Epilepsija

[jelena.p]

To nije istina kako vam se hoce i ne izvrci moje rijeci,molim lijepo,svaki veterinar ce vam reci kako dozirati i kako te na koji nacin odrediti optimalnu dozu....naravno da za sve pse ne postoji univerzalna doza jer ni epilepsija u svake zivotinje nije jednaka,k tome ima je i nekoliko vrsta.Doza treba biti OPTIMALNA a ne proizvoljna.Imala sam psa sa epilepsijom,prema tome imam iskustva,a ne pricam u prazno.

[wlenarsi]

Molim lepo za uput, kako doći do Phenobaritona,lekarne ne daju na vet.recept,trebala bi za cca 6 mjeseci ,možda polako do tada i nestane epilep.kaže vet!?

[lady moss]

wlenarsi kaže:

Molim lepo za uput, kako doći do Phenobaritona,lekarne ne daju na vet.recept,trebala bi za cca 6 mjeseci ,možda polako do tada i nestane epilep.kaže vet!?

Pa ne možeš dobiti lijekove za 6 mjeseci unaprijed???
Ima nekoliko ljekarni koje daju(bar za Zgb znam).
A ovo da će nestat,sumnjam!

[Resimović]

Imam dvije i pol godine starog Haskija i boluje od epilepsije. Ne znam kako drugi ali meni je vrlo teško naći ljekarnu u kojoj će mi učiniti uslugu i dati phenobarbiton na veterinarski recept. Katastrofa, nitko ga više ne da, zdravlje mnogih pasa ovise o tim tabletama (koje koštaju siću! da su neki skupi hajde rekao bih ali....), a zakon koji je donešen nema rupa pa se pitam ima li spremnih da se nekako organiziramo da se potpiše peticija kako bi se stanje izmijenilo, jer ovo ping-ponganje će dovesti do toga da će nam psi ostati bez adekvatne terapije i tko zna kako će to sve završiti, a bojim se po najveću štetu za jadne životinje.
Ima li tko neku ideju....

[Corduroy]

Probaj pitat veta nek naruči prek ambulante pa uzimaj kod njega. Možda budu na taj način nešto blaži...

[Resimović]

Pa već sam mislio i na tu soluciju, ali veli veterinar da on ne smije držati humane lijekove u svojoj ambulanti...

[mops]

Imam mopsa staroga 4 godine. Do sad je imao 4 epileptična napada. I to se događalo svaki put kad bi se penjao stepenicama (99 stuba).
Napad je izgledao tako da je počeo gušit, pada u nesvjest, mokri te se nakon nekoliko sekudni digne ko da ništa nije bilo. Budući da evo više nema napada dvije godine ne uzima lijekove. Nadam se da mu se epi neće vratiti.

[clea...]

naš pokojni peso je isto imao epilepsiju, ali je bio već dosta star kad ju je dobio, negdje s 12 godina.....vet je rekao da je to staračka epilepsija i dao mu neke tablete, ne sjećam se imena, nešto na "t".....uglavnom, pio je to jedno šest mjeseci i nije imao napade pa je vet rekao da možemo prestati s tabletama....i nije mu se više nikad vratilo....uginuo je s 14 i pol godina...

[alleszusammen]

meni u ljekarni bez problema daju na vet. recept, i to antibiotike za ljude ako mi treba za ribice, što na receptu i piše. ne shvaćam zašto neki rade probleme oko toga. resimović, ako si iz zg javi se na pp pa ću ti reći u kojim ljekarnama daju.

i ovo za peticiju je odlična ideja

[thune]

Resimović kaže:

Pa već sam mislio i na tu soluciju, ali veli veterinar da on ne smije držati humane lijekove u svojoj ambulanti...

Ja kupujem phenobarbiton u veterinara već skoro godinu dana bez ikakvih problema.

