Opsesivno-kompulzivni poremećaj - opća tema

[Niska Grana]

chemgirl kaže:

U kojoj sam fazi trenutno, je li prekasno za povratak na normalu...mislim znam da je to ne moguce i da okp traje cijeli zivot ali zelim znati sto je slijedece...hoce ili ici na bolje ili gore...btw moji roditelji nemaju bas interesa me vodit na terapije a sama ne zelim ic jer eto ne volim bolnice/ordinacije i slicne ustanove....i sad mi ostaju samo savjeti preko interneta i screening testovi za koje ionako svi kazu da su nepouzdani.

Nije dobar znak što ti se stanje pogoršava i to ti je dobar pokazatelj u kojem smjeru se kod tebe stvari kreću.
Po mom iskustvu što "dalje" OKP uznapreduje, to teži i dulji je put u normalu.
Iskreno, šteta što se patiš "samo" zato jer ne želiš ići sama i ne voliš bolnice.
Jer kod psihijatra ionako nećeš biti sa roditeljima, a psihoterapija se ni ne mora odvijati unutar bolnice.
Recimo u Rijeci se radi o zgradi van bolničkog kompleksa, a moje mjesto psihoterapije je pak u totalno drugom objektu, na drugom kraju grada.
Objekt ne izgleda nimalo bolnički.

Nemoj se ljutiti, ali imam dojam da pravi razlog tvog neodlaska leži negdje drugdje.

[Chem]

Hvala na savjetima, ne brini ne ljutim se

[Rafael fon]

chemgirl kaže:

U kojoj sam fazi trenutno, je li prekasno za povratak na normalu...mislim znam da je to ne moguce i da okp traje cijeli zivot ali zelim znati sto je slijedece...hoce ili ici na bolje ili gore...btw moji roditelji nemaju bas interesa me vodit na terapije a sama ne zelim ic jer eto ne volim bolnice/ordinacije i slicne ustanove....i sad mi ostaju samo savjeti preko interneta i screening testovi za koje ionako svi kazu da su nepouzdani.

curo okani se interneta tako sam i ja prije odi dokturu i mene moji nevodaju psihijatru moras sama,oni ti mogu samo pomoći bio sam u paklu,nedaj se znam koliko dobra rijec pomaže,otiđi biće ti dobro kao i meni,najgore je u sobi na krevetu se mučiti a niko te nerazumije

[Šeik_90]

Gospođa gordana šikić je vrhunski pshijatar,žena je genijalna bio sam kod nje zbog problema oko alkohola,ali je sve naj,naj....

[Chem]

Hvala svima na savjetima i uputama

[vrp]

Pozdrav svima.. molio bih vaša mišljenja...

dakle.. sve počinje u mladosti, negdje s 7-8 godina.. sjećam se da sam u to doba imao i OBE... (out-of-body experience)
e sad..odjednom u neko doba sam se počeo čudno ponašati... prekidač za svjetlo sam palio i gasio po 10 puta bez objašnjenja... kad bi išao u školu vraćao sam se deset puta u stan da provjerim vodu i vrata toliko često da sam sat vremena ranije morao kretati...
po ulici sam pazio da gazim po pločniku po principu 3 stajanja pa 2 stajanja... u glavi mi se sve vrtilo i sve sam nekako gledao kroz brojeve... imao sam niz koji imam i sad 1121 ili 2122.. iako ne znam od kud mi opće to.. bojao sam se da ću skočit kroz balkon iako to nikad ne bi napravio.. ili bilo me strah imati nož u ruci iako znam da nisam opasan za nikoga...

e sad... proslo je dosta godina...10-15 od toga i problemi su još uvijek tu... čak bi to uzeo zdravo za gotovo kao da sam jedan na svijetu s tim dok nisam slučajno našao jedan tekst na netu i video i skužio da čitav život proživljavam OKP..

