Online igra

[Mammi]

Dosla sam na ovaj podforum sa jednim problemom, te molim sviju koji imaju iskustva (ili volje) da mi pomognu.

Naime, sin je u dvadesetim godinama, zivi jos s nama. Kao i vecina mladih, nema posao. Nadje se nesto par mjeseci, pa opet nista... Problem je u tomu sto on od ujutro, od kad progleda, do navecer bulji u laptop i igra jednu online igru. Kada ga nesto upitam, cekam par minuta na odgovor i vecinom dobijam jako nervozne odgovore, kao "ma sto je... evo sad cu... ma cekaj, ne mogu sad... vidis da igram..." Ako inzistiram da nesto uradi, tada pravi tako nervozne pokrete, baca stvari, lupa vratima... uradi i opet nazad.
Ako mora izaci iz kuce (ima djevojku, ali je i nju zapustio u zadnje vrijeme), cim udje odmah je na laptopu! Smrsavio je, lice mu je poprimilo neku zeleno-sivu boju... za hranom nema interesa. Postao je strasno nervozan, primijetila sam i da mu prsti pomalo drhte.
Jednom sam kriomice pratila (pravila sam se da slazem nesto blizu njega) tu igricu: meni to lici na "Rat zvijezda". Nerealni likovi u nekom imaginarnom svijetu se bore protiv nekih neobicnih bica uz pomoc isto tako nerealnih bica (ovo je laicko objasnjenje, ali htjela sam naznaciti da to nije igrica gdje se "pravi" ljudi ubijaju po tamo nekim ulicama gdje sve prsti od krvi.)

Sto da radim? Ne mogu da ga gledam da ovako sjedi, igra danima tu igricu, nikakve koristi ni meni ni drustvu. Promijenio se,a to mi se uopce ne svidja. Rjesenje bi bio neki posao, ali kako ga naci...

Neka ideja, savjet, prijedlog?

[mr-crime]

Rješenje je poticanje da se bavi nečim kreativnim, recimo ako ga toliko zanima ta igra nek pokuša napraviti neke dodatne stvari za igru, nek nauči nešto ako mu je već toliko stalo do toga. Razgovor je jedino rješenje, ako ga odbija onda to prelazi u ultimatume, oduzimanje interneta ili nešto slično, rizične stvari s obzirom na navedeni karakter i ovisnost.

[Gissel]

Čini se kao opsesija. Iako bi mu trebalo dosaditi u nekom trenutku ...

[josip-presvetli]

Pustite ga nek se igra do mile volje.

Poanta je u tome da prestane sam od sebe. Da se zasiti

Najgore bi sad bilo da mu branite.

To ne vodi nikud. Može dovest do toga da vam on udovolji, ali istodobno vam zamjeri i u duši bude nesretan jer mu mama brani igricu. Ili ako je malo zadrtiji karakter može odvesti u konflikt.

I da povremeno igranje nije strašno. Razvija inteligenciju i usredotočenost

Evo ja igram već godinama par sati dnevno i niš mi nije.

Jasna stvar kombiniram igranje sa aktivnostima na zraku. Bicikl i slično

[Mammi]

mr-crime kaže:

Rješenje je poticanje da se bavi nečim kreativnim, recimo ako ga toliko zanima ta igra nek pokuša napraviti neke dodatne stvari za igru, nek nauči nešto ako mu je već toliko stalo do toga. Razgovor je jedino rješenje, ako ga odbija onda to prelazi u ultimatume, oduzimanje interneta ili nešto slično, rizične stvari s obzirom na navedeni karakter i ovisnost.

Probala. Iskljucila internet, sakrila kablove... on probio susjedovu lozinku i pristekao se...

Da, i ja takodjer mislim da je to vec ovisnost. A toga se bojim...

[Mammi]

josip-presvetli kaže:

...Ili ako je malo zadrtiji karakter može odvesti u konflikt.

I da povremeno igranje nije strašno. Razvija inteligenciju i usredotočenost

Izgleda da je zadrtiji... jer smo vec imali verbalne konflikte zbog toga...

Ali on ne igra povremeno, on igra svaki dan, svo slobodno vrijeme, kojeg na zalost trenutno ima previse.

