Michel Houellebecq

[la mer]

Zoe kaže:
U kojoj mjeri je Platforma slična Elementarnim česticama?
Naime, pročitala sam samo Platformu i, sudeći prema kritikama, knjiga je u meni izazvala krajnje nevjerojatnu reakciju: ostavila me ravnodušnom. Jer "Houellebecq NIKOGA ne ostavlja ravnodušnim".

Možda je tome kriv čitav taj hype koji se oko njega digao kod nas (Elementarne čestice su proglašene književnim događajem godine na Stojedinici ), zbog kojeg sam imala nerealna očekivanja.

Platforma mi je dosadna i bezlična i jedva sam čekala da je dovršim. Nimalo me ne fascinira ta njegova super, turbo, ekstra kontroverznost.
Ima ta knjiga sve sastojke potrebne za jedan bestseler: zgodno kontroverzni tajlandski turizam, iritantne likove, diskutabilne stavove (mada se s nekima i slažem), prazninu koja je ko fol neki egzistencijalizam, ali sve skupa bućkuriš ako mene pitaš...

Zato sam i odustala od Elementarnih čestica (još uvijek nisam prežalila 130 kn za Platformu).

Ja baš čitam Platformu, i nisam baš sigurna da ću je dovršiti jer ne vjerujem da će se do kraja nešto tako spektakularno dogoditi da mi se knjiga svidi. Jedna stvar koja mi ide pomalo na živce su opisi seksa koji je uvijek tako savršeno uzbudljiv kao što bi svaki muškarac mogao poželjeti. Pa da, velika je vjerojatnost da dok se ševiš u hotelu naiđe sobarica i da je tvoja partnerica pozove da vam se pridruži i da ona sramežljivo, ali bez razmišljanja pristane. I tako dalje. Mogu zamisliti nekog geekastog nesigurnog muškarca koji to piše i priželjkuje da i njegov seksualni život bude takav. A pošto nisam osoba koju lako zapanjuju neke kao kontroverzne stvari u knjigama (ipak, to je samo knjiga, možeš pisati što hoćeš), jedina emocija koju izaziva ova knjiga u meni je ravnodušnost. Ne znam kako bi uopće mogla izazvati nešto drugo jer dosad sam primijetila samo jedno spominjanje emocije, a to je bilo:

''U tom trenutku s blagom nevjericom shvatim da ću se nastaviti sastajati s Valerie i da ćemo vjerojatno biti sretni. Radost me snašla prenenadano, došlo mi je da se rasplačem; morao sam promijeniti temu.''

Kak da se čovjek ne osjeća ravnodušno nakon toga. Šta da drugo radim, da suosjećam s jadnim alijeniranim hladnim europskim intelektualcima ili da zapanjeno počnem razmišljati u kakvom to svijetu živimo ko da je to prvo djelo na svijetu u kojem je piscu palo na pamet to ilustrirati. Ne znam stvarno.

Pročitala sam Čestice, poslije Platformu - vezuje ih nešto, zajedničko, zajednički feeling. Pročitala sam beznadnost, kao i u Koščecovim romanima, koja se jednako nazire ispod svega - ispod svega napisanog, moji su dojmovi upravo takvi. Moji su dojmovi bili - tuga. Tuga. Nimalo šokiranost.

Divna je pjesma, odn. stihovi, na početku romana. A ako postoji sličnost između Koščeca i Houellbecquea, a postoji, po meni je ona prevashodno u feelingu, i onom što se iščitava iz romana oba ova pisca, a što je mnogo više nego samo navodna šokiranost...

Tuga je zbog čovjeka.

Ili svega, što (ni) je naš život, između redova Čestica, ili Wonderlanda.