manifestacija OKPa u ovim godinama je da mi se zna desit da nesvjesno vodu točim u čašu i proljevam po 10 puta prije nego popijem.. i dalje imam problem s gašenjem svijetla... znam više puta otključat i zaključat vrata u kući i ponovno provjerit... u krevetu se znam okretat milijon puta i tražit pozicije u kojima neću preko "uma" napravit nešto loše nekome... ne pijem sok koji u fližideru stoji otvoren jer imam fobiju da je netko pio iz boce i sad cu se ja zarazit... ne jedem što mi netko nareže i sl..čak zadnje vrijeme i kavu teško pijem u kafićima... dok vozim auto brojim crte na cesti... po principu da mi u glavi kotači od guma prođu kroz dvije crte s suprotne strane kolnika i onda jednu s moje strane.. pozive na mobu startam i prekidam redovito i po 10 minuta.. nekad mi se zna desit da od tolikog prekidanja zaboravim što sam trebao... e sad, zadnje vrijeme mi se počelo manifestirat kroz zaborav.. zaboravljam masu stvari i pod velikim sam stresom... koncentracija na učenje nula.. gotovo dvije godine na faksu nisam dao niti jedan predmet.. osim prepisivanjem... Užas... trebam neki savjet prije posjeta doktoru...

imam i neki čudan strah od ljudi... zapravo ne volim doći zadnji u neko društvo ili se vratiti kući kad imam neke goste... vani imam neki filing da svi pričaju nešto o meni i da me ogovaraju... i u poslu kojim se bavim sve mora biti po nekim jasnim smjernicama.. nekakvi rituali... nekad imam filing da sam kao malo odlutao iz tijela i da sam u mome tijelu živi netko drugi..... osjećam na neki način preveliku empatiju prema ljudima i životinjama... muka mi je kad vidim da netko kopa po kontenjeru... ili kad netko od nepoznatih kolega s faxa padne na ispitu... mislio sam da je moja dijagnoza ADHD....

Hvala

[Rafael fon]

vrp kaže:

Pozdrav svima.. molio bih vaša mišljenja...

dakle.. sve počinje u mladosti, negdje s 7-8 godina.. sjećam se da sam u to doba imao i OBE... (out-of-body experience)
e sad..odjednom u neko doba sam se počeo čudno ponašati... prekidač za svjetlo sam palio i gasio po 10 puta bez objašnjenja... kad bi išao u školu vraćao sam se deset puta u stan da provjerim vodu i vrata toliko često da sam sat vremena ranije morao kretati...
po ulici sam pazio da gazim po pločniku po principu 3 stajanja pa 2 stajanja... u glavi mi se sve vrtilo i sve sam nekako gledao kroz brojeve... imao sam niz koji imam i sad 1121 ili 2122.. iako ne znam od kud mi opće to.. bojao sam se da ću skočit kroz balkon iako to nikad ne bi napravio.. ili bilo me strah imati nož u ruci iako znam da nisam opasan za nikoga...

e sad... proslo je dosta godina...10-15 od toga i problemi su još uvijek tu... čak bi to uzeo zdravo za gotovo kao da sam jedan na svijetu s tim dok nisam slučajno našao jedan tekst na netu i video i skužio da čitav život proživljavam OKP..

manifestacija OKPa u ovim godinama je da mi se zna desit da nesvjesno vodu točim u čašu i proljevam po 10 puta prije nego popijem.. i dalje imam problem s gašenjem svijetla... znam više puta otključat i zaključat vrata u kući i ponovno provjerit... u krevetu se znam okretat milijon puta i tražit pozicije u kojima neću preko "uma" napravit nešto loše nekome... ne pijem sok koji u fližideru stoji otvoren jer imam fobiju da je netko pio iz boce i sad cu se ja zarazit... ne jedem što mi netko nareže i sl..čak zadnje vrijeme i kavu teško pijem u kafićima... dok vozim auto brojim crte na cesti... po principu da mi u glavi kotači od guma prođu kroz dvije crte s suprotne strane kolnika i onda jednu s moje strane.. pozive na mobu startam i prekidam redovito i po 10 minuta.. nekad mi se zna desit da od tolikog prekidanja zaboravim što sam trebao... e sad, zadnje vrijeme mi se počelo manifestirat kroz zaborav.. zaboravljam masu stvari i pod velikim sam stresom... koncentracija na učenje nula.. gotovo dvije godine na faksu nisam dao niti jedan predmet.. osim prepisivanjem... Užas... trebam neki savjet prije posjeta doktoru...

imam i neki čudan strah od ljudi... zapravo ne volim doći zadnji u neko društvo ili se vratiti kući kad imam neke goste... vani imam neki filing da svi pričaju nešto o meni i da me ogovaraju... i u poslu kojim se bavim sve mora biti po nekim jasnim smjernicama.. nekakvi rituali... nekad imam filing da sam kao malo odlutao iz tijela i da sam u mome tijelu živi netko drugi..... osjećam na neki način preveliku empatiju prema ljudima i životinjama... muka mi je kad vidim da netko kopa po kontenjeru... ili kad netko od nepoznatih kolega s faxa padne na ispitu... mislio sam da je moja dijagnoza ADHD....

