duhovne posljedice suicida

[šugavo pseto]

2+2=3 kaže:

pa u karmu vjerujem čisto zato jer ne želim vjerovati da zlo ostaje nekažnjeno.
nadam se da će svi koji su uzrokovali zlo proživjeti živote kakve su živjeli oni koje su tlačili.
a što se duhovnosti tiče, ja sam tragaoc za odgovorima i zanima me svačije mišljenje.

tako možeš vjerovat i u kršćanski raj i pakao i tamo budu kažnjeni koji čine zlo, u što ćeš vjerovati stvar je izbora, i ja sam jako znatiželjan al još uvijek ne mogu dokučit što bi to bila duhovnost, a napisano je na tone knjiga o duhovnosti i sam sam ljep komad toga pročitao, ali i dalje mi nije jasno, što ne mora značit da je problem u apstraktnom konceptu, možda sam samo ograničenih kognitivnih sposobnosti

[2+2=3]

pa i ja sam dosta toga pročitao i nije mi jasno.
što ne znači da ću prestati tražiti.

duhovnost bi po meni bila ljudska težnja za razumijevanjem postojanja i postanka.
nama kao da je u genima vjera u postojanje više sile.
a znatiželja definitvno je.
još od prvih ljudi koji su radili rituale sa preminulima do organiziranih religija sa ogromnim brojem sljedbenika koje se nameću kao mjerodavne za davanje odgovora.

[Bagi9]

2+2=3 kaže:

Bagi9

kako bi objasnio suicid u trenutku ludila?
meni u familiji, jedna osoba kojoj je bila dijagnosticirana psihička bolest, ubila se u trenutku psihotične epizode.

ja znam da u tom trenutku ta osoba nije bila pri zdravom razumu.
da li takav čin po tebi nosi negativnu karmu?

kakvu uopće duhovnost imaju psihički bolesnici?
može li se to objasniti kroz duhovnost?

>da li takav čin po tebi nosi negativnu karmu?

Sigurno da joj je bilo jako teško kad je tako nešto napravila.
Moj pogled na život je da je život blaženstvo, vječna mudrost i vječno postojanje.
Život je proces vječnog razvoja koji nikad nije počeo, niti će ikad završiti i odvija se u kozmičkim ciklusima evolucije i involucije.
U tom smislu, onaj tko je napravio samoubojstvo samo je prekinuo određeni ciklus i nastavit će tamo gdje je stao. Martinus, ako ste pročitali gornji članak, govori da takvo biće neće doživljavati duhovne svjetove u onom intenzitetu kao biće koje normalno napusti svijet prirodnom smrću i da će nastaviti svoju evoluciju dalje u slijedećoj inkarnaciji.

Moje mišljenje je da su te prijetnje paklom, 'plačom i škrgutom zubi' izmislili oni koji nisu bili utemeljeni u svijesti blaženstva, tzv. Kali yuga brahmani iliti svećenici mračnoga doba.
Kad je netko utemeljen u svijesti blaženstva nije opterećeni tim pojmovima kao negativna karma. Meni to djeluje kao želja tih mračnih tipova da drugi pate jer i sami nisu došli do tog stanja blaženstva.
Martinus kaže da su duhovni svjetovi prekrasni i da onoga tko napusti materijani svijet čekaju predivna iskustva. Naročito one koji su duhovno razvijeniji i zbog toga duže ostaju u višim sferama, no na kraju svi ipak dolaze do carstva blaženstva iz kojega se inkarniraju na zemlju.

[tanita]

2+2=3 kaže:

....duhovno, religije ga uspoređuju sa činom zbog kojeg se ide u pakao.
kršćanstvo ga smatra kršenjem pete bojže zapovijedi "ne ubij" i smatra se teškim grijehom, samoubojicama svećenik ne dolazi na pokop.
"Bog je taj koji odlučuje kad i kako osoba treba umrijeti. Uzimanje sile u svoje ruke prema Bibliji je bogohuljenje."
slično je sa islamom i judaizmom.

mene zanima mišljenje onih koji se smatraju duhovnjacima.

pa nije baš u pravilu tako, vec prije ovisi od svecenika do svecenika.....
znam za nekoliko slucajeva gdje su svecenici uredno odlazili na pogrebe ljudi koji su pocinili samoubojstvo i uredno za njih služe mise....što je nekako i logicki, ako je svrha svecenika i religija pomoci covjeku da se približi bogu...uostalom, ako stvarno vjerujemo da je bog taj koji odlucuje kada ce covjek umrijeti, onda covjeka nemreš okrivljavati za smrt koju si je sam prouzrocio svojom rukom...jer, ipak mu je bog pomogao da uspije u svom naumu....

inace, osobno smatram da suicidom covjek ne postiže ništa na tom duhovnom putu vec, da se samo vraca na pocetak....ali, opet s druge strane, što ako je taj covjek kroz taj suicid nešto morao nauciti na tom svom duhovnom putu?...tko smo mi ili religije da mu sudimo?

