Noćne more i noćni strahovi kod djece

[Monstera]

Mirta070 kaže:

Imam curicu od 6 godina koja je do nedavno sama spavala usvojoj sobi ali zadnje vrijeme nocu su nam postale nepodnosljive, stalno bijezi placuci iz svoje sobe gurajuci se nama ukrevet i to svaku noc, tvrdi da se boji mraka, ali ne zeli ostati u svojoj sobi niti kada jos ostavimo upaljenu nocnu svjetiljku, ne znam kako da joj pomognemo da se oslobodi straha...da li je tjerati da ostane u svome krevetu ili joj dopustiti da spava sa nama?

pricajte, al po danu, cega se boji.
pregledajte sobu, razdvojite mitsko i stvarno (sto je smao na tvu, sto u slikovnici, sto u RL).
nadjite nekog super "junaka" medju njenim igrackama i nek ju cuva u sobi.
zajedno malo mastajte, kako se boriti protiv uljeza...carobne rijeci, pokreti....

ja ne mislim da je lose pustiti ju u krevet, medjutim to privremeno rjesava problem.
strah ostaje (jer ona i dalje fantazira sto se dogadja u sobi dok nje nema)
u toj varijanti da ne zeli spavati sama, ja bih prije birala da netko dodje kod nje u krevet, da osjeti da se u sobi nista strasno nece desiti i da istovremeno dobije podrsku (uz to, dodir, rijeci, kad se probudi, joj salju poruku sto je RL, a sto san)

[Ćufta]

Počelo je i kod nas ovaj tjedan, dvaput. Beba 8,5 mj. To strašno izgleda, strašno. Tim intenzitetom je plakala samo jednom u životu, kad je pala iz hranilice

Ne mogu da ju ne uzmemem, a kad ju uzmem gura me od sebe i vidim da nije svjesna okoline. Smiri ju jedino bočica

Što su vama bili okidači?

[Kitteey]

Ćufta, i moj je imao faze vrištanja u snu s nekih 7-8 mj starosti. Trajalo je mjesec, mjesec i pol i prestalo. Isto je bilo prestrašno jer stavimo ga normalno spavati i onda počne urlati kao da ga kolju, uzmem ga gura me od sebe i brani se kao, dosta je trebalo i da skužim da spava ekšuali a ne da ga nešto muči.

Moj recept je bio sljedeći, s njim u kuhinju na meko svjetlo, okomito ga u krilo ili primiti i drmusati blago dok se ne razbudi. Čim bi otvorio oči bi prestalo urlanje al oči pune suza, majkomoja uglavnom, svaki put sam ga budila dok nije prestalo samo od sebe kao što je počelo.

Ne znam da li postoji okidač ili je to uobičajeno al ja sam smanjila gledanje tv-a. Dam mu možda 2 sata sveukupno kroz dan i to je to. Možda je bila greška što je tv stalno radio u pozadini a on je bio manji i očito je to ekstra još proživljavao.

[Ćufta]

Tenks na savjetima, ali čini mi se da se plakanje pogoršalo kad sam upalila svjetlo

Drugi put ga nisam palila, manje je plakala i brže se smirila, ali tek kad je dobila bočicu (i mi smo brže reagirali), povukla dva gutljaja i zaspala. Inače ne koristi bočicu kao utjehu, niti dudu ne ferma baš nešto posebno... Ima otvorene oči ali ne reagira na mene.

TV pogleda ujutro, malo dječje televizije ili teletabise dok se ja umivam, stavljam leće...

Prvi puta kad se to dogodilo je bila neka strka baš pred njeno spavanje, mm i kum su unosili kauč kroz prozor a drugi put se ništa neobično nije događalo (tj. tko zna što ju je taj dan uznemirilo).

