeka, što god da si on mislio u tom trenutku o onome s kime komunicira. A kasnije to i verbalno izbacio iz sebe, kada onoga o kome se radi više nema u blizini.

Naravno, ali da li je moguće da o svakome mislimo loše? Ja mislim da nije. Nešto tu opako nije u redu. Ona možda nije pasivni agresivac, ali onda jednostavno mrzi sve oko sebe.

Lakše bih "podnijela" osobu koja mrzi sve oko sebe i pritom se ne pravi da te iste ljude jako, izuzetno cijeni. Ovo što ona provodi nije profesionalna ljubaznost, to je na granici sa (lažnim, naravno) izražavanjem pijateljstva.

Pod tri, ukoliko je slanje maila bilo slučajno, a ne 'slučajno' (vidim da nema navodnika), to što je izgovorila je otvorena agresija, kako i sama spominješ da je bila.

Slanje je bilo slučajno, vjerojatno misleći o meni - poslala ga je meni.

[Paradisaea]

ex anais kaže:

Ne. Pasivna agresija bi bila da je prema tebi ljubazna i istodobno ti tu i tamo uputi otrovnu strelicu. Od toga što ona nekog ogovara kad spusti slušalicu, nitko se neće osjećati loše. U pasivnoj agresiji, žrtva se konstantno osjeća loše jer joj upravo zbog pojedinih izjava agresivac nanosi bol i osjećaj krivnje.

Ovo sa otrovnim strelicama je svakodnevnica. Slažem se da se nitko ne osjeća loše od toga što ni ne zna - ali nije li čudno da možeš biti toliko ljubazna, a da je to istovremeno - toliko lažno?

A to što kažeš za žrtvu: što se dešava ako druga osoba (npr. ja) nije model žrtve? Ona meni ne može nanijeti niti bol niti osjećaj krivnje, što ne znači da nekome drugom ne može. Meni je njeno ponašanje odvratno. Gadi mi se to licemjerje, gadi mi se koliko se pokušava svidjeti svim tim ljudima o kojima misli loše. Jednom me je razočarala - kad se desio taj mail - ali suštinski mi ne može nauditi niti me natjerati da se osjećam loše. Osim što ništa ne komentiram pred njom, ali opet - to ni ne moram.

Ne. To je naprosto agresija, ne pasivna.

Ali što pasivni agresivac radi u tim situacijama - ne znam je li ispravno reći, a da ne zvuči preuveličano - kada je raskrinkan?

Recimo, zamoliš kolegicu da nešto uradi. I ona to ne napravi, a kad je suočiš s tim da je trebala, krene spominjati kako joj možeš prigovarati i da ne može vjerovati da si takva prema njoj i još doda da se osjeća loše i da je uvijek ona za sve kriva, da nikad ništa dobro ne napravi, blabla. Ti se osjećaš krivom iako je ona ta koja je tebi uradila loše i kreneš se ispričavati što si je povrijedila, tješiš je na kraju maltene što je bezobrazna i neodgovorna. To je pasivna agresija jer se ti osjećaš usrano zbog nečeg što nisi učinila.

Razumijem. Ali mi se u ovom primjeru čini da bih ja trebala biti osoba koju je moguće uvjeriti u krivnju tamo gdje je nema. Ja sam previše na zemlji za takvo što, previše sam svjesna postojanja različitih ljudi. Da li je moguće da je ona upravo takav profil ličnosti, samo što u datom primjeru ja nisam baš pogodna da budem žrtva?

Pasivna agresija uključuje podlo imputiranje krivnje iako je tebi osoba prva naštetila.

Da, ali upravo u situaciji sa mailom ona je meni rekla da sam ja zapravo kriva za sve te gadosti koje je napisala o meni. Da je samom svojom pojavom toliko iritiram da ona sa tim mailom nije ništa pogrešno rekla.

A to su, zapravo, gluposti. Otovorila sam prozor jer sam bila trudna, a ona je bolesna i pod temperaturom i sa kašljem došla na posao. Bojala sam se da mi ne pređe virus. Ona je glumila žrtvu takvim dolaskom na posao jer mi imamo sasvim legitimno pravo na bolovanje, koje nam nitko ne pokušava uskratiti. Nakon tog dana, bila je na bolovanju 10 dana. A ja ispala kriva što sam otvorila prozor dok u njenoj glavi ona nije kriva što je u takvom stanju došla na posao i što je mogla zaraziti sve nas?
Ako i nije pasivna agresija, može biti samo nešto još gore. Kad bih znala što je, lakše bi mi bilo zauzeti neki stav koji će je na najbolji način odbiti od mene. Jer nju, niti mogu niti želim mijenjati.

