Što je novac?

[mravac8]

AtkoAtkovic kaže:

A u tom (pretpostavljam, zatvorenom) sustavu količina novca se uvećava ili ne uvećava srazmjerno uvećanju količine rada? Da ne dođe do pucanja novčanih sudova usljed začepljenja radom, i radničkog infarkta?! Ili novčanog.

Nije svaki rad isti. Ako ćemo ocijenjivati prema količini novca (plaći) koju ljudi dobijaju za svoj rad rad političara deset puta je vredniji od rada tekstilne radnice.

Političar će za svoj mjesečni rad biti nagrađen sa 20 tisuća kuna, švelja sa 2000 kuna.

Švelja će u tom vremenu, prema normi, proizvesti određenu količinu haljina, političar će proizvesti određenu količinu, u pravilu, vrlo loših zakona.

Ako se uopće pojavi na poslu. Ako se ne pojavi onda će proizvesti onu legendarnu fotografiju (Kerum sa pršutom na čelu) koja je vrhunska ilustracija društva u kojem živimo.

[nitko drugi]

Nego ako je novac naprosto više-manje neutralno sredstvo razmjene, što se događa pri stvaranju novca ex nihilo? Npr. dođem u banku, oni mi daju kredit, i time stvore (jer ga dotad nisu imali) taj novac koji im sad dugujem, ja s tim novcem idem kupiti stan, itd. Ovo kasnije je jasno - ja sam dobio stan, netko je dobio te novce s kojima može kupiti što hoće, itd. Ali ono prvo nije jasno: što je banka razmijenila sa mnom? Otkud banci moć stvaranja novca? Ili Republici Hrvatskoj, ili Todoriću (barem tih Konzum kupona)?

Mislim da ne možemo odgovoriti na pitanje što je novac zanemarujući to da netko ima moć stvaranja novca ex nihilo, a drugi nemaju, nego moraju razmjenjivati nešto za novac.

[AtkoAtkovic]

Jednostavko kaže:

"Je" ne možeš matematički predstaviti sa "=" (jednako), jer su to različiti pojmovi, premda ponekad "skraćeno" tako pišemo, ali iz konteksta je vidljivo o čemu se radi. Nema tu ničeg "zaprepašćujućeg".

Kako potvrditi tvrdnju da je Seneka čovjek ako ne sa "Čovjek je Seneka"?

[- Sizif -]

nitko drugi kaže:

Nego ako je novac naprosto više-manje neutralno sredstvo razmjene...

Nije neutralno sredstvo, novac 'radi' u korist onih koji predstavljaju spregu bankara i političara, najviše u korist najbolesnijih, tj. najpohlepnijih jer su takvi u prednosti (skrupule su kočnice) i gomilaju na račun onih koji nisu takvi.

Izuzetak bi bile takozvane 'etične banke', ako se zaista drže svojih načela... no takve banke ne predstavljaju ni 0,01% ukupnog bnkarskog sektora i nikad neće ni predstavljati značajan faktor, nažalost...

[AtkoAtkovic]

Čiji je novac? I, zašto ga svi koriste ukoliko nije svačiji?

[addx]

nitko drugi kaže:

Nego ako je novac naprosto više-manje neutralno sredstvo razmjene, što se događa pri stvaranju novca ex nihilo? Npr. dođem u banku, oni mi daju kredit, i time stvore (jer ga dotad nisu imali) taj novac koji im sad dugujem, ja s tim novcem idem kupiti stan, itd. Ovo kasnije je jasno - ja sam dobio stan, netko je dobio te novce s kojima može kupiti što hoće, itd. Ali ono prvo nije jasno: što je banka razmijenila sa mnom? Otkud banci moć stvaranja novca? Ili Republici Hrvatskoj, ili Todoriću (barem tih Konzum kupona)?

Mislim da ne možemo odgovoriti na pitanje što je novac zanemarujući to da netko ima moć stvaranja novca ex nihilo, a drugi nemaju, nego moraju razmjenjivati nešto za novac.

Evo probat cu ja vrlo plasticno objasniti to, iako sam slabo ekonomski naucen, ovo sam rekonstruirao zapravo vise iz teorija zavjera tipa zeitgeist:

Banke su posebne institucije s koncesijom od centralne banke tj. valutnog autoriteta/HNBa(drzave) za stvaranje(zapravo multipliciranje) novca prema pravilima HNBa (drzave).