Razgovarala sam, probavala sve, ne vrijedi. Nekada me poslusa pozorno, nekada me ignorira.

[mr-crime]

Mammi kaže:

Probala. Iskljucila internet, sakrila kablove... on probio susjedovu lozinku i pristekao se...

Da, i ja takodjer mislim da je to vec ovisnost. A toga se bojim...

Postavite metalnu mrežu po zidovima, nije lijepo ali je efektivno, tzv. Faradayev kavez, tu neće susjeda moći uloviti.

[josip-presvetli]

Mammi kaže:

Izgleda da je zadrtiji... jer smo vec imali verbalne konflikte zbog toga...

Ali on ne igra povremeno, on igra svaki dan, svo slobodno vrijeme, kojeg na zalost trenutno ima previse.

Razgovarala sam, probavala sve, ne vrijedi. Nekada me poslusa pozorno, nekada me ignorira.

Pustite ga. Neka se zasiti sam od sebe.

Što god po tom pitanju učinili -ništa neće uroditi plodom -već konfliktom

Vi radite svoje. Kuhajte mu. Kuhajte mu ono što najviše voli. A igranje igrice jednostavno ignorirajte.

Zapravo pravite se kao da uči. I ne smetajte ga.

Tada će on osjetiti apsolutnu slobodu igranja igrice -a samim time će mu brže i dosaditi

Sve dosadi. Ništa ne traje vječno.

Ali zato stvari koje su nam zabranjene nas najviše mame.

Nadam se da ste shvatili kako postupiti.

[josip-presvetli]

Mammi kaže:

Probala. Iskljucila internet, sakrila kablove... on probio susjedovu lozinku i pristekao se...

Da, i ja takodjer mislim da je to vec ovisnost. A toga se bojim...

Jel vidite do čega dovode vaše zabrane!? Odao se kriminalu zbog vas i susjedu krade internet.

Ništa njega neće sprečiti da igra tu igru -a ponajmanje vi.

Poslušajte me gospođo, zabranama i restrikcijama nećete postić ništa.

Jedini spas je da mu dosadi sama od sebe.

[zoki89]

Definitivno je ovisan, i neće samo tako prestati igrati. Možda nakon par mjeseci ili godina ako se zasiti. Najbolje mu možete pomoći stvaranjem neke obaveze. Budući da zapostavlja i curu, teško da ćete pronaći nešto takvog doma. Stoga mu tražite posao. Pokušajte dogovoriti nešto jer pruženu priliku za posao ne može odbiti. Jednostavno se tu ne može logički opravdati. A kada će raditi, sretati će ljude, dobivati novac, te biti 8 sati dnevno manje za tom igricom.

[Death-of-Art]

I ja upadnem u ovisnost o igricama kad nemam posla.
A šta da radim po čitavi dan dok mi je dijete u vrtiću?
Očistim stan i sredim sve... pročitam eventualno nešto...

Igrica mi samo ubije ono vrijeme koje želim da prođe.

Šta ja znam...ja se trudim naći posao, ali mi ne ide.
Samo što ja nemam iza sebe mamu koja će srediti suđe, veš,skuhat ručak, očistit pod, mačkin pijesak i slično.
Nema toga što nisam izokrenula u stanu da ubijem dosadu dok je mali u vrtiću.
Čak sam i ono fine porculanske čaše koje nikad ne koristimo nego služe samo za ukras ispolirala.

A kad imam posao to je već drugi svijet. Onda moram hvatati svaku sekundu da budem s klincem, mužem, itd... ne stanu mi igrice još u to sve.

Ja dijete nit mogu nit smijem zapostaviti jer je apsolutno ovisno o meni.
A tvoj sin je zapostavio curu jer može. Vjerojatno ga i jebe to što nema para da je izvede nekud normalno van. Sve su to jebade u mozgu.

Također mislim da restrikcije i zabrane tu dovode samo do dodatnih poteškoća.
On se mora sam trgnuti.
Na kraju krajeva...ode li to predaleko, u Vinogradskoj imaju najbolji odjel za odvikavanje od apsolutno svega pa tako i tih virtualnih svjetova.
To govorim u slučaju da njega niti posao ne spasi od svega toga.