[ex anais]

Stvar je u tome da tebi nije stalo do nje, a i nije ti nadređena da ti može ugroziti posao ili nešto, tako da tvoja emotivna reakcija se tu svodi samo na iritaciju spram njenog ponašanja. Ne bih rekla da je riječ o posebno inteligentnoj ili lukavoj pasivnoj agresivki, ali vjerojatno jest, prema opisu, osoba koja je sklona takvom ponašanju kao i dramljenju (tipa to za prozor) te ima povremene ispade agresije.

Pasivan agresivac stjeran u kut će vratiti trostrukom količinom krivnje u tvom smjeru. Obično tako da naizgled okrene agresiju prema sebi i da se ti osjećaš krivom zbog toga. Izvest će to suptilnije nego tvoja kolegica. Ona mi se čini kao obična tračerica sa slabom kontrolom bijesa i povremenim pakosnim bockanjem.
Ne znam dovoljno o njoj da bih znala da li bi nekog uspjela terorizirati, moguće je i da ti nisi nasjela na njene igrice pa to i ne dolazi do izražaja.

[Shera]

Paradisaea kaže:

Ironija je u tome što sam ja mislila sam da se jako dobro slažemo, a onda je došla ta situacija.

Na poslu nemaš prijatelja. Na poslu su ti (dvolični) konkurenti. Ili (potencijalni)zlostavljači (ako su ti hijerarhijski viši). Kad tako počneš gledati stvari, onda otrov koji doživiš nećeš shvaćati osobno.

Sa svima uvijek ljubazno, ali isključivo službeno. Najdalje što ja na poslu s ljudima pričam je "da, danas konačno nije tako vruće kao ovih dana ". Nikakve osobne informacije, nikakvo bondanje i nikada nikada nikada se ne smije nikog tračati - to će odmah doći do istračanog.

Nije bitno da se dobro slažete, bitno je samo da civilizirano surađujete.

Paradisaea kaže:

Eh, sad: da li je ovo opisano pasivna agresija ili je ona samo loša osoba?
Ako je PA, kako se pravilno postaviti?

Ili ignorirati (pokazuješ da ti je osoba i njen komentar apsolutno nebitan i ispod tvog nivoa) ili, ako je učestalo, hladno i smireno vratiti istom mjerom na otrovnu strelicu.

[Paradisaea]

Shera kaže:

Na poslu nemaš prijatelja. Na poslu su ti (dvolični) konkurenti. Ili (potencijalni)zlostavljači (ako su ti hijerarhijski viši). Kad tako počneš gledati stvari, onda otrov koji doživiš nećeš shvaćati osobno.

Slažem se. I ne očekujem da na poslu pronađem prijatelje. Ali ipak mi je mnogo ugodnije vrijeme provedeno na poslu kada za kolege imam neke normalne, opuštene, neopterećene ljude. Međutim, kolege ne možemo birati, možemo ih samo prihvatiti i držati se na distanci.

Sa svima uvijek ljubazno, ali isključivo službeno. Najdalje što ja na poslu s ljudima pričam je "da, danas konačno nije tako vruće kao ovih dana ". Nikakve osobne informacije, nikakvo bondanje i nikada nikada nikada se ne smije nikog tračati - to će odmah doći do istračanog.

Slažem se da je to najbolja taktika, ali meni je to nekako teško postići. Ponekad se poželim nasmijati, nešto komentirati, nešto se posavjetovati ili slično bez obzira što nismo prijatelji.

Ili ignorirati (pokazuješ da ti je osoba i njen komentar apsolutno nebitan i ispod tvog nivoa) ili, ako je učestalo, hladno i smireno vratiti istom mjerom na otrovnu strelicu.

Ja to uglavnom ignoriram jer sam svjesna da je to ono što od takve osobe mogu i očekivati. Bilo kakvo prepucavanje crpi mi energiju i troši mi vrijeme. Radije ću, ako već imam nešto slobodnog vremena, skoknuti na forum.

[vita_jela]

Ma to žene često koriste, draži mi je muški način- pošoraju se i tko dobije dobije.
Žene uništavaju jedna drugu zavišću i naguravanjem, žalosno je to gledati, naporne su i jadne.
I onda se čude što ih nema u nekim sferama i na visokim pozicijama.

[ex anais]

vita_jela kaže:

Ma to žene često koriste, draži mi je muški način- pošoraju se i tko dobije dobije.

Iznenadila bi se.

Žene uništavaju jedna drugu zavišću i naguravanjem, žalosno je to gledati, naporne su i jadne.
I onda se čude što ih nema u nekim sferama i na visokim pozicijama.

Dok su muškarci kooperativni i nastoje omogućiti što ljepše uvjete poslovanja svojim kolegama, ma i mjesto bi im prepustili.
Također, nimalo ti ne pada na pamet da je to žensko ponašanje možda posljedica toga što je jedini način da žena ima ikakvu moć bilo da je dobije osobno od muškarca, a da bi je dobila mora pobijediti konkurenciju. Žalosno, ali istinito. I žene koje mrze žene su inače najveće zagovornice patrijarhata.