Hvala

moj brat ima ADHD i isto tako koncetracija poremećena i zaboravnost,moras otici psihiću ša da ti on kaže dijagnozu,OKP imas .... sad ADHD treba doktur

[jednacura_15]

da ne pisem bas stalno na temi o psihofarmacima jer vise ima veze s mojim poremecajem.. moram se ovdje izjadat u nadi da ce mi netko ipak reci nesto sto ce me drzati dok ne odem na kontrolu..

kako sam se u ocaju izjadala na temi o psihofarmacima moram podijelit svoju pricu i ovdje.. dijagnoza mi je okp i panicni.. pijem sad vec skoro 7 mjeseci terapiju fevarin 100 mg. mislila sam da ce uskoro bit opet po starom ali nije bas, naprotiv imam osjecaj da opet tonem, a ako bude dublje od zadnjeg puta stvarno neznam na sta ce to licit i kako cu izdrzat to sve.. opsesivne misli zbog kojih sam tad pocela piti ad su uglavnom smanjene, nestale, isparile kako god, sjetim ih se i uhvati me malo jeza kad ih se sjetim i uzasa kroz koji sam prolazila, ali sto se tice toga vidim napredak.. a sad, neznam jel se to skidaju slojevi jos od prije, jer nije prvi put da sam imala problema ove prirode, ali nikad nisu bili takvi da se nisam prepoznavala i da sam sebe mrzila kao zadnji puta. mislim da je sad jos vise izasla na povrsinu moja anksioznost i tjeskoba, i depresija i beznađe od svega toga i da je to ostavilo oziljak na meni.. evo danas se osjecam tako beznadno, neznam kuda bi kako bih si pomogla i pitam se hocu li ikad vise bit sretna u zivotu kao sto sam bila.. osjecam da sam toliko otupila da nemam osjecaje iako sad placem iz ocaja, nemam skoro nikakve nade za buducnost, samo praznina, a tako mi prije nije bilo i cijelo vrijeme mislim da mi je to od mog poremecaja ali mislim da je ad tu isto imao svoje prste.. jer znam da sam prije pocetka pijenja ad-a imala bar neku vjeru u buducnost i da mi je bilo stalo do mojih doma i da sam imala osjecaje za njih a sad osjecam takvo nistavilo da bi najradije nestala s lica zemlje.

neznam sta da radim, jel mi mozda nije sjeo ad, jesam li ja retardirana jednostavno i nema mi pomoci ili sta mi se dogada. nemogu se nikako skoncentrirati na nista, pokusam si dozvati neku pozitivnu misao skoncentrirati se na da budem sretna u ovom trenutku ali mi mozak to ne dopusta. to mi je uzas, radije bi bila bez ad-a nego ovako. mislim da cu se naruciti kod psihijatrice da mi ukida ovo, jer imam osjecaj da pocinjem imat suicidalne misli kako bi mi bilo najlakse ummrijet, ne zelim to uciniti ali se bojim uzasno i zelim da to sve prestane.

molim vas jel ima kraja ovome svemu, pocinjem gubiti vjeru??

[Chem]

Ja cu ti samo rec da su vrsena istrazivanja i pogodi sto...ad izazivaju prisilne suicidalne misli.

[jednacura_15]

chemgirl kaže:

Ja cu ti samo rec da su vrsena istrazivanja i pogodi sto...ad izazivaju prisilne suicidalne misli.

i sta da ja sad radim, kaj cu se ubit, a to ne zelim a moj mozak mi ne dpusta nista pozitivno.. zovem psihijatricu da me skine sa toga.... ne zelim dalje ovako..popila sam sad misar jedan.. oce mi bit bolje?? neznam sta da radim, imam osjecaj da gubim kontrolu, nemogu se skoncentrirat na nista, maloprije sam i rigala

[jednacura_15]

pretpostavljam da c mi sad bit jos tristo puta gore ako se budem skidala s ad-a jelda?! da barem nisam ni krenula to bit, osjecam se ko fakin robot koji nema nade u zivot.. a nekoc sam bila tako sretna osoba sa sto planova za buducnost...

