Navodi se da je pojam metafizike prvi upotrijebio Andronicus s Rhodosa, urednik Aristotelove knjige istog naziva koja se pojavila nakon njegove Fizike.
Metafizika u sebi sadrži ontologiju, koja je znanost o bitku, i kozmologiju, koja je znanje o fundamentalnim zakonima koji vladaju svemirom. Aristotel se u svojoj knjizi bavio prirodom bitka, postankom i postojanjem Boga.
Međutim, u najužem smislu metafizika je znanje o bitku.
Dolazi od grčke riječi meta ta physika , a znači iznad prirode.
Ona se bavi proučavanjem predmeta nepristupačnih osjetilnim iskustvima(kao što su Bog, duša i sl.) i metode kojima se služi suprotne su dijalektici.
Naime, dijalektika je vještina pronalaženja istine putem otkrivanja protuslovlja u protivnikovom sudu i pobijanje njegovih protuslovlja- takva metoda spoznaje prirodne pojave promatra u vječnom kretanju i mijenjanju, a na razvoj prirode gleda kao na rezultat razvoja u njoj, kao na rezultat uzajamnog djelovanja suprotnih snaga.
Metafizika ne promatra pojave u njihovom razvitku i uzajamnom djelovanju, nego pojedinačno, izolirano, u stanju mira i nepomičnosti, zastoja i nepromjenjivosti(mogli bismo reći vječnosti).
Ona teži spoznaji koja je iznad spoznaja koje imamo u ovom materijalnom i osjetilnom svijetu na temelju pozitivnih znanosti.
Npr. uzmimo Heraklita. Prema njemu mi svi "spavamo". Zašto? Zato jer poimamo svijet preko zasebnog Ja. To Ja ima zasebno snoviđenje, osobnu ili ličnu sudbinu, svoju misao, svoj stav, svoje djelovanje i svoj svjetonazor.
Metafizički postoji samo jedan zajednički svijet, a ne hrpetina pojedinačnih Ja.
Stanje u kojem se zasebna Ja nalaze je osjetilni fizički svijet(avidya na sanskrtu), sa iskustvenim činjenicama koje se smatraju zbiljom, a materijalni svijet realnošću dok metafizičko poimanje govori o tome da je materijalni svijet privid i da iznad njega postoji nešto što je univerzalno.
Heraklit još navodi da pospani imaju svoje pospane svjetove, a budni jedan jedini zajednički svijet.
Ljudi obično ni ne slute da iznad prirode, meta ta physika, postoji nešto i ako se katkada i spotaknu u svom "snu" i moraju otvoriti oči, opet i dalje nešto sanjaju, npr. životni cilj, ideal, strast, čast, uvijek nešto što dolazi iz Ja i čemu je Ja cilj.
Eto, ovako malo za početak.
__________________
koliko smo sretni ti i ja, čiji je dom bezvremenost: mi koji smo dolutali s mirisnih planina vječne sadašnjosti igrati se tajnama, kao što su rođenje i smrt, u jednome danu(ili možda čak i manje)
|