Uf

[frikuscha]

Mi se još uvijek borimo s dječjim noćnim morama.
Nakon što su ga s 5 mj. prestali mučiti grčevi, sve se prebacilo na ne spavanje.
J. nikad nije bio beba koja spava. Preko dana možda par putap 20 do 30 min., po noći strava. Sa nekih 6 mj. sam očajno pitala peda hoće li to ikad prestati. Kroz razgovor smo skužili da on zapravo cijelo vrijeme spava. Ono što je on meni objasnio je da su to te tzv. dječje more. To ne moraju ružni snovi; jednostavno mu mozak previše radi. I dok tijelo spava on nikad ne zapadne u dobok san. On možda sanja zelene leptire oko žutog cvijeća. Na van to izgleda strava. Urla kao da ga boli, suze frcaju, nogice lamataju, užas... Nema rješenja, navodno samo prestane sa neke 2 god. Kao neka mu probamo smanjiti aktivnost prije spavanja. Kod nas je to smanjivanje aktivnosti rezultiralo žešćim užasom po noći. Koliko već mogu smanjiti aktivnost tada sedmomjesečnoj bebi koja želi sve vidjeti, odmah i sada. Na kraju smo posustali i odustali i napravili kompletno suprotno svemu; nakon kupanja i večere i pustili ga na podu da se izigra sve dok nije počeo trljati okice od sna.
Do sada smo uspjeli par puta spojiti po tjedan dana super sna.
Ali, ja još uvijek dojim. I sve je povezano sa mnom i sa mojim hormonima.
Počela sam nedavo raditi, tata je na rodiljnom.
Preko dana on je savršeni bebač koji gušta s tatom. Iste sekunde kad ja dođem doma on do jutra visi na meni. Onda kad ne visi; sanja i plače, urla i rida. Kratkotrajni flaster je da ga odnesem u boravak, polako razbudimiz vrištanja, pomazim, opet mu dam cicu i nekako na jedvite jade uspavam na cijelih 30 min.
S tim da on stvarno osjeti svaku moju m. a eto hvala majci prirodi od poroda, unatoč isključivom dojenju 5,5 mjeseci ona dolazi svakih 28 dana.
Po njemu kužim kad trebam dobiti; nemoguć je, ne spava, cendrav je i nervozan, ciceki su mu ružićasti.
Ovo, postaje začarani krug; ne mogu ga sad prestati dojiti unatoč tome što ima doručak, ručak, večeru i međuobrok - jer sa samnom tješi, a nastavak dojenja samo i dalje potencira njegovu nervozu, nespavanje i more.
Ne znam više niti sama što da radim...

[gizmolina10]

Mame, kada djeca pocinju imati nocne more? Moja ima 3 godine iu zadnje vrijeme se zna po noci probuditi, vrisnuti pa poceti plakati i govoriti kako joj je lija bila u sobi , inace vec godinu dana spava sama u svojoj sobi koja je odmah do nase.

[milkica]

Moja mala od 2,5 god

[M.B.]

ima li netko iskustva s noćnim terorima??

ja sam danas prvi puta saznala za to, guglajući noćne more. mislila sam da malac ima povremeno noćne more, koje su počele tak negdje od navršene 2. godine i do sad (ima 2 god. i 3 mj.) je imao nekih 5-6 tih napadaja.

nešto više o tome piše tu i tu.
dakle nekih sat vremena do 2 sata od kad zaspi budi se u jakom plaču, gotovo urlanju i nikako ga ne mogu smiriti. pokušala sam ga uzeti u ruke i u položaju novorođenčeta (stisnem ga uz prsa) ljuljati, pjevati, govorim mu da je tu mama i da se ne boji, onda se legnem s njim u njegov krevet, zagrlim ga, ljuljam ga i pokušava opet uspavati, i ništa ne pomaže opet se ustaje i skoro pa se počne tresti od plača. tek kada ga iznesem iz njegove sobe i stavim u naš krevet onda ga počne popuštati. prvo sam mislila da ga nešto uplaši u njegovoj sobi, ali očito je taj period terora sam od sebe završio dok sam ga ja odnesla u drugu sobu.
dalje nastavi spavati i neko vrijeme mljackajući, a ja ostanem sva isprepadana.
u gore navedenim člancima sam čitala uzroke i moguće da je taj dan bio jače aktivan pa da je i jače izmoren, a možda je lagano frustriran što još ne govori pa mu to predstavlja nekakav emocionalni stres(?).

ako ima tko s iskustvom, zanima me do kad bi ti "napadaji" mogli potrajati?