Aj nek te barem veseli da nije kockar pa da u casinu baca pare. Ove igrice su barem 10 dolara na internetu, platiš jednom i igraš do mile volje. Neki moji frendovi ostave mjesečno u casinu poprilično gadno veliku svotu novaca i to nije baš lijepo.
Onda i ja dobijem poziv u casino... pa ga lijepo odbijem... pa dobijem optužbu da sam asocijalna. I bolesno ovisna o igrici The Sims.

[Mammi]

Death-of-Art kaže:

Vjerojatno ga i jebe to što nema para da je izvede nekud normalno van. Sve su to jebade u mozgu.

Također mislim da restrikcije i zabrane tu dovode samo do dodatnih poteškoća.
On se mora sam trgnuti.
Na kraju krajeva...ode li to predaleko, u Vinogradskoj imaju najbolji odjel za odvikavanje od apsolutno svega pa tako i tih virtualnih svjetova.
To govorim u slučaju da njega niti posao ne spasi od svega toga.

Aj nek te barem veseli da nije kockar pa da u casinu baca pare. Ove igrice su barem 10 dolara na internetu, platiš jednom i igraš do mile volje. Neki moji frendovi ostave mjesečno u casinu poprilično gadno veliku svotu novaca i to nije baš lijepo.

Vjerujem da je frustriran zbog nedostatka novca, jer bi onda mogao i cesce ici na kavu, negdje izvesti curu... ali nije jedini, masa je danasnje mladosti koji na zalost nemaju posao...

Hoces reci da je i on morao dati neke solde da igra ovu igricu? Pa jos i to...

I da, sva sreca da ne ide u casino, jos mi samo to treba!

Cini mi se da bi neki, bilo kakav posao bio rjesenje. Ali kako ga naci??

[Nevjerna]

Mammi kaže:

Vjerujem da je frustriran zbog nedostatka novca, jer bi onda mogao i cesce ici na kavu, negdje izvesti curu... ali nije jedini, masa je danasnje mladosti koji na zalost nemaju posao...

Hoces reci da je i on morao dati neke solde da igra ovu igricu? Pa jos i to...

I da, sva sreca da ne ide u casino, jos mi samo to treba!

Cini mi se da bi neki, bilo kakav posao bio rjesenje. Ali kako ga naci??

Je li završio fakultet, srednju strukovnu? Zna li išta raditi? Malo razmislite o tome da mu nađete bilo što, bauštela se uvijek nađe naravno pod uslovom ako bude htio raditi, ako ne bude onda ga prestat hraniti i davati mu sve na gotovo, dok on igra igrice po cijeli dan, jer će se naviknuti da sve pada s neba, a ne pada, jer vas neće uvijek biti.
Ja razumijem da ljudi mogu biti frustrirani kada posla nema, ali sjedenjem u kući i bježanjem od stvarnosti neće sebi nimalo pomoći ovako kad radi kao konobar, srest će dnevno 300 ljudi, pa zar par mjeseci, upoznat će mnogo novih osoba, pa će se i šansa za nalaženjem posla povećati. Bitno se aktivirati, ovako u 4 zida za kompom, samo može postati depresivan jer zna da je neproduktivan i kad navečer legne spavati zna da je taj dan uludo potrošio.

[josip-presvetli]

Ja ne kužim te predrasude oko uludo potrošenih dana

Zašto mislite da je dan proveden igrajući igricu uludije potrošen dan od konobarenja u bircu.

Pa taj konobar nije niš drugo nego sluga koja po cijele dane rinta za sitne novce. Zar to želite svojem sinu!? Da za drugoga crnči samo kako vi nebi morali gledati ga kako igra igricu. I kako bi vama u vašim očima izgledao normalnijim.

Pustite čovjeka -koji je odavno već punoljetan - da živi svoj život kako on želi, a ne kako mu vi nametnete.

Ako mislite da živi na vašoj grbači -onda nek se izseli iz stana/kuće

Pa da vidite kako će se samoinicijativno zaposliti.

Ali dokle je on s vama -nema potrebe da radi -jer očito ga možete financirati

[Nevjerna]

josip-presvetli kaže:

Ja ne kužim te predrasude oko uludo potrošenih dana

Zašto mislite da je dan proveden igrajući igricu uludije potrošen dan od konobarenja u bircu.