Banci se dopusta uzeti novac iz buducnosti, po pravilima HNBa i materijalizirati ga u sadasnjosti.

Banka pak ima zadatak tako generirani novac razdijeliti dalje, firmama i gradjanima.
Pri tom banka mora paziti da daje novac onima koji imaju izglednu buducnost tj. moci ce ga vratiti, ili prema uputama HNBa odredjenim skupinama ovisno o nekakvim centralnim strategijama itd.
Banke tu, dakle, snose rizik lose procjene u tom pogledu. Ukoliko klijent ne vrati kredit, banka ga mora namiriti svojim pravim novcem.
Na taj nacin je HNB delegirao raspacavanje "novca iz buducnosti" bankama kao i rizik vracanja tog novca "nadolazecoj buducnosti.

Raspacavanje novca iz buducnosti je ono sto nas "tjera naprijed" ka toj buducnosti u kojoj taj novac postoji (tj. vracen je kredit, znaci zaradilo se, stvorilo se ono sto smo uzeli nekad iz buducnosti).

To je ta "moderna ekonomija" (nastala multipliciranjem) koja mora ici naprijed, ne smije stati, inace ce se pojaviti "kriva buducnost" u kojoj nema novaca koji su trebali biti i nastaje ekonomski krah - eskalacija dugova.


-


Osobno mislim da to sve skupa treba odjebat, polako smanjiti i istrijebiti multipliciranje. Napredak treba biti slobodan a ne prisilan. Tu se opet svodim na ono da treba naci balans izmedju civilizacije i necivilizacije. Otvorit cu temu o tome, znam da i cestar voli tu pricu.

Trenutno, otkad smo civilizaciju izmislili picimo nekontrolirano u tom smjeru pa kud nas odvede. Ja bi se vratio na pocetak civilizacije, gdje je postojala mogucnost biti/uci ili ne biti/izaci iz civilizacije. Ako vecina ljudi ima mogucnost izaci iz civilizacije, to je upravo ono sto moze mirnim putem kontrolirati civilizaciju, zauzdavati je kad ode ukrivo.
Ovako kad smo svi ovisni o civilizacijji pa kad nam ne pase - ne mozemo se iskljuciti, izaci iz nje, nego ili pognut glavu i jesti govna ili se moramo sukobiti, sto zna neugodno eskalirati itd. I tako jedemo govna dok ne puknemo svako malo.

[ona1]

- Sizif - kaže:

Nije neutralno sredstvo, novac 'radi' u korist onih koji predstavljaju spregu bankara i političara, najviše u korist najbolesnijih, tj. najpohlepnijih jer su takvi u prednosti (skrupule su kočnice) i gomilaju na račun onih koji nisu takvi.

Izuzetak bi bile takozvane 'etične banke', ako se zaista drže svojih načela... no takve banke ne predstavljaju ni 0,01% ukupnog bnkarskog sektora i nikad neće ni predstavljati značajan faktor, nažalost...

Ja kad kazem neutralan, mislim na to da ne bi trebao pogodovati gospodarstvu, u smislu deprecijacija.

Dobro zapazanje za eticke banke, savrsen koncept, ali dodu babaroge i cica-mica gotova je prica. Nesto slicno, a ipak zastupljenije je islamsko bankarstvo koga zanima, zaista je interesanta koncept.

Poslano sa mog LG-D802 koristeći Tapatalk

[Jednostavko]

addx kaže:

Trenutno, otkad smo civilizaciju izmislili picimo nekontrolirano u tom smjeru pa kud nas odvede. Ja bi se vratio na pocetak civilizacije, gdje je postojala mogucnost biti/uci ili ne biti/izaci iz civilizacije. Ako vecina ljudi ima mogucnost izaci iz civilizacije, to je upravo ono sto moze mirnim putem kontrolirati civilizaciju, zauzdavati je kad ode ukrivo.
Ovako kad smo svi ovisni o civilizacijji pa kad nam ne pase - ne mozemo se iskljuciti, izaci iz nje, nego ili pognut glavu i jesti govna ili se moramo sukobiti, sto zna neugodno eskalirati itd. I tako jedemo govna dok ne puknemo svako malo.