[Chem]

polako se skini sa toga sta uzimas i prjedi na nesto bolje. ne znam sto bih ti rekla. ne zelis s ubiti zapravo to je kako bih rekla nuspojava od tableta,mozda kad dobijes druge pilule nestane i taj osjecaj. pokusaj naci nesto pozitivno u svakom danu i zapisi si to negdje. malo po malo proci ce. pozz.

Sent from my GT-S5670 using Tapatalk 2

[loachen89]

Dobra večer

Imam jedno pitanje za vas koji se mučite s OKP-om. Kod mene je slušaj pure-o i događa mi se da tipa 5 dana budem puna opsesija i strahova te loše raspoložena, a zatim nekoliko dana (nekada to bude samo jedan dan, nekada više) se dogodi da se odlično nosim sa situacijom, čini mi se kao da su se opsesije utišale i da se udaljavaju od mene. Imate li i vi tako dobre dana kada se osjećate svoji i one lošije?
Možda malo glupo pitanje, ali baš se osjećam konfuzno. Do jučer sam bila dobro, činilo mi se da stanje ide na bolje, lakše sam kontrolirala misli, a danas strava.

Danas

I moram još nešto "ispovijediti" u vezi ovoga.
Nevjerojatno je koliko su opsesije uporne. Najgori dio mi je uopće povjerovati da su te moje misli dio opsesija.
Iako mi je psihijatrica rekla, iako sam imala opsesija svih vrsta, iako kada imam dobre dane čak sama sebi napišem pismo u kojem uvjeravam sebe da će sve biti dobro i da je zaista riječ o opsesijama, da to nisam ja.
Ali ne.
Kada one krenu, uzalud mi sva pisma, uvjeravanja, dokazi...
Strašno

[biancaneve12]

loachen89 kaže:

Dobra večer

Imam jedno pitanje za vas koji se mučite s OKP-om. Kod mene je slušaj pure-o i događa mi se da tipa 5 dana budem puna opsesija i strahova te loše raspoložena, a zatim nekoliko dana (nekada to bude samo jedan dan, nekada više) se dogodi da se odlično nosim sa situacijom, čini mi se kao da su se opsesije utišale i da se udaljavaju od mene. Imate li i vi tako dobre dana kada se osjećate svoji i one lošije?
Možda malo glupo pitanje, ali baš se osjećam konfuzno. Do jučer sam bila dobro, činilo mi se da stanje ide na bolje, lakše sam kontrolirala misli, a danas strava.

Danas

I moram još nešto "ispovijediti" u vezi ovoga.
Nevjerojatno je koliko su opsesije uporne. Najgori dio mi je uopće povjerovati da su te moje misli dio opsesija.
Iako mi je psihijatrica rekla, iako sam imala opsesija svih vrsta, iako kada imam dobre dane čak sama sebi napišem pismo u kojem uvjeravam sebe da će sve biti dobro i da je zaista riječ o opsesijama, da to nisam ja.
Ali ne.
Kada one krenu, uzalud mi sva pisma, uvjeravanja, dokazi...
Strašno

Pozdrav,
kakve misli imas?
da li netko ima misli i opsesije o bolestima?

[Chem]

Ja. Kao malu me zanimalo sve o tome. Sada se bojim bolesti,zaraze,bakterija...svega vezano uz to i stalno imam takve opsesije. Uzasno je naporno i stalno iznova mi to pada na pamet. Ne znam nacin kako se toga rjesiti. -.-

[biancaneve12]

chemgirl kaže:

Ja. Kao malu me zanimalo sve o tome. Sada se bojim bolesti,zaraze,bakterija...svega vezano uz to i stalno imam takve opsesije. Uzasno je naporno i stalno iznova mi to pada na pamet. Ne znam nacin kako se toga rjesiti. -.-

Ja sam si bila umislila tesku bolest. Bila sam uvjerena u to. I cak nisam vjerovala u dijagnosticki test. U tom periodu bila sam u teskoj depresiji ,nisam mogla spavati ,zavrsila sam na psihijatriji. Sad sam dobro. Al jos uvijek imam problem

[loachen89]

biancaneve12 kaže:

Pozdrav,
kakve misli imas?
da li netko ima misli i opsesije o bolestima?

Pozdrav!

Moje misli često mijenjaju tematiku (ROCD, strah od toga da ću zgazit pješaka za vrijeme vožnje, harm OCD, puno toga ugl.)
Imala sam jedno vrijeme paničan strah od HIV-a, testirala sam se nekoliko puta, ali inače nemam usko vezane uz bolesti...