[Baphomet]

tanita kaže:

....ali, opet s druge strane, što ako je taj covjek kroz taj suicid nešto morao nauciti na tom svom duhovnom putu?...tko smo mi ili religije da mu sudimo?

Upravo tako, nema smisla to suditi, tim činom on nije naudio nikome već je sam odlučio šta da napravi sa svojim životom.

A ako idemo i dalje zar je smislenije živjeti radeći od jutra do mraka i onda sa ponižavujućom mirovinom gladovati do smrti ili skratiti taj put do smrti za desetak godina?

[Horz]

tanita kaže:

znam za nekoliko slucajeva gdje su svecenici uredno odlazili na pogrebe ljudi koji su pocinili samoubojstvo i uredno za njih služe mise...

I pri tome uredno naplatili uslugu. Ja poznam i povijesne situacije kada su isti krstili tenkove i ostalo oružje...i opet naplatili uslugu, direktno li indirektno.

Svrha svećeničke klike nije pomoć pri prelasku na drugu stranu, već materijalni interes lobija za koje su vezani. U takvim situacjama uvijek ostajemo sami, bez obzira na vjerska uvjerenja.

Ja ljudsku populaciju dijelim na tri osnovne skupine; građani, svećenstvo i mafija.

Svečenstvo, kao i mafija su uvijek bili špekulanti krucijanlim emocijama građanstva. U osnovi, obje sorte se bave emocijom straha i to debelo naplačuju.

tanita kaže:

inace, osobno smatram da suicidom covjek ne postiže ništa na tom duhovnom putu vec,?

Postiže jednako kao i netko tko je umro prirodnom smrću. Mehanika prelaza iz jedno stanje u drugo ne radi razliku na temelju načina. Vrsta okikača kojim se živo biće katapultira prema van ne igra nikakvu ulogu. Suicid, yogiske tehnike, halucinogeni - rezultat je uvijek isti. Gore ne postoji "mehanička vaga" koja mjeri po sistemu dobro-zlo. Energija zemaljskih živih bića, kao zemaljska svijet se ne repoducira u istoj formi, već odlazi u skladište novog životnog potencijala. I kako se životni potencijal kuha u tom kozičkom loncu, iznova rađaju materijalne i(li) nematerijalne forme, kao manifestacije onoga šta percipiramo kao materijalni život ili fizičku egzistenciju.

Na božanski mehanizam, koji odlučuje o tome šta će "iskuhati" od namirnica koje ima u skladištu i na koji način će ih (ili neće) reproducirati u novo iskustvo, zemajska bića, koja se vode sa percepcijom svijesti ili nekom religijskom doktrinom nikada neće shavtiti ili okusiti. Jer ti mehanizimi, odnosno taj algoritam koji hendla ukupnu kreaciju je uvijek jedn korak ispred samog segmenta od kojega je načinjem.

Kako piše u jednoj knjizi; "Od praha smo stvoreni i u prah se vraćamo..." To je ujedno i posljedni uvid, kojeg u našem stanu možemo dosegnuti.

[2+2=3]

moje osobno mišljenje je (mislit ćete da sam lud) da je suicid u većini slučajeva častan čin i izraz slobode.
po meni ima nešto veličanstveno uzeti sudbinu u svoje ruke.
jer u životu od trenutka kada smo rođeni, malo toga sami odabiremo.
unaprijed nam je određeno mnogo toga a s tim i nametnute norme.
dobili smo slobodu ali striktno unutar strogo određenih okvira.

a suicid je srednji prst bogu (ako postoji) i njegovim nakaradnim pravilima, neću igrati ovu igru.