Možda ovo što nam se događa i jest izlaženje iz civilizacije. Tamo gdje nema kontrole tržišta, gdje svatko grabi kako stigne, što je to drugo nego divljaštvo? Razlika je samo u drugim sredstvima kojima se služimo. Ja sam za povratak civilizaciji.

[medonaodmoru]

addx kaže:

Evo probat cu ja vrlo plasticno objasniti to, iako sam slabo ekonomski naucen, ovo sam rekonstruirao zapravo vise iz teorija zavjera tipa zeitgeist:

Banke su posebne institucije s koncesijom od centralne banke tj. valutnog autoriteta/HNBa(drzave) za stvaranje(zapravo multipliciranje) novca prema pravilima HNBa (drzave).

Banci se dopusta uzeti novac iz buducnosti, po pravilima HNBa i materijalizirati ga u sadasnjosti.

Banka pak ima zadatak tako generirani novac razdijeliti dalje, firmama i gradjanima.
Pri tom banka mora paziti da daje novac onima koji imaju izglednu buducnost tj. moci ce ga vratiti, ili prema uputama HNBa odredjenim skupinama ovisno o nekakvim centralnim strategijama itd.
Banke tu, dakle, snose rizik lose procjene u tom pogledu. Ukoliko klijent ne vrati kredit, banka ga mora namiriti svojim pravim novcem.
Na taj nacin je HNB delegirao raspacavanje "novca iz buducnosti" bankama kao i rizik vracanja tog novca "nadolazecoj buducnosti.

Raspacavanje novca iz buducnosti je ono sto nas "tjera naprijed" ka toj buducnosti u kojoj taj novac postoji (tj. vracen je kredit, znaci zaradilo se, stvorilo se ono sto smo uzeli nekad iz buducnosti).

To je ta "moderna ekonomija" (nastala multipliciranjem) koja mora ici naprijed, ne smije stati, inace ce se pojaviti "kriva buducnost" u kojoj nema novaca koji su trebali biti i nastaje ekonomski krah - eskalacija dugova.

U principu da. To ide odprilike tako. Da bi sve bilo u redu, nužan je stalni rast. Ne nužno u svakoj zemlji ali svakako globalno. Inače...jao si ga nama.

[Jednostavko]

addx kaže:

Ako novac sluzi razmjeni izmedju pojedinca i civilizacije, onda ocigledno novac poprima svakakva znacenja unutar civilizacije...

Novac i nije ništa drugo nego ta značenja koja poprima, bez tih značenja ni ne postoji. Sama razmjena je prazan pojam, jer od toga što se razmjenjuje ovisi i značenje novca.

addx kaže:

Ajd za pocetak da probamo nabrojati stvari koje su specificne bas za novac, ako takvih ima?

Spomenuo sam već. Bez obzira na značenja koja poprima, novac je uvijek broj, to je ono što je specifično. Istina je da subjektivno procjenjujemo da li nam je nešto skupo ili jeftino, ali je bitno da je vrijednost uvijek kvantitativno izražena. On sve čega se dotakne pretvara u broj. Ovo me podsjetilo na film "Tri Kondorova dana" u kojemu plaćeni ubojica sažima svoju životnu filozofiju: I don't interest myself in "why". I think more often in terms of "when", sometimes "where"; always "how much".

[wand_1]

ona1 kaže:

opcu ekonomiju smatram drustvenom znanoscu. Znamo kako one nisu egzaktne kao prirodne i neupuceni im zamjeraju izostanak empirijske povrdivosti - sto nije tocno.

Zapravo jest točno da nema empirijske potvrđenosti i teško da je može i biti.

Ozbiljni radovi u ekonomiji sadrze ekonometrijske modele, problem je sto drustvo, kao i gospodarstvo, nema uvijek iste reakcije na odredene akcije stoga se dogada potvrda dijametralno suprotnih stajalista. Jedne godine nobelovu nagradu iz ekonomije podijelili su dvojici autora razlicitih stajalista o istoj temi. Ali kao sto rekoh, kazu znanstvena je disciplina.

Da, problem je u kompleksnosti sustava. U takvim sustavima nikad ne možeš uspostaviti uzročno posljedični mehanizam na linearan i predvidljiv način.

Nisam rekla da cu imati doktorat

Šteta, baš nam treba u Hrvatskoj još PhD-a iz ekonomije i još više ekonomista

Moj pogled je jednostavan, jer mi je jasno.

Jednostavan je jer si ti pojednostavnila.