[micek-jerry]

Joj ja se ne sjecam koliko je nama to trajalo...2-3 mjeseca?
Citala sam o tome i nama ti je djelovala ona preporuka da se prati koliko od usnivanja to krece (obicno oko 2 h nakon) i onda se nastoji dijete probudito malko prije i odvesti na wc da se popisha. Tek toliko da se razbije ta neka faza sna. I kod nas je to funkcioniralo!

[kavopija-14]

mislim da je moja beba imala otprilike 5-6 miseci kad se prvi put javija taj noćni teror, od tada se ponavlja otprilike 3-4 puta tjedno. 3-4 noći zaredom imamo teror, a onda 3-4 noći nema terora. i baš je sve "školski" ... javlja se u prva 2-3 sata spavanja, nekoliko minuta neutješno plače iz sveg glasa, a onda se smiri i opet zaspe. primjetila sam da se to češće ponavlja ako joj je taj dan bija previše aktivan, ako ju je nešto uznemirilo i sl. ali, već smo navikli ... lagano je ljuljamo, tiho joj pričamo ili pivamo, i čekamo da prođe. nismo našli način na koji bi to spriječili. kad bude starija, probat ćemo ovo šta je micek napisala.

[mom2be]

Mirta070 kaže:

Imam curicu od 6 godina koja je do nedavno sama spavala usvojoj sobi ali zadnje vrijeme nocu su nam postale nepodnosljive, stalno bijezi placuci iz svoje sobe gurajuci se nama ukrevet i to svaku noc, tvrdi da se boji mraka, ali ne zeli ostati u svojoj sobi niti kada jos ostavimo upaljenu nocnu svjetiljku, ne znam kako da joj pomognemo da se oslobodi straha...da li je tjerati da ostane u svome krevetu ili joj dopustiti da spava sa nama?

nadovezujem se na post star par godina - imamo isti problem
dijete 6 godina, do nedavno sve ok, u zadnje vrijeme nece spavati u svojoj sobi, plac (pravi, ne cendranje) i bjezanje nama u krevet
boji se da ju lopov ne odnese(?), razgovarali smo s njom, provjeravamo da li su vrata zakljucana, prozori zatvoreni, pokusali sa ususkavanjem u krevet, ostavljenim svjetlima... nista ne pomaze
kad nam u krevet dodje ona onda s placem krene i mladji brat pa se i on uvalja
uglavnom, lose spavamo zadnjih dana
kako rijesiti strah od lopova, ne mozemo uopce skuziti koji je bio triger da se taj lopov odjednom pojavi

[SummerNight]

znas kaj sam ja napravila kad je moja pocela o cudovistima?
dala sam joj carobni prst. skupila sam magiju iz zraka i tetaralno joj utisnula u prst. imala je carobni prst koji je mogao ubiti cudovista.
smijela mi se i rekla da to nije stvarno, ja sam joj rekla da je jednako stvarno kao i cudovista.
i iako joj je bilo smijesno, trazila me carobni prst da joj dam poslje, dosta puta

[mom2be]

ne pomazu takve stvari, "to ne postoji, nije ona mala beba"
jucer kad smo joj rekli da ide u svoj krevet je kroz plac pitala "a cemu nam onda vi sluzite, trebali bi nas stititi"
poludit cu
a mladji brat, kopirant, samo gleda sto ona radi i ponavlja