po meni, treba to izvesti na način koji je etičan, ne treba iza sebe ostaviti nered.
treba kupiti grobnicu i ostaviti sa strane nešto novca za pokop tako da materijalno ne opteretite familiju.
treba napisati oporuku da se članovi familije kasnije ne svađaju oko ostavštine.
treba ostaviti poruku u kojoj se objašnjava kako "ne optužujete nikoga za ništa, da ste sami odabrali to zato jer niste sretni svijetom kakav je i da se nadate da ćete u nekom drugom obliku postojanja biti sretniji".
možda najvažnije u svemu je da treba to učiniti daleko od očiju svojih bližnjih jer meni bliska osoba je otišla na ružan način i to su scene koje proživljavaš svaki put kad zatvoriš oči.
i metoda je bitna, pilule, vješanje, bacanje sa zgrade i slično su nepromišljena metoda.
po meni najbolja je vatrenim oružjem, brza je i ne možeš falit.
recimo neki revolver većeg kalibra .357, i ljudi si pucaju u sljepoočnicu što je također sebično jer netko će morati doći na prepoznavanje, najbolje je pucati iza uha, malo poviše, tako ćeš izgledati normalno kao pokojnik.

[Horz]

2+2=3 kaže:

moje osobno mišljenje je (mislit ćete da sam lud) da je suicid u većini slučajeva častan čin i izraz slobode.
po meni ima nešto veličanstveno uzeti sudbinu u svoje ruke.
..

Možda ne toliko častan koliko veličanstven (dobro govoriš). Jer čast, ponos, sloboada... su izrazi ega a sam čin suicida je izraz direktnog predanja. Ili neke vrste kompromisa sa bogom. Pri tome ne mislim na osobe koje pate fizički, umno ili duhovno, već na entitiete koji su dovljno zreli za prelaz na bilo koju drugu stranu.

Osobno, ne podržavam čin suicida, koji je uvjetovan problemom, teretom ili bilo kojom vrstom poremećaja, jer vjerujem da se takvim personama može pmoći. Imam i negativno mišljenje o pobačaju. Ali podržavam suicid entiteta, koji dobro rezoniraju stanje rađanja, života i smrti. Ta percepcija je je duboko utkana u sve avatare, pa je tako, nama zapadnjacima u tom kontekst najbliži lik Krista, koji svojevoljno predaje ovozeamaljsko iskustvo (ili "grijeh"), kako bi nas poučio apsolutnoj božanskoj ljubavi.

Korespondencija ovom stanju je usprediva sa stanjem svijesti svih avatara, abrahamskih ili ističnjačkih religija. Poruka je uvijek ista; "Nema straha od smrti!".

[2+2=3]

pa da, nisam o tome razmišljao tako ali, Isus je svjesno znao da ide u mučeništvo i smrt.
njegov se postupak definitivno može protumačiti kao suicid.

slažem se da su čast i ponos izraz ega, ali ne slažem se da je sloboda izraz ega.
mislim da je sloboda, istinska težnja bića.

[Empyreus]

a suicid je srednji prst bogu (ako postoji) i njegovim nakaradnim pravilima, neću igrati ovu igru.

po meni, treba to izvesti na način koji je etičan, ne treba iza sebe ostaviti nered.
treba kupiti grobnicu i ostaviti sa strane nešto novca za pokop tako da materijalno ne opteretite familiju.
treba napisati oporuku da se članovi familije kasnije ne svađaju oko ostavštine.
treba ostaviti poruku u kojoj se objašnjava kako "ne optužujete nikoga za ništa, da ste sami odabrali to zato jer niste sretni svijetom kakav je i da se nadate da ćete u nekom drugom obliku postojanja biti sretniji".

Kakav je to srednji prst Bogu? sve je bog navodno stvorio i recimo da je svaka duša dio ili lokalno utjelovljenje Boga. Ovako izgleda da ti je ipak stalo do toga kako će bog reargirati, kako će se osjećati nakon toga, kako će se nositi sa time itd.

Ovdje bi eventualno minimalno bila prihvatljiva poruka na kojoj piše nešto u stilu 'žao mi je zbog silne krvi'.

A što ako ima zagrobnog života? ti si želio ukinuti svoj život ali eto on se nastavlja dalje. Pa ono, recimo dođeš pred bićem svjetlosti i počinješ imati life review, možda ti kažu da si zeznuo cijelu lekciju i da se moraš ponovno reinkarnirati, što ćeš onda? "ajde odjebite svi od mene! gdje je ured boga i gdje mogu dati otkaz? postoji li ovdje opcija za duševnu eutanaziju?!"