[vita_jela]

ex anais kaže:

Iznenadila bi se.
Dok su muškarci kooperativni i nastoje omogućiti što ljepše uvjete poslovanja svojim kolegama, ma i mjesto bi im prepustili.
Također, nimalo ti ne pada na pamet da je to žensko ponašanje možda posljedica toga što je jedini način da žena ima ikakvu moć bilo da je dobije osobno od muškarca, a da bi je dobila mora pobijediti konkurenciju. Žalosno, ali istinito. I žene koje mrze žene su inače najveće zagovornice patrijarhata.

dobro, ali kada koriste onda su vrhunske manipulatorice i upravo im ženski instinkti u tome pomažu i upravo njih zloupotrebljavaju. Na to sam mislila.
Klasični patrijarhat ne podržavam i znam kolike su žene dale i tijelo i dušu za svoje obitelji, a mnoge od njih nisu dobile ni hvala, ni od muškaraca, a kako izvrsno primjećuješ, još manje od žena. Istovrsna agresija je jaka stvar.

Ja nekada govorim babe i za muškarce, pokušavajući istaknuti takvo ponašanje kod oba spola, i time to odljepiti samo i isključivo od žena.
No s pravom si me ispravila.

[Shera]

vita_jela kaže:

Ja nekada govorim babe i za muškarce, pokušavajući istaknuti takvo ponašanje kod oba spola, i time to odljepiti samo i isključivo od žena.

Ništa tako ne odljepljuješ, samo još više učvršćuješ. "Baba" je pogrdna oznaka za ženu i kad ju prilijepiš muškarcu pokušavaš ga degradirati na isti način kao i takve koje označavaš babama, ali istovremeno održavaš etiketu.

Treba potpuno izbaciti iz vokabulara riječi kao što su: kurva, drolja, baba, pizdek, pičkica i sl., i opisivati samo ponašanje.

[trenutna]

Ja imam majku koja je školski primjer pasivne agresije.
Kad mi treba neka pomoć( a zaista se trudim što manje je zatrebati od nje), onda ona sva puna empatije i razumijevanja prihvati, " ma nema problema, samo ti idi, snaći ću se ja"- a kad se vratim samo me dočeka hladan prodoran pogled i...teški uzdah.
Kad čijem taj uzdah ,pun patnje...meni se i zadnja dlaka na cijelom tijelu digne,tlak mi skoči i najrađe bi u tom trenutku nekog ...uffff
Kad je upozorim na to što radi, samo slegne ramenima i kaže onako patnički-
" A što sam ti mogla drugo odgovoriti kad sam vidjela da si već sama odlučila"
Ok, situacija je takva oduvijek i mogu se samo s tim pomiriti i raditi na sebi da iz jednog uha unutra a iz drugog van( iako je jaaako, jaaako teško jer uvijek pomisliš da možda je ovaj put mislila iskreno).
Najveći problem je sad drugi.Sve više sam svjesna da se i ja sada služim tim obrascem ponašanja.
Sve manje izbacujem iz sebe van kad treba a sve više izbjegavam( svjesno ili nesvjesno) obaveze koje padaju na nju, pa da sad ima zašto biti žrtva, i dalje se osjećam krivom ali na neki drukčiji način...čak sam počela u tome i uživati kao da je vraćam za cijelo moje ( s oproštenjem) hebeno djetinjstvo i taj osjećaj krivice koji me sad prati uvijek i u svim situacijama.
Neznam što više misliti...znam samo da stvarno ali stvarno bi trebalo polagati ispit za biti roditelj i ponavljati ako nisi usvojio i svakih nekoliko godina otići na provjeru znanja.
Manje je štete na cesti a redovito moraš servisirati vozilo svake godine, nego što roditelji učine svojoj djeci - a to povlači onda cijeli niz generacija jer se posljedice, ovako ili onako prenose na svoju djecu.
Oprostite na takom dugog postu ali izletjelo sve u dahu ( i još bi mogla tako satima)

[Opato]

...i ja se nekad ponašam pasivno-agresivno, ali uspjela sam prepoznati kada se to događa, taj loš osjećaj bespomoći ili bijesa u sebi i najčešće sam pasivnoagresivna s osobom do koje mi je najviše stalo, prema dečku i to tako da mu nabijam osjećaj krivnje i bacam sarkastične komentare. inače sam vrlo osjetljiva na agresiju (aktivnu ili pasivnu) tako da me to ekstra pogađa kad primijetim kod sebe i jako se trudim oćutiti sve osjećaje i nijanse tih osjećaja koji se javljaju i pronaći način da se osjećam zadovoljnom, ali ono što najviše pomaže da se skuliram je kad me dečko pogleda onako wtf? sa smiješkom
ne treba bježati glavom bez obzira kad se netko tako ponaša jer svatko ima neku falingu, nitko nije potpuno u ravnoteži i uvijek samopouzdan... problem je kad se netko stalno tako ponaša i kad konstantno sipa svoj otrov

evo zanimljivog linka:
http://www.livestrong.com/article/14...iveness/#JUMP2

[nestoslatko]

Prezirem pasivno-agresivne ljude, posebno muškarce, i smatram ih šupcima. Doslovno mi se gade.