[divicak]

Pas mi se grči i ima napadaje

Ovako za početa imam psa koji se zove Bobby ima 15 godina i mješanac je i ima izgled kao labrador ali u puno manjoj veličini znači malen je i izvodim,mo ga van uredno da obavi svoje dužnosti 4 puta dnevno : znači prvo u 07.00 , pa u 13.00, pa u 18.00 i za kraj u 21.30 i do pred neke dvije godine bi i izdržao ali pošto je več sada star i više ne može po neki put ne stalno on obavi i po noči čvrstu kakicu ili se popiški ali uvijek u WC di ima svoje mjesto za to. Ali pravi razlog što Vam ovo pišem je taj da svi ljudi cijela nacija priča kako su psi naši najbolji prijatelji, kako su slatki , kako se treba brinuti a ne napuštati ih itd. A „ kada treba pomoč“ nitko ali ama baš nitko nezna kome se treba obratiti, a niti se može saznati, da ne bi bilo nesporazuma mislim na radno vrijeme kada se ne radi znači nedelja . Uglavnom sve ovo Vam pišem zato jer Danas 14.ožujka.2010 god. Ujutro u 8.30 znači kada je došao več prije sat i pol izvana išao je malo leč odmorit i onda je odjednom počeo skakat i pao je tj. Ispao iz kreveta ( lavor sa dekom) i počeo se grčiti kao da ima epilepsiju ali mi (moja obitelj i ja) to nismo znali i nismo znali šta treba raditi i jedbnostavno smo mislili to je to kraj, ali na tako ružan način da je moja baka zamalo opet dobila infarkt, dok smo se mi svi sredili i dosli sebi da uzmemo telefon u ruke i da zovemo veterinara koji je dežuran a ujedno je Bobby i registriran kod njih i uredno cijepljen svake godine protiv bjesnoče (znači da s brinemo o njemu kako treba čak i više nego prema samima) kad ono šok eto napada opet i opet smo mislili gotovo jer dok smo mi dolazili sebi napad je trajao i nismo znali dali da ga diramo ili šta da se radi sa njm kako da taj napad smirimo, jer pri prvog napadaja je mene ugrizao za nos jer sam ga samo htio staviti na deku da ne bude na betonu, i uspio sam odmah sam zvao veterinarsku stanicu i javi mi se neki pripravnik koji je dežuran barem je on tako rekao „ ja sam samo pripravnik“ dok sam mu ja objašnjavao o čemu se radi ali on ništa i tu je prošlo vrijeme dok smo mi tražili koga zvat i zvali ja sam na internetu našao slučaj moguče idiotske epilepsije isto tako je i njemu bilo pa sam posumljao na to. Kada je mama dobila jednu veterinarku ona joj je rekla da se možda radi o epilepsiji i to baš toj idiotskoj, odmah smo zvali sve i svakog da nadjemo koji lijek i kako da mu se pomogne no več je bilo 11.00 i onda sam ja zvao tog glavnog veterinara di mi se javio taj pripravnik i rekao da je sada i kasno za preglede kao oni rade do 12.00 a udaljeni smo samo pet minuta od njih i to piješke. Pa smo zvali i privatne i sve druge sve u gradu Rijeka ali sve barem mislim koje smo mogli nači kada ono u 13.30 eto trečeg napada, ali izmedju svakog napada pa baš i sada dok vam pišem on besciljno luta kao da ne vidi di ide ,uzme si jednu „rutu“ i nje se drži neko vrijeme pa skrene sa puta, pa lupi glaavom o zid , dok smo mi osiguravali sve kutove jer samo se kutova i drži on bi tražio neka mjesta samo di bi se zavukao znači ne može se smiriti nikako a kada bolje razmislim možda i bolje jer kada je bio stao tj. Sjeo onda napad krene.Mama je dobila od jedne veterinarke savjet da se kupe neke kapi za smirenje ali on nema sanse poslije napada kada bi došao na noge tako reč kada bi se donekle očvrstio na nogama da bi popio te kapi jer valjda osjeti iako bi prije poslije ona dva napada on i pio i jeo ali sada samo jede keksice i top jako malo i niako da popije te kapi sigurno ih osjeti. Ali sada se vračamo na razlog zašto želim sa Vama podijelit ovaj Pakao ovu bol koju sam prošao je taj da ne možete nedjeljom nikoga dobit na telefon ili da Vam kaže šta da radite ili da dodje pa da mu da inekciju da ga smiri da ne luta kao što to cijelo vrijeme radi dok Vam ja pišem a sada je trenutno 15.40 a počeo sam u 15.00 sa pauzama jer ga moram preusmijerit kada dodje do mene jer ima kablova a neču da još zapne i da se uguši ne do Bog ili nešto dr. Znači zaključak je taj da u cijelom gradu Rijeci nemate se kome obratiti za pomoč osim ako imate internet pa nadjete nešto i to ne sve , jedina dobra stvar je ljekarna što imaju dežurstva pa ako imate novaca za kapi ili bilo koji lijek si možete kupit i pomoč svom psu a ako ne ko vas ŠIŠA eto u takvom mi gradu živimo. Rijeka nema šta svi samo trče kako bi pomogli šta to nije žalosno, eto i oprostite na smetnji ali morao sam se olakšat makar malo jer nisu fer , pa veterinari nije bitno samo recite kolko i patit čemo Vam makara ne imali mi ali dajte sredite se malo. A ovo je za sve ono ako im se ne daj Bože dogodi isto što i nama znači napisat ču Vam šta trebate raditi tj kopirati iz jednog teksta iz kojeg je jedna gospodja isto tražila za svoju kujicu pa ako pročita znat če o kome se radi i ljep pozdrav njoj i maloj Sari ... oprostite i lijep pozdrav uz sliku Bobby-ja .