Davno sam pročitao, pa da se prisjetimo skupa.
Nemam baš vremena. A nisam ni vičan nekim dubljim analizama.
Trebalo je naravno postrojiti sve one informacije i napisati sve ono. Tome ne treba odreći vrijednost.
Dotični pisac je priča za sebe. Moje nije da sudim. Možda je on to stvarno uradio osjećajno: kako mi reče jedan čitatelj poput mene da Houellebecq to živi, da je napustio porodicu, da već dugo živi sam, da je prekinuo kontakte sa vanjskim svijetom, da on istrajava na svojoj životnoj filozofiji i da ga ništa u tome pokolebati neće.
On je imao i svoje medijske promocije, jedna je djelovala kao multimedijalno propagiranje, neki će reći isključivo sebe i svoje instant-dehumanizirajuće filozofije i velikog umjetničkog stila i kompaktnosti svojih djela, neko će ustvrditi da on to osjeća. I tako.
Lično mislim da on od naturalizma ne može pobjeći. I tu se mišljenja razilaze: neki kažu da to nije naturalizam odričući potpuno elemente istoga u djelima Houellebecqa, neki tvrde da naturalizma ima ili čak da je dominantan.
Mislim da tu ima mnogo lažnog naturalizma.
Što se tiče poruke njegovih knjiga, mislim da lično ništa više dehumanizirajuće nisam pročitao: tvrdnja da je on anticrnački, antiimigrantski, antiislamistički nastrojen ne stoji.
On je antihumano nastrojen. Problem je još veći jer on sudi o prošlosti, reperkusirajući i inplantirajući je u budućnost. Sadašnjost ne dotiče, tj. podrazumijeva se da je ona propala.
Sve je crno, a rješenja nema. Vrijedi nam se prepustiti paklu, jer mi smo DETERMINIRANI ka tome. Imenica determiniranost je osnovica njegove filozofije. On je varira, i prepušta nama da naslutimo da ona zasigurno uništava samu sebe. To je rješenje, koje nam on predstavlja, zapravo, rješenje koga nema.
Kako Proširenje počinje: umiranjem seksualnosti.
A kako Elementarne: naslućivanjem biologizma.
Život je već ubijen, a iza njega ništa ne slijedi, jer nikad ništa i nije bilo.

[<Supplicant>]

U moru politichki korektnih mediokriteta koji se predstavljaju kao suvremeni pisci, Houellebecq je za mene bio pravo osvjezhenje.

[darin]

Već je bilo govora o Houellebecqu i njegovim Elementarnim cesticama, no ja sam ju eto tek nedavno pročitala, malo sam lijena tražiti taj stari topic, a i htjela bih uostalom čuti neke friške komentare. - sigurno ju je još mnogo mnogo ljudi u medjuvremenu procitalo.

Elem. cestice je knjiga koja je na mene ostavila izuzetan impact, i sad sam skroz napaljena da procitam i ostale dvije (Podrucje sirenja borbe i Platformu, i cula sam da su te dvije znatno bolje od Cestica).

Zasto impact? Zato jer kroz pisanje o tupilu njihovog svakodnevnog zivota imam priliku meditirati o svojem...zato jer nakon sto zaklopim knjigu pravim sintezu procitanog...zato jer koliko god je moj zivot cinjenicno razlicit od njihovog ona unutrasnja emocija praznine vrlo je bliska procitanom...

I jos jednom pozdravljam neoegzistencijalizam i formu kojim se sluzi da bi mi rekao ono sto ima...))))

[gordogan]

Darin, uz ispriku na jednom od postova gdje sam te okrstio Darinom, khm, khm...

Meni se čestice sviđaju, baš kao i platforma, a širenje još nisam nabavio. Ja bih to okrstio De Sadeom za 21. stoljeće, jer je danas dobrom literaturom teško šokirati javnost, osim ako šokantne stvari ne upakiraš u filozofsko ruho i još ih malo ne podfutraš znanošću ili primijenjenom ekonomijom...Jedino me malo začudila generalizacija Francuza kao seksualno sjebanog naroda, nekak sam si više imao u glavi Nijemce kao sjebane...Francuzi fakat već godinama imaju svingerske i ine slične klubove na rivijeri...

To je već etablirani naziv "neoegzistencijalizam"?

[Lali Puna]

uelbek (nikad ga ne znam napisati kak spada pa ću po vuku) kicks ass!

Niam četsice čitala, samo Širenje i Platformu...ali ostala sam

Apsolutno preporučam Širenje!

[darin]

Podrucje sirenja borbe prvi je roman (roman?) koji je napisao, objavljen je u jednom od knjizevnoh casopisa/zbornika pred par godina ovdje.

Navodno je to vise nalik manifestu, konkretizira problematiku kojoj Elbek ( ) smjera. Ali Chestice su super bas zato jer su tako spore, meditativne...interesantne istovremeno...mmm ))

[darin]

gordogan kaže:

To je već etablirani naziv "neoegzistencijalizam"?

Valjda je. Prodavac u knjizari ga je barem tako okrstio.

A i nije tesko pogrijesiti...to o cemu pise je nedvosmisleno.