[2+2=3]

ako bog postoji nadam se da ima dobar izgovor - Woody Allen

ako je bog napravio svijet ovakvim kakvim je, onda je seronja.
mjesto patnje i konfuzije gdje ne učimo nego smo dresirani.

i takav bog bi zaslužio srednji prst.

[bubi mir]

NIje rjesenje... sto moras proci, moras proci : fatalist:

[pukovnikz]

2+2=3 kaže:

ako bog postoji nadam se da ima dobar izgovor - Woody Allen

ako je bog napravio svijet ovakvim kakvim je, onda je seronja.
mjesto patnje i konfuzije gdje ne učimo nego smo dresirani.

i takav bog bi zaslužio srednji prst.

1. Onaj tko počini suicid je definitivno u paklu za života, nakon smrti ne znamo

2. Bog, vjerujem, da se radi o našoj izvornoj prirodi, stanje di smo svi Jedan, nema Boga u smislu nekakvog super bića koji zapovjeda, već je to izvor, a kako smo se našli u ovoj patnji to je već metafizika

3. Na drugim temam sam već napisao, nismo tu da se učimo, tu smo da se igramo, jedino što smo očito prije izabrali igru i sad nema tipke za kraj igre, duhovnost je potraga za gameoverom

4. Bog opisan na način, kako to vide vjerski fanatici, doista bi zaslužio srednji prst i nema logike da postoji, jer da postoji i on bi bio dio očitovanog

[2+2=3]

pukovnikz kaže:

3. Na drugim temam sam već napisao, nismo tu da se učimo, tu smo da se igramo, jedino što smo očito prije izabrali igru i sad nema tipke za kraj igre, duhovnost je potraga za gameoverom

to mi još zvuči najsmislenije.
jer mi tu ne učimo, oblikuju nas forsirane okolnosti.
što je isto ko dresura.
mnogi ljudi u zrelim godinama kažu:"puno sam patio u životu ali ne bih ništa mijenjao jer to me oblikovalo u ovo što sam danas"
a ja si mislim, e sad zamisli da se nisi morao boriti za preživljavanje cijeli životni vijek, mogao bi se posvetiti radu na sebi i danas biti neka druga osoba.

tu nemamo sebe, svaki vjetar koji puhne, mijenja nas, oblikuje prema sebi.
a u jednom životnom vijeku, pušu mnogi vjetrovi.

na kojoj si to temi pisao, zanima me da pročitam.

[Empyreus]

2+2=3 kaže:

to mi još zvuči najsmislenije.

Ali nije, nego je bolesno. Neki idu toliko daleko da recimo tvrde da smo kao duše birali sve u ovom životu, i odredili točne varijable svih iskustva i sve. To ide protiv naše same psihologije a eto duša se ni po čemu bitnome ne razlikuje od psihe bez tijela. Patnja je kontinuum, od lake i beznačajne boli do nezamislivog i neopisivog mučenja gdje ako si još sposoban moliš za smrt. Mazohizam sa strane, mislim da čak i oni imaju određeni prag gdje jednostavno kažu 'nema šanse da bi ovo želio doživjeti'. A kamoli da bi mi eto recimo željeli i prije smrti odabrali doživjeti patnju koja ide sa prosječnim životom - i to po nekima ponovno i ponovno. Sa time da neke duše očito biraju hardcore mode.

Takav sustav također zaslužuje srednji prst. Ne znam ako je to točno zašto još uvijek nije nastala pubuna i kolaps sustava u tim sferama gdje se duše navodno nalaze.

[yakuzza]

2+2=3 kaže:

a suicid je srednji prst bogu (ako postoji) i njegovim nakaradnim pravilima, neću igrati ovu igru.

Ne postoje "Božja nakaradna pravila", postoji Život, energija koja se manifestuje u najrazličitijim izrazima znanim i neznanim - nama to deluje kao nekakvo zasebno postojanje formi "ja, ti, svet", zapravo je to sve jedan Život. Biti svestan ograničenja je put ka razograničavanju svesnosti, mi smo na tom putu, ma koliko nam se činilo da je sve "nakardna pravila", ona su samo u nama.