„Epilepsija je određen i karakterističan način reakcije mozga na različita patološka stanja, dakle epilepsija je samo simptom nekog oboljenja. Očituje se napadima gubitka ili poremećajima svijesti, motornim simptomima kao što su grčevi, te vegetativnim simptomima kao što su slinjenje, povraćanje, nekontrolirano mokrenje i defekacija. Kod većine slučajeva epilepsije u pasa ne nalazimo uzrok pa taj oblik epilepsije nazivamo idiopatska epilepsija. Idiopatsku epilepsiju u pasa, vrlo uspješno možemo kontrolirati lijekovima. Potrebno je redovito davanje lijekova (u tabletama, dakle ovisno o vlasniku) kojih doza se postepeno smanjuje u ovisnosti od pojavljivanja napada. U većini slučajeva nakon nekog vremena (više mjeseci ili godina) pas nastavlja s normalnim životom bez napada i bez lijekova. Idiopatska epilepsija nije rijetka bolest, a po podacima iz američke literature obolijeva i do 4% populacije pasa. Mnogo pasa s idiopatskom epilepsijom prebole prvi epileptični napad u dobi između prve i pete godine starosti. Smatra se kako su genetski sklone ove pasmine: bigl, jazavčar, labrador retriver, zlatni retriver, koli. No, također se može pojaviti kao nasljedna osobina i u drugih pasmina.“


„Drugi oblik epilepsije su simptomatski epileptički napadi, dakle oni kojima znamo uzrok. U te uzroke spadaju tumori mozga, krvarenja, tromboze, degenerativne promjene izazvane virusom štenećaka, razna trovanja, ozljede mozga, niska razina kalcija u krvi, niska razina šećera u krvi, toplotni udar, jake invazije crijevnim parazitima, hidrocefalus (višak tekućine u mozgu). Simptomatske epilepsije češće se javljaju u doba odrastanja ili kod starih pasa, a liječenje je usmjereno na primarni uzrok, pa o vrsti primarne bolesti ovisi i liječenje i prognoza.“


