Moje priče

miš da te ne kužim?
navato obožavateljica, nabijo reputaciju i sad furaš kreatvnu krizu....hm...
ma neka te!
al ono....
zabavljaj se dok traje!
gajto je Zakon!
nečuviše majkemi!

[gajto gazdanov]

Mariamagdalena kaže:

miš da te ne kužim?
navato obožavateljica, nabijo reputaciju i sad furaš kreatvnu krizu....hm...
ma neka te!
al ono....
zabavljaj se dok traje!
gajto je Zakon!
nečuviše majkemi!

ma hermetična faza marija.

[gajto gazdanov]

ovo nije priča nego kratka crtica o eudajmoniji. i o mom prvom danu faksa. napisana prije nekoliko godina.


Početi ću sa rimskim pjesnikom koji se zvao Tit Lukrecije Kar. Veli on ovako u svom spjevu 'O prirodi stvari': 'Ni u mladosti neka nitko ne oklijeva baviti se filozofijom ni u starosti neka mu filozofija ne bude teretom. Ta nitko nije ni premlad ni prestar da se brine za zdravlje svoje duše.' Završavam citat.
Davno sam napisao da i nisam siguran da li je uopće imam. Mislim na dušu naravno. Međutim pretpostavljam da me i ti njeni ostaci ipak tjeraju da se skrbim o njoj.
I tako, u četvrtak, krenuo sam u na mjesto, gdje se navodno skrbi o njoj, ili njenim ostacima kao u mom slučaju. Filozofski fakultet Zagreb. Doduše sa trideset godina kašnjenja, u bijeloj košulji i otrcanim trapericama, položenom Državnom maturom i gornjim citatom u mislima.

No da nastavim s Lukrecijem: 'Treba dakle da se filozofijom bavi i mladić i starac, jedan da bi stareći ostajao mlad pomoću vrlina, koje duguje prošlosti, a drugi da bi, ne bojeći se budućnosti, bio ujedno i mlad i star.'
Baš lijepo zbori sljedbenik Epikura. Toliko da sam upisao jednopredmetnu filozofiju. No mislim da se manje bojim budućnosti od neznanja. Njega sam se oduvijek bojao. Još od prvog školskog dana kada sam zajedno s ocem prošao kroz školska vrata.
Ali u četvrtak sam prošao kroz vrata, sam, i nisu mi izgledala toliko strašno. Dapače, mislim da jedva čekam početak akademske godine. Jer nastavlja Lukrecije ovako: 'Stoga treba da se trudimo oko onoga što stvara sreću (eudajmonija) jer ako je ona uz nas, imamo sve, a ako je nema, poduzimamo sve da bismo je postigli.'
A ja sam poduzeo prvi korak . Sada je red na eudajmoniji.

[gajto gazdanov]

a ovo je jedan, pomalo naivan tekst o mojim prvim literarnim pokušajima.

Još ne znam kamo će me odvesti ova prva slova, jer me vode, ne mojom, već svojom voljom, te se pitam tko je ovdje onaj koji njima vlada ali prepustiti ću im se da vidim kud smjeraju. Osjećam se kao promatrač koji gleda svoje misli, osjećam da svjedočim jednom spontanom činu, koji se odvija sam po sebi a ja sam samo onaj koji zapisuje i nemam diskreciono pravo koje prirodno ima svatko tko sudi i procjenjuje, pa makar i samog sebe.
U toj nemoći, osjećam silnu moć i kušnju, prepuštam se nečem većem od mene samog, prepuštam se neumrlim i sveživućim muzama, koje me posjećuju, pretpostavljam iz dosade i puke znatiželje.
Ali zar je to uopće važno, nisam više mišljenja da je pitanje zašto uvijek potrebno, jer ni odgovori nam nisu uvijek skloni i traže najčešće nova pitanja, koja nas bespotrebno zavaravaju i vode u još veće nepoznanice. Zato se samo prepuštam tekstu i plovim strujama slučaja, koje me vode svojim tokovima, kud bilo da bilo. Zapalio sam cigaretu po mojoj lošoj navadi, koju stekoh u borbi za suverenost, među mojim vršnjacima u skoro pa djetinjoj dobi. Čitam napisani tekst, otpuhujem dimove, razne slike mi prolaze kroz glavu i samo čekam da me povuku vrtložno jako, onako kao što ja uvlačim ove bijele i nezdrave, umirujuće i ovisničke, dimovite psihofarmake. Tako i te slike koje se vrte na vrtuljku sjećanja, djeluju umirujuće a ja ih hedonistički smjerno, puštam da me tetoše svojim terapeutskim rukama i cjelivaju okrepljujućim dodirima prošlosti u koju se tako često vraćam.
Kažu da to nije dobro a ja se pitam u kojem to vremenu živim, jer naime mislim da vrijeme nikad nije svršeno, već je uvijek isto i stalno, jedna konstanta, samo ga ja promatram drugačijim očima i iz drugačije perspektive. Budućnost postoji isto kao i prošlost, samo u sadašnjosti i mogu se jedino nadati da ću znati prepoznati uzrok i posljedicu kao njihov slijed.