[afra]

* Uvijek se slažu s vašim mišljenjem, čak i kada ste uskogrudni.
* Nikada vam ne proturječe.
* Kritiziraju vas, časte sarkazmom i "spuštaju" kad god imaju priliku, sve pod izlikom šale.
* Nikada vas ne suoče sa svojim negativnim osjećajima.
* Izbjegavaju sukobe i svađe.
* Uvijek se ponašaju vedro i veselo pred vama, no drugi kažu kako su negativni i čudni vama iza leđa.
* Uvijek rade suprotno od onog što su rekli da će napraviti.
* Povuku se svaki put kada ih suočite s nekim problemom.
* Kažu kako se možete osloniti na njih, no to ne provedu u djela.
* Zavide vam na uspjehu i umanjuju vašu važnost.
* Uvjeravaju vas kako u stvari problemi ne postoje, kako vi preuveličavate situaciju.

Odavde sam kopirala
http://www.ordinacija.hr/budi-sretan...vno-agresivni/

Nažalost moja majka ima sve ove elemente vrlo izražene cijeli život(barem koliko se ja sjećam iz djetinjstva do danas), osim zavisti na mene kao dijete, ali ima onaj drugi dio da umanjuje moju važnost i svega što sam radila u životu.
Plus naravno sve ove točne nabrojane... joj kako sam prepoznala svaki naš razgovor, svaku situaciju.

Nikad ne želi konfrontaciju, čak i mirnim tonom kad sam ranije pokušavala reći "pa reci mi mama sad konačno u lice sve ono što čujem da govoriš iza mojih leđa", gleda me i uvjerava da me voli i da to nije istina.
Pa te otrovne strelice... glumi, glumi, potpuno umjetno se smije sa rođenom kćerkom cijeli život, i onda u razgovoru ubaci tu i tamo strelicu...
A onda pretpostavljate kad ju pogledam da otkud sad to kaže "ma šalila sam se" ili "nisam tako mislila", a mislila je itekako, cijeli govor tijela, oči, sve ukazuje na to.
Plus što sam milijun puta u svojih skoro pa četrdeset godina života čula od inih drugih članova obitelji, da isti dan kad se meni smijala u lice kao da je sve ok i govorila da mi baš ništa ne zamjera i da me voli, čim sam otišla počela me blatiti i ogovarati.

Milijun puta sam htjela rađe da je otvoreno bezobrazna, agresivna, ma što god a ne ovako, osjećala sam se većinu života užasno zbog te glume, ali takvi ljudi se ne mijenjaju.
Da se ispravim... ne znam da li se baš mijenjaju, ali mogu tvrditi za moju majku da se nije promijenila svih ovih godina niti malo.

Ah da... i cijeli život vodi tako da ona "nikad nije kriva za ništa", uvijek se predstavlja kao najveća dobrica, mirna i klima svima glavom a ono... ma kao da je definicija PA rađena po njoj(nažalost).

[nestoslatko]

Takvi ljudi se ne mijenjaju. Jedino efikasno je pobjeći od njih.

[Opato]

moja sestra ima taj obrazac ponašanja, tipa iskritizira te i onda jer si tako grozan moraš napraviti što ona hoće da se iskupiš. koliko god mene takvo ponašanje pogađalo, mislim da je ona ta koja više pati i nekako sam naučila ne dopustiti da me povrijedi nego joj reći otvoreno što mislim o tome što radi ili ako se naljuti na mene i neće razgovarati, pustim da se ljuti koliko hoće i tek kad dođe sebi imam normalnu komunikaciju s njom, ne zamjeram joj i tad imamo super sestrinski odnos, volimo se i sretne smo. olakotna okolnost je ta što ne živimo skupa i što je moja sestra ispod tog sranha topla i brižna osoba.

znam i jednu curu koja je puno više pasivnoagresivna, u društvu preuveličava i naglašava tuđe mane, ili se trudi saznati tvoje probleme kako bi ti kao bila prijateljica, a neverbalni govor tijela isijava mržnjom, obećaje ti stvari koje ti rođena majka ne bi napravila, a zapravo ti ne bi napravila ni najjednostavniju uslugu... pokušavala sam doprijeti do nečega iskrenog u njoj i previše puta sam se opekla, tako da je sada izbjegavam u širokom luku.