„Tok i prognoza epilepsije ovisi o etiološkom faktoru kojeg je ponekad teško otkriti, kao i od stupnja ostećenja stanica središnjeg živčanog sustava koje je teško identificirati. Prognostički nepovoljno se procjenjuju svi oni slučajevi kada napadi idu jedan za drugim, sve su učestaliji, a vremenski razmaci između dva napada sve se više skraćuju. Obrnuto, prognostički su povoljniji oni slučajevi kada su epileptiformni napadi kraći, slabijeg intenziteta, a vremenski razmak između dva napada se povećava. Zbog toga epilepsiju pasa treba pratiti i svaki epileptiformni napad evidentirati po razmaku i trajanju, kao i intervalu nastanka. Ukoliko su napadi sve rjeđi, prognoza za potpuno ozdravljenje je povoljnija. U pravilu, napadi češći od 2 puta tjedno se uspješno liječe lijekovima (barbiturati, primidone, diazepam (valium), no rjeđi od 2 puta tjedno se ne liječe.“


„Glavni cilj u liječenju epilepsije je uspostavljanje normalnog života za Vas i Vašeg psa s potpunom kontrolom nad napadima, bez nuspojava. No, vrlo često je navedeno gotovo nemoguće postići, stoga je realniji cilj smanjivanje broja i jačine epi-napada bez nuspojava davanih lijekova. Na žalost, i unatoč stalnom nadzoru, pas će imati povremeni napad. Kako bi smanjili broj i intenzitet epi-napada, svojoj kujici možete pomoći na način da je hranite hranom bez konzervansa ili onom superpremium kvalitete. Zatim, držite je podalje od kemikalija i onečišćivača zraka (dim cigarete, lak za kosu, dezodoransi,...), isključite moguće druge zdravstvene probleme (poremetnje rada štitnjače, diabetes, tumori, jetrene ili bubrežne bolesti), svedite stres na minimum, te dodajte visokokvalitetne vitaminske preparate u prehranu. Svakodnevno joj osigurajte umjerenu aktivnost.“

Iz svega iznesenoga, nije za odbaciti mogućnost i drugog mišljenja u vezi dijagnoze i prognoze. Najbolji uvid pružit će Vam specijalistički neurološki pregled. Kako bi olakšali postavljanje dijagnoze, zabilježite podatke o napadu, vremenu nastanka i stupnju epi-napada, kao i vremenu trajanja i intervalu pojavljivanja jer je od izuzetnog značaja za dijagnozu pravilno uzeta anamneza.

A ovo je iz tteksta koji je sama napisala poznata hrvatska veterinarka koju sam molio za pomoč mailom pa šipak ništa od te pomoči pa gospodjo ako več imate mail samo da znate on Vam služi kao što ste i napisali u slučaju nesreče da odgovorite na njega osim ako to nije samo radni mail a Vi onda sigurno nedjeljom ne radte pa ništa ni od Vas Hvala.


Kako pomoći tim životinjama?

„Ako smo posumnjali da je riječ o bolesti starenja, možemo životinju staviti na medicinski tretman lijekom koji se zove selegilin (niar). Već poslije dva tjedna terapije nastaje poboljšanje. Taj se lijek može davati i preventivno zdravim starijim psima (10-15 god.), jer je dokazano da produljuje životni vijek. Kao potporna terapija liječenju može se davati posebna vrsta hrane (pr.b/d Hills), koja je vrlo ukusna i psi je rado jedu. Na žalost, za mačke za sada ne postoji ta hrana. Ona sadržava antioksidanse: vitamine E i C, dokosaheksanoičnu kiselinu (DHA), eikosapentanoičnu kiselinu (EPA) i beta-karoten, te lipoičnu kiselinu i L-karnitin, tvari koje pomažu obnavljanju razorenih stanica nakon oksidativna djelovanja slobodnih radikala. Već nakon dva mjeseca uzimanja te hrane, vidi se poboljšanje i promjena u ponašanju pasa - oni su veseliji, više se kreću, više surađuju s vlasnikom, više spavaju noću...