Kad ti prestane biti jasno onda pocmes komplicirati, pogledaj primjerice videa u kojima financijasi objasnjavaju derivate. A onda, prezentacija je prilagodena sugovornicima.

Ne trebam pogledati, been there, done that

Neke stvari su jednostavne, a neke nisu.

Kvantitativne financije u principu nisu jednostavne, posebno ako je riječ o upravljanju rizicima i fixed income papirima, zbog čega se već 30-ak godina na tim poslovima zapošljavaju uglavnom matematičari i fizičari i to top klase i pod uvjetom da znaju kodirati. Nema ekonomista na tim poslovima.

Ako misliš da je jednostavno, pokušaj ljudima na forumu objasniti jednostavnije stvari u kvantitativnim financijama, npr Black–Scholes formulu ili gausiansku copulu. Ja ti mogu reći da te stvari nisu razumjeli niti mnogi koji su ih koristili svaki dan.

To nije kompliciranje, to jest nešto kompleksno.

Nije tocno. Hiperinflacija se dogada zbog drugih poremecaja u gospodarstvu

Ne, ne mogu se složiti ako misliš na stvari kao što je cost push ili demand pull, to je naivan i površan pogled na stvari, inflacija je prvenstveno monetarni fenomen jer je:

MV = PQ ;

Nijedan inflatorni efekt nije ne-monetarni.

Slobodno obrazloži zašto misliš drugačije.

i vrlo jednostavno se stabilizira. Kad ima volje, ima i nacina. Fiksiranje tecaja uz odredene fine tuning operacije i preko noci rijesis problem.

Možda da ti to bude doktorska teza

Ne, nažalost inflacija se ne može riješiti preko noći. Pođi od prakse, case-studya i nađi tko je to uspio učiniti, ugušiti hiperinflaciju preko noći?

Hiperinflacija se ne može riješiti denominacijom. Tečaj se nema s čim fiksirati, jer tečaj nije niti uzrok inflacije, kupovna moć domaće valute u zemlji rapidno pada, brzina novca se rapidno povećava i na snazi je inflacijska spirala. Ljudi se pokušavaju što brže riješiti novca jer on svaki dan vrijedi sve manje, pa ljudi sve više troše, opća razina cijena raste sve više i počne geometrijska progresija. U Zimbabveu su imali novčanicu od 10 trilijuna dolara koja je realni ekvivalent možda 1 USD.

Vrijednost novca se ne može odrediti dekretom, ona je u glavama ljudi, kada zbog hiperinflacije ljudi gube povjerenje u novac i počne stampedo, to se ne da riješiti u kratkom roku.

Nije tocno. Problem je u jakom bankarskom lobiju i ispreplenosti s politikom. Novac, odnosno pohlepa, problem su, a savrsen sustav u ekonomskom smislu postoji. Ljudi su problem.

Odgovorila sam na ovo. Neovisna monetarna vlast sa ciljem stabilnosti cijena.

Mehanizam me zanima. Kako se na taj način regulira količina novca u optjecaju?

Tehnički kako ? Imaš centralnu banku koja radi - točno što ? Kojim instrumentima povećava ili smanjuje količinu novca u optjecaju ?

I gdje u svijetu to postoji ?

[wand_1]

medonaodmoru kaže:

Novac je solidan onoliko koliko je solidan njegov izdavatelj. Ako je izdavatelj nesolidan tj. izdaje više zadužnica no što realno može vratiti, raste sumnja u povrat realne vrijednosti pa vrijednost tom novcu pada (inflacija). U ekstremnom slučaju može postati posve bezvrjedan (hiperinflacija). Novac je tako uvijek samo preslika realnosti u ekonomiji.

Bez tih mehanizama, svijet kakvog poznajemo jednostavno bi stao.

nitko drugi kaže:

Ali baš po tome Bitcoin, kako mi izgleda, jest izuzetak. Ako ti i ja obavljamo razmjenu posredovanjem kuna, ili konzumovih bonova, uz nas dvojicu tu je u igri i RH, odnosno Konzum, dakle neka moć koja jamči valjanost tog posredujućeg sredstva. No, kod bitcoina toga nema, jamac je neki fiktivni "Veliki Drugi"...

Mislim da krivo razmišljate, izdavatelj novca nije presudan u toj priči.

