Nakon što sam godinama čitala riječi hvale o ovoj seriji na razno raznim temama ovog podforuma, napokon sam se bacila na gledanje serije.
Mjesec dana kasnije, serija odgledana, ja oduševljena.
Početak četvrte sezone mi je bio šok. Kamo su nestali svi likovi?
I tada sam shvatila kako je to zapravo genijalno. Likovi su maturirali, otišli svojim putem. Da su ih pratili ili nekako prisilno ostavili u Dillonu, bili bi još jedna u nizu srednjoškolskih serija čiji likovi ne idu nikamo ili se serija pretvori u bućkuriš jer se likove prati na tri različita kraja. Tako da mi je iz tog vidika to super potez. Na kraju sam se naviknula na te nove likove, neki su mi postali i dragi. Ne kao početna postava, ali to vjerojatno nisu ni autori serije očekivali.
Super mi je što likovi nisu plastični, nisu jednodimenzionalni. Super su mi njihove priče. Bez tipičnih američkih priča i pretjerivanja nije moglo (Landry i ono ubojstvo npr.), ali nije bilo toliko naporno, izgubilo se u nogometu, odnosu Tami i Coacha itd. Visoka zastupljenost molitve i vjere me nije smetala, iako nisam vjernik. Mislim da je to za Teksas sasvim realno. I takva razina opsjednutosti nogometom, ne mogu si to zamisliti.
I soundtrack! U svakom trenutku savršen! Kraj serije ne bih komentirala, ta zadnja tekma mi je tako savršeno izvedena da nemam riječi.
Falit će mi!
Trebam li uopće spominjati da od sada pratim američki nogomet? Samo da krene sezona.
Suma sumarum - hvala, forumaši! Ne znam kako bih inače otkrila ovu krasnu seriju.
Linearni mod