Danas kućni ljubimci žive mnogo duže zahvaljujući boljoj veterinarskoj brizi i liječenju, boljoj prehrani i boljoj edukaciji vlasnika o držanju i njezi. Jasno, produženjem života, što nam je i cilj, dolaze i problemi u poremetnjama spoznajnih funkcija. Zato su veterinari pozvani da tu životnu dob učine što ugodnijom i životinji i vlasniku.“

I još nešto za kraj Bobby je imao iste simptome kao i Alzheimer ovo je izvadak iz jedne stranic pa isto može pomoč sobama koji imaju isti ili sličan problem:

Alzheimerova bolest u kućnih ljubimaca


Alzheimerova je bolest razorna i progresivna neurološka bolest u starih ljudi, a napada i kućne ljubimce. Međutim, javlja se pod drugim nazivom kao poremetnje u spoznajnim (kognitivnim) funkcijama. U te se bolesti nakuplja senilni plak tj. toksični peptid (beta-amiloida) između neurona i krvnih žila u mozgu. Starenjem nastaje oksidativno oštećenje stanica. Normalnim metabolizmom stanice stvaraju se slobodni radikali. Što je stanica starija, stvara više radikala koji oštećuju proteine, lipide i nukleotide u njoj, pa propadaju stanice u mozgu, a posljedično se javljaju i promjene u ponašanju životinje. Sinonimi su za tu bolest i senilna demencija ili senilna degeneracija mozga.

Promjene u ponašanju životinje mogli bismo svrstati u četiri kategorije:

1. Gubitak spoznaje i prepoznavanja. - Neki psi više ne prepoznaju svog vlasnika, a druženje s članovima obitelji sve je slabije.

2. Mokrenje i obavljanje velike nužde u kući u pasa i izvan posude u mačaka. - Vrlo se često događa da psi u šetnji ne naprave nuždu i kad se vrate kući, to obave na različitim mjestima u kući, ili naprave i u šetnji i u kući. Mnogo je češći problem s mokrenjem nego s defekacijom.

3. Dezorijentacija. - Mnogi se psi jednostavno izgube u kući ili u dvorištu i ne snalaze se na poznatim mjestima. Često stoje nepomično i zure u zid ili se zabijaju po kutovima. Mogu pogriješiti vrata, lutaju bez cilja.

4. Noćne aktivnosti. - Može se dogoditi da se vlasnici žale da psi spavaju danju, a mnogo manje noću. Mogu noću cviliti, lajati, grepsti po tlu i često buditi vlasnika i ukućane.

I druge promjene upozoravaju na bolesti starenja, a to su gubitak volje za šetnjom, jača osjetljivost na vanjske podražaje i nervoza psa, nova vrsta strahova (npr. strah od pucnjave, glasna govora, strah od odvajanja).

Dakako, moramo imati na umu da se sve starije životinje manje kreću i više spavaju. Međutim i neke organske bolesti mogu uzrokovati takve simptome, pa bih preporučila sistematski pregled svih starijih životinja (već nakon 7 godina starosti). On uključuje kompletan fizikalni i neurološki pregled životinje, laboratorijske pretrage krvi i urina. Normalno da starije životinje slabije vide i čuju. Moramo isključiti različite tumore mozga pretragama kao što su kompjuterizirana tomografija (CT) ili magnetna rezonanca (MR). Starije životinje imaju usporen metabolizam. Neki endokrini poremećaji štitnjače i nadbubrežne žlijezde mogu utjecati na promjene u ponašanju. Kad pretragama isključimo organske bolesti, možemo posumnjati da je riječ o smetnjama u spoznajnim funkcijama. Ponekad životinje mogu bolovati od organskih bolesti i bolesti starenja.


OBAVEZNO



I još nešto najosnovnije ako Vam se to desi kao što se desilo i nama obavezno
Ali obavezno nemojte past u šok i plakati jer NE pomažete NE, nego pokušajte snimiti situaciju kada se počne grčiti jer sam saznao da če to uvelike pomoči veterinarima naravo radnim danom a ne vikendom kada se takve stvari na ne sreču i dešavaju. Lijepi pozdrav svima i nadam se da se nečete naći u toj situaciji kao i mi. Vaš Damir Ivičak

I za kraj samo da znate jadničak je konačno zaspao vrijeme kraja 16.32 Hvala
Na žalost sliku ne mogu staviti ne znam zašto...

