malo o osjecajima...

[LaTiTeA]

Evo... da krenem odmah sa konkretnim pitanjem...

Da li se prepustate osjecajima ili je strah od kasnijeg povrijedjivanja ipak veci?

Mislite li da je ono malo srece sto cete prozivjeti sada vrijedno one silne patnje koja dolazi kasnije?
Recimo... mjesec dana one srece s njim u usporedbi sa onih pola godine (ako ne i vise) patnje kojih ce vam trebati da ga zaboravite... Bas zato sto vam je tih mjesec dana s njim bilo prekrasno... I sto ste se prepustili osjecajima... i dozvolili si da uzivate...

Prepoznate li taj trenutak?... Onaj kada vam je sa nekim lijepo i prodje vam kroz glavu Jednog dana ce mi biti zao sto ne mogu vratiti vrijeme i vratiti ovaj trenutak... A to ce biti onog dana kada se ovaj ovdje okrene i ode... i onda kada se to i dogodi - sjetite se tog trenutka i te misli koja vam je prosla kroz glavu i shvatite... bila sam u pravu!

Kada ste s nekim (sprotnog spola) na kavi.. i lijepo vam je s njim... pomislite li Bas steta sto je ovo mozda zadnji put da se vidimo...?

A onda... kada taj i ode pomislite I bolje da je otisao... Samo bih se zaljubila i samo bi me povrijedio...

Dogadja li se i vama?

[Kyra]

Laitetica....šta te muči, zlato naše?

Jel'ona narodno-hamletovska jebati ili ne jebati oženjenog?

[kiki-j-zg]

Da razmišljam o mogučnosti da budem povrijeđena onda ne bih od straha iz stana izašla a kamoli nekoga pustila u svoj život.
Smijeha nema bez suza.
A nakon nekog vremenskog odmaka, ono što je boljelo postane iskustvo i škola i idemo dalje.

[Kyra]

Uuu..kiki je ozbiljno odgovorila...moram i ja onda..da ne ispadne da se samo zezam...

U biti slažem se s kiki.
Ako ću razmišljat negativno i unaprijed misliti na posljedice, onda se nikad neću ulovit ničega.

A ako pak zaista znam da je ta sreća trenutačna i da će mi poslije biti teško, onda ću vjerojatno odustati zbog one tuge kasnije...ipak sam ja fuckin'emotivac...

[LaTiTeA]

Ma ne muci me nista... Samo razmisljam na glas..

Ovo gore sto sam napisala primjetih kod sebe u zadnje vrijeme.

Pricah jednom sa svojom frendicom o tome. Bila je tada u sretnoj vezi, zaljubljena preko usiju... i ja joj velim Nemoj se previse zanositi... Bit ce ti bed kada bude gotovo... Dobro, nisam ju bas htjela ubiti u pojam, ali na kraju, kada su prekinuli... bilo joj je bed. Imala sam pravo. Mislim da cura mjesecima nije mogla doci k sebi... iako se pred nama (manje-vise) dobro drzala...

Ona mi na to rece Pa cemu onda zivjeti kada ces na kraju ionako umrijeti? Ima li nesto u tome?

Bas me zanimalo ima li jos ljudi koji razmisljaju poput mene?
Uvijek na oprezu...

[sweet Irma]

Prepustim se osjećajima. Nije uopće bitno šta se tada zbiva u mojoj glavi, jer ljubav i nema puno veze sa razumom. Prepustim se, jer vjerujem u svaku vezu u koju se upustim. Inače ju ne bih ni započinjala.
Uvijek ima trenutaka koje poželim vratit ili zadržat, ali da se nisam prepustila bilo bi puno propuštenih trenutaka, a to bi meni bilo puno teže za nosit.
Da bilo je situacija kada smo sjedili na kavi i kada sam znala da je vjerojatno zadnji put šta smo tu zajedno i sjedimo i pričamo. Ali u takvim situacijama je bilo prošlosti bez budućnosti.
A ako sam na kavi sa nekim u koga bi se mogla zaljubit i svjesna sam toga, e taj će me i prije nego šta završi ova kava pozvat na još jednu

[lebowski]

Mene cim zensko primi za kitu odmah je ona u pravu. Zar je bitno tko je u pravu, kad te zena primi za kitu? Mislim, njezno, ne s namjerom da ju zgnjeci.
A s druge strane, kad ja nju primim za sisu, ona opet ne popusta. I jebaji ga, onda je opet ona u pravu. I kako onda prekinuti taj gordijski cvor?
Glupace su one zene koje ne primaju svoje decke za pimpace.

[easyrider]

već sam se ponadao da je kiki otvorila ovaj topic.... ah nikad niš od nje...
.... ma sve je to sranje LaTItitiittta, al nemreš bez toga, ....
npr. ja obožavam ljute feferone, i kaj sad... jedem ih, guštam, plačem od sreće, uživancija traje nekolko minuta... i onda drugi dan, jao i pomagaj... neznaš ko više plače od jada, ja ili moj šu*ak....
....sve ti je to sranje moja Tintilinitita....