[Woe]

Hm, kad se već svi slažu, da se čuje i drugo mišljenje.
Meni je to srednja žalost.
Prvi roman ok, sirova energija, negativna.
Drugi napisan bolje, ali ne i dobro. Seks, orgije i ostalo što pali publiku. Manipuliranje čitateljima. U plemenite književne svrhe, reći će neki. Ja sumnjam.
Treći najbolji stilski, malo smirenija verzijaprva dva.

Sve u svemu, isplati se to pročitati, bar informiranosti radi, ali meni to nisu nekivrhunci suvremene književnosti.

[Woe]

E, da.
Neogzistencijalizam.
Glup izraz, kao i većina ostalih koji se koriste kako bi se književna djela na miru smjestila u ladice i ne bi izazivale glavobolju kod sretnih konzumenata.

Sad znam na što se furam. Neoegzistencijalist. Ili još bolj, postpostmoderni neogzistencijalist.

Pravac koji danas najbolje prolazi svakako je infrastrukturalizam.

Pisac mora stvoriti infrastrukturu koja će prepoznati njegov genij. To se može ostvariti interesnim povezivanjima, kao što je slučaj u RH ili, na primjer, provokacijama, poput Houellebecqa. Uvijek će se naći dovoljno onih koji će popiti takve fore, a još je više onih koji će rado čitati romane u kojoj jako lijepa, dobra i nježna djevojka krene stranputicom pa je velikom kitom rasturi privlačni luđak koji je usput i ljudožder, a ona se potom opameti, ali, kad sve krene nabolje, umre od neke strašne bolesti.

[Elysium]

Woe kaže:
Pravac koji danas najbolje prolazi svakako je infrastrukturalizam.

Pisac mora stvoriti infrastrukturu koja će prepoznati njegov genij. To se može ostvariti interesnim povezivanjima, kao što je slučaj u RH ili, na primjer, provokacijama, poput Houellebecqa. Uvijek će se naći dovoljno onih koji će popiti takve fore, a još je više onih koji će rado čitati romane u kojoj jako lijepa, dobra i nježna djevojka krene stranputicom pa je velikom kitom rasturi privlačni luđak koji je usput i ljudožder, a ona se potom opameti, ali, kad sve krene nabolje, umre od neke strašne bolesti.

Bravo!!
Svaka čast

priznajem kako nisam još pročitao knjigu, ali sve se uplašim kada krenu baš termini koji su krenuli..
to je kao, ispaliti 6 rečenica, istrošiti 2 minute života, a ništa ne reći..

ili puno bolje, podsjeća me na booksu od prije neki dan, kada urednica i sociolog na široko udaraju epitete knjizi koja se promovirala (za urednicu je to sasvim razumljivo), ali kada se sociolog počeo razbacivati terminima i mirnom savješću izdvojenim rečenicama kako bi ta kniga trebala uči u srednje škole kao obvezatan udžbenik...... hej!
u redu je reći da tebi, kao osobi, nešto imponira.. da li dotični pisac/spisateljica ili njegovo dotično djelo, ali vinuti u nebesa sve-skupa-zajedno, a bez ikakvog kompasa... e, onda to vodi u nered.. lišen onog najvažnijeg - KRITIKE.

zato još jednom, Woe, ako zbog ničeg, hvala na kritici

[Druid]

Zanimljiva informacija, pokušat ću naći vremena da se i time malo pozabavim . Informativno, ako ništa drugo.

[Druid]

Woe kaže:
E, da.
Neogzistencijalizam.
Glup izraz, kao i većina ostalih koji se koriste kako bi se književna djela na miru smjestila u ladice i ne bi izazivale glavobolju kod sretnih konzumenata.

Sad znam na što se furam. Neoegzistencijalist. Ili još bolj, postpostmoderni neogzistencijalist.

Pravac koji danas najbolje prolazi svakako je infrastrukturalizam.

Pisac mora stvoriti infrastrukturu koja će prepoznati njegov genij. To se može ostvariti interesnim povezivanjima, kao što je slučaj u RH ili, na primjer, provokacijama, poput Houellebecqa. Uvijek će se naći dovoljno onih koji će popiti takve fore, a još je više onih koji će rado čitati romane u kojoj jako lijepa, dobra i nježna djevojka krene stranputicom pa je velikom kitom rasturi privlačni luđak koji je usput i ljudožder, a ona se potom opameti, ali, kad sve krene nabolje, umre od neke strašne bolesti.