[Zla patka]

pesica (godinu i 3 mjeseca stara krizanka haskija) mi je upravo imala epilepticni napad, skolski primjer

legla je na bok, grcila se, divlje veslala nogama, popiskila se i pjena joj je isla na usta. na srecu, kratko je trajalo, manje od minute

iza napada je pocela tuliti ko sirena, sto inace radi, ako se necega jako prepadne. bilo ju je uzasno za slusati i moram priznati da sam se prestrasila da je mozda nesto drugo u pitanju
u trenutku kada se srusila sam pomislila epilepticni, sama sebi sam rekla da moram ostati smirena, ne dirati ju, maknuti drugog psa itd., ali kad je pocela tako plakati usrala sam se od straha

onda je pocela uzasno rezati na mene - ona je bila u strahu, ja u strahu, definitivno nije bila dobra kombinacija

nisam ju dirala, dala sam joj prostora

nakon 2 minute je pocela cviliti i umiljavati mi se, cijelu me oblizala kao da me nije vidjela danima

odmah sam zvala svoje veterinare koji su rekli da ju promatram, da je moguce da ce imati jos koji napad uskoro
ako sve bude ok da se javim sljedeci tjedan(ponedjeljak, utorak) pa ce vaditi krv i napraviti sve pretrage da provjere da li je mozda uzrok nesto drugo

ako se napad ponovi, stavit ce ju na apaurin ili, ako budu ucestali na phenobarbiton

zamracila sam stan, sve pogasila sto proizvodi buku.
dok ovo pisem ona je u drugoj sobi, lezi na krevetu, ne zeli biti kraj mene (sto inace nema sanse da radi, uvijek je negdje pokraj, a poneki put i doslovno na meni)

[Nora Medica]

Moj retriver star 5 godina ima epilepsiju. prvi je put imao napadaje 2008 godine.. napadaji su bili dosta jaki. bacao se po podu, slina mu je išla na usta, zaista jako tužna situacija.. našli smo dobru terapiju, koju mi je preporučila kuma farmaceutkinja. normabeli od 5mg. napadaji su se smanjili (vremenski) i nisu više toliko jaki.. nakon napadaja, kad dođe k sebi, digne se i ode ko da ništ nije bilo..

[mica_maca00]

U nedoumici sam sad.... Čitam ove vaše postove i pokušavam shvatiti što se mom psu dogodilo ali sve mi se čini da se ne radi o epilepsiji.
Inače kujica, stara oko 2 godine, udomljena iz azila u svibnju 2009. god. U početku preplašena svega i svačega, u međuvremenu se vezala jako za nas doma, ali strah prema strancima ogroman. Uglavnom, oko 2 mjeseca nakon što je stigla kod nas, dogodilo se nešto čudno - imali smo goste s malim djetetom koje je u jedan trenutak krenulo prema njoj, valjda da je pomazi, ništa agresivno,a mi na prvu nismo primjetili što se događa. Dijete nije uspjelo ni doći do nje a ona se odjednom počela tresti + neka vrsta kočenja, pala s nogu, srce kuca kao da će iskočiti. Ja sam brzo došla do nje, uzela je u krilo, ono : što je bilo, što se dogodilo?? nakon otprilike minutu smirila se i sve ok, nakon par minuta počela mahati repom ( u međuvremenu gosti se makli). Prestrašila sam se jako, ali kontam obični napad straha s obzirom što je sve prošla. Međutim prije nekoliko dana još jedna situacija. Popodne, običan dan, ona spava u svojoj košari, mama do nje glača, ja u sobi na katu. Mama je rekla da se odjednom dogodilo - spavala je i samo se probudila, počela se tresti, izvadili je iz košare, pada s nogu, sve isto kao prvi put. Grozno je izgledalo, nisam joj mogla pomoći, isto je zagrlila, tješila je, ona me jadna gleda ustrašeno kao " kad će ovo proći"... uh naježim se kad se sjetim! I nakon minutu sve ok! Je li moguće da je nešto sanjala ( glupo zvuči, ali gledam je često dok spava i mislim da često sanja, jer uvijek ili mrmlja, potiho reži i sl.) i prestrašila se pa tako reagirala?
Ima li ikakve veze s epilepsijom jer nisam primjetila nikakve druge simptome koje vi navodite, osim ovog što sam rekla?
Oprostite ako sam promašila temu ali ovo mi se činilo kao najbliže mom problemu.
I sorry na dugom postu...