Pa taj konobar nije niš drugo nego sluga koja po cijele dane rinta za sitne novce. Zar to želite svojem sinu!? Da za drugoga crnči samo kako vi nebi morali gledati ga kako igra igricu. I kako bi vama u vašim očima izgledao normalnijim.

Pustite čovjeka -koji je odavno već punoljetan - da živi svoj život kako on želi, a ne kako mu vi nametnete.

Ako mislite da živi na vašoj grbači -onda nek se izseli iz stana/kuće

Pa da vidite kako će se samoinicijativno zaposliti.

Ali dokle je on s vama -nema potrebe da radi -jer očito ga možete financirati

Zato što konobarenjem u bircu čovjek ustane ujutro sa nekim ciljem, ode odradi pošten posao, popriča sa 50ak ljudi dnevno minimalno, pri tome se nekad naljuti, nekad nasmije, nekad upozna nekog zanimljivog, sazna da možda nekome treba baš osoba kakva je on i na kraju dobije novce , dođe kući, ode sa prijateljima vani, ne traži od staraca za kafu, navečer dođe kući i legne u krevet znajući da je taj dan bi produktivan.
Igranje igara, nogomet, piskaranje na forumu you name it, sve je to uredu, nije loše, ne zaglupljuje uglavnom, ali ništa nije dobro raditi 0-24h, jer čovjek postane upravo onakav kako je autorica svog sina opisala, nervozan, nezadovoljan, izbjegava ljude, a to u konačnici nije dobro, jer čovjek je društveno biće i život teče po pravilu rodiš se, radiš i umireš, jebiga tako je.

[josip-presvetli]

Po čemu je pričanje sa 50ak ljudi bolje od igranja igrice?

Po čemu je ustrajanje rano bolje od ustajanja kasno?

Ni po čemu nije bolje ni jedno ni drugo. Bolje je ono što nekoga čini sretnijim. Nekoga sretnijim čine čakule u bircu, nekoga online igrica


Problem nastaje kada jedan svima ostalima nameće ono što njega čini sretnijim. I nedajboze proglašava to normalnijim načinom života.

Ovaj mali je skroz ok, jer ne nameće svoju igricu okolini. On ne tjera svoju mater da počne igrat igricu. I ne uvjerava ju da je to ispravan način provođenja vremena. Ne on to ne radi. Za razliku od vas i matere mu.

On samo uživa u svom slobodnom vremenu koje provodi onako kako on želi.

[josip-presvetli]

A da igrice zatupljuju je najobičniji mit koji su skovali oni koji zbog svojih ograničenja nikad nisu uspjeli odigrati ni jednu igricu

Ovo što on igra razvija inteligenciju. Razvija fokus, usredotočenost i sistematicnost

A nervozan je zato jer ga netko pri tome stalno ometa

Ali šta bi o ometanju znao netko kome su domet cakule u bircu -kad je on konstantno cjeli život ometen na ovaj ili onaj način

[josip-presvetli]

I najbitniji moment od svega on tu igricu igra sa/protiv drugih živih ljudi. Znači postoji socialna interakcija jer mu protivnik nije AI

Ali naravno onaj tko površno gleda na zabavu 21st on to ne shvaća.

Ovo što on radi ekvivalent je nekakvom druženju uz biljar ili kuglanje tamo negdje 50tih godina prošlog stoljeća

[Gull]

Slažem se s Jospiom u većini.
Možda momak nema pametnijeg posla pa mu je bolje igrati igricu nego se mislit što bi.
Možda je trenutno u fazi kad mu je napeta igica, ja se sjećam da bih nekada otkazivao druženja koja bi mi isto bila dobra, jer mi se igrala neka igraca.
I dalje pokaziva sve znake muškosti, nervozan je, svadljiv, kompetativan, ne žali se već pronalazi solucije; pusti te ga, možda je nezadovoljan jer je još mlad za svijet pa se radije igra gdje je netko i nešto.

[Mammi]

Gull kaže:

Možda je trenutno u fazi kad mu je napeta igica, ja se sjećam da bih nekada otkazivao druženja koja bi mi isto bila dobra, jer mi se igrala neka igraca.

hoces reci da si bio u takvoj situaciji? i? kako te popustilo? dosadilo?