Vrijednost novca je u potpunosti u masovnoj prihvaćenosti. Dovoljno je da se mnogo ljudi slaže da je nešto novac - drugih uvjeta nema.

Naravno, dodatno pomaže ako je izdavatelj novca jaki entitet, ali to nije uvjet.

Ne znam zašto vas zbunjuje Bitcoin. Izdavatelj Bitociona je Satoshi Nakamoto. To čak nije niti osoba, to je pseudonim. Po meni nešto kao Nicholas Bourbaki.

Vrijednost Bitcoina nije sasvim u povjerenju u izdavatelja, bitan je i model i karaktieristike.

Bitcoin po tome nije bitno različit u suštini od zlata ili srebra. Zlato i srebro su isto tako bili dugo općeprihvaćeni novac, bez obzira da li je netko udario pečat na njega. Tko je izdavatelj zlata ili srebra? Tko ga iskopa, kao i Bitcoina. Imatelj je bitan, a ne izdavatelj.

[wand_1]

nitko drugi kaže:

Nego ako je novac naprosto više-manje neutralno sredstvo razmjene, što se događa pri stvaranju novca ex nihilo? Npr. dođem u banku, oni mi daju kredit, i time stvore (jer ga dotad nisu imali) taj novac koji im sad dugujem, ja s tim novcem idem kupiti stan, itd. Ovo kasnije je jasno - ja sam dobio stan, netko je dobio te novce s kojima može kupiti što hoće, itd. Ali ono prvo nije jasno: što je banka razmijenila sa mnom? Otkud banci moć stvaranja novca? Ili Republici Hrvatskoj, ili Todoriću (barem tih Konzum kupona)?

Mislim da ne možemo odgovoriti na pitanje što je novac zanemarujući to da netko ima moć stvaranja novca ex nihilo, a drugi nemaju, nego moraju razmjenjivati nešto za novac.

Ovdje smo na dobrom tragu.

Recimo, što se događalo kada smo uvodili novu valutu, kunu?

Ti si NBH. Koliko kuna pustiš u optjecaj i zašto baš toliko ? Stvaraš novac ex nihilo i de novo.

Izdavatelj novca je država, ali treba li država zaista novac da bi mogla trošiti?

Ili bolje, kako to da moć izdavanja novca ima i Nakamoto i FED ? Tko im daje tu moć ?

- Sizif - kaže:

Izuzetak[/U][/B] bi bile takozvane 'etične banke', ako se zaista drže svojih načela... no takve banke ne predstavljaju ni 0,01% ukupnog bnkarskog sektora i nikad neće ni predstavljati značajan faktor, nažalost...

To je zanimljiv koncept, te etične banke. Još da su etične i narodne banke, eh..

Međutim čak nije problem niti u običnim poslovnim bankama. Krizu smo imali radi neobičnih banaka, tj onih koje se nisu bavile kreditiranjem, nego nečim sasvim suprotnim od toga.

Takvih nije bilo kod nas, ali smo svejedno osjetili krizu.

addx kaže:

Evo probat cu ja vrlo plasticno objasniti to, iako sam slabo ekonomski naucen, ovo sam rekonstruirao zapravo vise iz teorija zavjera tipa zeitgeist

Iako je Zeitgeist smiješna stvar, ovo objašnjenje je zapravo dosta točno.

[wand_1]

medonaodmoru kaže:

U principu da. To ide odprilike tako. Da bi sve bilo u redu, nužan je stalni rast. Ne nužno u svakoj zemlji ali svakako globalno. Inače...jao si ga nama.

Da. Točno. Slažem se. Pitanje je samo da li je to održivo. Izgleda da nije, ali ne mora biti tako. Linearno razmišljanje daje loše predikcije u svijetu geometrijske progresije.

[Jednostavko]

medonaodmoru kaže:

Da bi sve bilo u redu, nužan je stalni rast. Ne nužno u svakoj zemlji ali svakako globalno. Inače...jao si ga nama.

Ne znam što znači ovo "jao si ga nama"? Ratovi? siromaštvo? uništavanje prirode?... sve to već imamo, a "stalni rast" to još i pospješuje "da bi sve bilo u redu". Stalni rast je po meni bajka.

[wand_1]

Jednostavko kaže:

Ne znam što znači ovo "jao si ga nama"? Ratovi? siromaštvo? uništavanje prirode?... sve to već imamo, a "stalni rast" to još i pospješuje "da bi sve bilo u redu". Stalni rast je po meni bajka.