[GoodGirl]

kako je nažalost moja lisa uginula, ostale su mi tablete kalij bromida (naručene iz njemačke) i phenobarbitona koje je ona uzimala za epilepsiju. Obzirom da moju dosta tešku situaciju, tablete moram prodati (po standardnoj cijeni, naravno) inače bi ih poklonila pa ako ima netko kome trebaju, neka mi se slobodno javi. Ako već negdje ima ovakva ili slična tema gdje bi ovaj post bolje odgovarao, molim moderatore da se ne ljute i da ju premjeste. Hvala.

[Corduroy]

To baš i nisu lijekovi za poklanjati
Radije odnesi kod svojeg veta pa da on da s obzirom na potrebu nekome, ili u neku apoteku

[GoodGirl]

uh, imaš pravo ali ovo mi je palo na pamet zato jer je nama u jednoj situaciji gospođa pomogla kada su lisi povećali dozu pa nismo imali dovoljno....hvala na savjetu

[masenka]

Imam kujicu staru 3 godine, dijagnosticirana joj je epilepsija, no ne zna se uzrok. prvi napadaj je bio prije godinu dana i od tada ih je imala u 5-6 navrata po 1 ili 2. Prvih par puta je bilo točno kako opisuješ, ležala je i odjednom skočila, otkazale su joj noge i počela se tresti. Nakon par minuta kao da nikad ništa nije bilo. Moj ti je savjet da se posavjetuješ s veterinarom. Predzadnji napad je bio drugačiji, ponašala se potpuno normalno i samo je odjednom počela suludo lizati pod, cvijeće sve do čega je došla i onda se počela tresti ali ne jako. Vet. mi je ranije dala rektalnu klizmu diazepama i nakon što sam joj je dala smirila se kroz 15-tak sek. Imala je i danas, opet neki čudni, bila je samo jako uplašena i zbunjena i malo je šepala na stražnju nogu, sad blaženo spava.
Inače taman prije prvog napadaja se počela jako češati i gristi oko repa, po ušima, po trbuhu kao da su u pitanju analne vrećice, ali nisu. I primjetila sam da je češanje pojačano prije i poslije napdaja. Vet. kaže da to nije povezano, ali meni se čini da ipak je. Da li možda netko ima slično iskustvo?
I ja se ispričavam na dužem postu, al budući da mi je ovo prvi post ikad, nek bude prvo pa muško

[GoodGirl]

evo ponovo i mene...ja sam vas bila tražila pomoć u vezi epilepsije na početku topica u vezi moje lise koja je nedavno, nažalost, uginula (ali ne od epilepsije)...imali smo dosta problema s napadajima, ona sirotica najviše ali hvala Bogu, nije bilo onoliko teško koliko sam čitala da su drugi psi imali....prošla je skoro sve moguće terapije, neki su dani bili bolji, neki lošiji, čak sam ponekad uspjela i vidjeti kada će imati napadaj (kao i ona) i imam podosta iskustva u tome pa ako nekoga zanima, slobodno se javite....puno sreće s vašim šašavcima

[masenka]

jedna korisna stranica
http://www.canine-epilepsy-guardian-angels.com/