[biancaneve12]

loachen89 kaže:

Pozdrav!

Moje misli često mijenjaju tematiku (ROCD, strah od toga da ću zgazit pješaka za vrijeme vožnje, harm OCD, puno toga ugl.)
Imala sam jedno vrijeme paničan strah od HIV-a, testirala sam se nekoliko puta, ali inače nemam usko vezane uz bolesti...

To je bio i moj problem,jer mi je natekao limfni cvor na ruci ( radila sklekove) ali bilo je to 6 mjeseci muke!

[LadyStardust]

biancaneve12 kaže:

To je bio i moj problem,jer mi je natekao limfni cvor na ruci ( radila sklekove) ali bilo je to 6 mjeseci muke!

Pridružujem se i ja parničnom strahu od HIV-a, držao me prije 10 godina dobre 2 godine, niti negativni rezultati testa nisu pomagali, noćima nisam spavala, nikako se nisam mogla snap-ati iz tog odvratnog stanja, brrr, ne želim se niti prisjećati

[arwenica]

Bok !
Evo ja sam nova ovdje i molim vas za savjete ako možete i ako imate vremena.
Znači, imam jos malo pa 17 godina i prije 20ak dana su mi iznenada glavu preokupirale misli koje nisam mogla kontrolirati. To su bile uznemirujuće, odvratne i bizarne misli i slike u glavi koje su se skoro uvijek odnosile na članove moje obitelji i bliskih i dragih ljudi kojima ja nikad ne bih ništa loše učinila. Te misli su uvijek u stilu kao da ja želim njima nešto loše da se dogodi, često bi počinjale : "Da bar..." I onda nešto ružno . Bila sam tako šokirana, uplasena, gadila sam se samoj sebi ali nisam mogla kontrolirati. Pomislila sam da sam ja losa osoba i osjećala krivicu , nisam obitelj mogla pogledati u oči, bojala sam se da cu im nešto stvarno i napraviti, da sam u šizi. Sve to me učinilo jako anksioznom, proživljavala sam stres svaki dan, stalno borba sa samim sobom. Nisam mogla dobro spavati,izgubila sam volju za onime sto me prije veselilo,stalno sam htjela plakati a nisam mogla jer sam trebala glumiti normalnost pred drugima. Nisam znala sto cu pa sam tražila po internetu sve moguće psihičke poremecaje i napokon pronašla taj OKP, tocnije opsesivne misli. Čini mi se da bi mogla imati taj pure O. Ali nisam sigurna pa ako mi netko moze možda potvrditi sumnje? Bila bih jako zahvalna
Uglavnom, čitajući o OKP kod drugih ljudi i na internetu, malo sam se pocela bolje osjećati - manje sam bila anksiozna i misli su manje dolazile, ali čini mi se da su posljedice stresa ostale ( kvragu, kasni mi i menga od sekiranja) i već nekoliko dana osjećam bolove u želucu i nekako mi sve upućuje na zelucane tegobe uzrokovane stresom kao npr gastritis ili slično jer stres često napada tako te organe. Sad ne znam jel preuvelicavam ovo za gastritis ( jer i to zna biti često simptom OKPa ) ali kad sam mami rekla za bolove onda me ona ubrzo pitala jesam li i stresu a ja sam joj naravno lagala da nisam (iako sam stvarno u zadnjih nekoliko dana bila opuštenija a mama mi jos zdravstveni radnik tako da joj nije lako skrivati simptome i sve već zna ). Nakon sto sad muku mučim i s trbuhom, opet mi se vratio stres jer me sad strah da neću više dugo moći skrivati svoje probleme i da cu kad tad morati priznati svoje bolesne misli roditeljima a na njih se one uglavnom i odnose pa mi se to priznanje njima čini nemoguće. Ne znam sto ću? BOJIM IM SE RECI A TEŠKO MI JE. NE ZNAM HOĆE LI ME ITKO SHVATITI I HOCE LI ME SAMO STRPATI U LUDNICU I TAKO OKONČATI MOJ ŽIVOT KOJI SAM DONEDAVNO PLANIRALA PUNA IDEJA I NADA??
STO DA RADIM, BILOKOJI SAVJET BI MI DOBRO DOŠAO.
Jesam li stvarno luda i loša osoba? Jel trebam doktoru?
Upomoć molim i oprostite na ovom dugom postu