Hehehe lijepo rečeno u krajnu ruku...

[Lali Puna]

darin kaže:
Podrucje sirenja borbe prvi je roman (roman?) koji je napisao, objavljen je u jednom od knjizevnoh casopisa/zbornika pred par godina ovdje.

Širenje područja borbe je izašlo u Europskom glasniku otprije par godina kojemu je tema bila 'Uelbek i seksualni liberalizam'....ima brdo eseja različitih...

Najbolje je što se taj Europski glansik još može kupiti u antikvarijatu u Teslinoj, kod kica, mislim da košta 40 kuna, a uz silne eseje i Uelbekov roman unutra još ima i brdo kratkih priča, CIJELI roman Don De Lilla, neki japanskih autor kojeg sam zaboravila, shame on me...

Uglavnom - itekako isplativa investicija!

[darin]

moze se kupiti i u nasem glasovitom ''megastoru''

elysium, uopce necu komentirati tvoj post.

ako je netko procitao knjigu pa ima kritike i zamjerke (opravdane) okej. ostala intelektualna prenemaganja ne pusim.

[schmokljan]

goldberry kaže:
Širenje područja borbe je izašlo u Europskom glasniku otprije par godina kojemu je tema bila 'Uelbek i seksualni liberalizam'....ima brdo eseja različitih...

Najbolje je što se taj Europski glansik još može kupiti u antikvarijatu u Teslinoj, kod kica, mislim da košta 40 kuna, a uz silne eseje i Uelbekov roman unutra još ima i brdo kratkih priča, CIJELI roman Don De Lilla, neki japanskih autor kojeg sam zaboravila, shame on me...

Uglavnom - itekako isplativa investicija!

Europski glasnik 2001, a japanski autor je Yukio Mishima.
A Yukio Mishima je genijalan pisac.

Što ovaj Francuz nikako nije. To širenje područja borbe je doista loša knjiga. Sam stil (ako se može govoriti o stilu) je loš. Rečenice su mu prilično zbrkane, kao kod ljudi koji jednostavno nisu talentirani za pisanje.

Ali, meni osobno, daleko najveći problem je sama ideja knjige - da međuljudski odnosi, posebice odnosi žene-muškarci, sve više sliče odnosima na tržištu kapitala.

Osim što je sama ideja potpuno deplasirana, kao da čitavu povijest nisu bogatiji lakše dolazili do lijepih nego siromašni, on ju je prezentirao na tako nepotrebno pretjeran način da joj je oduzeo i onu dozu istinitosti koju posjeduje.

Glavni razlog manjkavosti ove knige je upravo u tom tendecioznom pisanju. Teško je pisati kvalitetnu angažiranu umjetnost - makar bi mi s ovih prostora to trebali znati. Uz to Houellebecq bi istovremeno htio biti i pisac i filozof. A to je jako teško i u tome nisu uspjeli i veći od njega.

Sličan je Huntingtonu koji nikako da odluči je li ideolog, ili znanstvenik.

[Woe]

Inače, preporučujem ti da počitaš neku njegovu knjigu, Elysium.
Nisam rekao da je to loše, nego da mislim da nije ni izbliza toliko dobro koliko bi se moglo zaključiti iz cijele strke oko njega.

[Lali Puna]

schmokljan kaže:
Europski glasnik 2001, a japanski autor je Yukio Mishima.
A Yukio Mishima je genijalan pisac.

Rekoh - shame on me...

Nisam ga pročitala, priznajem.

[Elysium]

darin kaže:
elysium, uopce necu komentirati tvoj post.

ako je netko procitao knjigu pa ima kritike i zamjerke (opravdane) okej. ostala intelektualna prenemaganja ne pusim.

Ti slobodno reci gdje sam nešto krivo rekao..

vrlo vjerojatno će i na mene imati impact, tako da razumijem kada u svom prvom postu pišeš o impactu. Ja sam se samo osvrnuo na kritiku Woe-a, i dao osvrt na svoj neki prezir..
OPĆENITO..
A ne o samom djelu o kojem je ovdje riječ.

Razbacivanje pojmovima i etiketiranje mi je oduvijek bilo mrsko, a to je najbliže nečemu o čemu ti zboriš kada kažeš "intelektualna prenemaganja"
Pa ako si ti primjetila nešto dublje, onda dobro..
Jer ja to nisam primjetio.. niti pisao o tome