Tako nešto je i Malthus mislio...

[Jednostavko]

wand_1 kaže:

Tako nešto je i Malthus mislio...

Pusti Malthusa. 90% ako ne i više stvari koje imamo su nepotrebne. Zato mi je taj stalni rast potpuno nelogičan. Sve ti to ovisi od ljudi, wande. Dobra je ona poslovica "Gdje braća nisu bijesna ni kuća nije tijesna".

[wand_1]

Jednostavko kaže:

Pusti Malthusa.

Ne držim ga ja. Ali on je sinonim za linearnu predikciju i to neostvarenu.

S druge strane moderne predikcije su malo drugačije. Human genome projekt je točno na pola planiranog vremena dovršio samo 1% posla. Gotovo svi su projekt proglasili propalim.

Ray Kurzweil je rekao - 1% ? Na pola vremena? Pa praktički smo gotovi

I bilo je tako. Naravno, malo tko bi računao s geometrijskom progresijom rasta tehnologije.

90% ako ne i više stvari koje imamo su nepotrebne.

Znam. Ali ljudske potrebe su iracionalne.

Zato mi je taj stalni rast potpuno nelogičan.

Taj 'stalni' rast ne divergira, ima točke konvergencije. Prvo gomilište je točka gdje cijena proizvoda pada na nulu, a konvergira u tehnološkoj singularnosti.

Zapravo, stalni rast je logičan, samo je pitanje da li je praktično ostvariv.

Sve ti to ovisi od ljudi, wande. Dobra je ona poslovica "Gdje braća nisu bijesna ni kuća nije tijesna"

Znam da je do ljudi. Braća ljudi su u principu bijesni, to nam je u prirodi. Po nekim mojim tezama o razvoju čovjeka, to je ujedno bio i presudni faktor za razvoj i dominaciju Homo sapiens sapiensa.

Pogledaj braću neandertalce, veći mozak od nas, mogućnost apstraktnog mišljenja, robusna tijela prilagođena za preživljavanje u teškim uvjetima.

Jedina razlika je u tome što su oni bili prirodno zadovoljni postojećim i nisu mijanjali način života, nisu svaki mjesec mijanjali oruđa i oružja, nisu lutali svijetom tražeći stalno nešto novo. Imali su određeni mir i zadovoljstvo postojećim, jer im realno de facto ništa nije niti falilo.

Razlika zaista jest u ljudima - u vrstama ljudi. Samo je naša vrsta toliko nemirna i prokleta da mora gurati do kraja - ili sa štitom ili na štitu...

[medonaodmoru]

Jednostavko kaže:

Ne znam što znači ovo "jao si ga nama"? Ratovi? siromaštvo? uništavanje prirode?... sve to već imamo, a "stalni rast" to još i pospješuje "da bi sve bilo u redu". Stalni rast je po meni bajka.

To znači da je naša cijela civilizacija (danas globalna) vezana na tu paradigmu. Dok ne iznađemo i ne dogovorimo se o novoj, nema nam druge nego da održavamo ovu jer ćemo u protivnom doživjeti civilizacijski slom. I ja mislim da je stalni rast krajnje sumnjivo očekivanje što znači da bi se o novoj paradigmi trebali početi dogovarati. Ali nismo još ni počeli.

[medonaodmoru]

wand_1 kaže:

Mislim da krivo razmišljate, izdavatelj novca nije presudan u toj priči.

Vrijednost novca je u potpunosti u masovnoj prihvaćenosti. Dovoljno je da se mnogo ljudi slaže da je nešto novac - drugih uvjeta nema.

Naravno, dodatno pomaže ako je izdavatelj novca jaki entitet, ali to nije uvjet.

Izdavatelj je solidan (sad govorim o državama) kada svoje potrebe primarno namiruje kroz poreze (bez deficita je) ili deficit namiruje zaduženjem koje je bar dijelom vanjsko. Ako ih namiruje dobrim dijelom kroz primarnu emisiju, ubacuje previše novca u sustav i on postaje kvaran ko' neprokuhano mlijeko. Obično traje vrlo kratko vrijeme dok to ne izazove inflaciju, odnodno, dok ga stanovništvo ne počne zamjenjivati za nečiji tuđi, "čvršći" novac.