[Kyra]

Latitea...čekaj sad malo.
Pa ne možeš se u nekog zaljubit i bit u vezi ali ne se previše zanosit jer će kad tad veza puknuti pa ćeš patiti

Kad mi se netko svidja i dostupan mi je (u smislu da je naš odnos ostvariv i u tom trenutku nema neke prepreke), onda ne razmišljam o tome kako će mi biti kasnije...
To ti je ono: kad voljem, voljem.

Ali ako a priori znam da je to nešto trenutačno, onda neću baš grlom u jagode zbog pet minuta sreće.

[sanjalica]

LaTiTeA kaže:

Mislite li da je ono malo srece sto cete prozivjeti sada vrijedno one silne patnje koja dolazi kasnije?

da, mislim da je vrijedno

[GothicA]

Da li se prepustate osjecajima ili je strah od kasnijeg povrijedjivanja ipak veci?

Često zatomljujem osjećaje baš zbog tog straha da ne ostanem povrijeđena ili da nešto drugo ne ode po zlu. Inače nisam tip osobe koji pokazuje osjećaje pretjerano. Ali s face mi se često da pročitati u kakvom sam stanju.

[soks]

uopće ne mislim na situaciju br. 2
možda zato što mi ne treba puno da se ohladim ak se tip pokaže

[GothicA]

soks kaže:
uopće ne mislim na situaciju br. 2
možda zato što mi ne treba puno da se ohladim ak se tip pokaže

Al zamisli da nekog zavoliš i onda recimo počinju sranja.

[Dragonfly]

svaka stepenica ima svoje zakonitosti; zašto preskakat?
Igraj po redu..

[Claire]

Dragonfly kaže:
svaka stepenica ima svoje zakonitosti; zašto preskakat?
Igraj po redu..

vi'sh da znash pisat lipe postove...
bash po mome gushtu...

kratki, emotivni i pametni...i fala qrcu... ne objasnjavash ga...

[Dragonfly]

znam ja sve..samo kad hoću

Eh ja sam se bojala od povrijedjivanja i nisam nikome dopustala da dopre do moje srzi skoro do 21 godine, imala sam svoje drustvo, auto, posao, nitko mi nije ni bio potreban, izlazilo se, brijalo, ponekad bi i to dosadilo pa bi se zatvorila u kucu i mastala da imam nekoga, nedostajao mi netko da me zagrli, svi nekog imaju, ja nikog, ma mislim si bolje i to nego da me netko zahebava i od svih tih ludovanja jednostavno svatih da je covijek orazan dok nevoli, sve je u zivotu prolaz i drustvo, prijatelji, izlasci, sve prodje, al taj netko bi trebao tu ostati da se veselis njime mozda ne toliko ni toj prvobitnoj ljubavi vec dijeljenju zivota, radu, djeci....smislu zbog cega zivis..covijek kasno shvati da se trebao veseliti svakoj sekundi djelica zivota i onoj sitnici, a svi non stop tezimo nekakvoj velicini i savrsenstvu to nas ubija i dok nedodje trenutak vrhunac smrti shvatit cemo da savrsenstvo nepostoji i to smo znali opet i radili smo isto........kad je zivot takav cupav i dlakav

Htjela sam reci i kad sam bila 100% sigurna u njega da je on taj kojem cu se otvoriti opet sam trebala biti drugacija, jer sam vjerovala i bila sretna da je to on i previse sam mu se otvorila, a covijek treba uvijek ostaviti nesto i za sebe, a kad puno das toliko i ocekujes, al se prevaris....kasno..al opet trebas biti pametan i uciti na greskama, a pravila ti tu nema kada i koliko, to se desi i nemozes ni tako bas zivjeti da ti nitko netreba i da te tako nece nitko povriijediti i onda ces puknuti uzeti prvo sto ti je pri ruci i ............

trebas se postaviti od pocetka, eh da se i meni sada vratiti, al neznas nikada sta je zivot, meni kazu da sam pozurila, evo npr. moja jedna koka hodala s tipom 6 godina, vec ono gotovo .....i tako posvadjaju se i prekinu, pomire se, prekinu i tako stalno, nikako da rijese rjese status, vole se a nemogu vise skupa,i odjednom bum ona nadje drugog bude snjim par mjeseci uda se i sretno zive i dan danas vec joj 4 godina........i kaze da nikad pozalila nije e sad ti budi pametan jel se brzo otvorila ili nije, al znam da je sigurno drugacije se postavila od pocetka i nedaj se i bit ce to o.k.

[Alyssa]

Latice pa ti razmislas???
I to jos na glas???
Bome si me ugodno iznenadila a jos mislila da nema nade za tebe

[easyrider]

Luciana kaže:
[B] .....a covijek treba uvijek ostaviti nesto i za sebe, a kad puno das toliko i ocekujes, al se prevaris... [B]

...padaju mi neke misli... to je valjda ona škripa koju čujem povremeno...
... istina je da si čovjek uvijek mora ostaviti nešto i za sebe... al ima nas koji smo takvi da ne možemo istinski voljeti, ako se ne prepustimo u potpunosti.... i ja to nikad nebih mijenjao i mislim da neću jel što je ljubav ako mjerkaš i važeš koliko ćeš dati, a koliko dobiti... jest da boli kad osjetiš da se klima ljubavna vaga, al svejedno... ja kad volim, volim do jaja.... hihihihi