Nisam ni htio pisati o ovome ali eto gdje me slova odvedoše. Ja sam ih samo pratio nijemo, bez riječi i zapisivao njihov crni, tintavi hod, bijelim papirnim obzorom. Ona me upozoravaju da gdje god kreneš, uvijek se vraćaš samome sebi, jer tu sve počinje i sve završava a ona su živa onoliko koliko i ja živim sam, samo što ponekad vidim u njima, ono što se ne prepoznajem u samome sebi.
Svi smo mi pomalo slijepi, pomalo neznalice i često ne znamo vidjeti istine o nama, koje se ogledaju na razne načine, nekad u slovima, nekad i u onome što radimo. Ta me spoznaja puni nadanjem i gasim do filtera ispušenu cigaretu, u prozirnu staklenu pepeljaru, ispunjenu ugašenim vremenom i sivocrnim pepelom.

[gajto gazdanov]

mislim da ovu 'pjesmu' nisam stavio na forum.

previd

knjigu sam ostavio u jednoj sobi
nju u drugoj.
knjigu nisam pročitao
nju jesam.
standardna beletristika.
pročitati ću je ponovo, ipak.
možda sam nešto previdio.
na marginama
između usmina.

[maher18]

gajto gazdanov kaže:

previd

knjigu sam ostavio u jednoj sobi
nju u drugoj.
knjigu nisam pročitao
nju jesam.
standardna beletristika.
pročitati ću je ponovo, ipak.
možda sam nešto previdio.
na marginama
između usmina.

hja, ili je anatomski previd. ili zarezni.
mislim na dva zadnja stihića

[gajto gazdanov]

maher18 kaže:

hja, ili je anatomski previd. ili zarezni.
mislim na dva zadnja stihića

moguće anatomski. u zadnje vrijeme slabo se motam tim predjelima, pa sam se izgubio vjerojatno.

bljak

[maher18]

Mariamagdalena kaže:

bljak

micika, da, i ja se zgrozim na takve kardinalne greške! tražiti na marginama, ccc

[gajto gazdanov]

maher18 kaže:

micika, da, i ja se zgrozim na takve kardinalne greške! tražiti na marginama, ccc

margine su zanimljive. na njih uglavnom nitko ne obraća pažnju. ali ja obraćam.

maher18 kaže:

micika, da, i ja se zgrozim na takve kardinalne greške! tražiti na marginama, ccc

pepa!!

[gajto gazdanov]

maher18 kaže:

micika, da, i ja se zgrozim na takve kardinalne greške! tražiti na marginama, ccc

Mariamagdalena kaže:

pepa!!

drage žene, sve to ću vam reći, jest, da su vas krivo učili.

ja sam samouka.
vidi se?!a jbg!

[maher18]

gajto gazdanov kaže:

drage žene, sve to ću vam reći, jest, da su vas krivo učili.

guzda, ma ne radi se o taktici i metodi, nego o krivo poredanim topografskim predjelima. obično se počne od margina, da, da, znam, no onda te margine nisu u sredini nego valjda na marginama

magdo,

sve najbolše vu novom letu vam svima želim

maher18 kaže:

guzda, ma ne radi se o taktici i metodi, nego o krivo poredanim topografskim predjelima. obično se počne od margina, da, da, znam, no onda te margine nisu u sredini nego valjda na marginama

magdo,

sve najbolše vu novom letu vam svima želim

pusa i grl grl od ježice!

[Judita se igra]

Gajto.. vrati se. Falis

[gajto gazdanov]

Judita se igra kaže:

Gajto.. vrati se. Falis

evo me.

[gajto gazdanov]

Pjesmuljak o odlascima i koracima, nastao na ljestvama


Prolaziš u meni. Kroz moje slabosti. Kroz minute ispod moje majice. Nosim ih dvije.
Nije uopće važno kada si bila. Jer priznajem,  zauvječan sam. A ti si bila srijedom i četvrtkom. Potpuno svevjekovna gola.
Svejedno prolaziš. Doduše, skroz polagano. Andante na štiklama. A ja ne mislim. Samo sam previše snen zaboravljati. Dok pijem jutarnju kavu i pušim cigaretu. Ali isto je i uvečer. I bez kave. Zalaziš u mislima.  Na istoku. Iza neke druge kože. Sve je onako zemljopisno kako ne bi trebalo biti.

Slušam ti korake. Još uvijek andante. Odlaze iz mog vremena. U neke tuđe godine. Bez prošle prošlosti. Gdje nema ničega. Osim tebetišine.
I osim menenemanja.

[maher18]

jesi ti to bio na stilskim vježbama iz stihoklepanja, ha?

[gajto gazdanov]

maher18 kaže:

jesi ti to bio na stilskim vježbama iz stihoklepanja, ha?

jesam. na lojtrama bauštela zna biti inspirativna kad potoneš malo u sebe.
zadnja rečenica je suvišna.