Mogućnost ukidanja vitalnog protoka ograničene forme jednako je iluzorno kao i iluzija ograničenosti - posebno ona neprijatna koja navodi svest na potrebu za "shut down" iz neznanja da će time naći rešenje za svoju zamišljenu patnju koja za nju predstavlja privremenu stvarnost. Dakle, patnja dolazi samo iz samoograničavanja vitalnih funkcija - a mi ljudi smo postali majstori u tome, ne od "Boga" - životinje na pate na načina na koje je samo čovek sposoban da pati usled različitih razvijenih atributa (pune svesti, pune zamagljenosti svesti, visoke sposobnosti imaginacije i preoštrog intelekta koji je pogrešno baždaren do mere da nesvesno čovek teži da ga otupljuje).

[pukovnikz]

2+2=3 kaže:

to mi još zvuči najsmislenije.
jer mi tu ne učimo, oblikuju nas forsirane okolnosti.
što je isto ko dresura.
mnogi ljudi u zrelim godinama kažu:"puno sam patio u životu ali ne bih ništa mijenjao jer to me oblikovalo u ovo što sam danas"
a ja si mislim, e sad zamisli da se nisi morao boriti za preživljavanje cijeli životni vijek, mogao bi se posvetiti radu na sebi i danas biti neka druga osoba.

tu nemamo sebe, svaki vjetar koji puhne, mijenja nas, oblikuje prema sebi.
a u jednom životnom vijeku, pušu mnogi vjetrovi.

na kojoj si to temi pisao, zanima me da pročitam.

Pisao sam na sličnim temama, dakle ovako otprilike:

Bog je postao mnoštvo - dakle, u svakom od nas Bog je ona izvorna priroda(svijest) koja je na neki način zajednička, a kad se ona razdjeli na mattricu govorimo o pojedincima

Vjerojatno smo se utjelovili u višim svjetovima (kažu da ima 7 viših i sedam nižih svetova) dakle nešto poput raja, a onda smo polako htjeli biti jedan bolji od drugog, što znači da bi pali u niži raj, još uvjek raj, ali takakv da se više razlikujemo...

Mic po mic, očito se pada na navio u kojem vladaju dodatni efekti straha, nesigurnosti, požude... i tada je igra vrlo gruba i uvjerljiva, što je najgore izgubimo svijest o sebi i mislimo da smo igrač.

Jer po meni nema druge želje osim igre, a kad želimo pobjediti igra postaje grublja, sve ostalo je održavanje tijela/egzistencije.

[Srebrni-medvjed]

pukovnikz kaže:

Pisao sam na sličnim temama, dakle ovako otprilike:

Bog je postao mnoštvo - dakle, u svakom od nas Bog je ona izvorna priroda(svijest) koja je na neki način zajednička, a kad se ona razdjeli na mattricu govorimo o pojedincima

Vjerojatno smo se utjelovili u višim svjetovima (kažu da ima 7 viših i sedam nižih svetova) dakle nešto poput raja, a onda smo polako htjeli biti jedan bolji od drugog, što znači da bi pali u niži raj, još uvjek raj, ali takakv da se više razlikujemo...

Mic po mic, očito se pada na navio u kojem vladaju dodatni efekti straha, nesigurnosti, požude... i tada je igra vrlo gruba i uvjerljiva, što je najgore izgubimo svijest o sebi i mislimo da smo igrač.

Jer po meni nema druge želje osim igre, a kad želimo pobjediti igra postaje grublja, sve ostalo je održavanje tijela/egzistencije.

Zemlja nije ni raj ni pakao nego čistilište što znači da moraš sam procijeniti tko je vjerodostojan duhovni učitelj i njemu se predati. Na Zemlji anđeli i demoni žive zajedno i sve ovisi o tome koliko ti je jaka vjera

[Diego Rivera]

Srebrni-medvjed kaže:

Zemlja nije ni raj ni pakao nego čistilište što znači da moraš sam procijeniti tko je vjerodostojan duhovni učitelj i njemu se predati. Na Zemlji anđeli i demoni žive zajedno i sve ovisi o tome koliko ti je jaka vjera

ja bih rekao da Zemlja može biti i raj i pakao, ovisno kakvom je mi (ljudi) napravimo, a i svatko sam za sebe može puno toga napraviti (ili ne napraviti).

[yakuzza]

dr. diego kaže:

ja bih rekao da Zemlja može biti i raj i pakao, ovisno kakvom je mi (ljudi) napravimo, a i svatko sam za sebe može puno toga napraviti (ili ne napraviti).

Zemlja je raj u svom izvornom obliku, dakle, nazovimo je tako samo. No, čovekov "Raj" može se desiti samo u njemu samom, kao i "pakao" dabome, ovisno od ograničenja u kojem se nalazi njegova svest.