[SummerNight]

pa nije ni moja popusila, smijala mi se da sam blesava
ali je prihvatila igru, i pomoglo je
ali nsiam mislila da trebas doslovno to, nego nesto sto ce ju umiriti. strahovi su iracionalni i mislim da je nelogicno raconalno objasnjavati ista.
ja bi nesto objesila na vrata, zvona, stavila nekaj ispred vrata... kuzis, da njoj bude lakse
pitala bi ju sto ona misli da napravimo da s emanje boji

[mom2be]

probali smo svasta i nemamo vise ideja a i zivci su nam pri kraju
sve mi rijesimo prije spavanja, dogovorimo, legne u krevet, ostavimo ju i za par minuta ridanje
uvjerena je da ce lopov (?) doci kroz prozor (na visokom smo katu)
brat ju uvjerava da ce njegov ninja srediti lopova al ni to ne pomaze
ne znam otkud joj uopce ta prica, nit smo spominjali kakve lopove, nit je gledala nesto slicno..
osim problema sa spavanjem, ista prica sa strahom se ponavlja i kad treba na wc a mi smo u boravku, nece otici sama na drugi kraj stana da ju lopov ne otme

[SummerNight]

aaa, trebala bi sama zaspati?
to ti ne znam, moja jos nikad nije sama zaspala niti to ocekujem u blizoj buducnosti

salu na stranu, vjerojatno ju je neka usput nacuta prica prestrasila, vjerojatno se ni sama ne sjeca price nego samo osjecaja i lopova, i eto ostalo. proci ce sigurno

[mom2be]

bila je doma par dana pa se spavalo do iza 10 (i islo u krevet oko ponoci )
danas je u vrticu, nadam se da ce pasti k'o pokosena oko 21
bez lopova

inace, da, i mi imamo problem (tata kriv) sto diijete od 6 godina ne zna samo zaspati

[SummerNight]

drzim fige

[pepka]

mi imali par puta nocne terore.
malac 2 godine, pocelo sa 1,5 godinu.
trebalo nam je isto dosta dugo da skuzimo da on zapravo nije budan jer ima otvorene oci i odgovara, ali vidi se da nije sav svoj.
koliko sam ja citala, bolje im je uopce to ne spominjat ujutro jer se oni toga ni ne sjecaju. za razliku od nocnih mora.
isto tako sam citala da ih bolje ne buidit ni ne palit svjetlo, ali nisam sigurna sta je kod nas bolje. uglavnom on vice tamo, tamo pokazujući na vrata i zeli van iz spavace sobe. i skoro uvijek vice samo jednu rijec koju neprekidno ponavlja.
citala sam i to da je najbolje ne razgovarat s njima u u tom stanju jer ih tako bacamo samo dublje u to neko stanje izmedju sna i jave.
jednom je upalila pjesmica iz crtića, jednom nosenje i drndanje u mraku, jednom sam samo cekala da prodje jer se nije dao iz kinderbeta. doslovno ga nisam smjela taknut. vec neko vrijeme ih nije bilo i nadam se da nece. pojavljivali su se po jednom u par tjedana prije..

[Nykas]

Malo dizem temu...
Poceli su nocni terori. Ne redovno, par puta tjedno.
Citam preporuke - ne buditi, ne im pricati... kad svog malog probam dignuti, vristanje. Ako ostane lezati - vristanje.
Ipak ga ba kraju primim pa se nekako smiri. Na kraju se i probudi. Ako bi ga pustila da lezi, mislim da bi urlao do jutra. Ili ne bi? Nismo nikad cekali predugo. Uvijek bi ga krenuli tjesiti, maziti, pricati mu... ali nista ne bi upalilo. Na kraju bi ga digli.
Kaj raditi u toj situaciji? Da ga ipak pustimo? Nemam pojma.... tesko je to slusati.


Poslano sa mog SM-G357FZ koristeći Tapatalk